Intervju u nastavu:
https://web.facebook.com/profile.php?id ... 87&fref=tsIntervju sa Ivom Čakarićem, kandidatom za načelnika općine Dobretići
Uvijek nas raduje kada čujemo da se mladi i sposobni ljudi vraćaju u BiH. Jedan je takav primjer Ivo Čakarić, koji je rodom iz Dobretića, a veći dio života proveo je u Hrvatskoj. Po struci inženjer građevine s radnim mjestom na Sveučilištu u Rijeci, ovaj dvadesetšestogodišnjak odvažio se vratiti u svoj zavičaj i dati svoj doprinos razvitku svojega kraja i opstanku našega naroda.
U vremenu iza sudjelovao je aktivno u održavanju veza dijaspore i starog kraja, pokretanju časopisa Glas Pougarja i web-portala Pougarje u srcu. Izabran je za predsjednika Zavičajnog kluba Pougarje, aktivni je član Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva Pougarje…
Njegovo zalaganje, trud i sposobnosti prepoznali su mnogi ljudi. Stoga mu je i ponuđena kandidatura za načelnika Općine Dobretići ispred Koalicije za Pougarje (HSS Stjepana Radića i HSP BiH).
Odluka nije bila nimalo laka, lomila se u njemu nekoliko mjeseci, da bi oko Uskrsa ove godine riješio prihvatiti izazov i upustiti se u izbornu utrku. Stoga je odbio stalno zaposlenje na Građevinskom fakultetu Rijeci i odlučio se vratiti u Pougarje.
Tim povodom gospodin Čakarić dao je intervju našem portalu.
HB: - Gospodine Čakariću, možete li ukratko predstaviti općinu Dobretiće s obzirom da veliki dio naših čitatelja ne zna mnogo o njoj.
- Vrlo rado, ali prvo bih pozdravio sve čitatelje i forumaše portala Hercegbosna.org i naravno uredništvo koje mi je ovim intervjuom dalo priliku da se još bolje predstavim svojim biračima i ostalom hrvatskom narodu. Istakao bih da sam 'glavni urednik' teme „Pougarje“ na vašem i našem forumu gdje sam od prvoga dana postojanja portala informirao zainteresirane o Dobretićima-Pougarju i događanjima u njima. Ukratko ću ponoviti ono što smatram najvažnije. Pougarje je naziv za 18 hrvatskih sela koji se nalaze na obroncima manje poznate planine Ranče, sa lijeve strane rijeke Ugra u središnjoj Bosni, 15-ak kilometara sjeveroistočno od Jajca. Jajcu smo kroz povijest uvijek i pripadali, da bi 1963. godine potpali pod novoosnovanu općinu Skender Vakuf protivno volji Pougaraca. Referendumom s početka 1992. godine, gotovo jednoglasnom voljom odvojili smo se od Skendera, da bi se sredinom godine odlukom tadašnjih pougarskih civilnih i vojnih vlasti pripojili Jajcu. Poslije oslobađanja Jajca i Pougarja, znači od rujna 1995. godine pa donošenja Zakona o osnivanju novih općina u FBiH iz ožujka 1998. bili smo ničija zemlja. Zakonom je utvrđeno osnivanje između ostalih i Općine Dobretići sa sjedištem u naselju Dobretići. Dobretići vuku naziv od plemićke obitelji Dobretića koja se padom Bosne sklonila u Pougarju. Do rata u Pougarju je živjelo gotovo 5000 Hrvata, da bi se nakon oslobađanja manji dio njih vratio, a još manji do danas ostao živjeti, tako da prema posljednjem blagoslovu župljana u Pougarju STALNO boravi nešto manje od 300 duša. Pougarje je uglavnom planinski kraj, a sela su smještena od 500, pa do gotovo 1400 m nadmorske visine. Infrastruktura je loša, nema većih proizvodnih pogona, a u ovoj 6. najrazrušenijoj općini BiH još veći dio stambenih jedinica nažalost nije obnovljen.
HB: - Gdje se danas sve nalaze raseljeni Pougarci?
- Najlakše reći, nema gdje nas sve nema. Ali izdvojio bi najveće koncentracije koje se nalaze oko gradova Daruvara, Pakraca, Đakova i Zagreba u Hrvatskoj te Črnomelja, Novog Mesta, Ljubljane, Kopra u Sloveniji. Ima nas i po ostalim europskim i prekooceanskim zemljama.
HB : - Što je bilo presudno u donošenju odluke o povratku u Pougarje i kandidaturi za načelnika općine?
- Kada mi je ponuđena kandidatura za načelnika Općine prvo sam iz dostupnih dokumenata analizirao stanje u Općini i uvidio da svojim znanjem, iskustvom i energijom mogu donijeti napredak. Drugo, u razgovoru sa biračima naišao sam na plodno tlo odnosno njihovu podršku i s te strane sam dobio potvrdu da sa kvalitetnim radom pobjeda na izborima neće izostati. Treće je bilo razmišljanje o tome što ti ja dobivam i gubim povratkom u Pougarje, a također što Pougarje dobiva ili gubi sa mnom. Jednostavno, kukavica bi ispao da nisam prihvatio i omalovažio svoj višegodišnji rad vezan za Pougarje. Odluka je logična i samo je nastavak slijeda aktivnosti. Tu je postojao čitav niz faktora koji su me potakli na tu odluku, a možda je ključni bio odgovornost prema zajednici jer činjenica da mi Pougarci i nemamo neki spektar ljudi koji bi bili primjereni poziciji načelnika Dobretića, a da održavaju veze sa zavičajem. U konačnici, za ovu zemlju mnogi su žrtvu podnosili i živote dali te se nadam da će i ova moja žrtva pomoći opstojnosti Hrvata u Pougarju i našoj Središnjoj Bosni.
HB: - Vi i vaš tim ste uglavnom mlađi ljudi, što bi bila vaša poruka ljudima koji bi rekli da ste premladi za politiku?
- Istina, tek mi je 26 godina pa velikom broju ljudi je to nepojmljivo, ali ne i onima koji me dobro poznaju. Nisu bitne godine, već ozbiljnost, način razmišljanja i konkretni rezultati koje sam pokazao. Mnogi i ne znaju, da sam već 11 godina u politici i kroz to vrijeme napredovao sam stepenicu po stepenicu. Istine radi, da sam sada ovom odlukom preskočio barem dvije. Život jednostavno traži nekad i takve poteze, a ja vjerujem da imam i znanja i volju da Pougarje učinimo boljim, ljepšim i sretnijim krajem za život.
HB: - Što smatrate najvećim problemima sa kojima se općina Dobretići susreće?
- Problema ima mnogo, a nabrojat ću ih nekoliko. Prvo bi izdvojio to što se nalazi u Bosni i Hercegovini koja još ne funkcionira kao normalna država. Da se ne shvati tu ništa nacionalno, jer i ostale općine i gradovi, vjere i narodi u BiH bore se s istim problemom. Ovo govorim iz razloga što 95% Pougaraca živi u sređenijim zemljama, pa misle da sve to idealno funkcionira kao u njihovim novim postojbinama. Navesti ću primjere. Ustav BiH kaže da se ratom porušene kuće moraju obnoviti, a 24 godine od rušenja naših pougarskih domova sredstvima obnove nije riješena ni trećina slučajeva. Hidrocentrale na Ugru već nekoliko godina rade, a općina ne ubire nikakve naknade. Šume su najveće prirodno bogatstvo općine, ali zbog loših zakona, prihod od njezine eksploatacije je zanemariv.
Infrastruktura u općini je vrlo loša. Struju veći dio sela ima, putovi su 80% makadamski i zbog veličine mreže napopravljat se ne mogu, dok vodovod veliki dio sela ne posjeduje. Zbog svog geografskog položaja, klimatskih uvjeta te planinskog raštrkanog tipa naselja izgradnja, održavanje i zimsko čišćenje putova iziskuje velike troškove. Da slikovito prikažem, 150 naseljenih kuća Pougarja stalo bi u 2 km slavonskog ušorenog sela, dok je ovako raspoređeno u više do 50 km. To naravno ima svoje draži, ali u konačnici i svoju cijenu. Smatram da je jedan od promašaja pougarske politike što se u početku nije išlo ka izgradnji jednog novog naselja za stanovnike udaljenijih i nepristupačniji sela, po uzoru na susjedno Vitovlje. Netko će ovu moju izjavu dočekati na nož, ali dovoljno je da samo razmisli i uvidi da danas u pet sela imamo naseljene dvije kuće. Nije to što oni manje vole Pougarje od drugih, nego što nemaju ni najminimalnije uvjete za povratak, a da bi se oni ispunili potrebna su milijunska sredstva kojih nema. Problem budućnosti su ljudi, kojih je iz godine u godinu sve manje i biti će sve teže raditi na boljitku jer se jednostavno neće imati s kime. Sutra da otvorimo pogon od 10 radnih mjesta nastao bi problem jer ne bi imali dovoljno radne snage, pa bi ju morali uvoziti, a to nije rješenje jer Pougarju trebaju ljudi koji će ovdje živjeti, a ne izletnici. Kroz koju godinu prijeti nam i zatvaranje OŠ u Dobretićima koja je sada do 5. razreda jer nekoliko obitelji je otišlo ili će tek otići, a baš nadolaze generacije sa malo ili nimalo djece. Ako nam se to dogodi, vjerojatno će još koja obitelj krenuti put Jajca ili EU. Mlade obitelji u Pougarju, koji je danas oko 20, imaju mnogo razloga da odu iz svoga zavičaja. Na budućoj pougarskoj vlasti je da nađu razlog više kako bi one ostale na svome, a ne sreću tražile negdje daleko od svoga rodnog kraja i u tuđoj zemlji.
HB: - Kako ocjenjujete rad dosadašnjih općinskih vlasti?
- O bivšim sve najbolje. Reći ću samo da sam uvjeren da je se moglo i moralo više i bolje. Sad zbog čega nije, to već iziskuje ozbiljnu analizu. Odgovornost je bila na svima nama, na nekima više, a na nekima manje, međutim naravno najviše na onima koji su bili na vlasti i odlučivali o svemu.
HB: - Gdje vidite potencijalne mogućnosti za razvoj općine, osobito u smislu turizma, stočarstva i šumarstva?
- Zbog prirodnih pogodnosti Pougarje je uvijek bio stočarski kraj. Za razliku od nekad samo mali dio obitelji od stočarstva i živi, ne znam da li bi rekao na sreću ili na žalost. Stoljetni brend u vidu Vlašićkog sira je nedovoljno iskorišten. Danas mnogi sve više gledaju na porijeklo hrane i je li proizvedena na prirodan i ekološki način. Tu mi trebamo tražiti svoju priliku i brendirati proizvode koji su Bogom dani u našem kraju. Mnogo je tu i samoniklog bilja koje jednostavno propada zbog nedovoljnog poznavanja istog. Treba educiranja stanovništva koje bi se moglo ozbiljnije početi baviti tom djelatnošću.
Što se tiče turizma potencijala ima za zimski, seoski i sportski ali je iskoristivost gotovo ravna nuli. Jedan od problema smo mi Pougarci, koji nikad kroz povijest nismo bili trgovci i pitanje je koliko smo u stanju iskoristit potencijale koje imamo. Nema gotovo dana u godini da netko ne traži smještaj, a nemamo nijedno prenoćište, nijedan krevet koji se izdaje. Svaki je početak težak, ali uvjeren sam da kvalitetnim radom i informiranjem možemo promijeniti svijest ljudi da naplaćivanje konaka ne bude uvreda za nas kao što to spominje jedan novinski članak od prije 30-ak godina.
Šumarstvo, odnosno drvna industrija do sada je proizvodila gotovo isključivo primarne proizvode i izvozila dalje. Sazrjelo je vrijeme da se potraži investitor za proizvodnju gotovih proizvoda od drveta jer prvi uvjet je zadovoljen – postojanje resursa.
Nedavno je od strane SBŽ izdata koncesija za izradu vjetroparkova u Dobretićima, tako u dogledno vrijeme možemo očekivati i njihovu izgradnju. Ako budemo imali više 'sreće' nego sa hidrocentralama na Ugru, isplatom koncesijskih naknada općina Dobretići trebala bi postati napokon samoodrživa, a pogotovo zajedničkom izgradnjom planirane hidrocentrale u ušću Ugra od strane Elektroprivereda HZ HB i Elektroprivrede Republike Srpske.
HB: - U proteklom periodu je bio aktualan projekt izgradnje hidroelektrana na rijeci Ugar. Možete li nam reći nešto detaljnije o tomu i vaš stav po tom pitanju.
- Na rijeci Ugru izgrađene svu dvije protočne hidrocentrale te postoji zanimanje za gradnju još nekoliko njih. Uvijek ću biti protiv projekata od kojih Općina Dobretići i njeni stanovnici nemaju koristi u vidu radnih mjesta, plaćanja komunalnih i koncesijskih naknada. Kada se bude znala potencijalna korist za zajednicu onda treba odvagati i donijeti primjerenu odluku. Ovako imamo devastiran riječni tok bez ikakva obeštećenja za zajednicu.
HB: - Imate li u vidu prijave za projekte iz fonda Vlade RH za Hrvate u BiH i koje konkretno?
- Imamo u vidu te projekte i sve one na koje imamo pravo aplicirati. Konkretno vam ne mogu odgovoriti, jer to će uvelike zavisiti tko će činiti buduću Vladu Republike Hrvatske i kakve će oni projekte podržavati. Svjedoci smo da se bivša SDP-ova Vlada orijentirala na kapitale projekte, dok je su prijašnje podražavale znatno veći broj aktivnosti sa manjim iznosima. Na općinskim službama da je projekte rade iz dana u dan, a prijavljivanje bi trebalo biti samo formalnost koja se neće sigurno raditi zadnji dan. U našoj Općini postoje sada osposobljeni ljudi koju su radili projekte prekogranične suradnje sa Općinom Gornji Bogićevci i Gradom Pakracom, te imamo u planu i dalje razvijati dobru praksu i širiti prijateljstva s drugim jedinicama lokalne samouprave gdje iseljeni Pougarci žive.
HB: - Korupcija je rak-rana našega društva. Čime se boriti protiv nje, barem na lokalnoj razini?
- Austro-Ugarska nije mogla stati u kraj korupciji u svoje vrijeme dok je upravljala Bosnom i Hercegovinom te je bila prinuđena jedan njen dio legalizirati. Društvo je takvo i teško ga je mijenjati, ali kada bi svi bili kao mi u Dobretićima, vjerujem da bi nam zemlja bila u rangu zemalja zapadne Europe. Mislim da je dobar početak smanjenja korupcije da narod počne birati nekompromitirane kandidate. Pougarci su to tvojim primjerom već pokazali kada su prije 4 godine.
HB: - Na kraju, vaša završna poruka stanovnicima Dobretića tj. vašim glasačima.
- „Čuvajte se lažnih proroka koji k vama dolaze u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivci.“ Mt 7:15
