Zanima me odgovor na pitanje iz naslova.

Pronalazim različite odgovore kad upišem na Google. Neki pišu da ljudski um može baratati s najviše četiri do pet jezika, neke procjene idu do sedam, a procjene da je moguće s više od sedam čine mi se nerealnim. Maksimalno nadareni genij, motiviran i voljan učiti, mogao bi baratati s možda sedam. A na svijetu ima preko 6000 jezika. Da poznaješ sedam, opet ima 5990 i više što ne poznaješ. Kako god okreneš, napadnu većinu svjetskih jezika nikad ne ćeš poznavati ni rabiti.

Ne računam one što znaš pokoju riječ, nego s koliko jezika jedna osoba može tečno baratati.

Neki primjeri...

* Goran Milić - hrvatski, engleski, španjolski, francuski, talijanski
* Robert Dacešin - hrvatski, engleski, španjolski, portugalski, talijanski

Evo momak iz tužne govori preko 70 jezika od kojih 12 tečno.Možda je to gornja granica.

Jedan, na svim drugima si samo loša kopija sebe.

Ma nije baš, možeš misliti na više od jednog jezika.

Sad ovisi i o jezicima samima.

Onak, ja sam Hrvat, hrvatski mi je materinji.
Još od kad sam bio klinac, imam engleski u svom životu, školovanje, kultura...
Maltene sam bilingualan tu.
Kasnije sam učio talijanski, francuski, španjolski...
A i malo njemačkog i portugalskog.
Sad sam veći dio već i zaboravio

Ovi romanski su maltene dijalekti jedan drugog.
Još kad znaš nešto latinskog...
Nije bed sporazumjeti se kad znaš osnovna pravila.
A za tečno govorenje ti treba prakse.

Ovisi dosta o definiciji jezika.
Osoba koja zna norveški uz malo truda zna još dva "jezika" švedski i danski.
Osoba koja govori engleski i njemački, a zna malo francuskog... Uz malo truda govori i nizozemski.

Mislim to je maltene kao da se hvališ da osim hrvatskog znaš i srpski, bošnjački, crnogorski...

Realno, treba ti par godina da postaneš tečan u nečemu novome.

Rekao bih da je 20ak jezika odgovor.
Samo različitih jezika, a ne da netko onda broji švedski, danski i norveški odvojeno.

Ja pričam tečno 4 jezika.Srpski,hrvatski,njemački i bošnjački.

Prije 10-ak godina sam dvije godine radio na nekom EU-projektu - neda mi se u detalj objasnjavati sta i kako. Uglavnom, radilo se o poticaju visejezicnosti kod djece s migrantskim backgroundom. Tad je vazilo da dijete moze i do 5 jezika ISTOVREMENO uciti.

Ja sebe kad skontam. Tacno sam bio dovoljno mlad da svapski, kako dijalekt, tako i standardni, preuzmem tako kao da mi je maternji. Kazem "preuzmem" zbog toga sto djeca do odredjene dobi jezik ne uce klasicno vec ga prisvajaju, upijaju. Niko od onih 16-godisnjaka i starijih koji su dosli ne znaju svapski tako da ih se ne moze prepoznati. Bili jednostavno prestari.

ako kreneš dovoljno rano i posvetiš se učenju jezika, može se skupiti poprilična brojka.
iz vlastitog iskustva, engleski sam relativno dobro naučila - iz potrebe. učila sam ga par godina u gimnaziji i nešto malo koristila, onda kad sam pisala diplomski, u par mjeseci se znatno poboljšao. u inozemstvu sam ga još više koristila i premda imam ruski naglasak, rekli su mi da sam skoro na nivou izvornog govornika. naravno, kad sebe usporedim s frendovima Englezima, nisam ni blizu. fali mi vokabulara. izgovor se može popraviti uz vježbu.
njemački mi šteka jer ga ne koristim. dosta sam zaboravila.
talijanski i španjolski trenutno učim i dalo bi se to savladati, da posvetim vremena učenju.
hebrejski je najteže što sam ikad susrela, ali i njega ću savladati barem toliko da mogu čitati. za govor nisam sigurna, osim ako se preselim u Izrael.
ostaje mi još francuski koji je uvijek tu negdje ali je na čekanju.
ostali jezici me ne zanimaju.

eto, ako nastavim učiti, umrijet ću sa znanjem 6-7 jezika. a nisam išla za tim da živim učeći strane jezike.



meni se ovo uredno događa s njemačkim i engleskim. svaki put se stresem. ali to je do izloženosti. glazba, filmovi, knjige, komunikacija sa strancima...

Poznavati može puno, tečno pričati ne više od 3-4 jer niko nema dovoljno vremena u danu da koristi sve jezike i onda oni koji se slabo koriste lagano odumiru, postaju sve lošiji i lošiji. Recimo ja sam neko vreme živeo u Nemačkoj i nemački sam znao odlično jer sam ga svakodnevno slušao i koristio, a sad razumem i dalje sve naravno ali kad treba da sastavim rečenicu dešava se da ne mogu da se setim prave reči, fraze, nekad ni roda imenice. Druge jezike koje koristim svakodnevno ili skoro svakodnevno (engleski, ruski) u ovom trenutku dosta bolje pričam od nemačkog iako sam nekad nemački bolje znao.

https://m.youtube.com/watch?v=ggHVSGmWK ... dWFnZXM%3D

Nedavno prenesen videozapis s popisom lidera svih svjetskih država i popisom jezika kojima svaki pojedini od njih barata. Plenković dobro stoji s navedenih pet jezika, iako očito ima puno pogrješaka i smjelih pretpostavki u popisu.

Od svih američkih država, jedino dva lidera poznaju barem jedan domorodački jezik. Peruanska predsjednica uz španjolski barata i kečuanskim, a honduraški lider poznaje dva urođenička jezika. Paragvajski lider, ako je vjerovati popisu, ne poznaje guarani, a australski premijer uz engleski poznaje i talijanski. Čileanski lider Boric, usprkos hrvatskom podrijetlu, ne rabi hrvatski. Premijer Novog Zelanda navodno barata maorskim jezikom.

Ima nekoliko lidera koji ne poznaju engleski, najviše u bivšim francuskim kolonijama u Africi i bivšim sovjetskim republikama. Brazilski lider se služi isključivo portugalskim.

Hiob Ludolf (1624.-1704.) je poznavao 25 jezika.

Emil Krebs (1867.-1930.) je mogao pisati i čitati 68 jezika.

Josip Tabak (Sarajevo, 1912. - Zagreb, 2007.) je poznavao sigurno 15 jezika.

Prevodio je s:
- engleskog
- flamanskog
- francuskog
- nizozemskog
- norveškog
- njemačkog
- portugalskog
- španjolskog
- švedskog
- talijanskog

http://www.mirgo2.co.uk/josiptabak/
https://dhkp.hr/in-memoriam-josip-tabak-1912-2007/

Milan Šuflaj kojeg su srpski žandari 1931 ubili čekićima je znao:
francuski, njemački, talijanski, engleski, sve slavenske jezike, latinski, starogrčki, srednjegrčki, moderni grčki, albanski, hebrejski i sanskrt.

Ni problem naučit inojezik. Triba naučeno održavat. Inače izvitri. Judi zaboravidu i materinski ako ga ne govoridu.
Kad učiš nove jezike, ne stižeš održavat znanje naučenih.
Slavenske jezike učiš s lakoćon. Njih kad učiš ka' da ti se aktiviradu sićanja od pridaka koja si naslidia.

Jedina granica ti je motiv, a pogura te i isplativa poslovna potriba.

Aktivno i pasivno znanje je velika razlika. Kod pasivnog se sitiš konstrukcijih i ričih koja ti ne padadu odmah na pamet. Tako prosični govornik hrvatskeg more razumit pasivno slovenski i makedonski jezik.

Učenje u ditinjstvu pomaže, ali čak i pasivno. Ono, samo izloženost tom jeziku a da te nitko ne čini učit.
Tako ti se uriže u glavu. Pa san tako ka' odrasla osoba boje učia nike strane jezike, ima san boji izgovor, nego i puno mlađi učenici iz moje grupe.

Naš je naraštaj ima prigodu češće vidit kinematografije na inin jeziciman osim engleskeg, puno više su bile zastupjene u programu nego danas.

Ono kad Englezi namećedu izmišljeni BHS ka' jezik, a ovdi BBC ima posebni program na pidginu. Odjednin su zaboravili kriterij razumjivosti za sve ugurat pod isti jezik.

https://www.bbc.com/pidgin/world-59023596

Ja poznajem dosta jezika, znam da postoje: njemački, talijanski, francuski, sinhala, mandarinski, mađarski, estonski, svahili, kmerski, vijetnamski, ruski, bjeloruski, japanski, mongolski, turski, armenski, uzbečki, kazački, katalonski, kastiljski, galicijski, portugalski itd.

Džaba mu kad je glup.

Na osnovu čega tvrdiš da je glup? Čini mi se kako je završio pravo u Beču.

Zna 50 jezika, završio pravo u Beču, a nezaposlen i očekuje sadaku.

Ne može se tu uzeti neka granica, jer uvijek postoje ekstremi.

Nekako do 4 različita jezika za normalnu osobu, da ih govori tečno, do 7, 8 jezika koje imaju neke sličnosti, (i možda ne tečno) za nadarenije osobe, sve preko toga su extremi.

Ako znaš hrvatski, znat ćeš i crnogorski, bošnjački, srpski. I podosta makedonskeg i slovenskeg.
Ako znaš makedonski, znat ćeš i bugarski.
Ako znaš hrvatski i srpski, ruski ne će bit težak za učit.
Ako znaš engleski, znat ćeš i pidgin.
Ako znaš slovački, znat ćeš i češki.
Ako znaš (gornjo)nimački, znat ćeš i nizozemski.
Isto vridi za: danski, norveški, švedski.

Iz opće kulture znamo dosta grčkih i latinskih ričih.

Poznavatej portugalskeg razumit će španjolski, obrat i ne baš.
Talijanski je koristan kod učenja drugih romanskih jezikih, dobra je podloga, drugi nisu takvi.

Kod manje srodnih jezika: ako znaš engleski, dosta riči iz francuskeg će ti bit poznato.

Japanski sadrži i kineske riči, masu njih, ovisno je li rič samostalna ili u nikoj cilini. U japansken ćeš naučit i dosta kineskih znakova.

Itd.

Uglavnon, tako moreš znat 4 jezika a u biti znat ćeš ih 10.

Možda je tada bio nezaposlen, sada sigurno nije.

Ovaj dio ako znaš hrvatski, znat ćeš crnogorski, bošnjački i srpski, je li-la.
Znat ćeš se sporazumjeti na tim jezicima.
Već kad uđeš u osnovnoškolsku raspravu ćeš vidjeti razlike, npr. Srbi imaju azot, kod nas je to dušik.
A riječ je o plinu koji čini 78% atmosfere.
Ne znam kako je s bošnjačkim i crnogorskim za neke riječi, ali...

Znaš jezik za osobnu upotrebu, ne baš do kraja.
Mislim, općenito su slavenski svi slični, čim pričaš jedan znat ćeš natruhe drugih.

I iz svakog jezika se nešto preljeva u drugi, npr. nizozemski je njemačko-engleski hibrd s francuskim slojem u sebi.
Portugalski me često podsjeća na španjolski kojeg izgovara neki francuz
Katalunski ima i sloj blizak talijanskom u sebi.
Itd....

Ali ono, ako te zanima, naučit ćeš, a i jezici... Jedan vodi drugom