Statističke informacije HZMO su izvor zanimljivih podataka, npr. za broj korisnika partizanskih i domobranskih mirovina (starosne + invalidske, bez obiteljskih):

mjesec: muškarci starosna + muškarci invalidska + žene starosna + žene invalidska

Partizanske mirovine - "sudionici Narodnooslobodilačkog rata"
veljača 2025: 133 + 31 + 117 + 20
veljača 2024: 203 + 43 + 168 + 32
veljača 2023: 297 + 62 + 223 + 53
veljača 2022: 435 + 88 + 320 + 82
veljača 2021: 629 + 131 + 430 + 106
veljača 2020: 862 + 181 + 577 + 146
veljača 2019: 1103 + 237 + 724 + 190

Domobranske mirovine - "pripadnici Hrvatske domovinske vojske 1941-1945"
veljača 2025: 56 + 10 + 0 + 1
veljača 2024: 81 + 19 + 0 + 1
veljača 2023: 123 + 28 + 0 + 1
veljača 2022: 202 + 41 + 0 + 1
veljača 2021: 292 + 65 + 0 + 1
veljača 2020: 428 + 106 + 0 + 1
veljača 2019: 605 + 162 + 1 + 1

Koliko uopće iznose te mirovine?

Ne da se ta domobranka u zadnjoj koloni.

Mene zanima otkuda 79 muškaraca korisnika domobranske obiteljske mirovine i 349 muškaraca korisnika partizanske obiteljske mirovine?

Jesu li to udovci domobranki i partizanki?
Ili su to radno nesposobna djeca koja su naslijedila mirovinu pokojnih roditelja?

vjerojatno ovo drugo

zadnji sudionici ww2 će umrijeti do 2032.

Kaj su to stogodišnjaci?

Partizani žive prosječno 130 godina, udovice 145, pa vi računajte dokle ćemo još plaćati.

posljednji veteran ww1 je umro 2012., 94 godine nakon kraja rata. Imala je 110 godina

mi smo tek na 80 godina od kraja drugog rata.

Inače broj 100+ godišpnjaka stalno raste, tako da očekujem najmanje isti period dok svi ne umru


u SAD je od 16.4 milijuna veterana, lani bilo 66 000 živih. https://www.nationalww2museum.org/war/w ... statistics

Bilo je i maloljetnika u ratu. Inače ni meni nisu jasne te obiteljske mirovine. Tko je to? Moj did je bio sa 17 godina u partizanima i nakon rata je radio normalno, sudjelovao u radnim akcijama i još obrađivao njivu i koliko znam nikakvu partizansku mirovinu nije imao. Imao je normalnu mirovinu malu u starosti. Dal je to "partizanska" ili radna mirovina ne znam. Baba je bila u fašističkom logoru sa 14 godina pa isto ništa nije dobivala od nikoga. Ne znam jel Italija neku odštetu plaćala Jugoslaviji. Drugoj babi su četnici spalili kuću i sama ju je obnovila kroz godine al su je četnici opet spalili 92 i opet ju obnovila sama bez pomoći države. (Sad će mi Plenković nabit porez na tu kuću koju sam nasljedio.) Dakle nitko nije dobivao nikakve mirovine ni ništa. Moguće da su to djeca siročad od partizana al nije mi jasno, zar su cijeli život dobivali mirovine?

Obiteljska mirovina: kad umre tvoj did (bila mirovina partizanska, radnička ili neka treća, nije važno), ako ga baba nadživi, onda ona može primati obiteljsku.
Obično dobiva žena od pokojnog muža, ali može i muž od pokojne žene.

Obiteljsku mirovinu može primati i dijete pokojnika, do kraja redovitog školovanja. Skoro sigurno više nema partizana s djecom na školovanju.

Treća kategorija su osobe bez radne sposobnosti (invalidi). Ako umre umirovljenik koji izdržava svoje odraslo dijete bez radne sposobnosti, onda to dijete može primati obiteljsku mirovinu.

To je ok. Nepotrebno se diže prašina oko toga.

A njihovi unuci tek....

Ma, užas.

@Cro.... ma, treba to malo dovesti u red.

Pa dovodi se, vidiš da ih je svake godine sve manje.

Što se uopće može sad učiniti, osim pustite ljude da umru na miru.

Kao klinac krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih, dok bi bio na ljetovanju, družio sam se sa jednim Dalmatincem, bivšim partizanom (imao je > 70 godina) i igrali bi šah skoro svaki dan. Lik je bio zanimljiv i inteligentan. Uglavnom, prije II svjetskog rata, bio je u kraljevskoj mornarici u koju je upao tako da ih je smuljao kod potpisivanja (nisu primali nepismene, a on iako nepismen kod prijeme našarao je nešto na formular i primili su ga). Rat je proveo doma, do 1943. (pada Italije), a onda je otišao u partizane. Nije se hvalio lovačkim pričama i ratnim podvizima, rekao je kako nikog nije ubio nikog, ali se pohvalio fantastičnom pričom, kako mu je u Lici neki Srbin, doveo svoje dvije kćeri, da se "zabavi" s njima jedne noći.
Nakon rata, radio je kao priučeni učitelj (jer je jedini bio pismen), nešto malo bio je i u zatvoru, a inače bio doma kao seljak.
I sad, bio je iskreno zahvalan Titu. Rekao je, kako je prije rata bio proleter, da nije imao ništa, a sada ima veliku kuću, "brod" (malo veći drveni čamac na vesla), "boračku penziju" i lijepo živi. Školovao je i djecu - koja su odselila u Australiju i tamo na zidu držali Titovu sliku. Rekao je kako mu je to - "Tito dao".
Sedamdesetih, u Zagrebu, vodili su me kod doktora specijalista za pluća i na vratima mu je stajao natpis: "Borci sa spomenicom 1941. - ne trebaju čekati u redu".
Znači imali su neki sistem, po kojem su se pobrinuli da "njihovi" ako ništa drugo - pristojno žive. Plus, za njih su bila predviđena rukovodeća mjesta, kao i za njihovu djecu.

Branitelji (DR) pak (koji nisu HRVI ili u vrhu braniteljskih udruga) - za to su dobili - bananu. No hrvatska javnost "zna", kako nas ima 500000 "sisača proračuna" i da uživamo u masnoj "braniteljskoj mirovini", te masi raznih "privilegija".

Dobro jebo to, može detaljnije o zabavi kod Srbina?

Pa rekao je kako on u ratu nije nikoga "ubivao", ali je "jeb...." i rekao kako mu je taj "Srbin doveo dvije kćeri". Nije bilo više detalja. Sad, je li to izmislio ili je to tamo bio neki običaj?! Gostoljubivost?!

Nikad nećemo saznati jer si ti zaboravio pitati.

Pa kao klinac (mislim 7. osnovne), teško da bi tada i znao "prava pitanja". Od njegovog ratovanja, sjećam se još njegovog zaključka, kako je: "Srbin najbolji vojnik.", te da su negdje marširali žedni i pili konjsku pišalinu. A i jedne priče, sa svojim pajdašima (sve Hrvati bivši partizani), o tome kako su zajedno nakon rata muljali na onom "referendumu", žele li kralja ili Tita. Fora je bila u nekom presipavanju kuglica i ~ trideset pet godina nakon toga, to ih je dobro nasmijavalo. Njegova žena (Hrvatica) je tada glasala za - kralja.

Uglavnom, davao mi je ribarske savjete - koje sam sve zaboravio, a što se šaha tiče, rekao mi je kako je: "Vreg (vrag) u konju!". Ima u tome nešto.

Inače i DR, u vodu sam imao lika, oniži, krezub, koji je imao priču, kako je odjednom "odradio" dvije blizanke i to u moru kraj hotela. Naravno, dobio je ratni nadimak - "Jebač".

Mog didu partizanka ranila u nogu pa ga onda liječila. Ne znam što misliti o tome.

U nas u Domu zdravlja stoji da branitelji imaju prednost pri pružanju usluga.

Nego, tebi je barba ispričao puno lovačkih priča. Od "boračke penzije" za 1,5 godinu sudjelovanja
u ratu, od koje se "dobro živi", pa do djece koju mu je Tito najurio u Australiju, a oni sretni pa su
mu objesili tamo i sliku na zidu.
Barba je ipak morao u red, jer je tzv. besklasno društvo ipak imalo svoje klase, a on tu nije pripadao.
Bolje bi prošao da je završio kao izbjeglica u egipatskoj pustinji, jer su i oni dobili "boračke penzije",
što je stvarno istina.

Ljubav na drugi pogled?

Tko će znati. Možda nije htio ulaziti u sve detalje pred unucima, a i baba je bila tu kad je pričao. Bespuća povijesne zbiljnosti.