Jako poucan dokumentarac, mnogo nepoznatih filmova, svedocanstava, odnosa kneza Pavla i Maceka, banovina Hrvatska, Subasicevo skandiranje u Zagrebu, sukob Pavla i prestolonaslednika Petra Karadjordjevica, sama organizacija puca... a iznad svega komunisticka prevara, koliko su nas samo lagali 50 godina o svom ucescu u tome, koliko su spavali zajedno sa Staljinom, koliko su bili marginalni u Beogradu... zajedno sa Ljoticevcima.

I na kraju, 1945, Titova foliraza, pustanje Mars na Drinu, srbizmi u govoru sa balkona narodnog pozorista...kompletno farbanje same prirode 27.marta...













Meni je jos baka kao zivi svedok tih protesta pricala kako se uopste i ne seca komunista, da su svi izasli da sruse pakt...kakvi crni komunisti... mislio sam da je malo izlapela, ali ovde se vidi koliko je bila u pravu...

Ipak onaj RTS serijal o Brozu nije tako zanimljiv. Prva serija, zato me i prevarilo. Ono više putopisi.

Sunce ti, pa posvetili su svakoj Brozovoj posjeti po svijetu, i primanju gostiju, 5-10 minuta. Zanimljivo dok hoda po svijetu iz početka, čim krene Afriku obilaziti popizdiš.

Ali svaka čast, Beograd ima te arhivske građe o njemu tone. Tamo je tip živio.

Zanimljiva TV serija na tu temu.

Komunisti su tada presutno podrzavali pakt, pod direktivom moskve. Udar su izvrsili mahom radikali pod engleskom palicom.

Jebes seriju kada zapocne sa tipom sa sajkacom, i volovskim vucom.

Ako to to što znači - tu seriju završi švabo sa šmajserom!

Baš sam prošle godine tražio ovu seriju, ali je nisam našao. Tako da...hvala!

Nema na čemu, treba li još štogod? Poslednji čin, 1948 zavera i izdaja, Španac, Odlazak ratnika povratak Maršala... ? :)

Moramo otvoriti topic - Tražimo film, seriju...

Kako bilo da bilo, Knez Pavle je rehabilitovan krajem prošle godine. Bolje ikad nego nikad.

Odgledao svih 6 dijelova.

Zanimljivo, a posebno mi je zanimljivo što je neposredni učesnik demonstracija izjavio da "odgovorno tvrdi kako nije izvikivana parola bolje pakt nego rat"

Kad je rec o znacaju 27. marta, javlja se jedno pitanje:
Da se nije desio puc, koji je Kraljevinu Jugoslaviju definitivno opredelio kao saveznicku zemlju, da li bi ikada doslo do toga da se Istra, Rijeka, Zadar, ostrva otmu Italiji i dodele Hrvatskoj?
Da nije bio cetnickog otpora da li bi se Hrvatska 1945. prosirila na te primorske oblsti?

Odgovor je najverovatnije: NE!
Pa, gde je zahvalnost Hrvata?

Hvala i doviđenja.

kibidabi.

Jugoslavija se mogla opredijeliti i kasnije, a ne kad je Osovina bila na vrhuncu. Vjerojatno bi se najkasnije do 1943. morala opredijeliti, jer kad su saveznici počeli čistit sjever Afrike, moral bi se rjepiti stvari.

Ne, nije. To je bio praktički ultimatum.

Nije se desio puč izvorno od vas, nego je insciniran od Engleza preko vas.
Vi ste bili samo igračka da oni mogu otvoriti dodatni front da sebe rasterete.
(Čerčil taj dan: "Jugoslavija je pronašla svoju dušu").

Osim toga, sami pučisti su pokušali uvjeriti Njemačku kako vlada nije istupila iz Trojnog pakta,
da je vojni udar unutarnja stvar države i kako pučistička vlada i dalje ostaje pri potpisanom
dokumentu pakta. Dakle, praktički su sami priznali da puč nije puč protiv Njemačke nego čisto
interna yu stvar.

Bilo kako bilo, taj otpor o kojem govoriš, gledano kroz cijelo razdoblje rata bio je prije svega
partizanski a u kojem je sudjelovalo dosta Hrvata i koji je ostvario pobjedu. Dok je četnički
većinom bio kolaboracioni te prijevremeno doživio slom. Pobjednici su izvojevali to što si naveo,
a ne poraženi, na što je pobijednicma išlo dosta na ruku pad fašističke Italije 1943. godine.

Imaš novu dobru knjigu na tu temu baš od dvojice Srba, koji su
koristili arhivu kneza Pavla, s puno zanimljivih informacija.

Nego, tvojom logikom, da se nije desio puč, vi bi danas imali Kosovo i Makedoniju.
Jeste li se zahvalili Englezima?


Odluka o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih
okupiranih krajeva Hrvatskoj - Zemaljsko Antifašističko Vijeće
Narodnog Oslobođenja Hrvatske

https://hr.wikisource.org/wiki/Odluka_o ... _Hrvatskoj

https://hr.wikipedia.org/wiki/Istra_u_N ... om_pokretu

Ultimatum koji je nudio de facto neutralnost. Moglo ga se tada prihvatiti, a kasnije ići svojim putem.

Ono što je Hitler nudio Jugoslaviji 1941., ne bi moglo opstati kad su saveznici došli do Tunisa. Jednako kao što je recimo Mađarska okupirana 1944., usprkos tome što je bila saveznik i do tada.

Dakle, Jugoslavija se mogla opredijeliti za drugu stranu, u povoljnijem trenutku. Samo godinu dana kasnije, protiv Hitlera ratuju već i SSSR i SAD. Proljeće 1941. je najgor mogući trenutak da se priključiš protiv Osovine, koja je na vrhuncu i koja te opkoljava sa svih strana. O tome koliko bi života bilo spašeno da ne pričam.

Što se tu ima diskutirat? Jugoslavija je dobila ultimatum od Hitlera - rat ili pakt.

Mada, do tada su bile i još neke druge opcije igri, npr bilateralni savez sa Italijom na tragu Stojadinovićevih vremena, a koji bi taj pakt učinio izlišnim. Ali je u ožujku 1941 za to bilo kasno.

Da nije bilo puča, imali bi poneki VIP zrakoplov i vlak vojne opreme prema Grčkoj kroz Jugoslaviju te malo veći izvoz hrane i sirovina prema Njemačkoj. To bi bilo sve,

Ne bi bilo partizana, ustaša, četnika, Jasenovca i Prebilovaca, Užičke, Fočanske i Bihaćke republike... Pavelić bi ispijao kapuccino u Milanu, Tito guzio ilegalke po gradovima a Mihajlović bi pisao vojne priručnike.


Dakako, to bi se promijenilo 1943. Vjerojatno bi te godine, najvjerojatnije nakon pada Italije, Jugoslavija bila okupirana. Poanta je u tomu što onda Nijemci ne bi mogli naći više od šaćice svojih suradnika ovdje. Nitko ne bi vjerovao u njemačku pobjedu. Ne bi ih u pola Jugoslavije dočekivali sa cvijećem već sa bombama. Iako bi njemačke represalije bile velike, to bi ipak bilo višestruko manje nego li što se stvarno dešavalo tih godina.

U vojnom smislu prelazak Jugoslavije na stranu saveznika 1943 bi značio sljedeće:

1. Na Jugoslaviju bi napadale znatno manje Njemačke snage nego one 1941, osobito u smislu oklopnih snaga i zrakoplovstva.
2. Napad ne bi uslijedio skoro sa svih strana kao 1941. Pitanje je da li bi i iz pravca Mađarske bilo napada. A o Rumunjskoj i Bugarskoj da i ne govorimo. Albanija također...
3. Moral Jugoslavesnkih snaga bi ipak bio na znatno višoj razini nego 1941. Neodlučnost, izgubljenost, malodušnosto, petokolonaštvo bi bili znatno manji.
4. Jugoslavija bi mogla računati na određenu, konkretnu i pravodobnu pomoć saveznika.
5. U slučaju kolapsa, veliki efektivi jugoslavenske vojske bi mogli biti evakuirani do savezničkih područja. Sva mornarica i veliki dijelovi zrakoplovstva te vjerojatno i veliki broj ljudstva, toliko potreban za savezničke operacije u Italiji. Imali bi vjerojatno svojevrsnu reprizu Solunskog fronta.


Onda bi 1944 došli Rusi i instalirali svoju vlast. Jugoslavija bi idućih pola stoljeća dijelila sudbinu Poljske. :)

Osim toga, pučisti su, precizno gledano, bili izdajnici svoje zemlje. Srušili su legalnu vlast.
Radili i odradili su za strance da se u svojoj zemlji otvori novi front, njihove interese stavili
iznad svojih (što nije bilo slučaj 1915. kad vas je trebalo evakuirati iz Alabanije, sve dok
Rusija nije intervenirala i zaprijetila da će izaći iz savezništva), pri tome kocakajući se (i)
sa sudbinom vašeg naroda, ignorirajući da ga čeka patnja, stradanje i uništavanje, a sve
u skrivenoj namjeri da nas obesprave i torpediraju Banovinu Hrvatsku koja im je bila trn u
oku, misleći da mogu u svojoj maloumnoj kalkulaciji izazivati i igrati se s mečkom koja je
do zuba naoružana stajala na granici, i sve to računajući da će proći bez ikakvih posljedica.

Tako da sjedinjenje hrvatskih zapadnih krajeva nije niti može biti plod njihovog teatralnog
"otpora", gdje su dan nakon puča sami svojim lažima pokušavali Njemačku da obmane,
nego upravo obrnuto, rezultat je nastalih reakcija na takve poteze, naravno i sa svim drugim
lošim, pa i teritorijalnih posljedicama, pitanja BiH itd., koje su trajale do 1990., te mnogih
drugih povezanih faktora.

Plod pučista za sve, pa i za vas je katastrofalan, Njemačka je Kraljevinu Jugoslaviju dokrajčila,
a od Srbije napravila svoj fašistički protektorat, razjedinila vam narod i dobili ste krvavi
građanski rat. To svjesno potrpavate, jer je naravno sumorno i ne odgovara zbog, prije svega,
sadašnjih političkih razloga.

To što su Hrvati na drugoj strani u konačnici od Italije okupiranih hrvatskih etničkih krajeva
teritorijalno profitirali, upravo je i rezultat vašeg pristupa, odnosno podcijenjiva nas, gdje ste
umislili da nas u tom ključnom trenutku možete slomiti, a pri tome ste prvi vi s naivnim
predodžbama upali u tuđu zamku i debelo fasovali s posljedicama do dan danas. Pavle,
iako anglofil, vam je bio jedini razuman i real političar. Zato i je bio protjeran i od Britanaca
interniran, što je mislio glavom.

Anti-hrvatski puč vam je nacionalna tragedija, nije nikakav otpor nego uvod u sveopći kaos,
jer ste i sami nakon toga međusobno ratovali u dokazivanju tko je nositelj otpora. A ti na
koje se pozivaš i ponosiš, su ispušili i kralja i otadžbinu. To je rezultat "otpora" kojeg su zakuhali.

Mi smo dobili te svoje spomenute krajeve nazad, ne što ste vi nešto dobro i pametno (i)
za nas odradili, za što smatraš da vam se duguje neka zahvalnost. Nego obrnutuo, našom
upornošću (od Supila, Radića, Mačeka, istarskih svećenika...), borbom i vašim ludilom.
Nećeš valjda da vam za ludilo zahvaljujemo?

Osobno sam mišljenja da takav aranžman ne bi izdržao ni do 1943., čim je pala sjeverna Afrika, Jugoslavija bi morala omogućit da Njemačke trupe uđu na njen teritorij ili se sama direktno uključiti u rat u SSSRu.

Ovo je situacija prije puča: https://www.alternatehistory.com/forum/ ... ng.447567/

A već u jesen 1942.: https://i.ytimg.com/vi/WOVEy1tC7nk/maxresdefault.jpg

Tada je i Vichy Francuska okupirana, usprkos suradnji s Njemcima. Njemci nisu mogli tolerirati na Mediteranu nepouzdane režime.

Kojeg četničkog otpora i protiv koga ?

Pa Sjeverna Afrika je pala u svibnju 1943. Moguće da bi Hitler zapovjedio napad kada i na Višijevski Francusku ali to bi značilo prebacivanje desetaka divizija sa Istočnog fronta u kasnu jesen 1942, u vrijeme kada su Rusi stezali Staljingrad i prijetili da unište cijelu Njemačku grupu armija "Jug" u Ukrajini. U tim danima, kada su Nijemci strugali dno bačve u potrazi za ljudstvom, i slali se raspoložive snage u pravcu Harkova, slanje desetaka divizija sa tog prostora ka Jugoslaviji bi bilo čisto ludilo.
Jugoslavija se dakako ne bi uključila u rat protiv SSSRa. Znamo da ni od jedne Bugarske to nije ozbiljno traženo. Mađarska je 1943 povukle svoje snage sa Istočnog fronta u matične zemlje (bolje reći snage su postale neučinkovite) . Tražiti tada od Jugoslavije da mimo odredbi pakta šalje trupe pod takvim uvjetima bi bilo iluzorno i teško da bi Nijemci to ozbiljno i tražili.





Višijevska Francuska je okupirana je su joj snage u Africi prešle na stranu saveznika. Znači to je bila samo reakcija na njihovu "izdaju". Okupirana je od strane snaga koje su već bile u sjevernoj Francuskoj, koje su bile na raspolaganju za razliku od Jugoslavije. A i Petainove kopnene snage su bile simbolične, svega oko 100.000 ljudi.

Glupa ti je logika jako, to ti je kao da Martiću zahvaljuješ za Oluju

Da nije bilo 27 marta nebi ti bilo ni Pavelića, radikali su ti praktički stvorili Pavelića kao i Broza. Inače pučisti su tražili i ukidanje Banovine Hrvatske i bili su podržani od SPC a ne nikakvi komunisti.

Složio bih se. Bez 27.3. ne bi bilo Broza i Pavelića, a ni ogromnog broja žrtava u Drugom svjetskom ratu. I ne samo to, nego je 27.3. otvorio (posredno) nacionalno pitanje Bošnjaka, Albanaca na Kosovu, Makedonaca i Crnogoraca. Smatram kako bi ovi mali narodi bili izloženi tihoj asimilaciji da nije bilo puča od 27.3.1941. Puč od 27.3. i dolazak na vlast kasnije Broza kao najvećeg dobitnika ovog puča utrli su put afirmaciju malih naroda u bivšoj Jugoslaviji.

Najčitaniji list u Makedoniji je bila "Politika" nakon progona VMRO-a, sporazum Stojadinovića s Turcima o deportaciji Albanaca s Kosova nije do kraja zaživio zbog ww2.

Broz je kasnije radio sve suprotno, npr Grci koji su bježali u Jugoslaviju su morali mijenjati svoja prezimena da bi zvučala makedonski

E vidiš, da su Srbi mislili mozgom umjesto kitom, to je bio trenutak za rušiti Pakt.

Tad bi bilo lako moguće da bi Anglo-Amerikanci pružili i aktivnu pomoć Jugoslaviji, možda je ne bi napali Bugari i Mađari i bilo bi puno manje spremnih na suradnju s Njemcima čak i da je država pala.

Zamisli da je u trenutcima kad saveznici kreću na Siciliju, Juga napala Italiju, umjesto obrnuto.