I zauzvrat se dobila radikalizacija, i Hamas.

To predavanje naselja i teritorija Palestincima je viđeno kao ne kao znak dobre volje za pregovore, nego kao maltene vojna pobjeda, kao, oni su ih natjerali da se povuku.

Ne treba zaboraviti i da je cijeli Sinaj, čija je površina kao Izrael, vraćen Egiptu, u zamjenu za mir. Danas Egipat sasvim regularno poziva IDF avijaciju da ulaze u Egipat kad treba bombardirati neke džihadiste po pustinjama oko Sinaja.

Izraelci su započeli eksperiment sa čisto haredskim vojnim jedinicama. Javilo se dovoljno dobrovoljaca, svi u jedinicama su Haredimi, i vojne vežbe im izgledaju komično!. Ispali rafal u metu, i onda obmota onu zmiju oko ruke i moli se klimajući glavom napred-nazad pola sata, pa onda opet ispali rafal u metu i ponovo odloži pušku, obmota zmiju oko ruke i moli se klimajući glavom pola sata.

Mislim, šta će ti takav vojnik na frontu...

Sinaj nije vracen nakon Sestodnevnog rata vec nakon Jom Kipurskog tokom kojeg su Izrael vile pronosale.. pomalo i Velika Britanija ;) Dakle to nije bio "velikodusni akt", kakvog ga ti predstavljas. Ja govorim o stanju nakon Sestodnevnog rata.

Gaza je geto u kojem je Hamas pobijedio Fatah. Nakon pobjede Hamasa je uslijedila blokada tog podrucja pa tek onda napadi Hamasa (po principu: ne svidja nam se ta opcija "glasajte opet"). Lassen wir mal die Kirche im Dorf (ostavimo crvku u selu), ko sto bi rekli Nijemci.

Povukli su se sa Sinaja jer im je Kisindžer tako naredio, a tako im je naredio jer su Sovjeti pretili intervencijom.

Gazu (Hamas) u blokadi ne drži samo Izrael i Egipat, nego i Palestinska uprava Zapadne obale (Fatah), novac kada Europa ili arapski svijet uplaćuje kao pomoć Gazi obično prvo ide na račun Palestinske uprave (ovima koji nisu teroristi, jer Hamas ima status terorista), a ovi te račune znaju blokirati i ucjenjivati Hamas, znaju se protiviti i kada Izrael poveća slanje nafte Gazi.

Još nešto oko Jom Kipurskog rata. Arapi su ih napali iznenada, imali velike uspehe i Izrael se nalazio maltene par sati od totalnog sloma. Onda je Kisindžer pozvao Kremlj, nagovorio Sovjete da narede Arapima da stanu (verovatno su im Ameri dali neke koncesije oko nečeg sasvim petnaestog za šta nikad nećemo saznati šta je), Arapi su stali sa ofanzivom i tako dali Izraelcima vremena da se saberu, regrupišu i krenu u kontranapad kojim su zgazili Arape na egipatskom delu fronta i zauzeli Sinaj. Sovjeti su popizdeli i rekli da će vojno intervenisati i Kisindžer je naredio Izraelcima da predaju Egiptu Sinaj, da bi se izbeglo sranje mnogo većih proporcija.

Izvor: Henri Kisindžer u intervjuu o događajima oko Jom Kipurskog rata.

Moguće.

Ako laže Henri, lažem i ja. Sam je opisao razvoj događaja američkom novinaru. Što bi istoričari rekli "primarni izvor".

Nisu isti narod, Jordanci su podrijetlom beduini, doduše danas Palestinci čine 50% stanovništva Jordana.

Palestinci su istovjetni Libanoncima i Sirijcima, to su sve levantski Arapi.

Znači Jordanci su "pravi" Arapi, isto kao i Saudi ili Emiraćani? A ne jedan od arapizovanih naroda kojima je utuvljen arapski jezik i religija za vreme muslimanskih osvajanja?

Nekakav mix jednih i drugih, ali glavnina su potomci beduina, samim time original.

Bas tako. Interesantna licnost je bio taj Naser. Interesantna i licemjerna politika Zapadnih sila, prije svega Britanaca, prema Naserovom Egiptu (radi Sueza), tako da su i oni odigrali odredjenu ulogu u tom ratu. Naser je takodjer imao velike probleme s Muslimanskim bratstvom, a njih su u to vrijeme, logicno jel, pomagali Britanci.

Ima odlican dokumentarac na tu temu. Nazalost opet samo na njemackom.

Ali ovo je interesantno. Pazi na 0:35 smijeha na recenicu: Kad sam se sastao sa sefom Muslimanskog bratstva on mi je rekao da se mozemo dogovoriti ali da je i jedan od uslova da se uvede zakon po kojem svaka zena mora nositi maramu na glavi.
Ne moras razumjeti, poslusaj samo smijeh:
https://www.youtube.com/watch?v=-4GAWRNR2XM

Iz publike povik: Nabijte njemu maramu na glavu! (ovom liku iz MB ciji je to zahtijev bio)

https://www.vecernji.hr/vijesti/sad-vise-ne-smatra-da-je-izgradnja-izraelskih-naselja-suprotna-medunarodnom-pravu-1360356

Za one koji ne znaju citat - SAD je upravo priznao Zapadnu obalu kao sastavni dio Izraela u buducnosti. Haredi nastavite samo tim tempom dok i to ne ozvanicimo ko Jeruzalem kaze gdin.Trump.

Two state solution: Izrael i Gaza. Za 50 godina ce ih svijet zvati Gazanci umjesto Palestinci.

Two state solution: 1. Izrael za sekularne, liberalne i umjereno religiozne Zidove i 2. Judeja i Samarija za harede

Danas smo nesto mnogo radikalni..

Nisam baš shvatio što si mislio s ovim. Što su Arapi ratovali protiv Izraela za njih 3 puta kad ih mrze. Osobno nemam taj dojam.

Zato što su gledali na Izrael kao na geopolitičku pretnju. Boli ih *** za Palestince. Eno u Jordanu ih milioni već 50 godina žive u šatorima u izbegličkim kampovima, neće ni kuće da im sagrade koliko im je stalo za njh, a nije da nemaju para da to urade.

Zato sto su to kapitalisti. Oni koji bi, nemaju, oni koji imaju nece. Vazda tako.

Ronaldo

Kakva losa fotomontaza

Ozbiljno??

Židovske etničke grupe

Smrdljivi, lažljivi muslimani iz Bosne. To je mentalna bolest, teška.

T here are not many Muslim politicians in the world who openly admire Israel. In fact, Emir Suljagic, an author and former member of the Bosnian Social Democratic party, may just be in a minority of one.

To understand why, one word helps above all others: survival. Mr Suljagic evaded death during the massacre of 8,000 Bosnian Muslims in Srebrenica in July 1992 thanks to a piece of good fortune that echoes many near-miss tales from the Holocaust.

When he was 17, he fled the ethnic cleansing taking place in the Drina Valley and took refuge in Srebrenica. As the town fell to Serb forces and the round-up of Bosniaks began, Mr Suljagic encountered none other than the Serb general, Ratko Mladic.

Mladic asked Mr Suljagic who he was, upon which he produced his identity card. The general looked at the card and let him go, only because was a UN-employed translator.

In his book, Postcards from the Grave, Mr Suljagic wrote of his bemusement at having been spared, a clear case of survivor’s guilt and one that can be found in the accounts of many who lived through the Holocaust. Most other members of Mr Suljagic’s family were killed.

Today, Mr Suljagic speaks with the lexicon of a survivor. While he stresses that what happened to the Jews during the Second World War was on a scale far beyond the attempt to wipe out Bosnia’s Muslims, Srebrenica has become the symbol of a long battle for the survival of a people and, just as that struggle is not over for Israelis, nor is it over for Bosniaks.

“Like Israel, we are a small group in a hostile environment. Like Israel, our neighbours would be happy if we ceased to exist. We are still fighting. Look at the recent comments of the Serbian president, Tomislav Nikolic, who denied that a genocide was committed in Srebrenica,” he said.

Mr Suljagic has led a campaign to encourage Bosniaks who fled Srebrenica during and after the war to return there in order to register their residency. This creation of ‘facts on the ground’ will ultimately solidify Bosniaks’ claims to their homeland in future land disputes. For Mr Suljagic, such a move amounts to “becoming Israeli”, by which he means that, by securing territory, they have a chance of guaranteeing their future.
The relevance of the Holocaust for the Bosnian Muslim public was apparent at last month’s memorial to commemorate the 17th anniversary of the Srebrenica massacre.

New York Rabbi Arthur Schneier, whose entire family was murdered at Auschwitz, was invited by the Grand Mufti of Sarajevo to speak at the event.

“I personally know the pain that you have endured and that you continue to suffer. I am a survivor of the Holocaust,” he told the audience.

“The reaction was unbelievable,” he said, adding that the Muslim crowd mobbed him after the speech.
For those who are having difficulties understanding Israel, the story of Bosnia’s Muslims should be recommended reading."

Evo jedna vijest koju mainstream mediji prešućuju. U bolnicu je završio pravoslavni patrijarh Jeruzalema nakon što je netko bacio otrov na njegovu crkvu. Patrijarh je inače gorljivi zagovornik neovisne Palestine. I sada netko govori da bi kršćani trebali podržavati Izrael

https://egyptianstreets.com/2019/12/21/ ... palestine/