ČAKAVCI ZGUBLJENI VA PREVODU

Dok se na državnim televizijami čakavština prevodi, neke lokalne televizije već imeju i dnevnik na čakavice. Bez prevoda. Ima i drugih emisija na čakavštine, ča j' dobar način da se ta naš domaći zajik promovira va medijimi. Neki su rekli da njin ne bi pačilo ni da j' i celi novi list na čakavice.

Već dtugi put kuliko mi j' poznato, čakavština se na našoj televiziji tretira kot strani zajik. Pred ko leto na rečkon putničkon terminalu delali su nekakovu anketu. Katamaran su čekale dve čakavke z jednoga kvarnerskoga otoka. Novinar ih je pital da ča misle o novon terminalu, a gospe su mu odgovorile na svojen otočnon govoru. Da bi ih razumela cela Hrvacka, spod te dve otočanke klali su prevod na književni hrvacki zajik. Kad zimaju izjavi po Dalmacije, nigdar nima prevoda na hrvacki. Nisan još ćapala da prevode kajkavci, mogari moran priznati da njih dobro ne razumen. Morda j' problem va ten j' i čakavštine i kajkavštine fanj malo na televizije, a dalmatinski se često more čut i već nan je simi va uhu.

Drugi primer prevođenja čakavštine pripetil se pasanu šetemanu. Na jednoj komercijalnoj televizije sopet je počel onaj serijal o jubavi ka se išće na selu. Jedan od kandidati j' iz Istre, kuliko se moren spametit iz Svetoga Petra va Šume. Mladić celo vrime divani čakavski, a va prilogu j' bila i njegova kunpanija. Mladići su neč povedali na čakavice, a ispod njimi j' sopet šal titl z hrvackin prevodon. Onput je kandidatu za jubav na selu prišla jedna divojka z unutrašnjosti, ka ni znala ča bi mu odgovorila aš, pokazalo se ni razumela ča j' mladić čakavac pita. Potle j' sama pred kamerami objasnila da joj se para da dečko govori arapski. I tako se njihova potencijalna jubav našla zgubljena va prevodu. Druge divojke nisu imele ta problem, čak ni ona z Novog Sada ali neč takovo, pa j' morda va ten ča divojka ka ni razumela čakavski ni talentirana za zajici.

Ipak, ima neč va ten da mi va Hrvackoj bolje razumemo srpski leh naši dijalekti. Pokazalo se da neki ki j' na primer iz Slavonije, čakavštinu doživljava kot strani zajik. Za čakavci njihov dijalekt i je zajik, pa bi morda i mi mogli iskat dvojezični natpisi. Na ulazu va naš grad tako bi moglo stat: Rijeka - Rika - Reka, a uz Meju - Granica. Ima i Rečana ki nisu čakavci i izrazili su želju da se parića kakov tečaj čakavskoga zajik. Ideja za razmišljanje.

^^
Dominira ekavica.

I ja ću opet ponovit da pretjeruješ al očito nikad nećemo na zelenu granu.Imam optimističniji pogled, ja vidim da je ikavica nikad jača i u mainstream kulturi, recimo pismama, je ikavica jača nego ikad.

Kolega Planina je jednostavno kratko i jasno objasnio splitski podtip ikavice, osjetan je porast jekavice, to sam primjetio naročito u Širokom. Za Posušje će morat ogulit još koja generacija da bi se to uspjelo

Split ima stalni dotok štokavaca zadnjih pola tisućlića. Pa opet, nije ekipa progovorila "po vlaški", nego se govor smiša. Dođeš iz Splita u Zagoru i onda shvatiš kako je drugi naglasak, izgovori... Split se razlikuje i od bodulskog i od vlaškog.



U pravu si. Gadi mi se kako je državna TV uhvatila privodit (!!!) čakavske priloge, ka' da se radi o stranen jeziku. A nije. Ako su se naši stari mogli razumit u mistima di su se susritali štokavci i čakavci, a nisu imali škole, zašto sad to privođenje?

Evo, nisan ričko-istarski čakavac, a razumin ih. Imadu divne sačuvane stare lokative (televizijAMI, medijIMI), prepozicije (va), primetnute oblike (zajik), virojatno digod još imadu očuvanu dvojinu. Ostalo su romanizmi. Čemu privođenje?

Zadnjih 20 godina se hrvatski jezik priko medija bosančerizira i srbijanizira priko medija, iako stanovništvo tako ne govori. Moran ovako reć. Ka' da je "zabranjen pristup čakavcima". Nesriknja Rika i Istra nikako nisu dočekali svoje misto pod suncen u ostatku Hrvatske, gledano u popularnoj kulturi, a Dalmacija je napadno istisnuta, a pri svega se tu ositi na Splitu. Više čujen sarajevski govor na TV nego splitski, šibenski, dubrovački, zadarski, otočki i zagorski. Pa nije li bezobrazno šta dalmatinske likove u reklamama i serijama glumidu muslići? Zamislite. Skloni su radije dovest nikega drugega iz druge države glumit lik koji ne govori njegovim jezikom. To mi sliči na bojanje bilih glumaca u crno u stara vrimena, kad crnci nisu se smili pojavit, pa su ih glumili bili glumci.
Kad su snimili seriju di svi likovi govoridu tvrdon čakavicon, ne kakvon ublaženom? Evo 70 godina TV u nas, pa ništa. I zapadnoštokavska ikavica je isto potisnuta. Prosjaci i sinovi, di se moralo posrat seriju podobnim "breonskim" vladarom (koji je prvotno bia pridviđen i za lik Meštra u Velom mistu!!!). Kud puklo da puklo je u Lici, ali nima tu prava ličkog naglaska. Čekan kad ćedu snimit seriju po scenariju koji je napisa Petar Miloš. Scenarij je po njegovim izvrsnin Legendama o rodijaku Ćipi (rekordne naklade). Nadan se da ne će i tu TV kuće zakenjat s nemaron prima izvornen govoru, jer u zadnje vrime nami glume svi mogući od Vardara do Triglava... Ili bolje rečeno, od Jaruna do Đerdapa, Goražda i Berana.
Scenarij je davno napisa, čeka već godinama. Bit će da je prihrvatski, pa in ne valja. Oni želidu nacionalmazohističke scenarije kao ono smeće od Belle biondine, Svjedoka i sl.

Široki su postali teški jekavici, pričaju kao Mostar, ista jekavica isto razvlačenje isti naglasak, tu i tamo im se zalomi štagod ikavizama tipa uvik, dite i sl. ali generalno ih uopće ne bih stavio pod ikavsko govorno područje. Grude već ne znam, kaže mi Diablo da su Grude sličnije Širokom nego Posušju, jel to istina?

Ispada da su jedini pravi ikavci u Hercegovini Posušaci. Ili Posušani.

Jača je ikavica u Duvnu nego igdje ispod Posušja, samo da Duvnjaci oće izbacit o-kanje bili bi pravi.

Riečani su izvorno govorili talijanski i ekavski čakavski. Okolica Rieke ide odprilike ovako: Kastavština i Liburnija su čakavska ekavica. Klana je čista ikavica (s time da ima dosta primjesa kajkavskog), Grobnišćina je ikavsko-ekavska, za koju ostatak riečke okolice smatra je je pomalo posebna po naglasku, ter za grobnički govor govore da je pjevajući. Bakar i okolica su ekavska čakavica, ter meni zvuči jako slično kano kastavska i liburnijska. Uglavnom, mi se svi jako dobro međusobno razumiemo u riečkom prstenu.
Inače, u okolici Rieke, većina domaćih kad službeno govori na poslu ili u školi, se okrene na književni. Za razliku od njih, tu su Grobničani dosta tvrdi, pogotovo ovi Jelenski. Zbog toga Grobničane mnogi poštuju zbog toga, a opet neki im zanovjetaju da su zadrti. Grobničani iz Čavli su već mekši i urbaniziraniji i imaju veći utjecaj Rieke. Kći od jedne moje sestrične, makar je čista Grobničanka ima sram da priča po domaći i skroz se okrenula na književni. Obitelj je bila luda na nju kako to govori...

Možda je jelenski dio Grobnika sviet za sebe, a već Čavle (pod koje spada Grad Grobnik) su dosta urbaniziraniji. U Jelenju je znao pobjediti HDZ ili nezavisni blizak HDZu, a Čavle su dosta tvrdi SDPovci.

Inače, Grobničani se po domaću reče Gromičani, a za Grobnik se reče Gromik. Ženska je Gromišćica.

Pa slušaj ovisi koji dio Gruda, ali ono što znam to je naše, za iznenadit se da će Široki pokleknut pred naletom jekavice , iako je ikavica kod njih sigurno i dalje najizraženija, naročito u mjestima prema Posušju tipa Privalj i Kočerin, ali ima ih pričaju ko da su rođeni "brāte". Više imam kontakta sa Duvnom i Livnom nego ostatkom Hercegovine prema jugu, ali nemam srca turit ih pod svoje kad su u pitanju ove male razlike među nama tipa govor, mentalitet, teritorijalna pripadnost itd.

Ma i nije tu samo stvar okanja, iako mi je i ono dovoljno jer je to ono čisto, netaknuto bosansko "o" koje završava u Mesihovini i ne vraća se prije Ivan Sedla. Tu je stvar i mentaliteta, totalno drugačiji međuljudski (ilitiga pod vaški međukomšijski) odnosi, način razmišljanja itd. nego tamo gdje ja držim da je Hercegovina.

Pajdo triba nama naša ikavska Republika u trokutu Buško- Blidinje- Grude, Posušje kao centar, iskreno ne znam šta će nam ovi ostali, to više ne zna ni pričat normalno.

Btw ako ćemo po govoru Rama je isto čista Bosna, a i ne samo po govoru, po mentalitetu, ponašanju, načinu razmišljanja, kako hoćeš. Ne znam kakva je razlika između naših iz Uskoplja i Rame, realno nema je.

Sad ne znam kakav je govor i mentalitet naših iz Konjica, di njih smjestit.

U Uskoplju je mehko "Ć", ono a la dalamatinsko ghdje god mogu da ga uvale, a u Rami je to normala Ć, a gdje treba biti Č tu jeste Č,... onak na prvu.

Zanimljivo, onda su Ramci bliži Duvnu, Livnu, Kupresu nego Srednjoj Bosni po govoru. Ali svi navedeni skupa su bosanci da se ne lažemo.

Naravno, Kupres i Livno zapadna Bosna, a eto nek duvnjaci budu jugozapadna, ne mogu oni u suru s njima

Onda koliko sam skužio dosad ikavica u BiH Hrvata bi se mogla podijeliti u 4 podvrste;
- bosanska ikavica (sve na o) sa mehkim Ć svugdje kakvom pričaju naši u Srednjoj Bosni iako su mnogi debelo jekavizirani i samo rijetko koriste ikavizme ali ajde recimo da mislim na Uskoplje, Bugojno i dokle već se održala kakva takva ikavica
- bosanska ikavica (sve na o) sa tvrdim Č (gdje ide) kakvom pričaju Duvno, Livno, Kupres, Rama
- hercegovačka ikavica (a završeci gdje ide) sa ravnomjernim govorom kakva se priča na potezu od Buškog jezera preko Posušja do otprilike Gruda i zapada Širokog
- hercegovačka ikavica (a završeci negdje, negdje o, ovisi kako im dođe dok razvlače onaj naglasak prije ) sa kao što rekoh karakterističnim razvlačenjem i naglaskom kakva se priča od Širokog do Mostara, Čitluka, i nadalje dole, iako je ova skupina također uvelike jekavizirana al ajde.

Po udjelu ikavštine rekao bih da smo najveći ikavci mi oko Posušja pa onda ova skupina Duvno- Livno- Rama- Kupres i dalje što više odmičeš u Bosnu to više ikavica opada tako da su recimo naši u Vitezu danas manje više čisti jekavci, i isto tako kako odmičeš na jug od te jezgre oko Posušja količina ikavštine također sve više i više opada. Eto ispravite me ako sam nešto krivo povezao.

U Rijeci danas 90% ljudi priča književno. U okolici grada gdje su starosjedioci se čakavski priča s tim da je tu čakavski neka mješavina ikavice i ekavice. Istočno od Rijeke više ikavica a zapadno ekavica.

Bakar i okolica (Hreljin, Praputnjak, Krasica...) su iztočno, ali su ekavica. Grobničani imaju ekavsko-ikavski govor. Od Viškova do Lovrana i dalje je ekavica.

I okolica Rieke je dosta u banani s čakavskim. Na Viškovu je prava riedkost čut domaću besedu, a puno bolji nisu ni Matulji i Kastav. Jelenski Grobničani su po domaćoj besedi najjači, ter kad čuješ da netko u gradu Rieci službeno, javno i na glas govori po domaći, to u 90% slučajeva budu Grobničani.

Na 20 km od centra Rijeke nalazi se Lič, gdje je govor štokavski ikavski, mislim da je to najzapadnije ikavsko štokavsko mjesto.
Zanimljivo je da su pored Liča čakavski Benkovac Fužinski i kajkavske Fužine, u maloj planinskoj općini Fužine postoje sva tri narječja.

Čakavci nemaju više nikoga poznatoga u javnosti da bi ih promovirao. Zadnja nada je bila Kolinda , ali njoj su bile draže neke druge regije.
Čak ni na MIK-u više ne mogu pobijediti, prije par godina je bila ona pjesma "Naša beseda" koju izvode 3 pjevača (Grbac, Butorac, Šegota), od kojih je samo prvi čakavac, a druga 2 su po prezimenima štokavci ikavci Bunjevci, kao što su i župan Komadina ili ministar Butković.

Triba bit svoj đir. Ne marit što misli okolina, nego gurat svoje. U drugom kraju mi je shvatljivo da se držidu standardnoga hrvatskog ako u tomen drugom kraju govoridu drugin naričjen. Među svojima moradu promicat svoj govor, svoje naričje. Velika je stupica kad ljudi se zaboravidu pa u svojoj kući govoridu govoron koji nije domaći. To se ne smi događat.

Veliki je propust ovdašnih forumaša što ne pišedu ikavicon a to in je govor njihova kraja. Na kraju svega, dođu nam srpski forumaši i ovdi blanjadu na ekavici. Nije nitko reka da ih ne razumi. Naprotiv, domaći se stididu pisat ikavicon. Prikinite s tom prakson.

Split je bia omiljen među Hrvatima i ostalin narodima one države zato šta je uvik bia svoj. Uvik je tvrdo i ponosito govoria u svomen naričju i tvrdo je gura svoje.

Kad se prikine govorit po svoju, to je isto ka' da si sebi okinia niku stvar.



Sićan se čovika iz Uskoplja kojeg san poznava, mog vrsnika, govoria je ikavicon isto ka ovdi ljudi u Zagori. Za Širokobrižane ne znan kako in se to uvukla ijekavica. Možda bidu tribali prominit ime mistu u Široki Brig. Kakvi su oni to ikavci kad in se misto tako zove.
Naričje je govor kojim se mora STALNO govorit. A ne samo u prigodnoj folklornoj emisiji na radiju koja se emitira jednon u misec dana od 06:45 do 07:00, di se govori o životu kakav je bia pri tri stolića. Triba govorit stalno, sa sadašnjin situacijama i stvarima, o sadašnjoj stvarnosti. I u kući i u medijima.

Ikavski toponimi na jugu Balkana.

Bilišta https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Bilisht

Bila Zora https://en.m.wikipedia.org/wiki/Bylazora

Ako ti je narječje slično književnom (samo razlika u jatu i drugim sitnicama), onda je lahko tjerat svoje narječje. Ali ne možeš tjerat svoje narječje ako je nerazumljivo drugima. Od sjevernih čakavaca, bi jedino možda zapadna i južna Istra mogli tjerat svoje narječje u Zagrebu, s time da izbace neke žešće talijanizme.

Kad smo se jednom okupili u Zagrebu nas par s fakulteta (Riečani, Slavonci, Hercegovci...), a tu je bio i jedan Grobničan koji se samo došao provest u Zagreb, ter koji nije bio naviknut da priča književno. Njega Hercegovci i Slavonci nisu ništa kužili. Da se taj Grobničan došao školovat i živit u Zagreb, on bi morao naučit književno govorit, jerbo inače ne bi mogao u Zagrebu absolutno ništa. Da je taj Grobničan nešto pisao na Grobničkom, onda bi ga sigurno Hercegovci i Slavonci još poprilično i kužili, ali kad neko narječje još ima posebne naglaske, tada neka razumljiva rieč drugčijim izgovorom postane skroz druga nerazumljiva rieč.

Ima li neko komentar? https://govori.tripod.com/hrvati_ijekavci.htm

Vezano za ijakevicu, o tome je li ona hrvatska ili srbska, krajem 18.st. se izjasnio srbski episkop, uvaženi Petar Petrović, potomak istinskih Srba koji su iz Srbije prebjegli u Vojvodinu:

Dielovi zapisnika (koji su pisani njemački) sa sjednice od 17. studeni 1791. i od 9. siečnja 1792. gdje dvorski savjetnik grof Edlinger podupire episkopa i dvorskog savjetnika Ilirske dvorske kancelarije Petra Petrovića i tvrdi da bi Stulićev rječnik u srbskim školama prouzročio odnarođivanje i prekid srbske književnojezične tradicije:

,,Srpski narod bi ovakovim rečnikom zaboravio po vremenu čitati svoje knjige. Morao bi učiti latinski, mađarski, hrvatski i u opće svaki jezik koji mu je u susedstvu, te bi izgubio svoju narodnost. S tim bi dakako moral uginuti i obeležje toga naroda, koje ga je vekovima delilo od tolikih drugih naroda.'' (Magarašević 1898[194]: 6)

Episkop Petrović smatra Stulićev dubrovački rječnik hrvatskim i koji nema veze sa Srbima:
,,Slavenosrbi su svoj crkveni jezik kultivisali i on se kod njih sve više razvijao, pa sad najedanput im se nameće mnogo različitiji jezik hrvatski. Ni za naš narod ne bi dakle zgodan bio taj rečnik a kamo li za ostala slovenska narječja u našoj državi. Hrvatski dijalekat je prema slavenosrpskom, kao npr. gornjonjemački prema švapskom'' [...]

,,Ako se hoće ovo delo da štampa o državnom trošku, tada referent Petrović po svojoj dužnosti mora izreći, da je ovakvo delo onda zgodno samo za Hrvate i Dalmatince, jer samo njima može koristiti, a slovenski narod koji samo ćirilicu poznaje mora ostati pri rečniku koji je i dosad bio. [...] Naš narod nema dakle te potrebe, da se služi tuđim rečnikom, koji mu istiskuje iz ruku pradedovsko pismo.'' (Magarašević 1898 [194]: 4-5, usp. Brlek 1987: 70)

Srbski episkop nije prihvaćao Stulićev rječnik čak ni kad su Austrijanci nudili da ga tiskaju na ćirilici. (Brlek 1987: 92)
Inače, krajem 18.st se pod hrvatskim jezikom najviše podrazumievala kajkavština, ali episkop Petar Petrović Stulićev štokavski (i)jekavski rječnik izričito zove ,,jezikom hrvatskim''.

Eto, izvorni Srbi na čelu s uvaženim episkopom Petrom Petrovićem, prije Vuka Karadžića, štokavsku ijekavicu zovu hrvatskim jezikom...
Možda, da su se tada pravoslavci na protoru Hrvatske i Bosne zvali Srbima, možda bi uvaženi Petar Petrović tada drugčije govorio?

Iijekavica je i srpska i hrvatska i tu je potpuno irelevantno šta o tome misli neki pop.
Da li su se pravoslavci po Hrvatskoj i Bosni osjecali kao Srbi krajem 18 vijeka je takođe potpuno nebitno, jer nije bilo nikakvih popisa po etničkoj pripadnosti koji bi nam dali odgovor na ovo pitanje.
Činjenica je da su skoro svi pravoslavci van Srbije štokavski ijekavci. Ti pravoslavci su zbog pripadnosti srpskoj crkvi danas Srbi.