zanimljiv sajt
http://www.ljubija.com/

Zanimljivo je da je FK Rudar Prijedor prije rata se zvao FK Rudar Ljubija pa su ga poslije rata Srbi preimenovali u FK Rudar Prijedor.
Danas u Ljubiji postoji jedino FK Ljubija za koji igraju uglavnom Srbi.

Obilježena 19. obljetnica mučeničke smrti svećenika Ivana Grgića



Ljubija - U nedjelju, 6. studenog u župi Ravska kod Ljubije obilježena je 19. obljetnica mučeničke smrti svećenika Banjolučke biskupije vlč. Ivana Grgića.

Komemoraciju je predvodio pomoćni biskup banjolučki mons. dr. Marko Semren, a i ove godine je za tu prigodu pristigla pokojnikova rodbina iz župe Duboševica u Baranji, među kojima su bili otac Marko, brat Anto i sestra Janja.

Na putu do Ravske biskup Semren se s rodbinom ponajprije zaustavio na iskopima rudnika Ljubija - na mjestu zločina gdje je 8. studenog 1992. ubijen vlč. Ivan Grgić - ispred podignutog križa na kojem stoji natpis: „Ljubav je jača od smrti.“ Tu su se biskup i rodbina nakratko pomolili za pokojnog vlč. Ivana, položili cvijeće i upalili svijeće.

Potom je u župnoj crkvi u Ravskoj slavljena sv. misa koju je predvodio biskup Semren u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Markom Vidovićem, župnikom iz Prijedora vlč. Marijanom Stojanovićem i vlč. Davorom Klečinom iz Banje Luke. Osvrćući se u propovijedi na mladomisničko geslo ubijenog župnika iz Ravske vlč. Ivana Grgića: „Dragocjen si u očima mojim, vrijedan si i ja te ljubim“ (Iz 43, 4), biskup Semren je pozvao vjernike da si posvijeste vrijednost svakog ljudskog života u Božjim očima. Zato su „žrtve zla kao mučenici najveća osuda zla, a jedno su poziv i zahtjev za nadvladavanje toga zla i stvaranje dobra u čovjeku, u društvu, u svijetu“, naglasio je Biskup.

Tumačeći nedjeljno evanđelje o mudrim i ludim djevicama biskup Semren je pozvao na traganje za Božjom mudrošću i na budnost u svakodnevnom životu, a kao primjer istaknuo lik pokojnoga župnika Ivana Grgića koji je slijedio Isusa Krista kao njegov vjerni učenik.

„Njegovo ulje za svjetiljku bila je ljubav prema Kristu i prema povjerenim mu župljanima“, naglasio je Biskup i naveo župnikove riječi u trenucima kada je bio upozoren da mu prijeti opasnost i da se skloni na sigurno: „Oni osim Boga i mene nemaju nikoga“, što je bio dokaz da je iz njega „ižaravala ljubav Kristova“ i potvrda Isusovih riječi da „nitko nema veće ljubavi nego da život svoj položi za povjereni mu puk“.

Biskup Semren je na kraju potaknuo vjernike da nikad ne zaborave djelo i žrtvu svoga ubijenog mladog župnika Ivana, te je s ostalim svećenicima pred pokojnikovom slikom u crkvi izmolio molitvu za njega.

Iduće godine obilježit će se 20. obljetnica mučeničke smrti svećenika Ivana Grgića, pa se već razmišlja o tome na koji bi se način dao pravi značaj toj važnoj obljetnici za Banjolučku biskupiju.

RPŽ/TABB

maćeha mi je iz šurkovca, lijep kraj, ali sada pust....

Sigurno je razlog tome da su svi htjeli u Prijedor

Mvh

Uvijek sam se čudio zašto Ljubija koja je 1960-ih godina imala oko 5000 stanovnika nije bilo općinsko sjedište. To je prije pola stoljeća bio pravi mali gradić sa brojem stanovnika većim tada nego velika većina općinskih sjedišta u BiH.
A što se tiče broja stanovnika, možda se on i nije toliko smanjivao. Mnoga mjesta su gubila stanovnike tako da su dijelovi tog naselja postupno postajali nova, odvojena naselja. Dakle cijepanjem naselja stvarana su nova a staro naselje je time prividno gubilo na brojnosti.

Slazem se i to su se mnogi pitaju .

Tako bogata bila prije, napredna itd a sada siromastvo veliko :(

Ajd nam malo o početku rata u tom kraju...

Ima puno da se pise od pocetka 1992 do 1995 04 kad sam izasao.

Ipak sve u svemu D Ljubija je ipak prosla najbolje od svi sela okolo.
Predali smo oruzje bilo je to nekoliko puskica i neke zastave bijele stavljali po kucama da se predamo.
Krenulo je nekoliko brigada ka Ljubiji da inace sravne i Ljubiju kao i druga okolna mjesta ali su bili zaustavljeni od tako receno Rade Bilbije nekog komadanta iz Ljeskara, kako sam cuo izjavio da preko njega mrtvog mogu na Ljubiju ici,sad koliko je od toga istina haj znaj.


Bilo je inace ciscenja,maltretiranja,pucanja po kucama,odvodzenja muski osoba na radnu obavezu itd kroz to vrijeme kad sam ja bio tamo.
Otac mi je proveo 40 dana na radnoj obazevi na Gradacu.

Jednom su pokupili sve muske osobe od 18-60 godina i odveli na stadion u Gornju Ljubiju na streljanje.Ali i tu ih je neko uspio spasiti tako da su svi bili vraceni kuci.


Znao sam sjediti u dvoristu i slusati granate kako fijucu mi iznad kuce upucenu ka selu Brisevu,slusao sam naravno i napad na Biscane,Hambarine itd.Mnogi iz tih sela su dosli i bili smjesteni u Skoli Hasan Kikic u D ljubiji.
Posmatrao sam avione kad su odlazili na Bihac da tuku Bihac ,detonacije su se cak cule i u Ljubiji.

Pravog rata nije bilo bogu hvala,ali kroz sve sta je narod prolazio djelovalo je psihicki na njega.

I sto su vise Armija BIH i HVO napredovali i priblizavali se narod je vise ispastao jer bili su ljuci i odvratni..

Nikad necu zaboravit kad sam slomio ruku i morao biti upucen u Prijedoru u Bolnicu,u tom trenutku doslo je oko 5-6 autobusa ranjeni Srba sa Buzimskog ratista.
Svi se deru od bola a mnogi govore izmedzu se kako Buzimljani pobise sve.

Toliko u kratko.

505-a buzimska inace poznatija kao penicilin za VRS,najjaca brigada Armije BIH definitivno u zadnjem ratu,kakvi Labudovi,Vikicevi,Muderizovi to su male mace za buzimske vitezove,ljudi sebi sami klanjaju dzenazu prije akcije,to sve govori o njima...

zasto se ovo nije prihvatilo barem s nase strane!!!

bez obzira na sve hvalospjeve, to može biti najbolja domobranska brigada, ali ne vjerujem da se u vojničkim sposobnostima može mjeriti sa specijalnim postrojbama, nije realno.

kako nije? Hrvati su prihvatili sve i jedan plan.

Potrazi malo po internetu rezultate ove brigade sve ce ti biti jasno,oni su imali jurisni bataljon "Hamza" sto su hajmo reci elitnija jedinica,ja sam imao priliku s tim ljudima prichati,pa covjece njima je bio ponos biti ranjen biti u brigadi,pa hodati s onim fiksaterima onako sjeban ,opet ici tako sjeban cim moze na liniju i akcije...pa komadant brigade nije stedio svog brata ,familiju,sve mobilisao.a da ne pricham da su to mahom ljudi koji su dosli iz vana preko cetnichkih linija pjeshke,onda ti je jasno koja je motivacija u pitanju,*** bi ja ostavio zivot u Bechu i dos‘o se jebavati po nekim chukama i zemunicama,ali eto bilo je i takvih

znam da se 505. bužimska uzdiže u nebesa među Bošnjacima. jesu li bili udarna snaga 95.-e kad je V. korpus išao prema Prijedoru?

Mislim da nisu! Mislim da je na tom pravcu djelovala 502-a ,djelovi 503-e,501-e,ali njihova snaga je neupitna,evo upravo gledan na youtube film "Istina o buzimskim vitezovima"

A što su sve od neprijatelja zauzeli ti Bužimljani? Koje općine i gradove? Ako su tako zahebani onda su bar 3 grada osvojili.


Pitam jednom jednog tipa u Ljubljani (vidim Bosanac): - Odakle si ti?
A on: -Iz Bužima.
Kažem ja: - Pa da, 505-a Bužimska :).
On:- Oooooo! Častim pićem!
Njemu eto čudno bilo kako neki Hrvat koji u Hercegovini živi zna za Bužim, a pogotovu za tu postrojbu. Kasnije ga ja pitam zna li koji je Hrvatski ban nosio titulu - Bužimski (misleći na Bana Jelačića Plemenitog Bužimskog), a on ni da trepne: - Znam, Petar Berislavić, on je imao sjedište u Bužimu. Kasnije sam na netu vidio da je u pravu.
Ali koji klinac ja ovo pričam...??

Dobri su Bobara majke mi,to su ti oni sto su oko Dvora na Uni harali zajedno sa Crnim Mambama iz HV-a,oni su zavili dosta srpskih majki u crno

poznate su mi te Hamze, sad kad si spomenuo Mambe, sjećam se da su se Srbi 95.-e žalili na njih.

Mnogi su pricali i bas tamo sto ti sada pises,svaka im cast.
Samo kako bi njima i zapodnoj Bosni izgledalo da nije Hrvatska granicila sanama ?
Kamo srece da su oni mogli to sve po kratkom postupku kao Hrvatska svojom olujom rastjerati za 2-3 dana..


Dudu prijatelju odakle si ti ako se smije znati ?

Pozdrav

ne spominji to, bolje, za takve stvari se vojnik ne hvali, nego strelja, s dužnim poštovanje...

Donja Ravska blog: http://donjaravska.blog.hr

Ljudi ništa ne traže, ali stvarno zaslužuju pomoć za djecu.

http://www.hercegbosna.org/vijesti/bih/blagdan-s-cetvero-jaja-5469.html

Skijalište na Kozari, kao i planinarsko društvo u Prijedoru, se zovu "Ljubijski rudar". Malo ironično...

Ova priča iznad je baš za zamislit se.