Ja sam vrlo ozbiljno postavio ovu temu i krajnje ozbiljno pristupam vašim komentarima, ma kakvi da jesu.
Vidiš tebe zbunjuje izraz "Tamna strana Mjeseca".
Ta je riječ "Tamna" mnoge zbunila pa i tebe.
Dakle, tamna strana Mjeseca je ona koju nikada ne vidimo sa Zemlje.
Naprotiv, ona je više obasjana Suncem od ove strane u koju gledamo.
Naravno da je i toplija jer je puna bliža Suncu u vrijeme svog dana.

Evo jedno pitanje za ove malo naprednije na temi.
Samo vas molim nemojte odmah googlati, treba mi vaš osobni i trenutni zaključak bez drugih pomagala.

Apollo 11 se spustio na Mjesec oko prilika negdje u sredinu, nama vidljivog diska Mjeseca.
Pitanje glasi, ako su astronauti željeli baciti pogled prema Zemlji, gdje im se ona tada nalazila?

U zenitu.

Za Mjesec vrijedi sve sto i za loptu ili zvrk.

Mjesec ne treba Sunce ili Zemlju da bi rotirao. Izvadi Zemlju i Mjesec će nastaviti rotirati oko svoje osi po interciji kao i svaki drugo tijelo koje rotira.

Da, točno tako, u zenitu!

Drago mi je upoznati osobe koje vole i znaju razmišljati o savršenoj mehanici svemira.
Često se sjetim kako su ljudi umovali dok su još prije više od 2 tisuće godina, sjedeći uz logorsku vatru, promatrali zvjezdano nebo, a posebno zvijezde "šetačice".
Dugo ih je zanimao Jupiter (šetačica), zapazili su da ta šetačica tijekom godine na zvjezdanom nebu ostavlja trag u obliku petlje. Da podsjetim, do tada je vrijedila Ptolomejeva teorija Geocentričnog sunčeva sustava.
Upravo spomenuto ponašanje Jupitera je presudilo toj teoriji, jer su shvatili da Zemlja ne može biti u centru tadašnjeg njihova svemira i da se i ona mora kretati, a to kretanje je ostavljalo prividnu putanju "šetačice" među ostalim zvijezdama na nebu.
Da malo pojasnim, to bi bilo slično da mi trčimo atletskom stazom oko stadiona i da pritom stalno gledamo u onaj rasvjetni semafor iznad stadiona, koji je skroz dole u kuti stadiona. Taj semafor oponaša Jupiter koji u ovom slučaju ostavlja kružnu putanju tamo iza stadion na brdu.

Drago mi je što si tako brzo zaključio da je Zemlja u zenitu onim astronautima iz misije Apollo 11.
A, šta misliš na ovaj primjer:
Recimo, na tom istom mjestu slijetanja Apolla 11, astronauti izgradili bazu iz koje kroz cijelu godinu promatraju našu Zemlju.
Pitanje: Kakav će trag ostavljat naša Zemlja na zvjezdanom nebu u pozadini?

Nema traga. Gledaju kontinuirano u zemlju.

Aj dalje.

To su prelagana pitanja. Mene i dalje zanima rotacija mjeseca.

Ako ćemo cjepidlacit, malo će se tresti u zenitu.

Mjesec ima eliptičnu putanju i za razliku od rotacije koja je jednolika, obilazak oko Zemlje ide malo brze ili malo sporije, ovisno o poziciji na elipsi.

To je ujedno razlog zašto se vidi preko 50% Mjeseca.

Još nismo odgonetnuli Bakirove muslimane prije muslimana, a ti već prešao
na rotaciju mjeseca.

Pluton i Haron isto.

Dvostruko zaključani. I Pluton gleda u Haron, a ne samo obrnuto.

Ovo nisam primijetio, dobro zapažanje.

Ipak, razlika udaljenosti do Sunca je ispod 1%.

Mislim da veći utjecaj ima reflektivnost materijala. Ova strana prema nama je tamnija pa me ne bi čudilo da je toplija.

Aaahaa, ipak sam te malo zatekao sa pitanjem, zaključuješ da se nešto mora tijekom godine događati sa vidljivim diskom Zemlje u zenitu, iznad astronauta, al nije ti se dalo dublje promišljati, i trebao si biti još precizniji.
Moj odgovor je da će se Zemlja iznad astronauta tijekom godine jedanput zaljuljat kao dječija ljuljačka, koju promatramo sebi iznad glave. Naravno, dužina te putanje može se iščitati na Zemlji. Evo primjera: Prividna putanja Mjeseca, preko našeg nebeskog svoda tijekom godine je različita kao i putanja Sunca. Nekako približno ispada da je putanja Mjeseca visoko iznad horizonta ljeti približno putanji Sunca u zimskom periodu, odnosno, u drugom djelu godine obrnuto. E, sad, onaj kut koji zatvaraju te dvije putanje Mjeseca na Zemlji, odgovara dužini putanje Zemlje gledano sa Mjeseca, odnosno, dužina pomicanja Zemlje, koja oponaša dječju ljuljačku, tijekom godine iznad astronauta na Mjesecu.

[quote="Robbie MO"][quote]


"Ma najjača priča vezana za Jupiter je da je 1676 godine (!!!) Roemer izmjerio brzinu svjetlosti (validnom metodom) promatrajući pomrčine Jupiterovih mjeseca i pogriješio samo 20-30%"

U nekoliko sam navrata, kroz protekla desetljeća, planirao posvetiti dovoljno vremena i temeljito analizirati te Roemerove zaključke, uočio sam neke praznine u tumačenju, ali, svaki sam put odustajao. Odustajao sam iz razloga jer me već prije toga dobro namučio Njemački znanstvenik GAUSS, namučio me pogrešnom teorijom vezanom upravo za Jupiter….

Inače, GAUSS je pokupio svjetsku slavu iz razloga, što je precizno proračunao i uputio astronome u dio svemira, u kojem trebaju tražiti, netom otkriveni i potom odmah zagubljeni, planetoid Ceres.
Uvjeren sam da je GAUSS, ponesen tom slavom, malo slobodnoje pristupio rješavanju astronomski zagonetki, te jednom svojom teorijom (po meni) on je unazadio astronomsku znanost za 500 godina, ali, otom potom.

Nego, jeste li spremni da počnem tumačiti svoju tvrdnja kako Mjesec nema rotacionu os, ne rotira oko sebe?

Tehnicki, razlaganje kretanja na translaciju i rotaciju nije jednoznačno, za opis kretanja u nekom infinitezimalno kratkom intervalu.

No van tog infinitezimalnog opisa, naravno da Mjesec rotira oko svoje osi. Ima i pripadnu kutnu količinu gibanja.

Sto ta tvoja teorija predvidja da se desi s lopaticom elise na helikopteru ako otpadne?

Ni ona “ne rotira” po toj logici, jer stalno gleda u os helikoptera istim smjerom.

Ako se otkine lopatica, hoće li rotirati dok leti ?

Nije ti teško ni eksperiment napravit, pa vidi.

Ako ne vjeruješ Newtonovim zakonima, napravi si eksperiment i provjeri. :)

Mora rotirati ako je već nataknuta na os elise!

Mjesec ne rotira oko svoje osi:

Uzmimo za primjer Zemlju koja se po svojoj putanji kreće oko Sunca. Zatim, obratimo pažnju na njezine meridijane, koji za vrijeme rotacije Zemlje oko svoje osi presjecaju njezinu putanju, svaki meridijan presijeca zemljinu putanju dva puta tijekom jednoga dana. Moj zaključak glasi: Svako nebesko tijelo koje ima svoju putanju kretanja oko drugog nebeskog tijela, ima i vlastitu os rotacije i rotira oko nje ako svi njegovi meridijani presijecaju njegovu putanju.
Mjesec ima svoju putanju oko Zemlje, ima svoje i meridijane, ali, njegovi su meridijani nepokretni u odnosu na Zemlju i putanju oko nje.
Dakle, onaj meridijan na Mjesecu i ona točka na koju se spustio APOLLO 11 i danas se nalazi na istom mjestu nama vidljivog diska Mjeseca i na tom istom mjestu ostaje do svršetka svijeta!
Pa sad vi odlučite je li Mjesec rotira oko svoje osi ili ne?!

Evo još precizniji primjer:
Ako na točku sjevernog zemljina pola pričvrstimo jedan kraj užeta, drugi kraj vežemo za sredinu Mjeseca i onu zastavu koja je tamo ostala iza Apolla 11, - Mjesec nikada neće započet namotavati uže na sebe jer se ne vrti oko svoje osi!

Ipak se okreće

Eppur si muove

To je onda rotacija mjeseca, u odnosu na Zemlju.

To je onda ne postojanje rotacije Mjeseca u odnosu na Zemlju i Mjesečevu putanju oko nje!!

Ako uzmemo kao činjenicu da mjesec kruži oko zemlje onda bi se uže namotalo oko mjeseca kad ne bi bilo rotacije, upravo zbog tog kruženje oko zemlje.
Ovako zbog rotacije mjeseca oko svoje osi, a koja je sinhronizirana sa kruženjem oko zemlje dolazi do istovremenog odmotavanja uzrokovanog kruženjem oko zemlje. Rezultat je da se uže neće namotati oko mjeseca zbog sinhroniziranog gibanja.