U zadnjih godinu dana sam dosao do mnogih knjiga o etnografiji BiH. Tu se radi o 10,000+ stranica raznih popisa, kako drzavnih, tako i crkvenih, istrazivanja na terenu, povijesnih izvora i jos mnogo cega drugog. Vec neko vrijeme intenzivno sortiram i prepisujem te podatke s ciljem otvaranja internet stranice ili portala, ali mislio sam da malo napravim test svega toga, cisto da vidim kakvo je zanimanje za ovakve stvari.

Znaci, ako vas zanima vase prezime i povijest vase obitelji, pitajte, i vidjet cu ima li nesto u svoj toj literaturi. Molim da budete sto precizniji i specificniji. Pitanja tipa "Odakle su Tomici" su malo preopsezna. Pitanje kao npr. "Znas li ista o Ostojicima iz Medjugorja" je puno bolje.

Hvala unaprijed svima kojim je ovo zanimljivo.

Znas nesto o obitelji Tomic?

Ako nije problem, daj primjer izvora i reci koliko je detaljnije od podataka koji se mogu naći na : http://imehrvatsko.net/apex/f?p=108:1:1109453300104133

Haha, pa ne moze biti manje detaljno od te stranice. Sve sto oni imaju je telefonski imenik i malo deblji rjecnik.

Ja inace imam nekoliko biskupskih popisa katolickog stanovnistva, shematizme i katolicke i pravoslavne crkvene organizacije sa listom obitelji, kao i skoro kompletnu seriju "Naselja i poreklo stanovnistva" Srpskog Etnografskog Zbornika, i jos mnogo drugih knjiga koje se bave porijeklom stanovnistva. Naravno, i sve sluzbene popise stanovnistva u BiH od 1879. do 1991.

Jedan od forumasa me je preko PP pitao za porijeklo jednog roda. Nadam se da mi nece zamjeriti ako stavim dio odgovora koji sam mu poslao kao primjer.

"Jevto Dedijer u knjizi Hercergovina koja je izasla 1909. opisuje citav taj kraj. U to vrijeme su Bajovci administrativno mahala sela Donje Hrasno. Osim Bajovaca, selo su cinile mahale Rabrani, Crnoglav, Vinine, Dasnica, Srijetez, Svitava, Sjekose, Dubravica, Klenak, Glusca, Kolojanj, Borut, Cerovo, Brstanica, Cetoljub, Cerovica, Njavrina Mahala i Osjecenica. Rod Obradovica je tada zivio u tri ove mahale(danas sela).

U Crnoglavu je 1909. Obradovica bilo 20 kuca. Po njihovoj tradiciji, starinom su iz Crne Gore, ali ne znaju tocno odakle. Predak im se vrlo davno doselio u Dubrave, a iz Dubrava jos u 17.-om stoljecu dosao na Crnoglav.

U Svitovu je bilo 2 kuce Obradovica, koji su s Crnoglava dosli nakon austrijske okupacije.

Konacno, u Bajovcima je bila jedna kuca, koji su s Crnoglava dosli pocetkom 19.-og stoljeca.

U samim Dubravama, Obradovici katolici zive u Trijebnju. Kazu da su iz Hrasna pocetkom 19.-og stoljeca sto bi znacilo da su od ovih Obradovica iznad. Oni su sjecaju da su prije no sto je katolicka crkva zabranila slavljenje slave, slavili Bogojavljenje(06.01).

U Bjelojevicima kod Stoca zive isto tako ogranak ovih Obradovica. Oni su iz Hrasna dosli oko 1840. Slavili su Ivanj-dan.

Zadnje, Obradovici zive i u D. Poplati kod Stoca, isto tako su dosli iz Hrasna, ali nisu znali kada. Oni su slavili Nikoljdan."

Ma nije telefonski imenik nego su dosta toga skinuli iz knjige "Hrvatski prezimenik" koja je bazirana na popisu Republike Perecije 2001. Imao sam tu knjigu Jevte Dedijera komplet na pdf, samo je tebam pronaći. Samo me zanima je li knjiga objektivna ili naginje nekim imperijalno srpskim težnjama

Ako nije teško, de napiši spominju li se Ostojići (Hrvati) u hercegovačkim općinama izuzev Čitluka, te odakle im je porijeklo.

PS: Ak imaš ozbiljnije zamisli što i kako sa podacima, takvo što bi se sjajno uklopilo u ove stranice, pa se javi na PP ako si za suradnju

Ma znam ja za te knjige. Razmisljao sam ih kupiti, ali je skupa s obzirom da su podaci u njoj cisto obrada popisa stanovnistva.

Sto se tice Dedijera, knjiga je prilicno neutralna. Jezik i fraze koje koristi nisu, ali informacija jest. Knjiga je antropografska, ne politicka, pa ne ulazi u politicka pitanja. Informacije skupljene na terenu Dedijer je vjerno prenio.



Nalaze se na dva mjesta, koliko sam moga otkriti. Gorica kod Capljine je jedno od njih. Nemam informaciju o porijeklo, ali zbog blizine Medjugorju, moze se nagadjati da su rod Ostojicima tamo. Drugo mjesto su Rumboci u Rami. Tamosnji Ostojici su dio sireg bratstva Milišića, tako da nisu u vezi s citluckim Ostojicima. Milisici su starinci u Rami, u Rumbocima su najmanje od 18.-og stoljeca.

Pavao Dragicevic biljezi u Bosni 1748. Ostojice katolike u tri zupe. Jedna je Vares (selo Kamensko u danasnjoj opcini Kladanj) u kojoj je samo jedno domacinstvo Ostojica, druga je zupa Kresevo (selo Vranci) u kojoj je isto jedno domacinstvo, i zupa Brotnjo u kojoj je 7 domacinstava. Cetiri su obitelji u samom Citluku, 2 u Sluznju, i jedna u Bijakovicima. Nisam siguran je li tada uopce Medjugorje postojalo kao odvojeno selo, ali u svakom slucaju, sva 3 sela su u krugu 5-6 km od Medjugorja.

Sto se tice porijekla Ostojica iz Medjugorja, potpuno sam zaboravio da negdje imam knjigu(na engleskom) od Marta Baxa, Nizozemca koji je na terenu ispitivao fenomen Medjugorje sa socioloske strane. Sjecam se da jedno cijelo poglavlje o Ostojicima, njihovom porijeklu, i sukobu do kojeg je doslo izmedju njih i drugih rodova 1992. Moram potraziti po kutijama tu knjigu.

Hvala na info, šteta što nema informacija o Ostojićima u općinama istočno od Čitluka i Čapljine.

Općenito bi te informacije ljudi gutali ko tepsije pune baklave pa se svakako javi da dogovorimo posao.

mene zanimaju Akrapi, Orlovići i Bagarići u Tomislavgradu i Hrkaći u Posušju.

Molim vas mene interesuje sve o obitelji Ćosić iz Buhova(Bova) općina TomislavGrad Naime napravila sam obiteljsko stablo koje broji nekih 550 predaka ali mi nedostaju neki podatci o ovom dijelu obitelji.Ujedno pozivam sve Ćosiće porijeklom iz Buhova u Širokom Brijegu i Tomislav Gradu da mi se jave
Pozdrav

BAGARIĆI
Bagarići su starinom sa Duvanjskog polja. Godine 1741. u Brišniku ih je zabilježeno dvije kuće sa 29 osoba i Mesihovini tri kuće sa 43 člana. Nakon 25 godina taj se rod nalazi u Brišniku, Mjenicama i Bučićima (danas u zaseoku sela Mesihovine). Samo u potonjem selu bile su tri kuće Bagarića sa 47 članova. Iza popisa 1768. godine sele u Bagariće a postepeno u Bukovicu, njihovo danas glavno sjedište.
Na Kupres dolaze prije 1777. godine, prvo u selo Juriće. U Plazenicu doseljavaju iz Bukovice. Iz Jurića prelaze prvo u Rastičevo, Grbešinu dolinu, kamo ih naseljuje beg Miralem. Tu ih je pratila posebna sreća; janjilo im se godišnje po 500 ovaca. Iz Stražbenice preselili su u gore navedena sela sve do Otinovaca. Po jednoj mutnoj tradiciji, zabilježenoj u Bukovici kod Duvna, Bagarići su starinom "od Sarajeva", odakle su došli pred više stotina godina na Duvno. Makar ta vijest zvuči nevjerojatno, bilježimo ipak možda donekle tu njezinu potvrdu da je već 1741. u Sarajevu, mahali Latinluk, bila obitelj Bože Bagarića, a 1768.god. u istom gradu su već četiri te obitelji.
Danas na duvanjskom području Bagarići žive u Mesihovini (78 obitelji, 376 članova), Bukovici (48 obitelji), Brišniku (20), Omolju (pet sa 27 članova), Letki (4, 26) i Lugu (četiri obitelji sa 23 člana)
Najstariji pisani spomen o Bagarićima je onaj od 21. srpnja/jula 1735.godine kada je makarski biskup Stipan Blašković u sklopu pastirskog pohoda Bosni tomankoj „blagoslovio trave, vodu i sol katolicima i muslimanima, slavio misu, pripovjedao i krizmao veliki broj djece te odraslih, podjeli zapise i otiđe u selo Miljacku (zaselak Mesihovine) odsjednuvši u kući Jakova Bagarića“. Jakov Bagarić je glavar 23-člane obitelji, koju je u popisu 1741./42. godine uvrstio biskup fra. Pavao Dragičević. U Mesihovini tada žive još tri obitelji s tim prezimenom: dvojica Grga s 10, odnosno osam ukućana i 10-člana obitelj Marka Bagarića; u Brišniku tada obitavaju dvije Bagarić obitelji: Jerkina 17 i Filipova s 12 ukućana; petočlana obitelj Bože Bagarića živjela je u Dunićima (tadašnji naziv za Sovće pokraj Gruda).

Dakle, brojke idu u prilog tezi da su Bagarići sarosjedilački duvanjski, a ne sarajevski rod, jer 1741./42.godine na duvanjskom području živi šest obitelji s 80 članova i, vjerojatno, s Duvna odseljena petočlana obitelj u Dunićima. I popis biskupa fra. Marijana Bogdanovića 1768. godine još više potkrepljuje pretpostavku o duvanjskom podrijetlu Bagarića, jer u Mesihovini žive četiri obitelji sa 72 člana (Markova s 25, Lovrina s 18, udovice Kate s 15 i Nikolina s četiri člana). U ostatku Duvna još su tri obitelji Bagarića s 32 ukućanina (u Brnišniku i Crvenicama Markova i Grgina obitelj s po 12) i u Cebari (Jozina sa osam članova).
Sarajevski Bagarići mnogo su neuvjerljivi u brojkama: 1741./42. godine već spominjana šestočlana obitelj Bože Bagarića (Natalis Bagarich), a 1768. u domaćina Bože glede broja, u obitelji nema promjena, dvije su obitelji po četiri člana – Ivanova i Stipanova, dok Pavino domaćinstvo ima tri člana.

Iza popisa 1768.god. pripadnici ovoga roda postupno se sele u obližnju Bukovicu ali i na Kuprešku visoravan. „Na Kupresu oni prvo odlaze u selo Juriče pod Plazenicom; doseljuju iz Bukovice, što znači svakako nakon 1768. a samo selo Jurići do toga doba uopće još nije postojalo. Na Kupres dolaze 1777. jer se te godine rodio Stipan (fra. Bono) Bagarić. Iz Jurića prelaze prvo u Rastičevo, Grbešinu dolinu, kamo ih naseljuje beg Miralem, ali za kraće vrijeme, jer odlaze u Stražbenicu gdje su oni i danas. Tu ih je pratila posebna seća; janjilo im se godišnje 500 ovaca. Iz Stražbenice preselili se u sela sve tamo do Otinovaca“

Danas Bagarići na kupreškom području žive u Bilo Potoku, Stražbenici, Osmanlijama, Zloselima i Otinovcima.

S duvanjskog područja Bagarići između 1770. i 1810. doseljavaju i u sjevernu Bosnu, na derventsko-pleharsko područje, u sela Sočanicu i Mišnice. U maticama župe Plehan 1791. godine zabilježeno je doseljavanje u Sočanicu Martina Bagarića i njegove supruge Mande, rođene Tolić od Duvna.
Bukovička grana Bagarića karakteristična je i po tome što je katoličkoj crkvi dala više svećenika, ponajviše franjevaca. O najpoznatijem od njih fra. Ivi (1842.-1787.) njegov mlađi imenjak zapisuju i ovo: „U neku ruku postao je legenda: kazivanje i priče o njemu se još čuju; priča se o njegovoj snazi, neustrašivosti i svađama s Turcima; o njegovu ********* Vransu i utrkama s begovima. Osim župničkog i svećeničkog poziva i rada- župnik u Duvnu i Seonici – bavi se i političkim poslovima: jedan je od fratara koji su 1875. godine išli u Imotski na poklom bečkom caru Franji Josipu; s ustanicima na području Kamešnice (1875. godine) bio je u dosluhu i vezama, i tako je pripremao naod na ustanak protiv Turaka i na dolazak austrijske carske vojske koja će u ljeto 1878. godine zaposjesti Bosnu i Hercegovinu. Dočekao je tu gostinu, ali ne i dane; umro je u Seonici samo tri mjeseca prije ostvarenja svog sna (8. svibnja)“.

Fra. Ivo Bagarić mlađi (rođen 1919.), uz zapažen svećenički rad i dužnost u franjevačkom redu, bavi se i znanošću i publicistikom, objelodanivši „Kumaran ili Betlehem“, monografiju župe Bukovca, zatim pet knjiga za potrebe svećenika – propovjednika i kultnu knjigu „Duvno-povjest župe duvanjskog samostana“, kojom je osigurao visoko mjesto među zaslužnim Duvnjacima svih vremena. Trenutačno još trojica svećenika roda Bagarić iz Bukovice služe bogu i narodu: fra. Mirko (rođen 1949.), dominikanac Stipe Bagarić (1941.) i dijacezanski svećenik Jakov Bagarić (1925.), inače rodni brat fra. Ivin. Prselio u vječnost kada je rukopis ove knjige završavan.


Pitanje je je li starina Sarajevo ili Duvno (Mesihovina i Brišnik) jer se u prvom popisu 1741. godine nalaze i u Duvnu i u samom Sarajevu.

U Hrvatskoj ima 1306 nositelja prezimena i 335. su po čestosti.

Podrijetlo Ostojica moze se procitati na pr u knjizi: MANDIĆ, Nikola. Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Brotnju. Mostar, 2001.
Moze se kupiti na pr u Franjevackoh knjizari koja se nalazi kod ekonomskog fakulteta pri sveucilista u Mostaru

Mandic je napisao jos knjiga na temi podrijetla rodova u na pr: Mostar, Siroki, Krusevo itd

Na pr on je detaljno opisao neke starosjedilacke mostarske hrvatske rodove kao Sivric (koji danas obitavaju bas u Medjugorju), Jelicice (vidi http://www.ogorje.net/prezime/jelicic/60.html) itd.

Hvala.

Pokojni fra Ivo me krstio, a i bio mi je neki daljnji rođak. zanimljiva je ova legenda o podrijetlu iz Sarajeva za koju sam i ja čuo.

Pa jel objašnjeno kako je selo Sarajlije pored Duvna dobilo ime?

čitao sam u NO da vjerojatno ima veze s doseljenicima iz Sarajeva.

Ima mensečini i selo Miljacka u duvanjskom kraju ili se varam?

ima i Miljacka, dobro si to primjetio.

ima li išta o Miškovićima u Livnu, selo Glavice?

Srbijanski izvori kažu:

U Dubrovačkim arhivskim izvorima od druge polovine XIII veka pomilju se porodice iz Srpskih zemalja u Dubrovačkom zaleđu: Travunija, Humska zemlja, Trusina, Nevesinje, Cernica.
To su Srpske porodice, njih 87 iz Vojvodstva Svetog Save - Vlastelinske porodice.
Od 1278. god. počelo je zvanično vođenje kancelarijskih knjiga u Dubrovniku.
Porodice iz Vojvodstva Svetog Save među kojima i Miškovići ( MISCOUICH) spadaju među 500 evropskih poznatih porodica.
MIŠKOVIĆI spadaju u predkosovske porodice, 1186. - 1389. god. U spisima se pojavljuju 1347. god. oko Nevesinja
Pripadaju Vojvodstvu Nemaljića. Posle Dušana Silnog, Srbijom vlada Car Uroš i kako nije imao naslednika 1371. god. ugasila se loza Nemanjića.
MIŠKOVIĆI 1389. god. pred dolazak Turaka kreću. Jedni put Crne Gore (pravoslavi) , drugi put Hrvatske (sada katolici).


Livanjski Miškovići su došli iz Dalmatinske Zagore.

Izvinjavam se, nisam bio pri kompjuteru 5-6 dana. Vidim da su za neke obitelji vec dati odgovori, pa cu njih izostaviti.

Miskovici u Glavici(Smricani) su iz Tijarice u Dalmaciji. http://maps.google.ca/maps?hl=en&q=Tija ... a&t=h&z=13

U Smricane su dosli prije 1748. jer se vec tad pojavljuju na biskupskom popisu katolickih domacinstava. Tad je citav kraj bio dio zupe Prisoje, a Miskovica je bila samo jedna kuca. U originalnom popisu, prezime je Miscouiza.

Cosici u Buhovu su starinci, a zvali su se Sabljic. Sabljica ima u Humcu kod Mostara i oko 1900.-e su pricali da im se pradjed doselio iz Buhova i da im rodbina jos zivi tamo. To bi znacilo da se promjena iz Sabljic u Cosic dogodila u ranom 19. stoljecu. 1748. Sabljica ima u Vinici kod Duvna.

O Orlovicima ima ovdje, pa da se ne ponavljam: http://www.ogorje.net/prezime/orlovic/111.html

Zaboravih jos pitati. Dudu, o kojem selu se radi sto ste tice Hrkaca? U zapadnoj Hercegovini ih ima na dosta mjesta i nisu svi rod.

selo Čitluk kod Posušja.

Hrkaci oko Posusja su se prije prezivali Penava ili Penavic. O samim Penavicima, vise ovdje: http://www.ogorje.net/prezime/penava/116.html

Hrkac je inace u Hercegovini i Dalmatinskoj Zagori pogrdan izraz za Srbe. Ocito je star, jer su Bunjevci u Backoj ga koristili u istom kontekstu, a oni su u Backu dosli prije najmanje 300 godina.

Moram ispraviti ovdje. Humac pored Ljubuškog. I na ljubuškom Humcu ima Sabljića i vjerojatno se na njega misli u ovom kontekstu.

Da, hvala na ispravci. Nisam obracao paznju.

A da dodam za ono sto sam napisao o Hrkacima, do kraja 19. stoljeca "slava" im je bila Jurjevo.

A evo i nesto zanimljivo iz jedne od ovih knjiga. Radi se o "Popovo Polje" od Milenka Filipovica, koja je izasla pocetkom 1960.-ih.