No, da budemo korektni prema Srbima koji su uočavali Vukove nedostatke.

Evo posrbljenih, dobro skovanih riječi:
http://www.hkv.hr/izdvojeno/tribine/kul ... vljem.html

A kad je već krenula dokazivati besmislicu, neka Kordićka malo prelista knjigu srpskoga filologa Velimira Mihajlovića, objavljenu 1982. godine u Novom Sadu pod naslovom Posrbice od Orfelina do Vuka (prilog proučavanju naših purizama XVIII. i XIX. veka). Ona bi joj mogla poslužiti kao savršen nacrtak za drugi dio njezina pamfleta, koji bi trebao biti posvećen nacizmu u srpskom jeziku i jezikoslovlju. U njoj će naći obilje građe za, njezinim rječnikom rečeno, ustažizaciju srpskoga jezika, kojom su ga valjda srpski pisci i jezikoslovci htjeli obraniti od bugarskoga. Za potkrjepu navodim u izboru nekoliko desetaka posrbica (u kosom pismu) s početka Mihajlovićeve knjige kojima su zamjenjivane inojezičnice:

besplatno – džaba, bečva, bječve –čarapa, bijuća žila – arterija, bilo – puls, biljar, biljoslovac – botaničar, biljne životinje – zoofiti, bistrenik – kristal, bit, bitije – egzistencija, bitnost – supstancija, bič – kandžija, blagoglasije – harmonija, blagozvučnost – eufonija, blagonaklonost – simpatija, blagopristojnost – manir, bogoodricanje – ateizam, bodilo – bajonet, bojac – megdandžija, bojnica – bastion, bolnica – špital, boljarin – baron, borba, borište – megdan, boštvo –teizam, bravar – šloser, brašno – muka, brzobrod, brzoplov -- jahta, brzojav – telegraf, brzopisac – stenograf, brzoteča – kurir, brodba, brodovlje – flota, brojnica – aritmetika, buna – revolucija, vatreno brdo – vulkan, vejateljka – lepeza, velesilije – energija, velikodušije – merhamet, verozakon – religija, verba, veridba – kredit, vesela igra – komedija, vetrenik – ventilator, večna micaljka – perpetuum mobile, večna plata – penzija, veštozbor – deklamacija, veštoples – balet, vidnja – intuicija, vidokrug – horizont, vijeće – senat, vila – nimfa, vila morska – sirena, visoka misao – ideja, viteštvo – riterstvo, viša škola – univerzitet, vladatelj – suveren, vodovod – akvedukt, vodolej – oluk, vodomet – fontana, vodonos – krčag, vodonoša – sakadžija, vodotok – kanal, vozduhomer – barometar, voin, vojnik – soldat, voinstvo – armija, vojnici policajni – žandarmerija, vojska – armija, volna, volnovanje – talas, talasanje, vonj – miris, vonjati – mirisati, vratolom – petarda, vremenik – hronika, vresenj – septembar, vrt – bašta, vrtlar – baštovan, gvozdeni put – železnica, gvozdoteg – magnet, glavničar – kapitalist, glavosek – dželat, glasonoša – kurir ...

Dakle, bilo je i tu jezikotvoraca, ali su ih potisnuli narodnjaci s amanima i zemanima.

Meni je zanimljiva jedna teorija o ikavici koja je zastupljena samo kod Hrvata i Ukrajinaca (kod njih je ona postala službeni standard) te malo kod Čeha te veza s keltskim jezicima (irski i velški).

Po to jezičnoj teoriji dolazi do nagađanja o povezanosti Hrvata i Ukrajinaca u pradomovini te njihove veze za perzijskim narodima (indoarijskim jezicima).

Gdje su upće u Hercegovini govorilo jekavicom?

Ikavicom se je nekad govorilo i u Trebinju, Nevesinju i Ljubinju, trag čega se danas vidi u toponimima na -šć, a do 16. i 17. st. stanovništvo Popovog polja je uglavnom govorilo ikavicom.

Naravno da to sto pise u rijecniku iz 15. vijeka da je srpski je ustvari "hrvatski negdje sa juga" a validnost takvoj tvrdnji daje jezicki junosa sto je sve svoje titule stekao tokom i nakon domovinskog rata, a glavni su mu argumenti "ja mislim tako" i "majke mi".