Gledajuci neke dokumentarce primjeti da Janjevke u HR imaju najvise djece u prosjeku, najranije se udaju.
U HB, hercegovke, livanjke, te one iz lepeničke doline. Nekada su posavske, te zene iz Kakanj / Vares imale dosta djece, medjutim zadnja dva desetljeca i one pristaju max na dvoje djece. Sjecam se sredinom devedesetih, poslom sam naletio na obitelj iz Kaknja, i mama poce propitivati, te prositi: evo imam 6 kceri, dvije su za udaju. Starija je med medeni bila, a ja becar.

Gdje bi danas mladic zeljan vece obitelji trebao traziti mladu?

Treba prvo skupit love jer svako dijete kvalitetno nahranit i opskrbit je veliki financijski izvadak.

Žene pretežno ne vole decu, zato i beže od takvih obaveza ko đavo od krsta čim se ukaže prilika.

Ako je istina da ćemo u narednim godinama biti drastično siromašniji zbog novog talasa recesije, paradoksalno mogao bi poskočiti procenat udaja i rađanja (pod uslovom da se tupavi momci konačno vrate veri i crkvi), jer će devojke imati drastično manje prilika za zapošljavanje, samostalan život. Udaja za čoveka koji radi će im ponovo biti jedina sigurna luka, pored roditelja od kojih bi valjalo otići. Postoji i treća opcija, ali nećemo o tome.

Odokativno, Hercegovke i Bosanke. Ostali se trebaju ugledati.

Ne znam s kim se družiš da bi imao takvo mišljenje, iskustvo.
Žene koje okružuju moj vidokrug itekako vole djecu. I rađaju ih.

Npr moja djeca imaju najbolje prijatelje od kojih je 4 ero iz različitih obitelji. Jedan je iz obitelji s 9 djece, dvoje sa 8 i jedna cura iz obitelji sa 7 djece. (Uzrast sviju je od 21 do 2 g)

Zatim, moji susjedi imaju 8 djece, a i slabo poznajem obitelji koji imaju manje od troje djece (ne računajući mlade obitelji sa prvim ili drugim djetetom u pelenama jos).
Hercegovina. Sve Hrvati.