Je li istina da A. Polje ima 70 000 stanovnika?

Je li istina da A. Polje ima 70 000 stanovnika?

Na prvoj slici se i vidi da Sarajevo nije baš ogroman grad i teško da ima preko 300/tis. stanovnika.

Stanovi u Podgorici, Skopju i Sarajevu najjeftiniji na Balkanu

Novinari agencije Anadolija (AA) istražili su cijene nekretnina u regiji i saznali da su najjeftiniji stanovi u Podgorici, Sarajevu i Skopju, a najskuplji u Zagrebu i Beogradu.

Prema posljednjim istraživanjima tržišta, prosječna cijena kvadratnog metra stana u Sarajevu iznosi 2.100 KM, što je oko 1.020 eura. Direktor i vlasnik agencije "Sigenx" iz Sarajeva Spaho Ljajić izjavio je za Anadoliju da se cijene nekretnina u glavnom gradu Bosne i Hercegovine kreću od 650 do do 1.500 eura, zavisno od lokacije.

Slično kao i u Sarajevu, prosječna cijena stanova u glavnom gradu Makedonije, Skoplju, iznosi 1.000 eura. Prema podacima Zavoda za statistiku Crne Gore, cijena kvadratnog metra stana u Podgorici je za oko 100 eura niža u odnosu na početak tekuće godine i trenutno iznosi oko 1.000 eura.

Od zemalja u regiji zapadnog Balkana, ubjedljivo naskuplji stanovi su u Hrvatskoj. U Zagrebu, glavnom gradu te zemlje, prosječna cijena kvadratnog metra stana u avgustu 2012. iznosila je 1.701 euro, što je za 4,2 posto niže u odnosu na isti mjesec prošle godine.

U Srbiji su stanovi, i pored pada cijena u odnosu na prošlu godinu, i dalje među najskupljima u regiji, pa tako prosječna cijena stana u Beogradu iznosi 1.250 eura, što je za oko 250 eura manje nego prošle godine.

Predstavnica agencije "Continental 100" iz Beograda Ana Senić za agenciju Anadolija je izjavila da prosječna cijena kvadratnog metra stana u opštini Stari Grad u Beogradu iznosi od 1.400 do 2.500 eura, dok su u drugim opštinama cijene niže i mogu se naći stanovi sa cijenom od 1.000 eura po kvadratu. Senić je istakla kako su pod utjecajem globalne krize i cijene nekretnine u Srbiji posljednjih godina zabilježile značajan pad.

Najnoviji izvještaj specijaliziranog portala "Global Property Guide" pokazao je da, zbog posljedica finansijske krize, cijene nekretnina u evropskim zemljama padaju dramatičnom brzinom, ali su i dalje znatno veće od cijena u zemljama zapadnog Balkana. Prema istraživanju "Global Property Guidea", najskuplji stanovi u Evropi su u Monaku, gdje prosječna cijena kvadratnog metra stana iznosi 39.421 eura. Nakon Monaka, najskuplje nekretnine su registrovane u Velikoj Britaniji, gdje cijena kvadratnog metra stana u svim većim gradovima u zemlji iznosi oko 15.180 eura, dok je u Francuskoj prosječna cijena kvadratnog metra stana 13.380 eura, a u Švicarskoj 11.397 eura.

Prema istom izvoru, najjeftiniji stanovi u zemljama Evropske unije su u Bugarskoj gdje prosječna cijena kvadratnog metra stana iznosi 1.305 eura, Mađarskoj 1.645 eura i Malti 1.847 eura. "Global Property Guide" procjenjuje da cijena kvadratnog metra stana u svim većim gradovima Turske iznosi 3.380 eura, u Švedskoj 6.991 eura, Sloveniji 2.786, Italiji 7.213, Njemačkoj 3.094, Danskoj 3.094 i Austriji 5.109 eura.

Dakle, cijene kvadrata stana se kreću od 1.500 KM (Vogošća prigradsko naselje) do 2.500 KM u najatraktivnijim dijelovima grada.

Hrasno na slici

Kako mi se ne sviđaju ovi neboderi iz doba juge. Živio sam u sličnom u Tuzli.
Svaki put kad izađeš na balkon od visine ti se zavrti u glavi. A kad stavljaš veš da se suši moraš imat padobran na leđima radi svoje sigurnosti.

S tim da je i druga slika Grbavice slikana sa Hrasnog.

SCC poslije svih nedaća i finacksijkih problema se ipak završava?

SARAJEVSKA GRAĐEVINSKA UTOPIJA : OD „BOSMALA“ DO „RADON PLAZE“

SARAJEVSKE KULE OD KAMATA: LIJEPA POTEMKINOVA SELA LIJEPO „GORE“

Sredinom prošle decenije u glavnom gradu BiH nastala je svojevrsna građevinsko-urbanistička groznica, izgradnja tzv. skyscrapera, ambicioznih stambeno-poslovnih centara „po mjeri čovjeka“ koji su nicali na svakom slobodnom pedlju glavnog grada; naši reporteri istražili su kakva je njihova tržišno-poslovna „samoodrživost“ nakon svih ovih godina

Bosanskohercegovačko-malezijska kompanija Bosmal d.o.o., koju su 1998. godine osnovala braća Edin i Nijaz Šabanović, 2001. godine započela je izgradnju Bosmal City Centra, kako se tada medijski agresivno najavljivalo, najveće poslijeratne građevinske investicije u Kantonu Sarajevo. I dok se gradnja „Bosmal City Centra“ otezala unedogled, bivšem vlasniku „Avaza“ i aktuelnom ministru sigurnosti BiH Fahrudinu Radončiću na pamet je pala izgradnja najvećeg poslovnog objekta na Balkanu. Radovi na „Twist Toweru“ okončani su 2009. godine, od kada se u „Dnevnom avazu“ reklamira iznajmljivanje poslovnih prostora, parking mjesta, posjeta restoranu, vidikovcu, iznajmljivanje ekskluzivnih apartmana, vožnja najbržim liftovima u Europi...

Inspirisan „svijetlim“ primjerima braće Šabanović i Fahrudina Radončića, čiji skyscraperi „uljepšavaju“ Sarajevo, tajkun iz Ljubuškog Ljiljanko Palac u sarajevskom naselju Čengić Vila podigao je stambeno-poslovni objekat od 18 spratova, koji do danas uglavnom zjapi prazan.

KLINAC-PALAC, DOLAC MALTA...

Braća Šabanović izgradnjom Bosmal City Centra postali su pioniri novog arhitektonskog-socijalnog modela i stila življenja u Sarajevu - „grad u gradu“. Najveći dio objekta koji se prostire na preko 80 hiljada kvadratnih metara su kondominiji, tj. luksuzni privatni stanovi sa saunama, bazenima i kontrolisanim ulazom. Pored 306 stanova, ostali sadržaji trebali su uključivati obdanište, restorane, meeting bar, supermarket, frizerske i kozmetičke salone, stomatološku ordinaciju, ambulantu, oftalmološku ordinaciju i optičarski atelje, krznarski salon, zlataru, trgovinu umjetnina, te butike sa ekskluzivnom robom.

Ovi podaci javnosti su prezentirani prilikom početka izgradnje „Bosmal City Centra“ čiji tornjevi su visoki 118 metara (arhitekta je bio ovih dana, iz drugih razloga, aktuelni Sead Gološ), a gdje je kvadratni metar stambenog prostora prodavan po cijeni višoj od četiri hiljade maraka. (Ne)očekivano, izgradnja je kasnila, a početkom 2006. godine iz glavnog grada Malezije, Kuala Lumpura, u Sarajevo su stigli finansijski istražitelji! Naime, Islamska banka ove zemlje, u državnom vlasništvu, zapala je u tešku finansijsku krizu zbog kreditiranja nesolidnih klijenata. Prvi na listi bio je sarajevski „Bosmal City Centar“, čiju je izgradnju sa 55 miliona kreditno finansirala Islamska banka Malezije preko svoje offshore podružnice u Labuanu. Podsjećanja radi, prvu kreditnu tranšu od 20 miliona dolara potpisali su tadašnji član Predsjedništva BiH Halid Genjac, kao jamac, i tadašnji malezijski premijer Mohamad Mahathir.

Bilo je planirano da izgradnja „Bosmal City Centra“ bude okončana za dvije godine, ali prvi (rijetki) stanari počeli su da se useljavaju tek sedam godina kasnije, krajem 2008. godine. U međuvremenu, braća Šabanović iščezla su sa bh. poslovne scene, javnosti su ostali nepoznati nalazi i zaključci malezijskih finansijskih istražitelja, a Islamska banka Malezije i neke lokalne bh. Banke, među kojima je i UniCredit banka, aktivirale su hipoteke i počele sa prodajom i iznajmljivanjem stambenog prostora kako bi namirile svoja potraživanja. Cijena kvadrata sa preko četiri hiljade KM, pala je na 2.990 KM, a jedino što od planiranog grada u gradu „Bosmal City Centru“ radi je The Basement, zvanično bar i restoran, nezvanično diskoteka. U „Bosmal City Centru“ smješten je i FACE TV Senada Hadžifejzovića, a golim okom može se vidjeti i predstavništvo Siemensa te prodavnica ekskluzivne obuće i kožne galanterije Cesare Paciotti. U suštini, prvi mega stambeno-poslovni projekat realizovan u Sarajevu, koji je koštao 160 miliona KM, uprkos optimističnim prognozama, reklamama i najavama, doživio je mega propast. Usput, Vlada Malezije nikada nije dobila obećanu koncesiju Vijeća ministara BiH za angažovanje svojih kompanija na izgradnji koridora VC, što je navodno bio glavni cilj i uvjet osnivanja kompanije „Bosmal“ u mješovitim malezijsko-bosanskohercegovačkom vlasništvu.

RADONČIĆ, MINISTAR GRADOHOLIČAR

Fahrudin Radončić, medijski tajkun, utemeljitelj „Avaza“ i osnivač Saveza za bolju budućnost BiH, aktualni državni ministar sigurnosti, svoje graditeljske apetite počeo je trenirati izgradnjom poslovnih objekata za smještaj uposlenike svoje tiskovine. Prva redakcija „Dnevnog avaza“ bila je smještena u prostoru Bosna auta u centru Sarajeva, da bi potom bila preseljena u prijeratni Dom kulture Vaso Pelagić u sarajevskoj općini Novo Sarajevo. Prvi ambiciozniji objekat „Avaza“ napravljen je 2000. godine u sarajevskom naselju Alipašino Polje, a podignut je na atomskom skloništu koje je pripadalo Ministarstvu odbrane. Pravno-imovinski problemi, zapravo čiste formalnosti, riješeni su jednostavno, jer je u to doba Radončić bio u neraskidivim odnosima sa porodicom Izetbegović i vrhom (i dnom) SDA.

Prva poslovna zgrada „Avaza“ prodata je Hypo Alpe Adria banci. Prema zvaničnim podacima, Radončić je poslovnu zgradu Hypo banci prodao za 8 miliona KM, a nezvanično, zgrada je prodata za 12 miliona KM. Navodno, višak od četiri miliona maraka završio je na „izmještenom“ Radončićevom računu u jednoj banci u Luksemburgu.

„RADON PLAZA“: JA BIH SVJETLO ZVAO MRAKOM...

Svoje neimarske apetite Radočić je nastavio „gasiti“ izgradnjom nove poslovne zgrade na zgarištu Oslobođenja, odnosno poslovne zgrade ovog dnevnog lista u Nedžarićima koja je uništena u ratu. Nakon okončanja gradnje 2004. godine u novi objekat, na čijem je vrhu instaliran prvi rotirajući restoran u Sarajevu i šire, preseljena je redakcija „Avaza“ i svih drugih izdanja Radončićevog „medijskog carstva“ , ali iznamljivanje preostalih poslovnih prostora nije išlo planiranom dinamikom. To Fahrudinu Radončiću očigledno nije smetalo, niti mu je predstavljalo problem da se upusti u novu građevinsku vratolomiju. Avazov neboder „Twist Tower“ počeo se graditi 2006. godine, uz više nego povoljne kreditne aranžmane Razvojne banke FBiH i manje povoljne UniCredit banke. Gradnja je okončana 2009. godine i prvi stanari Radončićevog „Uvrnutog tornja“ bili su uposlenici „Avaza“ i svih njegovih izdanja. U međuvremenu, bivše sjedište „Avaza“, zbog vrlo skromnih prihoda od iznajmljivanja poslovnih prostora, pretvoreno je u hotel „Radon Plaza“ koji se nikada, pa tako ni danas, nije mogao pohvaliti brojem ostvarenih noćenja. (Pogledati fotografiju „noćne panorame“ - ni na jednom spratu „Radon plaze“ nema svjetla.)

A kako je ministar Radončić svojevremeno namjeravao popuniti prazne prostore svog tek izgrađenog „Twist Towera“ najbolje je posvjedočio jedan od uposlenika UniCredit banke: “Radončić je pozvao na sastanak našeg direktora Berislava Kutlu u novoizgrađeni Avazov biznis toranj. Pokazao mu je raskošne poslovne prostore, ali koji zjape prazni, i zatražio da UniCredit banka iznajmi, uzme u zakup jednu veliku površinu. Direktor mu je odgovorio da banka nije zainteresirana za iznajmljivanje novog prostora, u šali dodajući da bi dodatnu zakupninu morali plaćati klijenti banke i to povećanjem kamata na kredite“. Nakon toga, ničim izazvana, uslijedila je haranga protiv UniCredit banke, u kojoj je „Avaz“ svojim čitateljima objašnjavao da se radi o reketaškoj, kriminalnoj banci!

Među prvim podstanarima koji su se uselili u Avazov „Twist Tower“ bili su službenici državne Agencije za promociju stranih investicija. Iznajmljivanja poslovnog prostora realizovao je Radončićev prijatelj, bivši direktor FIPA-e Haris Bašić, čija je supruga Meliha, koje li slučajnosti(!?), bila član Nadzornog odbora u Avazu.

Inače, kako nezvanično saznajemo, u „Twist Toweru“ ostalo je vrlo malo slobodnih poslovnih, odnosno kancelarijskih prostora. Navodno, od četrdeset spratova, u većoj ili manjoj mjeri, izdato je tridesetak, ali slobodnog kancelarijskog prostora još uvijek ima na tržištu. Slobodnog poslovnog, odnosno kancelarijskog prostora ima i u susjednom UNITIC-u, jedinom pravom konkurentu Avazovom Twist Toweru. Cijenu kirije u „Twist Toweru“, nismo uspjeli saznati, dok nam je iz menadžemnta UNITIC-a uredno odgovoreno da je cijena kancelarijskog prostora 35 KM po metru kvadratnom plus PDV. U tu cijenu uračunati su i troškovi struje, grijanja, čišćenja itd. Drugim riječima, ukoliko menadžment „Twist Towera“ cijenom namjerava privući klijente, ona mora biti niža od one u UNITIC-u, a onda se postavlja pitanje rentabilnosti iznajmljivanja poslovnih prostora po tako niskim cijenama.

„SLUŽBENI LIST“ - PALAC GORE

Na prostoru nekadašnjeg kina Kumrovec u sarajevskom naselju Čengić Vila, mostarska kompanija Interinvest, u vlasništvu hercegovačkog tajkuna Ljiljanka Palca, nekadašnjeg suvlasnika tvornice piva u Grudama, sagradila je poslovno-stambeni objekat, neboder od 18 spratova koji godinama zjapi prazan. S obzirom da je Palac izdašno finansirao HDZ, stranka mu se odužila tako što je 2009. godine Vijeće ministara BiH za potrebe Službenog lista BiH kupilo dvije hiljade kvadratnih metara poslovnog prostora, po basnoslovnoj cijeni od 12 miliona KM. Ovu kupovinu svojevremeno je po nalogu Tužilaštva BiH ispitivala SIPA jer se opravdano sumnjalo da su tadašnji državni ministar finansija Dragan Vrankić i direktor Službenog lista BiH Dragan Prusina poslovni aranžman s Ljiljankom Palcom dogovorili puno prije, a navodno je Palac za tu „sitnu“ uslugu sa 400 hiljada KM „nagradio“ Vrankića i tadašnjeg predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Nikolu Špirića. Nakon što se u poslovni prostor Palčeve zgrade uselio Službeni list BiH, primjer su sljedile i druge institucije: Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, Ured zastupnika Vijeća ministara BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava, Pravobranilaštvo BiH, Agencija za poštanski saobraćaj BiH i Fond za povratak BiH. I dok su četiri sprata uredskih prostora zgrade Ljiljanka Palca „ugodno“ popunjena državnim činovnicima, višestruko veći stambeni dio je potpuno prazan već skoro punih pet godina.

DOM ZA VJEŽBANJE

(Pro)pali projekti: „Vistafon“, „Vila park“, „Nova Vogošća“...

Pored nabrojanih skyscrapera u Sarajevu ima još nekoliko promašenih neimarskih poduhvata. Prvi među njima je dvorana Vistafon. Sportsko- rekreacioni i poslovni objekat „Vistafon“ već dugo je na prodaju, a kupiti ga možete preko „Cicko nekretnina“. Drugi neperspektivni neimarski projekat je Vila park izgrađen u blizini Doma zdravlja Omer Maslić na Čengić Vili. Predmet „Vila park“ trenutno je na sudu jer je Hypo banka zbog nevraćanja kredita pokrenula izvršni postupak o preuzimanju objekta od Braća Mulić Company. Jedan od rijetkih (pod)stanara Vile park je TV1. Ugledavši se na Radončića, i porodica Švrakić, vlasnici NTV Hayat, ušla je u građevinski biznis. Sve je počelo izgradnjom Biznis centra NTV Hayat u Vogošći, a nastavilo se sa izgradnjom naselja Nova Vogošća u toj sarajevskoj općini. Posao je dobila kompanija Bh servis, osnovana 2006. godine, na čijem je čelu bila Dženana Švrakić, inače supruga daleko poznatijeg Muhameda Švrakića, brata Elvira Švrakića, vlasnika NTV Hayat. Zbog loše, bolje rečeno nikakve prodaje stambenog prostora, firma „Bh servis“ kasnila je sa vraćanjem kredita Hypo banci koja im je izašla u susret reprogramiravši kredite i pristigle obaveze koje navodno sada redovno izmiruju.