Ususret 1100. godišnjici hrvatskoga kraljevstva (925. - 2025.).

Neka se oslobodimo mentalne i svake druge porobljenosti,
Hrvatska neka nam procvjeta,
neka napokon prodišemo punim plućima!

Protiv Hrvatske se vodi specijalni i psihološki rat,
24 sata na dan, 365 dana u godini.
LJUDI, MI SMO U RATU.

Okupirane su institucije vlasti hrvatske države,
okupirani su pravosuđe, obrazovanje, kultura, javna glasila.
Ta okupacija / agresija traje od 1918. godine.

Taj specijalni i psihološki rat vodi se po srbskim strateškim dokumentima
iz 1844. (Načertanija), iz 1986. (Memorandum SANU) i iz 2012. (Memorandum 2),
i vodi se po tipično bizantinsko-srbskim predložcima i modelima
(laži, muljaj, obmanjuj, budi "ugrožen", budi prijetvoran, kleveći, insinuiraj...).

Nameće nam se osjećaj krivnje,
optužuje nas se trajno za nikada počinjene "zločine",
dok se stvarno počinjeni zločini i zvjerstva nad Hrvatima negiraju, prešućuju, relativiziraju.

I u tomu nametnutomu ratu VALJA NAM POBIJEDITI,
to je PREDUVJET OPSTANKA.

Karlo u komentarima, https://narod.hr/hrvatska/igor-vukic-hr ... ne-ubojice

Kako prirediti godisnjicu i sto do nje treba uciniti? Pozvati Zeljka Komsica, hrvatskog predstavnika u Predsjednistvu BIH?

Nije bilo nikakvog Hrvatskog Kraljevstva 925. godine.

Tomislav je bio je najmanju ruku de facto kralj, e sad Papa ga naziva kraljem u dva pisma svećenicima koji se tada sastaju na dalmatinskom saboru i odlučuju o upotrebi “slavenskog jezika” u liturgiji, .. mada isti Papa i bugarskog kana naziva kraljem, ali mu kasnije i salje krunu. Ne mislim da je bio mitski vladar, jer ga spominje nekoliko neovisnih izvora, jedan kao kneza, jedan kao kralja, sto i nije nužna kontradikcija ako se u medjuvremenu proglasio kraljem. 99% je sigurno da je postojao, e sada sto je definicija kralja i je li formalno po nekoj definiciji bio kralj ili nije, to je manje bitno od stvarne moci, mislim nije ni sultanu Papa poslao krunu (Dubrovčani ga u ulizivačkim pismima zovu “presvijetlim istočnim carem”).

Zanimljivo je da Konstantin Porfirogenet živi upravo u to vrijeme, suvremenici su, no on Tomislava ne spominje; iako spominje pobjedu Hrvata nad Bugarima. Moglo bi se zaključiti da u tom trenutku Bizant nije priznavao Tomislava za kralja, dok Papa jest. Ipak, u nepouzdanom ljetopisu Popa Dukljanina, prenesena je legenda da je upravo Bizant poslao krunu nekom slavenskom kralju (ne spominje ime) na polju Delma (Duvanjsko). Delminium je bio jako važan grad tada i spominju ga i Venecijanci Itd., spominje se i kao razdjelna tocka nekakve Crvene Hrvatske. Isto tako Grci (Bizantinci) i Hrvati su tada bili saveznici protiv Bugara, zato je bizantski car i predao hrvatskim vladarima dalmatinske gradove koji su tada imali romansko stanovništvo. Od razdoblja moderne hrvatske nacije i nacionalnog romantizma, Tomislav se slavi kao vladar ujedinitelj i po tome je bitan. Uzeo je pod svoju vlast Panonsku kneževinu koja je tada bila neka samostalna slavenska kneževina, pobijedio Bugare koji su tada i Bizantu predstavljali opasnost, znaci ima dosta indikacija da je tada vladao netko tko je bio poprilično moćan, možda se taj netko i nije zvao Tomislav, možda se radilo o par dobrih vladara za redom, ali je indikativno da se u tih par desetljeća koncentriralo nekoliko impresivnih vojnih i političkih pobjeda, koje spominju i Rim, i Bizant, i Bugari (Bugari na Wikipediji imaju članke o ratovima Simeona protiv Hrvata).

Ovdje se nalazio svojevrsni mauzolej hrvatskih kraljeva.

https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Crkva_Blažene_Djevice_Marije_u_Solinu

U Barskom rodoslovu/Kraljevstvu Slavena (vjerojatno narodna predaja)


Već se Trpimir u nekim izvorima spominje kao rex, a Mislav prije njega princeps... Vladari iz druge polovice desetog stoljeća su također imali titule kralja.

U pozivu na crkveni sabor papa Ivan X. ga oslovljava s 'dilecto filio Tomislao regi Croatorum' (premilom sinu Tomislavu, kralju Hrvata).

Kontekst je bio u tome sto je kralj Tomislav tek uspio suzbiti madjarsku opasnost, koja nije uklonjena. Postojala je opasnost Simeonove Bugarske koja je prkosila Bizantu. Od Bizanta se Tomislav nije mogao nadati pomoci. I preostao mu je papa koji je nudio posredovanje. Bili su problemi izmedju latinaske i narodne stranke u hrvatskom kraljevstvu. Papa je prigovarao da se u hrvatskom kraljevstvu siri nauka koje nema u svetim knjigama. Tomislav prihvaca stvaranje jedinstvene crkvene organizacije za cijelu drzavu, a to znaci uredjenje jurizdikcije splitske nadbiskupije. Otvaralo se i pitanje bogosluzja na hrvatskom jeziku.

Na crkvenom saboru se nigdje ne spominju Srbi. A spominju se Zahumljani i knez Mihajlo koji je sudjelovao. "Tomislclao regi Croatorum et Michaeli excellentissimo duci Chulmorum".

Ma titula kralja je stvar formalizma.

Papa nije priznavao ni engleskog kralja kad se odcijepio od katolicke i napravio svoju crkvu, niti je sultanu itko postao krunu a bio je car najvece carevine, niti je Papa priznavao ikakve paganske kraljeve sa sjevera i istoka. Priznanje kraljevske titule od strane Pape eventualno bi znacilo da te ostali katolicki kraljevi donekle postuju i da ti ne napadaju na granice i pokrajine koje su ti navedene u tituli, da ne naljute Papu, mada se i to ocito krsilo svakih 5 godina inace ne bi bilo toliko ratova u Europi.

Kada je 1848. ban Josip Jelacic ugusio komunisticku revoluciju u Madjarskoj Karl Marx, tada ugledni i utjecajni njemacko-britanski filozof iznio je plan da treba Hrvate istrijebiti. Kao obrazlozenje je navodio da Hrvati smetaju Njemcima da dodju do Jadrana.

Za taj posao su od Srba napravili kolektivnog psihopata koji je unistavao Hrvatima sve sto je moglo potsjecat na dugu i slavnu hrvatsku povijest, a to ukljucuje i unistenje grobnica hrvatskih narodnih vladara (kulturocid). Uz to su Srbi poceli i negirati samo postojanje Hrvata (toboze Srbi katolici). A da ne spominjem sto se moglo dogoditi s knjigama na glagoljici koja je bila hrvatsko narodno pismo. Ostale su uglavnom jedino tekstovi i dio tekstova ispisani na kamenu i uglavnom slucajno nadjeni. Kada su Srbi shvatili da od Hrvata s dugom nacionalnom memorijom ne mogu napravit Srbe (asimilacija), onda su poceli s planom fizickog unistenja. Zlocin u Sarajevu protiv Ferdinanda koji je htio rijesit hrvatsko pitanje u Monarhiji, zlocin u Odesi gdje su pobili desetak tisuca Hrvata, ubistva intelektualne i politicke elite u Kraljevini, pobuna protiv Banovine Hrvatske, pobuna protiv NDH, pokolji s komunistickim i cetnickim elementima tijekom 1941.-1945., Blaiburg i Krizni put 1945.-1948., zlocin psiholoskog terora s Jasenovackim mitom do danas, agresija i pobuna protiv RH 90-tih, i nakon toga Memorandum SANU 2 od danas.

„Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do neverovatnih razmera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici,na rang-listi vrlina, posle hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu istoriju, priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umeo tako uspešno i srećno da se koristi sredstvima obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umeli Srbi. Oni su pravi umetnici u laži. To je jedan složen sistem, vrlo komplikovana tehnika, za naše američke i britanske pojmove neshvatljiva. Kad se bude pisala historija drugog svetskog rata u Evropi, moralna osnova i psihička tehnika u borbi s neprijateljima koje ima srpski gerilski pokret, to jest četnički odred, mora da dobije specijalno poglavlje. Velike armije moraju znati za ovo srpsko iskustvo.“ (Dobrica Ćo­sić, Deobe, Otokar Keršovani, Rijeka, 1977., str. 168), https://narod.hr/kultura/1-rujna-1989-d ... im-narodom

Uglavnom, treba proslavit 1100 obljetnicu hrvatskog kraljevstva 2025. i do tada napravit plan, a prije toga vidjet koje su nam zelje ('to do lista').

Koliko god se ostali sudionici trudili praviti konstruktivne postove, tvojim vlastitim zaslugama i kompleksima prema Srbima tema zavrsava u gnojivu, u atmosferi kao da Srbi u ovom trenutku pucaju haubicama sa vrha Sljemena.

Je li tema 1100 obljetnica hrvatskog kraljevstva, ili su tema Srbi?

No eto ako ti je dosadna tematika hrvatskog ranog srednjeg vijeka, ako su ti dosadni hrvatski kraljevi, i hoćeš još jednu temu o Srbima, može.

Zločin u Odesi? Sto su te budale radile u Odesi? Ako su se borili na strani Hitlera, ja osobno ne lijem suze ako se nisu vratili nazad, osim ako se ne računaju radosnice. Još ću za SS-om i Vermahtom i njihovim domacim kumpanjonima plakati.
Pobuna protiv NDH? Mislis, pobuna protiv Hitlerove tvorbe s rasnim zakonima, protiv ustasa koji nisu na vlast dosli ni glasovima niti kojekakvom herojskom borbom, nego pizdunski na njemackim tenkovima?

Što se tiče kralja Tomislava, spomenik u Zagrebu je odljeven i bio gotov 1933. godine ali ga Hitlerov "Visoki Predstavnik" za Hrvatsku Ante Pavelić nije htio postaviti jer je upravo Talijanima predao Dalmaciju pa bi ispalo smijesno da otkriva spomenik kralju koji je ujedinio Dalmaciju sa Panonijom. Kralj Tomislav zato nije imao u Zagrebu spomenik za vrijeme NDH, iako je bio gotov i cekao postavljanje. Spomenik Tomislavu su postavili komunisti 1947. cim su dosli na vlast.

Prvi kralj kojeg je Bizant priznao je bio Držislav.
To je kojih 40-50 godina kasnije.
Međutim po arheološkim ostacima, Držislavova je majka nazivana kraljicom, pa
Papa priznaje Tomislava za suverena, ne samo u Hrvatskoj (koja obuhvaća Sisak i Panonsku Hrvatsku), nego i južne knežije, cijelu istocnu obalu Jadrana, tamo gdje vlada Mihajlo Višević, koji je po svojim riječims mali Ličik s (gornje) Visle, područja Bijele Hrvatske.

Hrvatski kneževi i kraljevi su se vjerojatno nazivali isto cijelo vrijeme, razlika knez/kralj je naknadna konstrukcija, ovisna o shvaćanju u ostatku europe.
A svi katolički kraljevi su bili vazali/podložnici pape.

Vjerojatno prava moć hr. države počinje s Trpimirom, koji je bio de facto kralj, utemeljio dinastiju, a i graničio s Bugarima negdje kod Srebrenice, na istoku Soli, odnosno Usore sa Solima.

I nemojte me zajbavati s nijekanjem hrvatstva Panonske Hrvatske, ovo je hr. portal, valjda tu takva sranja ne moram slušati
Nedavno je nađeno grobište jednog kneza na Bojni (kod Gline).
Arheološki nalazi su istog tipa kao i oni u Biskupiji kod Knina.
Što piše u DAIu o Hrvatima u Panoniji i Ilirliku?
Ljudevitov stric je bio što Borni?

Panonska Hrvatska je bila neovisna kneževina, ali je bila hrvatska.
Takav je bio i Hum, a i kneževine koje su nastale iz njega, Zahumlje, Travunja, Konavli, možda i Duklja.
(Vrh)Bosna tog vremena je samo provincija Hrvatske, nije ni županija.
Isto ide i za Usoru (sa Solima).
Srijem je hrvatski pod Ljudevitom, kasnije ga preuzimaju Bugari pa Mađari.
Braslav vlada do Bratislave i Budimpešte prije nego što je poginuo u bitci s Mađarima...
S time da je Srijem tog doba od Mitrovice na istok.
Dio od Iloka do Šamca i Đakova je župa Vuka, ali to je isto kasnije, Podunavlje je sporno područje između Hrvatske i Ugarske kraljevine, iako imaju istog kralja.
U Požegi i Virovitici je kraljev posjed, a do Ilove je crkveno pod Pečuhom, a za Zagreb mislim da je pod Ostrogonom, dok je istočni Srijem pod Kaločom...
Iako je bilo planova za objedinjavanje Splitske i Zagrebačke biskupije, iako su prvi grbovi Zagorja oni dalmatinski, s tri lava/leoparda...
Za Arpadovića postoji razlika između sjevera i juga.
Zagreb je glavni grad Hrvatske, ali jug samo nominalno priznaje kralja, odnosno uživa njegovu zaštitu.
S time da je predstavnik kralja najčešće prijestolonasljednik s titulom hercega, kojeg slušaju slavonski i primorski ban, kad nema ni njega, njega zamjenjuje slavonski ban, kojeg sluša primorski.
S time da razlika postoji tek od sredine 13. st-a, nakon Tatara, do tada je samo jedan ban od mora do Drave...
Tek Šubići (i to kad nisu uspjeli dobiti titulu hercega Hrvatske) mijenjaju ime Primorske banovine u Hrvatsku.
S time da isti vladaju i kao banovi (Vrh)Bosne:D
I da mijenjaju dinastiju, nameću Mađarima francuske Anžuvince kao kraljeve.
Dok u Slavoniji vladaju Babonići (s većinom posjeda južno od Save i zapadno od rijeke Bosne). A isti su i konačno oružje u slomu Mladena Šubića, kada postaju banovi i Hrvatske i Slavonije, no tog se odriču godinu dana kasnije.

Obilježje feudalizma je da postoje hrvatske, mađarske, njemačke...
zemlje, a ne zemlja

Jel to isti Mihajlo koji je bio na crkvenom saboru s kraljem Tomislavom?

Zakasnismo za 1000-tu obljetnicu 22 godine s tim bitnim obiljezjem. Valjda 2025. opet necemo zakasniti za 1100 obljetnicu.

Ako bi to bio film, trebalo je cini mi se vec poceti. A ako nista ne napravi ova vlast hrvatske drzave upitnog sadrzaja u vlasti, ostaje Jakov Sedlar. Naratori bi mogli biti ugledni povjesnicari Tvrtko ili Hrvoje s Filozofskog fakulteta u ZG-u.

Svakako treba pozvati politicko vodstvo Madjarske, Italije i Srbije na tu obljetnicu.

Jel vam prekinuta jos ona kletva kralja Zvonimira?

Ceha hocu tvoje misljenje jer vise o povijesti znas od mene.

Zagreb i Varazdin su bili dio Panonske knezevine, poslije dolaska pod madjarsku vlast svi administrativni centri Hrvata su bili na prostoru Panonske knezevine (Zagreb, Varazdin, Bihac). "Hrvatska u uzem smislu" od spajanja s Madjarskom vecinom se odnosi na regiju zapadnog dijela Panonske knezevine. I to mnogo govori.

Jezgra srpske drzave je bila na Sandzaku, dosta daleko od Panonije.

Istocni dio Slavonije moguce je da su bili neki Slaveni koji se tada nisu nuzno osjecali Hrvatima, bilo je ocito i masa Madjara jer je plemstvo Slavonije bilo napola madjarsko, ali koliko je meni poznato to je vecinom bila kombinacija mocvara i suma hrasta tako i vjerojatno skoro pa nebitan prostor, jace naseljen tek istocnobosanskim katolickim izbjeglicama provalama Turaka.

No, jasno je da te granicne pokrajine izmedju hrvatskog i srpskog kraljevstva, Bosna, Zahumlje, Dubrovnik, su mijenjale vlasnika ili lojalnost. Bosnu recimo Konstantin Porfirogenet spominje u poglavlju o Srbima, Dubrovnik je bio dio Nemanjine drzave, Blagajska ploca iz Hercegovine spominje Nemanju (https://hr.wikipedia.org/wiki/Blagajska_ploča) ...s druge strane jasno je da je Tomislav imao pod vlascu Bosnu ako je ratovao vise puta protiv Bugara, a Pop Dukljanin i Venecijanci spominju Crvenu Hrvatsku i Duklju kao njen dio.

Kako tumaciti te naizgled proturjecne izvore? Eventualno kao dinamiku mijenjanja vlasti.

Na neki način zaustavio jeste (ujedinjenje). No Prusi su imali zahtjeve prema
Austrijancima koji oni nisu htjeli ispuniti, jer su oni ti koji su htjeli imati dominarajuću ulogu
u ujedinjenoj njemačkoj državi. Par dencenija poslje nakon vojnog poraza, ispali su iz igre.
Tako da je to samo Marxov izgovor, traženje krivca.

Dobar post Robbie , analitički i naučno kritički odrađen.

Očito je postojao jak vladar u tome vreme koji se verovatno zvao Tomislav , ali da je bio kralj kako ga mi danas poimamo mislim da nije bio tj.nije dobio nikakvu krunu niti išta slično , jer krunisanje je bio relativno mlad običaj koji je potekao od Karla Velikog , i on je u to vreme bio ekskluzivno određen za germanske vladare.

Sama terminoligija i njeno značenje je bila drugačije u 10.veku u odnosu na kasniji period , pa u zato u pismima pape na latinskom gde se pominje Tomislav on se naziva "rege" što doslovno znači vladar , a indikativno je to da ga papa naziva konzularnim kraljem "consulatu peragente in provincia Chroatorum et Dalmatiarum finibus Tamislao rege"

https://sh.wikipedia.org/wiki/Konzul_(predstavnik)

Ako poimamo kralj po današnjim merilima onda je nemoguće da od boga dani i krunisani kralj bude konzul tj.predstavnik,opunomoćenik,... , a to znači da je neko postavio svog "predstavnika" u Dalmaciji(Hrvatskoj).
Jedini ko je mogao to uraditi je naravno Vizantija , ali ona nije imala kraljevsku titulu u svojoj tradiciji , već je Tomislavu kao i Mihajlu Viševiću dala patricijsku titulu i zvanje prokonzula o čemu govori i DAI.

Dakle , kralju Tomislavu je zasigurno titula glasila slično kao i zahumskom knezu Mihajlu Viševiću , koja otprilike glasi "Arhont Hrvata,patricij i prokonzul Dalmacije i Hrvatske"

Zanimljiv mi je slijedeci proces.

U doba samostalnog kraljevstva, sjediste hrvatstva je bilo u srednjoj i sjevernoj dalmaciji. Solin, Nin, Knin…

Tek nakon uzimanja madjarskog kralja se populacija, ekonomija i politika sele na sjever, na prostor danasnjeg Varazdina/Zagreba.

Po meni, najvjerojatniji razlozi premjestanja glavnog grada iz Dalmacije na sjever:
-unija s Madjarskom, pri cemu su Madjari logicno ekonomski i politicki forsirali administrativno srediste blize Budimpesti tako da imaju jaci utjecaj na Hrvate
-provala Turaka sto rezultira gubitkom teritorija, ali pri cemu se i sve seli na krajnji zapad
-gubitak Dalmacije, posebno gradova, koja je vecinom bila pod Venecijom ili austrijska provincija

Da nije bilo provale Turaka i unije s madjarima, vrlo vjerojatno bi se moderni glavni grad razvio tamo gdje su bili najjaci gradovi, a to su dalmatinski gradovi. Na prostoru Splita ili Zadra, mozda Zadra jer ima dosta prostora za milijunski grad.

Kralj Zvonimir je ubijen u kontekstu organiziranja krizarskog rata protiv muslimanske okupacije i represije tamo dolje. On je bio po svojoj zakletvi papi obvezan ciniti sve sto mu papa kaze. E sada, tada je bio problem latinske i narodne stranke. Zvonimir je zastupao interese latinske stranke (npr. bogosluzje na latinskom jeziku), nasuprot interesa narodne stranke (npr. bogosluzje na hrvatslom jeziku).

I sada kada je Zvonimir pozvao vodje hrvatskih plemena (narodna stranka) i poceo im govoriti da trebaju ici ratovati za papu, oni nisu vidjeli smisao u tome, naime u ratu koji ih se ne tice. Zvonimiru je bio problem sto bi odlaskom vojske u krizarski rat vjerojatno doslo do jacanja narodne stranke (njegove opozicije) pa bi mozda izbio i nekakav gradjanski rat.

U Hrvatskoj kronici nepoznatog autora, odgovovorili su Zvonimiru 'A sto nam je za to?' i 'Bolje da jedan umre, nere tolik puk da pogine', pa 'Bolje da on sam pogine, ner da nas iz didine nase izvede cica boga i inim mista toliko daleko obujimati, zemlje i gradove'. Ubijaju kralja Zvonimira koji proklinje Hrvate da 'nikdar ne imali gospodina od svog jezika, nego vazda tuju jeziku podlozni bili'. S kraljem Zvonimirom umire politika latinske stranke i vlast prelazi na predstavnike plememena.

E sada, prema Porfirogenetu, papi Agatonu (678-681) Hrvati su obecali da nikada nece s oruzijem provaliti u tudju zemlju, nego da ce zivjeti u miru sa svima koji to zele', a papa im je obecao 'Ako bi ikada neki drugi narodi navalili i poveli rat na zemlju Hrvata, neka za njih ratuje i zastiti ih Bog Hrvata, a pobjedu im donese Petar, Kristov ucenik'.

Prema toj zakletvi Agatonu Hrvati nisu bili duzni ici ratovati za papu, iako je Zvonimir obecao sluziti papi, Zvonimir je dao zakletvu u svoje ime (ja ja ja), a ne u ime svih Hrvata. Plemena u Hrvatskoj bili su nositelji suvereniteta i oni su donosili odluke. I logika nalaze da plemena ocito nisu bili spremni bespogovorno sluziti papi u ratovima, niti da su se odlucila sto su u konkretnom slucaju u praksi i pokazala.

I ono sto je cinjenica da je sveti papa Ivan Pavao II. kada je Republika Hrvatska napadnuta, kao Petrov nasljednik, odrzao obecanje Agatonovo i stao na stranu Hrvata nasuprot agresiji (meka sila, medjunarodno priznanje i grmljenje o istini). I od Tudjmana Hrvati imaju vladara koji govori njihovim jezikom i drzavu. Time je zasigurno okoncana kletva kralja Zvonimira.

"

Bizant je svakog vladara kraljevskog ranga, a koji je vladao na nekom području Rimskog carstva ( a kojeg se Bizant smatrao ne pravnim nasljednikom već glavnim dijelom istog) zvala Arhont. Mogao je neki vladar sebe u pismu Bizantijcima zvati i carem i kraljem, ali oni su taj teritorij smatrali svojim te bi u odgovoru istog oslovljavali kao Arhont. Jer po njima je to bio sastavni dio Bizanta tj Rima koji je eto, slijedom okolnosti privremeno malo izvan kontrole pa se iz svrsioskodnosti i političkog pragmatizma sa istim privremeno postupa kako se postupa.

Zvonimira su ubili ljudi koje bi danas nazivali populistima.
Oni koji su bili kao fol za neki suverenizam (a u biti za svoj džep) koji su bili protiv sudjelovanja u križarskom ratu kao dio zapadnjačke kršćanske koalicije i kao kršćanskoj obavezi (ekvivalent bi danas bila bagra koja pljuje po NATO-u, koja je protiv misija etc).
Takvi ljudi koji hrvatsku ne vide kao dio jedne zapadnjačke cijeline nego kao nešto nedefinirano, lažno se predstavljajući kao suverenisti, su nas paradoksalno doveli do gubitka suverenosti koju nismo povratili do 1991.
Takvih ima i dan danas.
"Nije ovo naš rat". "Nećemo mi kao topovsko meso za Staljingrad" samo su neke od njihovih fraza.

Odluka 12 plemena o uniji s Madjarskom (Pacta conventa) je osigurala kulturno-politicki institucionalni kontinuitet i bazu za razvoj hrvatskog identiteta. Tada je kontinentalna Hrvatska bila baza za Dalmaciju gdje je latinska stranka htjela latinizirat Dalmaciju. Uz to, narodna stranka bila je jaca u kontinentalnom dijelu. Prije toga je bilo obratno sto se tice baze hrvatstva, ovisno odakle je dolazila ugroza.

Koloman je uvidjevsi spremnost Hrvata da brane svoju domovinu dao nalog po kojemu je spreman s Hrvatima utanaciti 'ugovor, kako budu sami htjeli'. Hrvati su na to pristali, tako da si je Koloman prosirio naziv s s 'Rex Ungariae', na 'Rex Ungariae, Croatiae et Dalmatae'. Pripojenje danasnjeg prostora BIH, tadasnje Rame, takodjer je uslo u sastav Ugarske kao logicna posljedica zajednicke odluke hrvatskih plemena. Jer prostor BIH je bio hrvatska zemlja kao i Dalmacija, Slavonija, Lika, sl. te se podrazumijevalo njezino pripojenje Ugarskoj. Antihrvatski latinasi su u tom ugarskom dijelu zamijenjeni antihrvatskim hrvatskim izrodima madjaronima, a od 1918. ti izrodi su danas jugoslaveni. Svima je zajednicki cilj rashrvacenje.

E sada, sto bi bilo da Hrvati nisu odlucili uci u uniju s Madjarima? Mozda bi Venecija uspjela jace latinizirat Dalmaciju.

I prebacimo li se na bliskija vremena, Talijani otvoreno zele oslabiti hrvatstvo Dalmacije. Talijani su u svom parlamentu 2005. proglasili 'Danom sjecanja', zbog toboznje nepravde jer su izgubili Pariskim mirovnim ugovorom iz 1947. Istru, Rijeku, kvarnerske otoke i Zadar. Sjetimo se Tajanija ove godine kao predsjednika EU parlamenta. A ako znamo za deal izmedju Kraljevine Jugoslavije (SHS), Rapalske ugovore, ako znamo da su prve otpore fasizmu u Prostini u veljaci 1921. pruzili Hrvati, u svibnju 1921. i otpor fasizmu su dali Hrvati rudari iz Latinstine, ako znamo kako znamo da su natjerali Pavelica da im da vise od onoga iz Rapalskih ugovora (Stjepan Lozo, 'Problematika pomorstva NDH do Rimskih ugovora), ako znamo da su im srpski politicki prvaci sugerirali 1941. Talijanima da uzmu jos Dalmacije i dio BIH, ako znamo koliko su Talijani pomagali srbocetnicima u pokolju Hrvata, ako znamo kako su se talijanski fasisti ponasali u Dalmaciji i Istri od 1941.-1943., onda znamo da je to visestoljetni proces. A tu se vidi otvoreni savez Srba i Talijana u rashrvacenju Dalmacije, Srbima je rashrvacenje cilj jer im je Dalmacija u planu homogene Srbije, a Talijanima to je politika koju su jednoglasno izglasali u svom parlamentu.

E sada, jugokomunisti su pocinili zlocin nad Talijanima u Istri (fojbe), ne samo sto su ih ko zna koliko pobili nego su i etnicki pocistili dio Talijana i to ne samo iz Istre nego i iz Dalmacije. I tu iz hrvatske perspektive treba rascistiti i talijanske fasisticke zlocine i jugokomunisticke. I sada tu je idiotizam hrvatske politike jer nas hoce vratiti na 29. novembar s kojim danasnja RH nema veze, jer je 45. pobijedila jugoslavenska i komunisticka ideja, a 48. porazena iredentisticka talijanska, a 95., 5. kolovoza je pobijedila hrvatska ideja. Vracanje na 29. novembar je i talijanski i srpski interes.

Isprika ako sam otisao predaleko od 925. ali je bitno oko 1100 godianjice kako se vrijednosno postavit prema neprijepornim povijesnim cinjenicama.

Pa malo je drugacije. Tada nije bilo koalicije. Hrvati su izgleda sami trebali ici u krizarski rat za papinsku politiku. Ubistvo kralja Zvonimira je bilo 1089., a krizarski ratovi su poceli 1096. Zamislimo sto bi bilo u okrsaju s Madjarima i opcenito vojnom snagom hrvatske da je hrvatska vojska izginula u krizarskim ratovima. E sada, mogucnost je da su ovo bile rane pripreme. I ono sto ne znam jesu li na kraju Hrvati sudjelovali u krizarskim ratovima?

I drugo je pitanje jel papinska politika u krizarskim pohodima bila mudra.

dobra ti je usporedba, nema šta.
jebo te i nato i eu.