Ni Srbi nisu što su nekad bili.

Sad sam shvatio proučavajući određene informacije da su Rusi dobro namagarčili SAD. Sirija još od prije ima snažno utvrđenu obalu kojoj se ne može uopće lako pristupiti, zračni napadi su sada eliminirani kao jeftina mogućnost s obzirom na S-300 sustav koji će oboriti i najmodernije američke zrakoplove te time jedino što SADu kao realna mogućnost ostaje je kopnena invazija. Dakako ovo potonje je nešto čega se šira američka javnost jezi i što Obama ne će tako lako riskirati. Klasična boljka SADa da rijetko imaju volje otići dovoljno daleko.

Ako će Ameri da ulete kopneno, a 99% je da neće, to će da urade iz Turske ili Jordana, iz Izraela već teže zbog političkih razloga. Teško da će da se glupiraju sa amfibijskim iskrcavanjem.

I da li je S-300 već stigao u Siriju ili tek treba da im ga isporuče?

Razmišljam neki dan gledajući vesti... Ginu desetine hiljada ljudi, ruše se crkve, bradonje kolju ljude, vladine snage ravnaju naselja, a nas ono... baš briga. Važnija ti dođe vremenska prognoza nego ljudski život na drugom kraju sveta.

Onda se setim ove naše igranke. Kako nam se oko toga vrteo čitav svet. Kako smo razmišljali da li postoji sutra. I kako su verovatno negde daleko u toplini svoga doma kakav Žak ili Hans ili Džon ili Nikolaj ili Li sedeli i gledali isto to pitajući se "Gde je koji qrac ta Srbija/Siberia/Hrvatska/Kosovo/Jugoslavija-Čehoslovakija/Bosna/neštonešto?" da bi kratko pomislili "Divljaci." i prebacili na vremensku prognozu ili reprizu jučerašnje tekme.

Dokaz više da kao ljudi sve više moralno propadamo,otupili smo jer zlo postaje nešto normalno u našim životima...

Recite da serem, ali ja ne spadam u te "baš me briga".

Sereš
Šalu na stranu gospon Metemma, Jagnje ima pravo. Vrlo malo ljudi sve to doživljava onako kako bi bilo, uvjetno rečeno, normalno za čovjeka tj. - sažaljenje i zgražanje. Jednostavno to ti je tako daleko, a mediji ti obično govore u brojkama.

Ja pak mislim da većini ljudi jeste žao, ali taman onoliko koliko o tome misli - jako malo i jako kratko. I da većina ljudi ne konta da može ili treba po tom pitanju bilo šta učiniti.

Vjerujem da je svakom čovjeku žao kad čuje. Ali što bi se to moglo ili trebalo učiniti?

Iskreno boli me kita za njima. Kad sam ja bio na bunkeru nisu ni oni o meni mislili.
Navijam kontra sharia manijaka uvijek. Svaka druga alternativa je bolja.

Doživljavamo to kao utakmicu, a smrt na ovim videima kao golove koje su primili loši golmani kad ovako razmisliš strašno

Kako liječnici pate od toga da su nakon određenog vremena u pravilu neosjetljivi na ljudsku bol, onu blisku, vidljivu golim očima bol pojedinca, tako je moderni čovjek neosjetljiv na patnju o kojoj glase dobiva putem medija. Uzrok je uglavnom isti. Navikneš se i izgubiš osjećaj. Liječnik se svakodnevno susreće s ljudskom boli i prirodno nije nakon nekog vremena više u stanju suosjećati u mjeri u kojoj je suosjećao nekad. Tako i mi - da je Sirija prvo takvo sranje o kojem smo čuli, puno bi nas više bilo briga vjerojatno. Stvarnost je drugačija, od malih nogu upoznati smo s poviješću ratovanja i ljudskih gubitaka, zatim i sami doživjeli i sudjelovali u tako nečemu, zatim svakodnevno bombardirani sličnim pričama iz raznih dijelova svijeta. I normalno, ne suosjećaš prirodno nego samo ukoliko se potrudiš, zastaneš, razmisliš.

Baš zbog toga kroz šta smo prošli trebalo bi da imamo više saosjećanja.
Kad je u pitanju neko dalek, to ne može biti toliko emotivno, osim kad gledaš neke potresne snimke ili slike, već je više pitanje stava - da li sam odlučio da me boli k. ili sam odlučio da mi je žao što ljudska bića pate.

A šta bi se moglo ili trebalo učiniti... sad zvučim malo utopijski, ali za početak biti svjestan toga i da je to zlo, da to ne treba da se dešava. A onda redom, pričati o tome, možda i organizovati neku organizaciju za pomoć, pokušati uticati na svoju vladu...

Evo baš razmišljam o tome. Moj stav prije ovih nekoliko postova je bio gotovo ravan onome BBC-a. Daleko je, ne razmišljaš o ljudima nego o politici kad pomisliš na tu temu. Ali ljudi su tamo. Svojevrsnu katarzu sam u glavi prošao u samo nekoliko minuta. Pogledaš stvari iz drugog kuta. Puno je nama značilo vidjeti da netko iz druge zemlje suosjeća. I trebali bi nešto. Ljudi smo.

Što bi rekao Gandi, Be the change you want to see in others :)

Što si ti recimo poduzeo po tom pitanju??

Evo našao sam ovo:

Jedan kruh i jedan pokrivač – pomoć za narod Sirije!

Još su živa u nama sjećanja i još su bolne rane razaranja i patnji koje smo pretrpjeli. Rado se i s ljubavlju prisjećamo mnogih koji su nam tijekom Domovinskog rata pomagali da preživimo, da se othrvamo oskudici, gladi i osjećaju ostavljenosti. Znali smo da nismo sami. Uz pomoć dobrih ljudi i raznih dobrotvornih organizacija prošli smo kroz teško razdoblje i iz njega izašli bogatiji za iskustvo blizine i nesebične ljubavi.

Danas smo "mi" naši susjedi u Siriji. Više od 60.000 Sirijaca u sukobima je poginulo, a 650.000 je izbjeglo iz zemlje. Mnogo ih je više, pak, prognano iz svojih domova te ogroman broj ljudi (više od dva milijuna) ovise svakodnevno o hrani i osnovnim životnim potrepštinama od humanitarnih organizacija. U mnogim gradovima infrastruktura je uništena; opskrba električnom energijom ograničena ili nedostatna; brojne bolnice i ambulante uništene ili oštećene; stambeni uvjeti u izbjegličkim i prognaničkim kampovima nedostojni čovjeka; djeca, žene i mladi izloženi nasilju.

Stoga, zajedno stojimo i danas: Hrvatski Caritas, Hrvatski Crveni križ i Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj - kao organizacije kojima je dobrobit naših bližnjih na srcu – i pozivamo sve naše hrvatske sugrađane kao i sve ljude dobre volje da potrebnima u Siriji zajedno priteknemo u pomoć.

Svaka kuna darovana s ljubavlju iz Hrvatske pretvorit će se u kruh, pokrivač, šator, vodu i lijek! Prenijet će jasnu poruku: Niste sami!

U akciju građani i tvrtke mogu se uključiti:
Telefonskim pozivom na donacijski telefon 060 9010 (cijena 6,25 kn po pozivu, PDV uključen)
Novčanom donacijom na račun : 2340009-1100080340, poziv na broj 231
opis plaćanja: Donacija za pomoć Siriji
Online uplatama



Hrvatski Caritas je 23. siječnja zajedno sa Hrvatskim Crvenim križem i Mešihatom Islamske zajednice u Hrvatskoj pokrenuo akciju za pomoć stradalnicima u sukobu u Siriji pod nazivom: Jedan kruh i jedan pokrivač – Pomoć za narod Sirije. Time se Hrvatski Caritas priključio nastojanjima Caritasa Internationalis da projektima žurne a potom i razvojne pomoći pomogne ublaženju stradanja civilnoga stanovništva u Siriji i okolnim zemljama u kojima su zbrinute sirijske izbjeglice.

Ujedno je to i odgovor na poticaje pape Benedikta XVI., koji je, potaknut patnjama nedužnih civila, u više navrata upozoravao čelnike međunarodne zajednice pozivajući ih: "Prekinite beskonačno krvoproliće u Siriji, koja je poprište užasnih patnji civilnog stanovništva!" Pozivao je također da se olakša dostava pomoći izbjeglicama i da se uspostavi dijalog u traganju za političkim rješenjem sukoba. "Neka nikne mir bolno izranjenom narodu Sirije, podijeljenom sukobom koji ne štedi ni one koji se ne mogu braniti i uzima nevine žrtve."

Sredstva koja Hrvatski Caritas prikupi u akciji "Jedan kruh i jedan pokrivač" bit će prvenstveno usmjerena projektima žurne humanitarne i razvojne pomoći u sklopu zajedničkih napora Caritasovih organizacija koje djeluju na području Sirije i susjednih zemalja unutar mreže Caritasa Internationalis.

Interventne ekipe brojnih nacionalnih Caritasa unutar mreže Caritasa Internationalis već su aktivne na poprištu stradanja milijuna Sirijaca. Procjenjuje se da se danas u Siriji 4.000.000 ljudi ovisi o pomoći izvana. Unutar Sirije 2.000.000 osoba je prognano, a gotovo 700.000 ljudi izbjeglo je u susjedne zemlje: Tursku, Jordan i Libanon. Caritas Internationalis u te četiri zemlje osigurava humanitarnu pomoć za više od 100.000 ljudi, te je unutar mreže izdao "Poziv za prikupljanje humanitarne pomoći"

U Siriji uvjeti života zahtijevaju pomoć u hrani, pitkoj vodi, skloništima i medicinskoj skrbi. Sukobi su do sada odnijeli više od 60.000 tisuća života i procjenjuje se da je oko 2,5 mil. ljudi u potrebi hitne humanitarne pomoći. Dva milijuna nasilno raseljenih osoba ostalo je u Siriji; obitelji spavaju na otvorenom, u napuštenim školama, improviziranim kampovima ili kod rođaka i prijatelja. Ekonomski sustav doživio je kolaps i ljudi su bez sredstava za život jer su ušteđevine davno potrošene za osnovne životne potrebe. Caritas Sirija osigurava ogrjev za zimu, pokrivače, toplu odjeću i smještaj u Damasku, Aleppu, Homsu i Hassakehu.

U Libanonu polovinu od 40.000 osoba registriranih pri Caritasu čine djeca. Caritas Libanon priprema 800 šatora u dolini Bekka. Budući da su mnogi ljudi pobjegli iz svojih domova bez ičega, Caritas im osigurava smještaj, hranu i grijanje. Sirijske izbjeglice u Libanonu u 90% slučajeva su Muslimani a među njima u najvećoj su potrebi kurdske obitelji. Caritasovo osoblje osigurava im osnovnu zdravstvenu njegu, napose ženama i djeci, putem mobilnih klinika.

U Turskoj je u središtu projekata Caritasove mreže pomoć za 2000 obitelji u hrani i higijenskim potrepštinama te osiguravanju života u zimskim uvjetima (skloništa, pokrivači i sl.). Ostali oblici pomoći uključuju medicinsku skrb i savjetovanje.

U Jordanu Caritas već sada pomaže oko 60 000 ljudi; pomoć uključuje sve što je potrebno za preživljavanje zime (grijalice, peći, hranu i ostalo), i to u Ammanu, Irbidu, Zaqri, Madabi i Mafaqu. Budući da se mnogo izbjeglih nalazi u gradovima i urbanim područjima, nastoje im se osigurati osnovnih životni uvjeti.



Ja sam odlučio iskoristiti ovu akciju jer živim u RH. Vjerojatno postoje slične akcije na području BiH i Srbije, a možete se uključiti također u ovu.

Mislim im sve najbolje.

Šta sad, došli smo dotle da se prozivamo ko je šta uradio?

A ti im intenzivno želiš mir. Eto te kao Buthros Buthros Ghali.

Malo li je, vidiš kakve sam promjene pokrenuo, gospodin Jaiv planira da pošalje pomoć, ljudi mijenjaju svoje stavove, samo je Volvoks neozbiljan pa je krenuo da me proziva da nisam učinio dovoljno za te ljude.

Dakle nisi niš napravil
To navijaš li ti za Assada,islamiste ili pak želiš mir ne čini neku razliku, probaj s nečim konkretnijim

Mislim da je velik korak u glavi to da im poželiš mir. Bar se meni čini velik kad si zavirim u glavu. To je onda takoreći molitva. Tko je vjernik može se i pomolit onako kako inače moli i to sigurno neće biti uzalud. Uz to napravit poneki donacijski poziv ili sitnu uplatu za neku od akcija pomoći je ljudski. Nećemo se prozivat. Pogotovo je ružno omalovažavati to što im čovjek želi mir. A mir je baš ono što trebaju.

Laku noć.

Malo previše vjeruješ u našu srpsku svemoćnost. Jednog dana kad donesem mir na Bliski istok kajaćeš se što si me zajebavo.

Gde su ovi BiH talibani da glasaju za pobunjenike 0 posto imaju.

Ma nije čak do toga. Ja vjerujem da ljudi imaju određenu količinu empatije. Nakon toga bi se raspao da sa svakim suosjećaš. Jednostavno okreneš glavu, ignoriraš, zanemariš. Da ti bude bolje.

Imalo smo mi prije par dana situaciju kad se na Jarunu utopio čovjek i truplo ležalo na plaži dok policija nije došla i ljudi se normalno kupali okolo. Pa su psihilozi analizirali, čudili se...