Ateist i poznati novinar časopisa ‘Rolling Stone’ imao viziju u Međugorju koja mu je pokazala koliko je bio slijep!

Autor: Z. K.Utorak, 28. Ožujak 2017. u 13:17

Vidjelica Mirjana izbacila ga iz kuće...

Pisac, Randall Sullivan bivši je ateist te novinar popularnog časopisa Rolling Stone u kojem je radio više od 20 godina. Također, autor je nekoliko knjiga između ostalog i knjige pod nazivom: Međugorje – detektiv čudesa, koja je nastala tako da je ovaj novinar išao u Međugorje s ciljem da ga ismije, i uvjeri se da ne postoje čuda. Međutim, kako se Bog i inače smije našim planovima, tako se i ovaj pomalo izjalovio. Ispalo je da je nakon puta u Međugorje ovaj novinar povjerovao u čuda ali i u Gospu te Katoličku crkvu i promijenio svoj život. On danas nije ateist, već uvjereni kršćanin, i to zato što je u Međugorju doživio mistično iskustvo.

Dogodilo se to za vrijeme uspona na brdo Križevac, nakon razgovora s vidjelicom Mirjanom. Kako svjedoči, razgovor je zbog njegove oholosti i bahatosti završio tako da ga je vidjelica doslovce izbacila iz kuće.

‘Bio sam zbunjen i imao slobodnog vremena i što ću, nego popeti se na Križevac. Bio je to nenormalno vruć dan. Nitko nije bio dovoljno lud da se tog popodneva penje na planinu pa sam išao sam,’ priča Sullivan koji je odmah na početku uspona svjedočio nečemu što ga je ostavilo bez daha.

‘Nebo je bilo bez i jednog oblaka, kao što sam već spomenuo, običan vrući dan. No, u jednom trenutku svjedočio sam najintenzivnijem nevremenu ikada u mom životu, ali bez mraka. Bila je to jedna vrsta svjetlosne oluje. Svijetlo je bilo toliko veliko, toliko nadnaravno i što je najbolje od svega toliko blizu meni da sam osjećao njegovu toplinu. Osjetio sam kao da je ta oluja samo radi mene. Bio je to trenutak kad sam prvi put u životu pomislio: Ok, možda je vrijeme da pomislim da Bog postoji – toliko me ta svijetlost prožela! Pomislio sam, dobro, ako Bog postoji moram stići do vrha bez obzira na oluju, to je moj put, te nastavio hodati.

Malo dalje, iako potpuno siguran da nikoga nije bilo na tom brdu odjednom sam čuo prekrasnu pjesmu na francuskom. Tada sam naišao na skupinu časnih sestara koje su klečale u blatu i pjevale kao anđeli dok je oluja kidala sve oko nas ali ne i nas – mi smo bili nedodirljivi. Gledajući njih kako kleče srce mi se napunilo radošću te sam i sam pao na koljena osjetivši snažnu potrebu za molitvom, prvi put u životu. Moram li vam reći da je već ta situacija di ja klečim i molim se Bogu kojeg sam ismijavao do prije samo sat vremena, bila čudo koje mi je promijenilo život. No, čudo tek dolazi.

Nakon molitve, nastavio sam s časnim sestrama prema vrhu, zaustavljajući se s njima na svakoj stanici križnog puta – moleći, sve dok nismo stigli do vrha. Tamo sam ugledao mladu ženu za koju nisam bio siguran postoji li, koliko je bila lijepa. Ona me tješila, prebacila je svoj plašt preko mojih ramena i stavila mi šešir na glavu. Imala je posebnu milost, kad sam je pogledao preplavio me nevjerojatan osjećaj mira. Počeo sam se smijati, ludo – od radosti. Zatvorio sam oči i u mislima analizirao sve što se sada dogodilo – svjetlosna oluja, pjesma anđela, redovnice, moja prva molitva, klečanje u blatu, mlada žena… bio sam tako radostan.

A onda sam otvorio oči. I shvatio da sam sam. Naime, na brdu nije bilo ni oluje, ni redovnica ni mlade žene. Shvatio sam da se dogodilo nešto nevjerojatno. Ja sam bio sam, a sve ovo bila je – vizija. Tresao sam se kad sam shvatio što mi se dogodilo. Nisam mogao vjerovati da ih nema. Počeo sam trčati nizbrdo u potrazi za redovnicama, mislio sam da su možda otišle ali nije ih bilo nigdje, nikoga. Trčao sam sve do grada i sve pitao za skupinu francuskih redovnica, ušao u svaki hotel potpuno izbezumljen. Ali ne, tog dana nitko nije znao ništa o redovnicama.

Tada sam opet kleknuo i prihvatio da je sve što sam doživio bilo mistično iskustvo samo za mene i od Boga koji me na ovaj čudesan način uvjerio da postoji, ne samo on već i čudesa koja mijenjaju ljudska srca. Čudesa koja sam došao u Međugorje opovrgnuti. Shvatio sam koliko je Bog velik kad je sve to pripremio poradi mene malog ateiste koji je došao u Međugorje potvrditi da čuda ne postoje. On je promijenio moj život iz temelja!

Molim vas vjerujete da Bog postoji i što je najvažnije od svega – on čini čuda – to vam danas želim reći!’ – poruka je Sullivana koji je o svom čudesnom iskustvu pričao svuda po svijetu a i u Oprah Showu.

"Ako je marijanska pobožnost procvala u Međugorju, ako toliko mnoštvo ide tamo, onda je to mjesto gdje će se štovanje nastaviti, budući da se našu Gospu može štovati bilo gdje, posebno na onim mjestima gdje je to štovanje plodno", istaknuo je Papin posebni izaslanik.

Međugorje: Papin izaslanik služio misu na hrvatskom jeziku

Posebni papin izaslanik za Međugorje mnsg. Henryk Hoser služio je sinoć misu u crkvi svetog Jakova u Međugorju prenosi HRT. Služeći je na hrvatskom jeziku, praktički je otvorio vrata priznanju međugorskog fenomena i štovanja Kraljice mira, kako se naziva Gospa u Međugorju, rekavši da hodočasnike koji ondje dolaze želi ohrabriti da šire mir i obraćenja cijelim svijetom.

"Najveće čudo Međugorja su ispovijedi. Sakrament praštanja i milosrđa. To je sakrament uskrsnuća", istaknuo je poljski nadbiskup i upozorio na krizu ispovijedi u zemljama zapada. "Blaženu Djevicu Mariju zovemo, napose ovdje - Kraljica mira. Ona je posvuda i posvuda je dopušteno nju častiti. Mi joj zahvaljujemo zbog njezine stalne prisutnosti kod svakoga od nas", rekao je Hoser.

Papin izaslanik pozvao je vjernike i hodočasnike iz Međugorja da pronose mir cijelim svijetom. "Želim vas ohrabriti i potaknuti u svojstvu posebnog papinskog izaslanika da širite cijelim svijetom mir putem obraćenja srca. Dolazi do sukoba u obiteljima, društvima i zemljama i treba nam nebeska intervencija. A nazočnost Blažene Djevice Marije, to je jedna od tih intervencija. To je Božja inicijativa", dodao je.

Mnsg. Hoser u srijedu će u Međugorju održati konferenciju za novinare.

Dnevnik.ba

Definitivno pozitivan odnos vatikanskog izaslanika.

Papin izaslanik služi misu na hrvatskom jeziku, Gospa se obraća na hrvatskom jeziku,
ispade hrvatski jezik nešto poput grčkog i hebrejskog nekada.

Jel se Muhamed negdje ukazao?
Kako to da nije?

Ovamo ljudi dolaze na izvor. Ovdje utažuju žeđ za svetim, Bogom i vjerom. Otkrivaju molitvu. Sve se to naravno događa uz pomoć Blažene Djevice Marije. Posebna uloga Međugorja je krajnje važna. Vi biste, dragi prijatelji, trebali biti nositelji radosne vijesti. Možete reći cijelome svijetu da se u Međugorju ponovno nalazi svjetlo. Potrebne su nam točke svjetlosti u svijetu koji upada u tamu", kazao je Hoser koji se s novinarima susreo u dvorani "Sv. Ivan Pavao II." u Međugorje......... Henryk Hoser

Francisko je rekao svoje o tzv. svakodnevnim ukazanjima, čini mi se sa dozom sarkazma i ironije.
To što se narod moli i okuplja je prihvatljivo ali od ovih likova me hvata jeza.

Da i? To se događa već 40 godina i vi se nakon 40 godina sjetite da mrdnete guzicom.
Hvala Frančesko, očekujemo te u Međugorju ( ako dođeš u Mostar).

"Ljudi u Međugorju primaju ono što nemaju kod kuće! U mnogim našim starim kršćanskim zemljama ispovijed gotovo da više i ne postoji, u mnogim zemljama ne postoji klanjanje pred Presvetim, ne poznaje se Križni put, ne moli se krunica, toga ovdje ima. Recite cijelome svijetu da se u Međugorju ponovno nalazi Svjetlo". Mons. Henryk Hoser

Možda ne postoji, ili se nema kome ukazat?