Izvor: http://www.hkv.hr/vijesti/najave/8889-p ... valju.html

2. povijesno-znanstveni skup „Župa Zavalje od Svištovskog mira 1791. do naših dana“

13. kolovoza 2011. u Zavalju s početkom u 11,00 sati u organizaciji župe Sv. Franje Asiškog Zavalje i Udruge Ličana župe Zavalje iz Zagreba održat će se 2. povijesno- znanstveni skup „Župa Zavalje od Svištovskog mira 1791. do naših dana“. Tema ovogodišnjeg skupa bit „Župa Zavalje i Lika u komunističkoj Jugoslaviji.“

Izlagači na skupu bit će: dr.sc. Josip Jurčević („Hrvatska u komunističkoj Jugoslaviji“), dr.sc. biskup Mile Bogović („Crvka u Lici za vrijeme komunizma“), Ivica Relković („Hrvatske jame“), Željko Tomašević („Hrvati žrtve komunizma“), te Želimir Prša („Župa Zavalje u komunističkoj Jugoslaviji“).

Prije početka skupa, u 10:00 svetu misu u župnoj crkvi na Zavalju služit će se Sveta misu koju će predvoditi biskup Mile Bogović.

Sve informacije vezane uz ovaj povijesno- znanstveni skup mogu se dobiti na broj mobitela 091/5551303 i elektroničkom poštom ( [email protected]).

Kako doći na Zavalje

iz pravca Zagreba:

Skrećete u Grabovcu prema graničnom prijelazu Ličko Petrovo Selo, a nakon ulaska u BiH, prolazite selima Izačić i Kamenica do ulaska u Bihać. Ulaskom u Bihać nastavljate ravno do samog centra grada. U centru obavezno skretanje desno (pratiti putokaze Stadion i Žegar). Nakon otprilike 500 m, dolazite na semafor i skrećete desno, preko mostića. Nakon toga ravno, prolazite nekoliko semafora, pokraj crkve sv. Ante u Bihaću, nogometnog stadiona, katoličkog groblja. ulazite u naselje Žegar (nema table). Pratite glavnu cestu i izlazite iz Žegara i krećete prema Plješevici. Nakon kraćeg uspona i borove šume dolazite na Zavalje. Putokaza za Zavalje nema, ali slobodno možete pitati ljude uz cestu ako vam je nejasno jer će znati objasniti kamo trebate ići.

iz pravca Juga:

Sve isto, samo što umjesto na Grabovcu za granični prijelaz skrećete na Prijeboju.

Izvor: http://www.slunj-crkva.hr/zavalje.htm

POVIJESNI OSVRT

Župa Zavalje od pretrpljenog udarca 1991. do 1995. teško se oporavlja. U jesen 1994. Srbi su okupirali župu i napravili pravu pustoš. Sve su kuće sustavno razarane s očitom namjerom da se nitko ovamo više ne vrati. Župna crkva i stan te kapela na V. Skočaju pretvoreni su u ruševine.

Nakon povratka slobode 1995. život se vraća u ovu podplješivičku župu. Biskup je ovamo poslao 1997. vlč. Milu Ivančića i time dao do znanja da ova župa ostaje briga crkve. Župnik Ivančić misio je u trošnoj garaži i pripremao obnovu crkve. Crkva je obnovljana tijekom 1998. i 1999. Prvu misu u obnovljenoj crkvu slavio je biskup mons. M. Bogović 09.10.1999. Uljepšavanje crkve nastavljeno je i dalje.

Obnova kuća teče mnogo sporije i teže nego u ostalim župama dekanata. To je razumljivo ako imamo u vidu da je Zavalje granična crta ostavila u Bosni i Hercegovini čime se Zavaljčani ne mogu pomiriti.

Ove 2002. godine hrvatska je vlada pomogla izgradnju novog župnog stana. Nova zgrada nikla je relativno brzo ali njeno dovršenje traži još puno truda i sredstava.

Ovdje bilježimo neke događaje iz života zavaljske župe kako ih vidi župnik Mile Ivančić. Ne može se reći da se ovdje nije ništa događalo. Ovdje nije vrijeme stalo – kako bi neki površni putnik mogao primjetiti.

11. ožujka 2002. biskup ordinarij mons. Mile Bogović službeno je pohodio ovu župu, misio u župnoj crkvi, razgovarao s narodom, pohodio župno groblje, na ručku razgovarao s pojedinim ljudima umjesto pastoralnog vijeća, posjetio u Velikom Skočaju kapelu Gospe Lurdske i mjesno groblje. Župniku je prigovorio što ne piše spomenicu župe te da to naknadno napravi.

Oltarnu slika sv. Franje, koju je naslikao Zoran Homen, pokušao je fra Petar Žagar (koji se pobrinuo da bude urađena), odvesti na Zavalje 03.04.2002. Slika je dimenzija 2,5 x 1,5 m. Na carini u Izačiću nisu pustili sliku bez dodatnih papira. Tako je vraćena u Slunj gdje je bila izložena dok se ne urede svi papiri. Tek 16.04.2002. župnik je mogao ovu vrijednu sliku odvesti na Zavalje gdje resi Crkvu.

Jedan prvopričesnik i dvoje bermanika pripremani su za svete sakramente i bermani u Bihaću.
Još jednom je biskup posjetio Zavalje. Bilo je to 7. rujna 2002. kad je blagoslovio u groblju na Skočaju granitni spomen-križ, sjećanje na sve poginule u ovom i onom ratu. To je plod nastojanja pojedinaca predvođenih Milom Mlinarićem iz Zagreba.

Na prijedlog vjernika u župi i onih koji su potražili sreću izvan župe, Frančiškovo slavljeno u subotu 5. listopada. Misu u 11 sati predvodio je bihaćki kapelan fra Miroslav. Oko njega je 8 svećenika na oltaru: vlč. Mile Šajfar, vlč. Petar Bogut, fra Petar Žagar, mons. Marijan Ožura i Mile Pecić, vlč. Josip Rafaj, vlč. Josip Štefančić, fra Jure Šalić ispovijeda. Crkva dobrano popunjena ali nedostaju djeca i mladi. U prvim redovima uočljive žene u narodnim nošnjama. Među njima su Zavaljčanke koje žive u Zagrebu tijelom ali su duhom stalno ovdje.

Nakon mise pred crkvom je živo. Zavičajni klub «Lička Plješevica» iz Zagreba tu je s tamburama. Zasvirali su, zaigralo je kolo i čula se pjesma, pomalo tugaljiva. Možda je tmurno vrijeme tome pridonosilo.

Što se tiče građevinskih radova ne male poteškoće zadaju krovovi na tek obnovljenim objema crkvama i to uglavnom radi nesavjesno obavljenog posla izvođača radova.

Golem građevinski zahvat je dizanje novog župnog stana (plovanije). To je plod višegodišnjeg nastojanja da se ostvari obećanje dano odmah poslije «Oluje», obećanje da će Ministarstvo javnih radova, graditeljstva, obnove i razvitka RH izgraditi župni stan u Zavalju. To se konačno ostvaruje ovog ljeta. Ministrastvo doduše sudjeluje djelomično a ostalo moramo sami. Ipak, veliko hvala i za ono što su učinili. Ovo je ispalo neplanirano, a kapelu sv. Križa u župnom groblju smo planirali ove godine obnoviti ali jedno i drugo nije bilo moguće.

«Moramo priznati da je bilo i još su aktualna neka nastojanja da se isprave nepravde nanešene ovom puku Božjemu kroz dugi niz godina. Naime, ovo područje, ajmo reći poslije Austrije, stalno je otuđivano, prisvajano i tako je ovdje učinjena nepravda koja je 1947. sankcionirana izdvajanjem iz korpusa Hrvatske i pripajanjem Bosni i Hercegovini.

Granica je ne samo nepravedna, nego je i neprirodna. I dan danas se znade gdje su «linije» i «prekolinije» i slični nazivi koji su jasno odvajali lički dio od bosanskoga, a nalaze se ispod naselja koja čine rimokatoličku župu, a nekad i općinu Zavalje. Sva naselja župe nalaze se na cesti Karlovac - L. Petrovo selo – Zavalje – Nebljusi – Lapac, a otkada su istrgnuta sela Veliki i Mali Baljevac, Vučjak, Zavalje, Međugorje, Mali i Veliki Skočaj, granica se od Željave do Meljnovačke drage vere iznad navedenih mjesta strminama i gudurama Ličke Plješevice. To je za nas granica nesreće i propasti. Tvrdnja presmiona, ali nažalost istinita.

Uzalud zadnjih godina sva pisanja, zahtjevi, kontakti, razgovori, ankete, promemorije, kad su gluhi oni koji bi trebali čuti naše vapaje.

Za komunističke vladavine agitatori na konferencijama po selima na protivljenje naroda odgovarali su: hoćete i morate! Sada nam savjetuju: integrirajte se! Tko, s kim, kako? Visoki dužnosnik hrvatske vlade reče: granice su utvrđene! Ali, po leđima ovog naroda, a to boli. Aktualni hrvatski predsjednik reče da ne treba ratovati zbog granice. I ne treba, ali po važećem ustavu RH i on (i vlada) dužan je brinuti se za pravičan položaj Hrvata u BiH.

Žalosno je i sramotno od današnjih političkih moćnika da ne daju nikakvu važnost činjenici da ova župa od svog osnutka - preko 200 godina - pripada biskupiji, koja je u srcu Hrvatske: Krbavskoj, Senjsko-modruškoj, Riječko-senjskoj i sada Gospićko-senjskoj» - kaže župnik Mile Ivančić

Izvor: http://www.likaworld.net/forum/index.php?topic=1611.0

Povijest Podpljševičkih sela župe Zavalje

Naša župa Zavalje broji 7 sela : Veliki Skočaj, Mali Skočaj, Međudražje, Zavalje (središte župe), Veliki i Mali Baljevac, Vučijak, sve čista lička i hrvatska sela.

Dragi naši Ličani iz Gornje Like da čujete nešto o povijesti našeg Podplješevičkog kraja.
Počinjemo se doseljavati 1754. godine iz Gornje Like točnije od Pazarišta, Vratnika, Krmpota, a ponajviše iz velikog mjesta između Vratnika i Gorskog Kotara po imenu Lič, koji je u to doba kad su naši pradjedovi selili brojao oko 6 tisuća stanovnika.
Pošto naši krajevi nisu bili pod turskom već pod austrijskom vlašću selili su se tamo gdje su bili bolji uvjeti za život.
Naši pradjedovi ratovali su zajedno sa austrijskom i francuskom vojskom i u to vrijeme otkrili su divna mjesta podno ličke Plješevice koja su bila nenastanjena, a dio su Like i Hrvatske. Tada je donešena odluka da se presele u taj nadasve lijepi i za život pogodan kraj.
Dragi prijatelji iz Gornje Like ovom prilikom želio bih Vas upoznati i sa svim prezimenima koja su nastanila ovaj naš predivni hrvatski kraj iz gore navedenih dijelova Like.

Moj Veliki Skočaj – Mlinarić, Živković, Dejanović, Šestan, Balen, Jerbić, Ćaćić, Baričević, Prša, Šimić, Pleša, Dujmović, Tićac, Orešković, Šebalj i Rukavina. Nažalost zadnja dva prezimena polako izumiru pošto nema potomstva.

Mali Skočaj – Šimić, Perišić, Pleša, Rogić, Balen.

Međudražje – Šutić, Dejanović, Murgić, Ivančić, Prša, Smolčić.

Zavalje – Majstorović, Žagar, Hećimović, Veljača, Marijanović (ista ili slična prezimena su i u Vučijaku).

Veliki i Mali Baljevac – Lulić, Kolar, Tomljenović, Kokotović, Orešković, Kulaš, Uremović.

Dolaskom naši pradjedova na ova područja, odnosno istočne granice Like, već tada nalaze vojarnu zvanu «Kvartir» smještenu u području Velikog Skočaja, a sagrađenu od strane Austrijsko-Francuske vojske u čijim redovima je bilo i naših ljudi. Vojarna je u to doba brojala 188 vojnika svih rodova, 7 topova razorne moći i 50 konjanika. Sagrađena je 1732. godine.
Ujedno sa naseljavanjem naši pradjedovi se uključuju u aktivnu vojnu službu i to ljudi od 18 do 45 godina. Zapovjednik vojarne bio je Karlo Mlinarić iz Krmpota, a pomoćnici u to doba bila su 2 austrijska i 1 francuski časnik.

Povećanjem nataliteta sela su se vrlo brzo širila, te je nastala velika potreba za izgradnjom školske ustanove. Tako je 1836. godine na Zavalju sagrađena i prva škola sa učiteljem Pavom Mlinarićem iz Velikog Skočaja.
U mom Velikom Skočaju škola je sagrađena 1874. godine, a prvi učitelj bio je Ivan Devčić iz Otočca.
Naša župna crkva Sv. Franje Asiškog sagrađena je 1791. godine, a crkva u Velikom Skočaju 1912. godine.
Sama župa Zavalje od postanka pa sve do današnjih dana, dakle gotovo 210 godina pripadala je biskupijama i to redom : Krbavskoj, Modruškoj, Riječkoj, te u novije vrijeme Gospićko-Senjskoj biskupiji pod patronatom preuzvišenog biskupa dr Mile Bogovića.
Vratimo li se 100 godina unatrag vidjet ćemo da je naša općina Zavalje 120 godina bivala uvijek u Hrvatskoj i u Lici, naš kotar bio je u Korenici do 1937. godine, naš vojni okrug bio je Otočac sve do 1945. godine, da bi nakon toga dragi prijatelji došla nova neprirodna država zvana SFR Jugoslavija.
Župa Zavalje prije 2. svjetskog rata brojila je 4200 duša, a pogledajte sada što se dogodi od 1945. – 1948. godine. Župa ostade bez svoje mladosti jer poginu 780 ljudi, što civila, što vojnika. Pobiše ih «spasitelji» na čelu sa najvećim ratnim zločincem Titom, od Bleiburga križnim putevima.
Svi znamo da je prije 2. svjetskoga rata u Lici bilo 70% Hrvata i 30% pravoslavaca, pa vidite što napravi Tito i najveća Lička izdajica po imenu Jakov Blažević od 1945. – 1953. godine. Dragi naši ličani taj isti Blažević zajedno sa Bakarićem i Titom dogovaraju s tadašnjim vodstvom Bihaća na čelu sa Đurom Pucarom Starim, da naših 7 sela ispod Plješevice velikodušno daruju odnosno pripoje Bosni i Hercegovini. Kao glavni razlog navodi da ne žele Ustaše iz podplješevičkog kraja u Hrvatskoj.
Taj lički izrod Jakov Blažević zabija nož u srce hrvatskom narodu poklonivši BiH sve naše šume, oranice, polja, sela, naše ličke običaje, kao da su njegova očevina .
Dana 17.09.1947. godine naši krajevi zvanično postaju dio BiH.
Na kraju ovog sažetka povijesti sela podplješevičkog kraja želio bih napomenuti još jednu podmuklost komunističke bande. Naime godine 1946. raspisan je referendum s jednim pitanjem : «Dali ste za Liku i Hravatsku ili Bihać i BiH». Naravno, odgovor je bio 99% za Liku i Hrvatsku, no crvena banda je rezultat prikazala obrnuto, dakle 99% za Bihać i BiH.
Od tog trenutka počinje iseljavanje iz tog kraja diljem Lijepe Naše i cijeloga svijeta, jer znate, teško je živjeti tamo gdje ni običajima ni govorom ne pripadaš.

Dragi čitatelji mislim da će ovaj kratak osvrt na povijest podplješevičkih sela koja i dan danas srcem i dušom pripadaju našoj Lici upotpuniti znanje svima onima, a ponajprije mlađoj generaciji kojima je ova tema, vjerujem, do sada bila nepoznanica.

Vako počima bećarac u mom Skočaju:
«Ja san momak iz ličkoga kraja,
Ličan pravi iz sela Skočaja ,
Mene vole žene i curice
Odrasta san podno Plješevice ....»

http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php? ... a&Itemid=3

Župu Zavalje treba vratiti matici Hrvatskoj

Srijeda, 17. kolovoz 2011. 10:30

Hrvatska je (ras)komadana i grickana od 1918. godine, ali ponajvećma u vrijeme vladavine zločinca Josipa Broza

Komunizam je danas i međunarodno osuđen kao zločinački totalitarni sustav, a u XX. stoljeću je iznimno tragično i trajno obilježio hrvatski narod i domovinu. Zločinačka narav komunizma izvirala je već iz njegove teorije i posljedične prakse, koja je isključivo priznavala neograničeno revolucionarno nasilje kao jedini način uspostave komunističkog poretka, uz primjenu tzv. diktature proletarijata kao nastavka takvoga neograničenog nasilja nakon osvajanja vlasti. Oblicima i razmjerima svoga nasilja, komunizam je u svim državama i među svim narodima nad kojima je vladao, počinio sustavne zločine zbog kojih su i Rezolucijom Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481. o osudi komunističkih zločina od 25. siječnja 2006., osuđeni svi komunistički sustavi bez iznimke.

Prema razmjerima i vrstama počinjenih komunističkih zločinstava nad Hrvatima, s posljedicama koje još teško opterećuju hrvatsku današnjicu, a zasigurno će ih trpjeti i budući hrvatski naraštaji, Hrvati su nedvojbeno među najstradalijim narodima Europe. Masovna, planirana, pripremljena i od komunističkog partijskog i državnog vrha zapovijeđena ubijanja Hrvata, koja su se na raznim stratištima provodila bez ikakvih suđenja i zabilježbi, kao i ubijanja na marševima smrti, u brojnim logorima i sličnim kazamatima uz tek vrlo rijetko vođene zabilježbe, ili ubojstvima nakon presuda na prijekim i sličnim komunističkim političkim sudištima, po svojoj su brojnosti ostvarila punu narav počinjenog zločina genocida nad hrvatskim narodom.

Komunizam nanio najviše zla Hrvatima u povijesti

Uz masovna i pojedinačna ubijanja, kojima je bitno osakaćeno biće hrvatskoga naroda, komunizam je nad Hrvatima počinio i brojne druge vrste masovnih zločina, poput utamničenja u logore i slične kazamate, mučenja i zlostavljanja, pljačku imovine, progone i prisilne premještaje, prisilni rad i ostale oblike fizičkog terora, otimanje narodnoga životnog prostora nasilnom i nepravednom promjenom hrvatskih granica i sustavnim uništavanjem tradicionalnih hrvatskih institucija, nacionalnog identiteta, načina života i vrjednota koje su izvirale iz hrvatske narodne baštine.

Razmatrajući tragičnu ukupnost hrvatskoga narodnog stradanja u odnosu na razmjere i vrste stradanja pojedinih europskih naroda koji su se također nalazili pod komunističkom vladavinom, nije moguće ne uočiti jasnu posebnost tzv. jugoslavenskog ili hrvatskog komunizma, izraženu kroz potpuno dominantni srpski nacionalni utjecaj u partijskim i državnim strukturama, kojim su u naravi ostvarivani ciljevi velikosrpske političke ideologije, uz bespogovorno podložništvo ili otvorenu izdaju dužnosnika i članova komunističke partije hrvatske nacionalnosti. Svaki otpor pojedinih hrvatskih komunista velikosrpskoj dominaciji i protuhrvatskoj politici unutar komunističkih struktura, bio je najbrutalnije skršen fizičkim likvidacijama, zatvaranjima ili u blažim oblicima, odstranjenjem hrvatskih komunista iz javnog i političkog života, prijetnjama i zastrašivanjima koja su potom dovodila do potpunog podaništva i nacionalne izdaje. U takvim uvjetima formalnoga jugoslavenskog komunizma pod čijim se okriljem provodila stvarna srpska okupacija Hrvatske, jedino je i moglo doći do tolikih oblika i razmjera hrvatskoga narodnog mučeništva.

Razmatrajući hrvatske ljudske gubitke, raseljavanje Hrvata i doseljavanja Srba i drugih naroda na dotadašnje isključivo ili većinski hrvatske životne prostore, uz nasilno umanjenje hrvatskih državnih granica, možemo utvrditi, da je hrvatskoj narodnoj žrtvi sličnija vrsta i veličina žrtve europskih baltičkih naroda (Litvanaca, Letonaca, Estonaca) od žrtve srednjoeuropskih naroda (npr. Mađara, Slovaka, Čeha), čije su komunističke vlasti ipak uspjevale očuvati većinski narodni ostanak na njihovim prostorima, identitet, jezik, a najvećim dijelom i državne granice. Za razliku od takvoga srednjoeuropskog komunizma, kojem se stoga dijelom može priznati i određena nacionalna narav, komunizam u Hrvatskoj nije ostvario bilo kakvo pozitivno hrvatsko narodno obilježje. Unatoč tomu svjedoci smo, da se današnji zagovornici i promicatelji jugokomunističkoga zločinačkog sustava, svesrdno pokušavaju prometnuti u antifašiste, tobože zaboravljajući da su ostrašćeno ništili i progonili upravo svaku odliku antifašizma, od zajamčenog prava na život, slobodu, uključujući slobodu vjere i izražavanja mišljenja, političko udruživanje i višestranačje, jednakost u ostvarivanju prava neovisno o političkoj stranačkoj pripadnosti, pravo na privatno vlasništvo, i druge u slobodnim društvima zajamčena ljudska prava i vrjednote.

Nasilno iseljeno hrvatsko selo Baljevac

Obilježavajući danas mučeništvo hrvatskoga Zavalja, i u njemu nalazimo primjer koji spomenutu činjenicu vjerno oslikava i potvrđuje. Zavaljski kraj, u kojemu do Drugoga svjetskog rata nije živjela ni jedna pravoslavna obitelj, a koji je sve do 1931., kada ga velikosrpske političke igre smjestiše u Vrbasku banovinu i Bihaćki kotar, bio uvijek sastavni dio Like i Hrvatske, kraj u kojemu je strašnim masovnim zločinom počinjenim nakon završetka Drugoga svjetskog rata pobijen cvijet zavaljske hrvatske mladeži (13 posto puka) pa o zločinu nametnut prijeteći zavjet šutnje, godine 1946. opet nasilno i nezakonito biva pripojen tadašnjoj Bosni i Hercegovini. Da zločinstvu ne bi bio kraj, 1960. je nasilno iseljeno hrvatsko selo Baljevac, zbog navodno prevelike blizine zrakoplovne baze JNA, a istodobno je selo Željava sa srpskim stanovništvom, koje se nalazilo puno bliže vojnom uzletištu, ostavljeno živjeti redovnim životom. Takvo tadašnje masovno nekažnjeno i prijetnjama zatajivano ubojstvo zavaljske mladeži, nasilni premještaj zavaljskog kraja u granice tadašnje BiH, potom i iseljenje cijeloga jednog hrvatskog zavaljskog sela, uz hinjeno lažno obrazloženje potrebe iseljenja i istodobno očuvanje srpskog sela, moguće je označiti jedino institucionalnim zločinom počinjenim iz nacionalne mržnje prema hrvatskome narodu, kojega je omogućio potpuno dominantan velikosrpski ideološki utjecaj unutar vladajućih komunističkih struktura.

Takav jugoslavenski, a zapravo srbizirani komunistički režim je posebno krajem Drugoga svjetskog rata i u njegovom poraću počinio genocidni zločin nad stotinama tisuća hrvatskih civila i vojnika, a što je bila javna tajna koju je jugoslavenska država najjače nadzirala i onemogućavala bilo kakvo istraživanje, javni spomen ili obilježavanje žrtava. Unatoč javnim zabranama i prijetnjama, Bleiburški pokolj hrvatskoga naroda je u domovini ostao sačuvan u sjećanjima i predaji hrvatskih ljudi, a među hrvatskim iseljeništvom, i pisanim djelima dičnih hrvatskih rodoljuba i neskrivanim javnim obilježavanjima. Kao što Hrvati ovdašnjeg Zavalja znaju, da im cvijet njihove mladosti nije pobijen i većina pučana prognana, a njihov kraj granicom umjetno i nezakonito pripojen BiH, tek zbog nekog iznadnacionalnog ili iracionalnog komunizma i jednako takvih komunista, nego zbog mržnje prema hrvatskome čovjeku proizašle iz velikosrpske ideologije koja je smjerala istrjebljenju Hrvata u cilju zatiranja svake hrvatske države radi uspostave srpske države na hrvatskim narodnim prostorima, tako i hrvatski narod pamti i zna, da takav masovni Bleiburški pokolj Hrvata vojnika i civila neovisno o njihovoj dobi nije počinjen radi potreba i ciljeva komunizma, nego zbog velikosrpske mržnje prema hrvatskome narodu, kojoj je novoobučeno jugokomunističko ruho prigodno poslužilo za krvavo masakriranje hrvatskih civila i vojnika.

Poglavica komunističkih zločina nad Hrvatima, Josip Broz Tito, tu je činjenicu i izrijekom potvrdio, izjavivši, „da se moralo pustiti Srbe da se izdovolje“, a jedan od njegovih glavnih pobočnika Milovan Đilas izjavom, „da je Hrvatska vojska morala umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti“. Znajući da je Jugoslavija u naravi bila okvir i sredstvo velikosrpske hegemonije, ovu nepobitnu činjenicu nužno je uvijek vjerno svjedočiti, ne u cilju poticanja bilo kakve osvete ili mržnje prema srpskom ili bilo kojemu narodu, nego u cilju uspostave povijesne istine kao časne zadovoljštine žrtvi i jamstva blagoslovljene budućnosti. Zbog institucijskog prikrivanja, točan broj pobijenih Hrvata do danas je ostao nepoznat, ali je vrijedno spomenuti, da britanski obavještajni dokumenti bilježe zbjeg od oko 200.000 hrvatskih vojnika i oko 500.000 civila, a J. B. Tito u svom govoru u Ljubljani iznosi podatak o likvidaciji dvjesto tisuća bandita i još toliko zarobljenih koje je sve stigla ruka njihove pravde, dok njegov stožerni pobočnik u zločinu Aleksandar Ranković, u svom izviješću iznosi podatak o čak 560.000 likvidiranih.

Protuhrvatska narav takvoga jugokomunizma ostvarila se i nasilnim izmjenama, odnosno umanjenjem hrvatskih državnih granica nakon Drugoga svjetskog rata prema svim tadašnjim susjednim republikama, o čemu vjerno svjedoči i već spomenuti slučaj Zavalja. Hrvatski narod je time, uz brojčano najveći gubitak ljudstva u tijeku i nakon Drugoga svjetskog rata, koji je utvrđen i podatcima prvoga jugoslavenskog popisa stanovništva unatoč svim njegovim ograničenostima, pretrpio i najveći gubitak državnoga i životnog prostora. Jugoslavenski srbizirani komunizam je hrvatskom narodu oteo čak i one životne prostore nad kojima mu ni starojugoslavenska srpska vlada nije uspjevala činjenično osporiti pravo. Tako je, primjerice, jugokomunističko razgraničenje u Srijemu i Bačkoj provedeno na štetu Hrvatske, uz sustavno potiskivanje ili protjerivanje Hrvata.

Svako razgraničenje na štetu Hrvata

U odnosu na razgraničenje s uspostavljenom BiH, uz nasilje i nepravdu nad zavaljskim krajem, nije moguće ne spomenuti za nas bolno pitanje Neuma, kojim je presječeno hrvatsko državno područje na dijelu kojeg je još daleke 1718. Dubrovačka Republika ustupila Turskoj, jednako kao i Sutorinu na ulazu u Bokokotorski zaljev, a koji dijelovi nisu vraćeni Hrvatskoj unatoč davnoj propasti turskog imperija, već su dodijeljeni BiH i Crnoj Gori. Razgraničenje s Crnom Gorom utvrđeno je prema granicama oblasti uspostavljenih 1922., a ne prema stanju iz 1918., čime je Hrvatskoj oduzeto područje Boke kotorske i dalje na jugoistok. Za razgraničenje sa Slovenijom bi se moglo također reći, da je u područjima tadašnjih kotareva Čakovec, Karlovac i u Istri, dijelom provedeno na štetu Hrvatske, dok se jugokomunističke vlasti, pri razgraničenju s Mađarskom nisu ni zalagale za prava i možebitno priključenje Hrvata iz tzv. Bajskog trokuta, koji su s većinskim hrvatskim stanovništvom sjeverne Bačke činili teritorijalno jedinstvo.

Svjedoci smo, da se pojedina katastarski i pravno potpuno nesporna hrvatska područja, poput dunavskih ada, područja Sv. Gere, morske granice u Savudrijskoj vali ili granice u području Prevlake, odnosno Bokokotorskog zaljeva, i danas političkim pritiscima ili silom žele otrgnuti ili zadržati otrgnutima iz hrvatskoga državnog područja, na što hrvatske političke strukture ne nalaze pravi odgovor, ili čak umjesto sudskog pravorijeka utemeljenog na važećem međunarodnom pravu, koje ne bi bilo pravo da u sebi ne sadrži sastavnicu pravednosti, protupravno pristaju na veleizdajničku političku arbitražnu trgovinu.

Prihvaćanjem posljedica bilo kakvog i bilo čijeg nasilništva i bezakonja, šalje se poruka i budućem silniku, da zlo i nasilje uspjeva, jer se nasiljem jednom nametnuto, kasnije uspostavlja kao činjenica koju se bezraspravno poštuje. Stoga je hrvatskim državnim vlastima obvezujuća zadaća savjesti, otvorenim činjeničnim pregovorima s vlastima BiH, raspraviti i postići dogovor o pravednom rješenju nasilnog i nezakonitog izdvajanja područja župe Zavalje. Jednako tako, propašću komunizma i jugoslavenske države, javnosti su otkrivena i obilježena mnogobrojna prikrivena masovna grobišta Hrvata, a pretpostavljeno su bili stvoreni i svi uvjeti za institucionalno utvrđenje punine razmjera i vrsta jugokomunističkih zločinstava nad hrvatskim narodom. Ipak, svjedoci smo dosadašnje institucijske šutnje i daljnjeg prikrivanja zločina i zločinaca.

Zato i s ovoga zavaljskog skupa, upućujemo poziv hrvatskim vlastima za neodgodivim omogućavanjem znanstvenog istraživanja komunističkih i ostalih totalitarnih zločina u cilju odavanja priznanja žrtvama i prestanka svakoga daljnjeg manipuliranje njihovim brojem, istraživanje mnoštvenih grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća (preko 1500 do sada otkrivenih), njihovim doličnim obilježavanjem, utvrđivanjem identiteta i dostojanstvenim pokapanjem posmrtnih ostataka žrtava, izradu hrvatskoga žrtvoslovnika koji će poimenice zabilježiti svaku utvrdivu hrvatsku žrtvu, povratom nasilno oduzete imovine i dostojanstva preživjelim žrtvama zločina ili njihovim potomcima, zakonskom zabranom veličanja i javnog isticanja simbola totalitarnoga sustava komunizma i pokušavanja pretvorbe komunističkog sustava koji je normama europske i šire međunarodne zajednice naroda jednodušno označen zločinačkim bez iznimke, u navodni antifašizam, kao i za poništenje presuda komunističkih tzv. „revolucionarnih“ ili „sudova nacionalne časti“ i ostalih političkih sudskih postupaka, uz punu rehabilitaciju njihovih žrtava.

Željko Tomašević

samo da napomenem da sam ovo sve našao preko Google-a.

preneseno sa Forum.hr

Upravo tako, žalosno a rh vlasti ne poduzimaju ništa, već kao Kosorica dijele našu zemlju ili ih kao Josipović Vukovarske ade guraju pod tepih.

Upravo je danas na HRT-u bio dokumentarac o Zavalju:



Sjetih se one šovinističke grupe s faceboka koja zagovara povrat Sutorine Bosni i Hercegovini.

Jesu li nam bar s nečim kompenzirali taj izrezani teritorij? Je li to ovo 1956. s Donjim Štrbcima itd.?

Zavalje, lijepo mjesto.

izvor: http://www.hkv.hr/vijesti/najave/12437- ... -ratu.html

3. povijesno-znanstveni skup: „Župa Zavalje od Svištovskog mira 1791. do naših dana"

U subotu 11. kolovoza u župnoj crkvi sv. Franje Asiškog na Zavalju biskup Mile Bogović predvodit će u 10 sati svetu misu za sve poginule u Drugome svjetskom ratu i Domovinskome ratu. Poslije mise, u 11 sati, župa Zavalje i Udruga bivše općine Zavalje iz Zagreba organiziraju 3. povijesno-znanstveni skup: „Župa Zavalje od Svištovskog mira 1791. do naših dana" s temom „Župa Zavalje i Lika u Domovinskom ratu".

Izlagači i naslovi njihovih predavanja

dr. sc. Josip Jurčević,
"Odnos Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini 1990.-1995."

dr. sc. Goran Dodig,
"Hrvatsko proljeće 1971. i 1991."

dr. sc. biskup Mile Bogović,
"Uništena sakralna baština gospičko-senjske biskupije"

mr. sc. Fikret Midžić,
"Deblokada bihaćke regije 1995. godine"

Ivan Prša,
"Plješevica bedem slobode"

Kako doći na Zavalje

a) iz pravca Zagreba:

Skrećete u Grabovcu prema graničnom prijelazu Ličko Petrovo Selo, a nakon ulaska u BiH, prolazite selima Izačić i Kamenica do ulaska u Bihać. Ulaskom u Bihać nastavljate ravno do samog centra grada. U centru obavezno skretanje desno (pratiti putokaze Stadion i Žegar). Nakon otprilike 500 m, dolazite na semafor i skrećete desno, preko mostića. Nakon toga ravno, prolazite nekoliko semafora, pokraj crkve sv. Ante u Bihaću, nogometnog stadiona, katoličkog groblja. ulazite u naselje Žegar (nema table). Pratite glavnu cestu i izlazite iz Žegara i krećete prema Plješevici. Nakon kraćeg uspona i borove šume dolazite na Zavalje. Putokaza za Zavalje nema, ali slobodno možete pitati ljude uz cestu ako vam je nejasno jer će znati objasniti kamo trebate ići.

b) iz pravca juga:

Sve isto, samo što umjesto na Grabovcu za granični prijelaz skrećete na Prijeboju.

Izvor: http://www.hkv.hr/vijesti/hrvatska/1278 ... evice.html

Apel hrvatskoj javnosti: Spriječimo amputaciju Ličke Plješevice!

Pitanje 70 čkm sjeveroistočnih obronaka šumom, pašnjacima i njivama bogate Ličke Plješevice (župa Zavalje) Vlada RH uporno skriva od 135530hrvatskoga naroda, nastojeći taj kraj, naseljen isključivo gorljivim Hrvatima, što prije pokloniti Bosni i Hercegovini.

Nakon austro-osmanskih ratova u 17. st. postignuti su ugovori te postoje tadanji topografski zemljovidi na kojima se jasno vidi da je župa Zavalje dio Hrvatske u sklopu Austrijskoga carstva. To se do 1918. godine nije moglo promijeniti. BH u Osmanskome carstvu, uostalom, nikada nije ni bila nikakva državina, nego upravna cjelina kojoj je vodstvo postavljao izravno stambolski sultan.

KSHS/KJ bijaše unitarna država u kojoj također BH nije imala nikakvih državnih prava ni autonomije, te se njoj kao državi nije moglo udijeliti dio Hrvatske.
I NDH je bila unitarna država u kojoj BH nije imala nikakvih državnih prava ni autonomije.

DFJ/FNRJ/SFRJ prva je priznala BH kao državu, nu u njoj nikada nije na pravno valjan način odlučivano ni odlučeno da se župu Zavalje pripoji BH. Za to bi po svim ustavima FNRJ/SFRJ, NRH/SRH i NRBH/SRBH morali ispuniti ovi uvjeti; da se za promjenu granica složi većina u svakome od ovih sabora:
u Skupštini FNRJ/SFRJ,
u Skupštini NRBH/SRBH i
u Saboru NRH/SRH.

Nikada se nije ispunio nijedan od tih uvjeta. Nikada ta tema nije bila stavljena na dnevni red ijednoga od tih sabora.

Prema stavu Ujedinjenih nacija od 1995. godine nadalje Bosna i Hercegovina nije država, nego područje pod skrbništvom UN-a.

Badinterova je komisija, istražujući po nalogu UN-a, odlučujući o granicama među republikama i pokrajinama propadajuće SFRJ, zaključila da se primjeni načelo statusa quo, uz načelo uti possidetis. Potonje podrazumijeva pravo na zadržaj posjeda onoj strani koja eis temporibus taj posjed ima, uz uvjete, da do njega nije došla ni silom, ni prijetnjom ni prijevarom. To znači da područje župe Zavalje zakonski pripada Republici Hrvatskoj. Badinterove je zaključke prihvatio Opći sabor UN-a.

Protivno pravu i interesima hrvatskoga naroda vlasti RH dopustiše da BH postavi pogranični prijelaz između RH i tih 70 čkm hrvatskoga ozemlja u župi Zavalje.

Sada je zadnji čas da se spriječi nesaglediva šteta hrvatskom narodu i državi, do koje bi došlo ratifikacijom tog Sporazuma.

Ako se dogodi to, da Hrvatski sabor, u vaše ime, Hrvati i državljani RH, potpiše da se odriče područja župe Zavalje, nitko nam više neće moći pomoći, jer će pravno ispasti da smo se mi odrekli toga dijela Hrvatske.

Hrvati i državljani RH!

Spriječite taj podmukli protuustavni čin. Sabornici Hrvatskog sabora ispunite vašu ustavnu obavezu.

Ubijen katolički svećenik Mile Ivančić, župnik u Zavalju kod Bihaća

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=100

Izvor: http://hrsvijet.net/index.php?option=co ... Itemid=358

Župa Zavalje i Lika u Kraljevini Jugoslaviji

U Zavalju kod Bihaća, jedinoj župi Gospićko-senjske biskupije izvan granica Republike Hrvatske, četvrtu godinu za redom održan je znanstveni skup "Župa Zavalje od Svištovskog mira 1791. do naših dana" u organizaciji župe sv. Franje Asiškog iz Zavalja i Udruge bivše općine Zavalje iz Zagreba.

Tema ovogodišnjeg skupa bila je "Župa Zavalje i Lika u Kraljevini Jugoslaviji" a i ovaj skup kao i prethodni održan je u župnoj crkvi, dok su održavanje skupa pomogli općina Bihać, hrvatske braniteljske udruge i općina Korenica. Izlagači na simpoziju su bili dr. Mujo Begić na temu "Uloga obitelji Kulenović u Kraljevini Jugoslaviji" te dr. Ivan Dujmović "Župa Zavalje u Kraljevini Jugoslaviji".

Skup je započeo u jutarnjim satima molitvom koju je na grobu ove godine tragično preminulog dugogodišnjeg župnika Zavalja vlč. Mile Ivančića predvodio generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić. Mons. Šporčić je predslavio i misu u suslavlju s upraviteljem župe Zavalje vlč. Milom Šajfarom. Nakon mise održan je znanstveni sku

Kakva je danas situacija sa Hrvatima ovog kraja?

Evo neka ne nestane s interneta:
https://web.facebook.com/notes/mad%C5%BEari-i-kauri/hrvati-biha%C4%87kog-kraja-1dio/10151732643630760/?_rdc=1&_rdr


https://www.croris.hr/crosbi/publikacija/prilog-skup/624950
Zavalje i prekrajanja granica u doba Kraljevine Jugoslavije (CROSBI ID 624950)
Neobjavljeno sudjelovanje sa skupa | neobjavljeni prilog sa skupa
Grgić, Stipica
Zavalje i prekrajanja granica u doba Kraljevine Jugoslavije // Zavalje i okolica u prošlosti i sadašnjosti
Zagreb, Hrvatska, 13.12.2014-13.12.2014

s foruma Naše Like
https://forum.nasa-lika.com/index.php?topic=1193.0

Zavalje je nelegalno pripojeno BiH i kao takvo bi se trebalo vratiti RH.