Grb Gračanice. Lipe, sat kula i stari Soko Grad od kojeg je, kažu, nastala Gračanica i gdje postoji srednjovjekovna tvrđava. Lipe su zelene jer su stanovnici uglavnom muslimani.


Osnovni podaci o gradu sa službene stranice







Gračanica je grad u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, sastavni dio Tuzlanskog kantona i centar istoimene općine. Zahvata veći dio doline rijeke Spreče u njenom donjem toku i dio planine Trebava. Graniči sa općinama Gradačac na sjeveru, Srebrenik na istoku te Lukavac na jugoistoku. Granične općine sa južne i zapadne strane su Bosansko Petrovo Selo i Doboj Istok. Općina je do rata 1992-1995 pokrivala površinu od 387 km², da bi joj nakon Daytonskog sporazuma pripala teritorija od 219 km².

Na ovom području po statistici iz 2000. godine živi 55.144 stanovnika u 18 mjesnih zajednica.





Gračanica se po prvi put spominje u osmanskim izvorima 1528. godine. Naselje je pripadalo nahiji Soko, i bilo je poznato po rudniku željeza. Centar nahije Soko predstavljao je srednjovjekovni utvrđeni grad Sokol, koja se nalazi na oko 6 km udaljenosti od grada.

Naselje Gračanica je predstavljalo najveće naselje nahije Soko. Status grada (kasabe)Gračanica je stekla nešto prije 1548. godine, a do 1604 godine Gračanica je brojala deset mahala sa osam džamija i mesdžida, više kulturno-prosvjetnih ustanova, hamamom itd., te 25 registriranih esnafa. Po broju stanovnika dosegla je nivo Donje Tuzle (današnja Tuzla). Negdje krajem 17. vijeka, Ahmed-paša Budimlija, najznačajniji gračanički vakif, izgradio je čaršijsku džamiju, hamam (javno kupatilo) i sahat kulu koja je godinama prepoznatljivo obilježje gračaničke čaršije. U prvoj polovini 19. vijeka, gradačački kapetani iz porodice Gradaščević (Osman-beg, Murat-beg i Hadži Bećir-beg) osnovali su još tri značajna vakufa, te izgradili dvije medrese, više desetina dućana, hanova i drugih koristonosnih objekata.

U vrijeme austrougarske okupacije BiH 1878. godine, pred Gračanicom se odigrala jedna od najvznačajnijih bitaka, u kojoj su združene snage Bošnjaka pod komandom pljevaljskog muftije Mehmed Vehbi ef. Šemsekadića pobijedile okupatora i prisilile ga na povlačenje ka Doboju.

Tokom austrougarskog doba, Gračanica doživljava intenzivan privredni, urbani i kulturni razvoj. Izgrađen je veći broj zgrada, uređena glavna gradska ulica (čaršija), izgrađena uskotračna pruga koja je povezivala Gračanicu sa željezničkom prugom Doboj-Tuzla.

U vrijeme Drugog svjetskog rata, Gračanica je uglavnom izbjegla veća stradanja, uprkos blizini četničkih uporišta na Ozrenu i Trebavi, zahvaljujući dobroj organizaciji odbrane (kroz Domobransku dobrovoljačku bojnu, tzv. legiju). Od 1943. godine do kraja rata, Gračanica je u više navrata padala u partizanske ruke i bivala ponovo zauzimana od ustaških i njemačkih snaga, pri čemu je velik broj Gračanlija odlazio s partizanima. Konačno je oslobođena 7. aprila 1941. godine. Tokom pola vijeka socijalističke Jugoslavije, Gračanica doživljava intenzivan razvoj u svim poljima. Izgrađena su brojna stambena naselja i proizvodni pogoni (uglavnom lahke industrije), a od kasnih 80-tih zapaža se ubrzan razvoj malih privatnih preduzeća.

U vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, Gračanica je dala znatan doprinos odbrani zemlje. Na južnoj polovini prijeratne općine Gračanica (područje Ozrena) u jesen 1991. godine neustavno i jednostrano je proglašena nova "srpska opština" Petrovo. U proljeće 1992., nakon niza subverzivno-terorističkih napada u organizaciji lokalnog SDS-a, započelo je spontano samoorganiziranje građana kroz tzv. mahalske straže, zatim mobiliziranje rezervnog sastava milicije, a potom i Teritorijalne odbrane. Agresor je otpočeo ratna dejstva u maju 1992. godine, ali branitelji su mu se uspješno suprostavili, a u ljeto i jesen iste godine postigli su i značajne uspjehe oslobađanjem dva sela, Gornje Lohinje i Lendića. Do kraja godine, u Gračanici je od jedinica Opštinskog štaba TO formirana 111. brdska brigada, a potom i Operativna Grupa 2 (OG-2), na čelu koje je do početka 1995. stajao pukovnik Osman Puškar i u sastav koje su ušle još i 109. brigada (Doboj Istok) i 117. brigada (Lukavac). Osim odbrane vlastite zone odgovornosti, dijelovi jedinica OG-2 su učestvovali u borbama na drugim ratištima, od gradačačkog do olovskog i vareškog. Godine 1994. od najboljih boraca OG-2 formirana je nova 212. oslobodilačka brigada, sa komandom u Gračanici, koja se tokom iste godine istaknula u mnogim borbama, a posebno u oslobođenju važnih kota Vijenac i Vis. Početkom 1995., izvršeno je preimenovanje brigada OG-2, pri čemu 111. brdska brigada postaje 221. brigadom, a 212. - 222. oslobodilačkom brigadom. OG-2 je preformirana u 22. diviziju KoV, kojoj je pored dotadašnjih brigada OG-2 pridodata i 225. brigada Banovići. Ova divizija je odigrala značajnu ulogu u borbama na ozrensko-vozućkom ratištu u jesen 1995. godine. Tokom čitavog perioda agresije na BiH, Gračanica se stalno nalazila na meti agresorske teške artiljerije, pri čemu je, pored ogromne materijalne štete, život izgubio i velik broj civila.


Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Gračanica imala je 59.134 stanovnika, raspoređenih u 28 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, veći dio općine Gračanica ušao je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušla su naseljena mjesta: Boljanić, Bosansko Petrovo Selo, Kakmuž, Karanovac, Porječina i Sočkovac, te dijelovi naseljenih mjesta: Skipovac Donji i Skipovac Gornji. Od ovog područja formirana je općina Petrovo.

Uh što ste imali plaho Hrvata - 47? I to na svakom popisu po 20 manje, znači sad ima negdje cirka 7?

Jbt, pa vama su Hrvati čista egzotika, kao Eskimi! Jel poznaješ ijednog, valjda ti je jedan bio nastavnik ili profa?

NARODNI UNIVERZITET

Od 1959.godine,u Gračanici postoji i djeluje Narodni univerzitet kao profesionalna društvena institucija za obrazovanje odraslih, kulturu i informisanje.Od tada vrlo aktivno djeluje u oblasti obrazovanja odraslih: obrazovanje za najrazličitija zanatska zanimanja, obrazovanja zemljoradnika, zdravstveno prosjećivanje i obuku domaćica pa do osnovne škole za obrazovanje odraslih, srednjih i viših škola raznih profila.
Narodni univerzitet je suvremeno i kvalitetno objedinjavao opće obrazovnu i opće kulturnu aktivnost.U njegovom sastavu bile su sljedeće institucije: Centar za obrazovanje odraslih i selo, Biblioteka dr.Mustafa Kamarić,Radio Gračanica, Kino i Centar za kulturu,kasnije Dom kulture.Do preseljenja u novi Dom kulture 1978.i 1979.godine,Dom kulture koristio je prostor zgrade medrese,dio nekadašnjeg Partizana i staro kino.
Pretrpivši mnoge organizacione promjene 1992.godine transformirao se u Bosanski kulturni cventar u sljedećim oblicima rada: Dom kulture- kulturna djelatnost.biblioteka,radio stanica i kino.

BKC-Dom kulture

Kako bi se unaprijedio kulturni život na općini, 1976.godine općinsko rukovodstvo na čelu sa ondašnjim predsjednikom općine, Ćamilom Naimkadićem, pokreće obimnu aktivnost za izgradnju savremenog kulturnog centra - Doma kulture u Gračanici: uz izuzetnu podršku građana - uveden je mjesni samodoprinos, tokom 1978. i 1979. godine izgrađena je prva faza i druga faza modernog zdanja ukupne površine 2600 kvadratnih metara. U njoj je veća pozorišna i kino dvorana, biblioteka, Radio Gračanica, Kuglana, Disco club, Kafe, prostrani - višenamjenski hol za različite izložbene postavke, Mala sala za predavanja i predstavljanja, te umjetnički atelje i prostorije administracije i uprave.
Nekadašnji Narodni univerzitet, transformira se u Bosanski kulturni centar, djeluje kao javna ustanova u oblasti kulture i informiranja. Pod krovom Bosanskog kulturnog cerntra Gračanica smješteni su i djeluju : Radio Gračanica, Biblioteka dr. Mustafa Kamarić, nadaleko čuveno gračaničko Kino, Galerija i Zavičajno-muzejska zbirka.
Programske dominante Bosanskog Kulturnog centra su:
- Festival dječijeg dramskog stvaralaštva, koji se organizira svake godine krajem travnja/aprila.Do sada je održano devet festivala uz učešće djece iz cijele Bosne i Hercegovine.
- Ljetne večeri pod lipama Gračanice - općinska ,tradicionalna kulturna manifestacija kolažnog tipa u srpnju/ julu i kolovozu/avgustu.
- Sarajevo Film Festival - repriza filmova sa ovog festivala održava se svake godine u kinu Gračanica. Repriza filmova sa ovog festivala održava se u Gračanici od 1997. godine . Do sada je u Gračanici održano 10 repriza filmova sa ovog Festivala.
- Dani knjige - tokom listopada/oktobra u Mjesecu knjige.
- Dani Bosanskog kulturnog centra Gračanica - kulturno-zabavna i revijalna manifestacija amatera, samostalnih stvaralaca, profesionalnih grupa u raznim oblastima umjetnosti.
- Stalna postavka Zavičajne zbirke: arheološki nalazi iz neolita, eneolita, brončanog doba i srednjeg vijeka, historijska zbirka iz Osmanskog perioda, numizmatička zbirka,itd.
Tokom godine, Bosanski kulturni centar Gračanica organizira promocije knjiga,pozorišne predstave,tribine, izložbe slika,modne revije, književne susrete, poetske večeri, te različite gostojuće kulturne programe i sadržaje.

BIBLIOTEKA

Gračanička biblioteka je jedna od najstarijih kulturnih institucija na općini Gračanica,a jedno spada i među najstarije narodne biblioteke u Bosni i Hercegovini. Osnovana je između dva svjetska rata, davne 1924.godine. Inicijatori za osnivanje biblioteke u Gračanici bili su Mustafa Kamarić i Hajrudin Bujkalić. Svojim aktivnim radom ubzo je privukla pažnju naprednih elemenata i postala nosilac cjelokupnog kulturnog života u gradu. Njena čitaoica sa dnevnom štampom bila je jedina u ovoj okolini. 1927.godine dobila je ime Narodna biblioteka i tada je imala oko 2.500 knjiga što je za ono vrijeme bila prava rijetkost i u mnogo većim mjestima. Zanimljivi su podaci da je dolaskom električne energije u Gračanicu 1930.godine, u čitaonici biblioteke proradio prvi radio aparat u gradu, te da je biblioteka bila osnivač i kina 1939.godine gdje su prikazani prvi nijemi filmovi.

Intenzivniji razvoj biblioteke u Gračanici počeo je 1962.godine većom nabavkom knjižnog fonda i proširenjem bibliotečke djelatnosti po mjesnim zajednicama, radnim organizacijama kao i brojem uposlenih. Svoj uspon biblioteka dostiže 1971.godine kada je vođena akcija "jedna knjiga na jednog stanovnika". 1980.godine biblioteka je dobila i namjenski prostor u novoizgrađenom Domu kulture pa je posjedovala i dvije čitaonice sa više primjeraka novina i časopisa. Pred sam rat (1992-1995) biblioteka je imala oko 60.000 knjiga, te pored dva odjeljenja u gradskoj biblioteci imala i istureno odjeljenje u Bosanskom Petrovom selu i pokretnu biblioteku. Agresijom na BiH poremećen je rad i ove ustanove time što je veliki dio knjižnog fonda stradao i samim materijalnim statusom ove institucije kako u ratu tako i u poratnim godinama. Danas Narodna biblioteka djeluje u sastavu JU BKC Gračanica i nosi ime jednog od svojih osnivača "dr. Mustafa Kamarić".

KINO GRAČANICA

Od 1959.godine,u Gračanici postoji i djeluje Narodni univerzitet kao profesionalna društvena institucija za obrazovanje odraslih, kulturu i informisanje.Od tada vrlo aktivno djeluje u oblasti obrazovanja odraslih: obrazovanje za najrazličitija zanatska zanimanja, obrazovanja zemljoradnika, zdravstveno prosjećivanje i obuku domaćica pa do osnovne škole za obrazovanje odraslih, srednjih i viših škola raznih profila.
Narodni univerzitet je suvremeno i kvalitetno objedinjavao opće obrazovnu i opće kulturnu aktivnost.U njegovom sastavu bile su sljedeće institucije: Centar za obrazovanje odraslih i selo, Biblioteka dr.Mustafa Kamarić,Radio Gračanica, Kino i Centar za kulturu,kasnije Dom kulture.Do preseljenja u novi Dom kulture 1978.i 1979.godine,Dom kulture koristio je prostor zgrade medrese,dio nekadašnjeg Partizana i staro kino.
Pretrpivši mnoge organizacione promjene 1992.godine transformirao se u Bosanski kulturni cventar u sljedećim oblicima rada: Dom kulture- kulturna djelatnost.biblioteka,radio stanica i kino.

Tokom prvih deset godina Sarajevo film festivala, gračaničko Kino jedino je u Bosni i Hercegovini svake godine organiziralo reviju festivalskih filmskih projekcija. Kasne devedesete godine obilježavale su bosansko-hercegovačke premijere svjetskih filmskih klasika i pune kino dvorane što će se zvati zlatnom erom gračaničkog kina. Danas kao i drugdje oko nas, s razvojem filmske i televizijske tehnologije Kino Gračanica živi na svom rubu preživljavajući uz pomoć entuzijasta i sreću pravih zaljubljenika u filmsko platno.

RADIO GRAČANICA

Svoj redovni program,Radio Gračanica, kao općinsko radio-difuzno glasilo,koje je osnovala Opštinska konferencija Socijalističkog narodnog naroda Gračanica, počela je emitirati od 01.03.1969.godine. Krenulo se s nekvalitetnom opremom od svega 50W snage. Vremenom popularnost Radija raste. Program je koncepcijski,sadržajno i tehnički stalno unapredjivan i popravljan.

Neposredno pred izbijanje rata za Bosnu i Hercegovinu, 1992.-1995. godine, prvi na udaru agresora bili su mediji. Studio i režija Radio Gračanice "dignuti su u vazduh" 25.03.1992., a njen srednjetalasni prijemnik 19.05.1992. godine. Medjutim, Radio Gračanica počinje emitirati svoj ratni program, ovoga puta na ultra kratkim talasima. Danas, Radio Gračanica proizvodi 14 sati sopstvenog programa dnevno.

Bio u Gračanici. Pitomo i svidjelo mi se.

Sad Hrvata ima već 194, već ih uvozimo.

Naravno da znam, imao sam ih u susjedstvu, u školi, ali nema ih puno.

Malo slika.



Pogled na grad.



Zgrada općine.



Medresa



Dom kulture, parkić nekim Francuzima.




Korzo



Mali park



Sat kula




Bijela dzamija




Katolička crkva




Pravoslavna crkva





Ostaci Tvrđave iz Sokol Grada.

Bio sam u nekom prodajnom centru u Gračanici. Stepenice vijugave na kat, gore ima i restoran.
Odlično izgleda.

To mora da je Etna, tu uglavnom svi sa strane svraćaju pošto je pristupačan prilaz, kraj ceste, ogromna terasa sa koje se može vidjeti dobrih sisa.

bio u gračanici 1991. negdje u 5. ili 6. mjesecu, došao tokom noći s kolegom iz specijalne, nukić hidajet se zove, trebali mu nekakvi dokumenti za višu kriminalističku, negdje krajem 1991. ili početkom 1992. dao je otkaz i vratio se u bih. mislim da je tijekom rata bio specijalac u tuzli. sreli smo se jednom ne sjećam se više točnog datuma, ali bilo je za rata, pratio je jedan transport oružja iz zagreba za tuzlu. znaš li ga možda....

Ne bih rekao, možda nije baš iz Gračanice a i mlad sam da bih ga znao.

http://balkans.aljazeera.net/makale/gracanica-uspjesna-preduzetnicka-prica#.T_NL3ZcXATI.facebook



Malo su slagali al ajde.

Koliko Gracanica ima stanovnika?

Oko 60 000, manje više, više manje nego više.

Dali je to broj za citavu opstinu ili samo gradski dio?

Ahaha pa nismo Beograd već malo veće selo. Za čitavu opštinu, grad nema ni blizu toliko, ne znam ni ja sam, različiti su podaci, zavisno od toga što se broji u grad.

Pa bas zato te i pitam koliko gradski dio opstine (znaci sam grad) ima stanovnika?

Leb, baš su vas nahvalili na TV sa tim preduzetničkim duhom.

Jesi i ti neki privatnik/direktor?

Jesam u duši i po karakteru.

Slagali su da prije nije bilo velikih kobminata u onoj državi. Fering, Olimp i Fortuna su zapošljavali par hiljada radnika.

Ma ćuti, bolje ovako zvuči.

Inače, fino ti te slike izgledaju što si stavljao. Uglavnom me ne privlače bosanski gradići, ali ovo izgleda jako lepo.

Ma nije toliko lijepo, drugo je na slikama.

Nego da još malo reklamiram.

http://www.obrazovanje-odraslih.ba/

Centar za obrazovanje odraslih, jedna vrlo korisna institucija, vrlo lako do prekvalifikacija, škole znanja- koliko sam čuo samo u Širokom ima slična.

A kakve su boje lipe tamo gdje stanovnici nisu uglavnom muslimani?

Ah, tek sad vidjeh da nam je i trava na grbu zelena.


Bio sam ironičan, valjda je jasno.

Nisu pogodili nijansu, ovakvo je previše muslimanski zelena :)

A ovako smo se branili od Srbočetnika.
Jebemu, kao da je bilo prije 100 godina, koliko se svijet promijenio za 20 godina. A opet ko da je jučer bilo.

Ne mogu da vjerujem da je grad bio ovoliko porušen.