Zbog sličnosti imena, Mljećani smatraju kako je Malta dvaput prisvojila slavu za događaj koji je zapravo bio na Mljetu. Blizu Babinog polja nalazi se Odisejeva špilja, te hrvatski povjesničari smatraju kako je Odisej bio na Mljetu, a ne na Malti. Dobro, Odisej je više mitska nego povijesna osoba, ne spominje se ni u kakvim vjerodostojnim izvorima izvan fantastičnih priča u Ilijadi i Odiseji.

Maltežani smatraju kako im je kršćanstvo donio sveti Pavao, vidjeh nekoliko spomen-ploča i posveta u čast njegovog brodoloma kojeg opisuju Djela apostolska.

* višejezični spomenik u Rabatu: https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... _Malti.jpg , https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... _Malti.jpg

* Ivan Pavao II. Maltežanima: https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... _Pavlu.jpg

* Benedikt XVI. Maltežanima: https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... _Pavlu.jpg

* Franjo Maltežanima: https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... _Pavlu.jpg

Međutim, naši povjesničari brodolom smještaju na Mljet, a ne na Maltu!

https://www.vaticannews.va/hr/crkva/new ... ljetu.html

While the traditional and widely accepted account places Saint Paul's shipwreck on Malta, an alternative theory suggests it happened on the Adriatic island of Mljet (ancient Melite), due to ambiguity in the biblical text's geographical references, a tradition that persists on the island, and historical scholarship.
Traditional account: The more common belief is that Paul was shipwrecked on Malta. This is based on the story in the Acts of the Apostles, and Maltese tradition strongly supports this view.
Mljet theory: This theory has gained support from some scholars and has a strong local tradition in Croatia.
Geographical analysis: Proponents of this theory cite that the Acts of the Apostles mentions the ship sailing in the "Adriatic Sea" and breaking apart in a storm, with Paul landing on "Melite insula". Some argue that Mljet fits this description better than Malta, which is located further south, outside the main body of the Adriatic.
Historical support: The theory was advanced in dissertations in the 18th century and supported by later scholars, with new evidence from ancient geography sources also cited to support the claim that Paul was in Dalmatia following a shipwreck on Melita (Mljet).
Local tradition: The residents of Mljet have a long-held tradition that the shipwreck occurred on their island, often citing areas like Saplunara Cove as the location.

Nakon prespavane noći u Rabatu, krenuo sam pješačiti prema Dingliju, gdje su poznate litice s kojih se pruža impresivan pogled na pučinu. Uvidio sam kontrast na malom otoku. U Dingliju postoji dućan koji zatvara u 21 h, te jedan bar koji po potrebi radi najviše do 22 h. Mirno selo, čuje se cvrkut ptica i kukurikanje pijetlova, a na istom malom otoku je i St. Julian's. Čista suprotnost. Veoma glasna glazba cijele noći, živahne ulice, brojne prostitutke.

Maltežanke su jedne od ružnijih žena, što sam viđao na svojim putovanjima. Narod se odlikuje neobičnom tjelesnom građom. Mali, zdepasti, garavi Maltežani. Negdje sam pročitao studiju, prema kojoj na Malti svatko svakome dođe barem četvrti rođak. Incest je bio rampantan i na obližnjoj Siciliji, gdje je još početkom 20. stoljeća oko 50% žitelja bilo vjenčano za prvog rođaka/rodicu.

Danas sam se ujutro autobusom vratio iz Dinglija u Vallettu, pa iz Vallette pošao u Mellieħu. Odlučio sam posjetiti Popajevo selo, do ulaza sam stigao autobusom iz Mellieħe. U pitanju je filmski set iz 1979. U uvali je podignut set koji predstavlja izmišljeno selo Sweethaven, u kojem živi mornar Popaj, koji snagu dobiva jedući špinat. Bilo mi je zabavno i dugo sam plivao, iako je to više tematski park za djecu. Ulaznica čak 18 eura, ali vrijedilo je. Na internetu pogrješno piše da je 15 eura, cijena varira ovisno o dijelu godine. Roditelji, razmislite o vođenju djece ovamo. Napravio sam 38 slika veoma dojmljivih drvenih građevina i starih predmeta, te postavio na Wikimedijin Zajednički poslužitelj (Wikimedia Commons). Ako želite pogledati slike, imate Wikimedia Commons, Facebook i Instagram. Nema smisla sada dijeliti poveznicu na svaku pojedinu zanimljivu fotografiju. Slikao sam i pogled u sumrak, sa strmih litica Dinglija, na pučinu. Pogledajte slike, ako želite.

Prekjučer u Rabatu sam slučajno prošao pored neke skupine s turističkim vodičem, koji je dao podatak kako na Malti ima 400 katoličkih crkvi! To je više od jedne crkve po kvadratnom kilometru! Cijela država ima površinu 316 km2. Svi otoci zajedno. Malta, Gozo, Comino i par otočića. Stoga sam bio u pravu, kad sam prije nekoliko mjeseci napisao koji su narodi najviše odani papi i povijesno privrženi Katoličkoj crkvi. Španjolci, Portugalci, Talijani, Poljaci i Maltežani. Francuzi prije Napoleona, nakon revolucije više ne.

Malteški dijeli 40% rječnika s arapskim jezikom, te je jedini semitski jezik službeni u Europskoj uniji. Iako su Tunis, Libija i Sicilija blizu, ni arapski ni sicilijanski nisu dovoljno slični malteškome da bi bilo moguće komunicirati bez prevoditelja. Sicilijanski je, po konsenzusu jezikoslovaca, poseban jezik, a ne dijalekt talijanskog.

Cijene ulaznica na Malti su paprene, pa sam odlučio platiti ovu od 18 eura za Popajevo selo, budući da je to neobična i jedinstvena znamenitost. Za konkatedralu bi trebalo izdvojiti 15 eura, za megalitske strukture Ħaġar Qim 10, za tvrđavu St. Elmo 10, za građevinu Mosta Rotunda 15, za tvrđavu St. Angelo 10, za palaču velikih majstora 12, za arheološko nalazište Ġgantija na Gozu 10 itd. Toliko ih ima da ću na kraju platiti najviše tri, već sam bio u Popajevom selu, mogu platiti još jednu ili dvije ulaznice. Vidio sam već milijun čudesno prekrasnih crkvi diljem svijeta, ima posvuda po katoličkom svijetu crkvi kao pljeve, zvonik do zvonika na svakom ćošku. Stoga sam dao prednost Popajevom selu, nečemu drukčijem i unikatnom, u odnosu na crkve i arheološka nalazišta.

Vrijedi posjetiti i sporedni otok Gozo, treba doći jeftinim autobusom do pristaništa u mjestu Ċirkewwa. Trajekt vozi samo 25 min i navodno košta niti 5 eura. Vidim na aplikaciji Booking da ima cijelih apartmana na Gozu za samo 30 eura za noć, a večeras će biti peta uzastopna noć bez noćenja. Nisam plaćao smještaj, zbog pješačenja, te kako bih imao više za hranu, prostitutke i ulaznice. Šest uzastopnih noći bez noćenja je rekord, to je bilo lani u Velikoj Britaniji i Irskoj. Možda ga sad oborim, ali na Malti je klima super pa nije teško noćiti na otvorenom. Međutim, opet valja uzeti koju noć smještaj, zbog higijene. Naspavati se, otuširati, promijeniti odjeću na sebi. Danas sam se kupao u moru, u Popajevom selu, te rabio tuš na plaži. Tako sam čist i bez smještaja.

Tunis i Libija su blizu, ali slove kao nesigurne zemlje. Libiju se ne preporučuje posjetiti, a o Tunisu su osvrti dvojaki. Nekad je bio veoma siguran i popularan, onda se malo radikalizirao, sada nailazim na različita iskustva. Neki da je opasno, neki da i nije tako strašno, kao što različito piše i o Egiptu. Najstabilnija sjevernoafrička zemlja je Maroko, ja bio 79 dana i bilo sjajno. Egipat i Tunis su nešto rizičniji, Alžir rizičan, Libija jako rizična. No, tko zna, ne treba vjerovati svemu što piše na internetu.

Najlogičnije je prebaciti se s Malte na Siciliju. Nije nova država, ali je novi otok, i to svjetskog glasa. Bio sam na desecima hrvatskih otoka, na Sardiniji, Korzici, Malti i Cipru. Vrijedilo bi dodati i Siciliju. Onda bi u Sredozemlju ostali samo Baleari i grčki otoci, ali nemoguće je vidjeti sve. Postoji crta Valletta-Pozzallo. Virtu Ferries, vožnja 1h45min. Taj gradić Pozzallo je blizu Raguse, a valjalo bi posjetiti grad imenjak mome Dubrovniku. Međutim, cijena jednosmjerne karte za pješaka bez vozila je 80.3 eura! Zašto tako puno? Pamtim da sam se vozio 15 sati od Napulja do Cagliarija, na Sardiniji, za 55 eura! Ovdje vožnja 1h45min od Malte do Sicilije, skuplja od vožnje od Apeninskog poluotoka do Sardinije, skuplja od aviokarte za s Cipra na Maltu!

Sad sam otvorio virtu ferries i povratna karta od Malte za Siciliju je 61.60, jeftinija od jednosmjerne. Uštedi 20€ i ne trebaš iskoristiti povratak.
https://www.virtuferries.com/offers/sicily-special-offers/1

Btw, Ryanairom od Malte do Trapanija (ima i drugih destinacija, ali želiš na Siciliju) je 16 eura, sutra, u srijedu, petak ili subotu.

Danas sam ipak uzeo noćenje, nakon pet uzastopnih noći bez noćenja. Sinoć sam prespavao u Mellieħi, pa otišao na trajekt za Gozo. Vožnja 25 min iz Cirkewwe, 4.65 eura.

* vožnja prema Gozu danas: https://m.youtube.com/shorts/ulrroUzmp_0

Pješačio sam 7 km od pristaništa do ovog smještajnog objekta. Trigoria u mjestu Sannat, cijeli apartman samo za mene, za 25 eura. Rezervirao i platio online, putem aplikacije Booking. Koštalo bi 30 eura, da mi aplikacija ne daje popuste, kako sam na najvišoj Genius razini. Gozo isto ima monumentalnu arhitekturu, ogromnu crkvu i za najmanje naselje. Isto ima suvremene supermarkete, restorane, objekte brze prehrane,radionice, prodavaonice odjeće. Slovi kao mirniji otok od glavnog, ali također nije mrtav.

Na letovima ja moram platiti unos backpacka gore, ne moram dolje jer je backpack lakši nego ikada. Stoga 20 eura ne može biti cijena za mene, to je bez ikakve prtljage. Let s Cipra na Maltu je bio oko 20 eura za nekoga tko ide praznih ruku ili s torbicom oko vrata, ali meni je bio 60 eura. Stoga je opet bolje trajektom na Siciliju. Vidjeh da sa Sicilije, iz glavnog grada Palerma, ima i trajekt za oko 40 eura za Tunis. Tako ipak mogu dodati još jednu novu državu. Budući da oskudijevam odjećom, ne mogu u hladnije krajeve, a i bio sam u skoro svim državama sjevernije u Europi, bilo bi mudro držati se ovog pojasa najblaže sredozemne klime. Gozo, Malta, Sicilija, Tunis. Nekoliko novih otoka i barem jedna još nova država.

Dio Tunisa oko istoimenog glavnog grada bi trebao biti siguran za turiste. Upozorenja za turiste obično se odnose na neke dijelove uz alžirsku i uz libijsku granicu, gdje je navodno ozbiljan rizik od terorističkih napada. Tunis je, prema pričama, jeftin, jeftiniji i od Maroka. Bio je veoma popularan među Hrvatima oko 2005. Ne bi trebalo biti teškoća posjetiti grad Tunis i još par mjesta u priobalnom pojasu, najbližem Europi, tu se život odvija normalno.

To nije istina, kod Ryanaira se može besplatno unijeti manja torba od dvadesetak litara koja može stati pod sjedalo ispred:

To je klasični mali ruksak s laptopom i osobnim stvarima ili nešto slične veličine.

Ja imam veliki Forclazov backpack od 50L. Putujem već preko godinu i pol u komadu, ne mogu samo s malom torbom. Kad sam lani letio od Dublina do Madrida, backpack je bio tako težak da je morao ići dolje, uz nadoplatu 60 eura na licu mjesta. U međuvremenu sam izgubio dosta opreme, odjeće i obuće, pa je lakši nego ikad. Stoga je mogao ići u prtljažnik poviše sjedala, na letu s Cipra za Maltu, što se isto nadoplaćuje. Ispod sjedala nikako ne bi mogao proći, ipak je prevelikih dimenzija.

Danas sam, zbog zauzetosti prethodnog, promijenio apartman. Apartman Trigoria, u mjestu Sanaat, je bio krasan. Međutim, daleko je od glavnog mjesta Victorije i od najbliže prodavaonice. Sada sam u apartmanu Forty Three, u jednoj od glavnih ulica (Triq ir-Repubblika), s krasnim pogledom s balkona. Košta 29 eura, uz popust kojeg daje aplikacija Booking, budući da sam na najvišoj Genius razini. Sutra je i ovaj rasprodan, nije dostupan sve do 3. studenog, pa ću nakon dvije noći sa smještajem, možda opet noćiti na otvorenom.

Ovaj apartman je blizu McDonaldsa i supermarketa. Otok Comino je moguće posjetiti na organiziranom izletu s Goza, nije naseljen i ne može se noćiti na njemu. Nakon Malte najvjerojatnije slijedi Sicilija, do koje je trajekt 80 eura. Trajekt iz Palerma, glavnog grada Sicilije, za Tunis, bude samo oko 40 eura. Upola jeftiniji, a mijenja se kontinent. Logična ruta je Gozo, možda Comino, opet Malta, Sicilija, Tunis.

Na Malti je svatko svakome barem četvrti rođak. Incest je rampantan i na obližnjoj Siciliji, gdje je početkom 20. stoljeća preko 50% ljudi bilo vjenčano za prvog rođaka/rodicu. U Portugalu je krajem 18. stoljeća kralj Josip I. udao svoju kćer Mariju I. za svog rođenog brata Petra III. Njihov je sin Josip bio oženjen kraljevom drugom kćeri Beneditom, sestrom svoje majke, dakle svojom tetkom, a njegov otac mu još dođe i stric po djedu,a djed mu dođe još i punac. Josip mlađi i njegova žena-tetka Benedita nisu imali djece jer je ona dva puta pobacila.

Kada bi oženio svoju sestru, vašem djetetu bi majka ujedno bila i tetka, a dijete bi imalo samo jednu baku. U arapskom svijetu je nepisano pravilo oženiti stričevu kćer (kćer oca svoga brata), tj. sestričnu, prvu rodicu. U Pakistanu su preko 60% brakova rođački brakovi, a prema reportaži BBC-a iz 2005., oko 55% pakistanskih migranata u Velikoj Britaniji oženilo je prvu rodicu. Muž kraljice Elizabete II., grčki princ, bio joj je ujedno i treći rođak. Karlo III., britanski kralj, je dijete incesta.

To je još jedan od razloga zašto treba putovati. Ljudi nisu nikamo putovali, stoljećima bili ugniježđeni na mjestu, pa samo što brat sestru nije ženio. U Konavlima postoji šaljiva izrijeka prvu rodicu nikako, drugu nekako, treću svakako.

Još jedna zanimljivost o Malti. Ima preko 400 katoličkih crkvi, što je više od jedne po kvadratnom kilometru. Cijela država ima površinu 316 km2, svi otoci zajedno (Malta, Gozo, Comino i otočići), što je manje od površine Cresa ili Krka. I najmanja sela na Malti odlikuju se veoma monumentalnom i pozamašnom župnom crkvom.

Provodim noć u trećem apartmanu na Gozu. Magical Casalgo House, 32 eura noćenje. Prekjučer sam pročamio na otvorenom. U mjestu imena Marsalforn, gdje sam naišao na puno radnika iz Sjeverne Makedonije. Jedan od njih mi je kazao kako je prije radio na Lopudu. Drugi me častio pizzom, budući da nije mogao pojesti cijelu pizzu, koju je sebi prethodno naručio. Radi na otoku Cominu, vidno je bio umoran i pijan. Puno toga mi je ispričao, podijelili smo pizzu i još su me tamo častili određenim brojem gaziranih i energetskih pića.

Moje omiljeno piće je Burn, a u zemljama u kojima ga nema u prodavaonicama, uzimam Monster. Nikada nisam volio alkohol, gnušam se svih alkoholnih pića, ali stvarno sam ovisan o gaziranim i energetskim pićima. Jako puno pješačim svakog dana, više desetaka km, jedan Monster odmah ujutro dođe kao razbuđivanje. Ne pijem kavu ni bilo kakve tople napitke. Colu obožavam od najranijeg djetinjstva, a na energetska pića sam se navukao 2019. Prvo probao Hell, pa Burn, Monster i ostala. Nema u svakoj zemlji Burna. U nekima, poput Španjolske, ima i velika limenka od pola litre, u Hrvatskoj ima mala od 250 ml. Nisam ga viđao na policama u mnogim državama. Obradovalo me kad sam u Żebbuġu, selu na Gozu, vidio Burn na polici. To je prvi Burn, kojeg sam konzumirao, još od Bukurešta! Nisam vidio to piće u Bugarskoj ni na Cipru, bilo ga je u baltičkim zemljama i u Poljskoj. Nije ga bilo u Velikoj Britaniji, Skandinaviji, Njemačkoj. Ako nema Burna u zemlji, svakog dana uzmem Monster, najdraži mi je okus punch. Kasnije sam vidio Burn i u selu Nadoru. U Turskoj je Burn na policama nekako drukčiji, kao da je ukvaren alkoholom.

Jučer sam se rano ujutro spustio do plaže u zaljevu imena Ramla, najljepše plaže na Gozu. Prekjučer sam plivao u zaljevu imena Xwejni. Nastavio sam pješke obilaziti krasni otok Gozo, velik kao Lastovo i pol, a i najmanje mjesto ima dućan, pozamašnu župnu crkvu, britansku crvenu telefonsku govornicu, policijsku postaju, bar ili restoran. U Nadoru sam se naručio za šišanje i brijanje sutra, narasle su mi i kosa i brada. Morat ću platiti 15 eura. Šišam se uvijek na najkraće, a da nije ćelavo, tj. pola milimetra. Tako mi se dovoljno šišati triput godišnje, svaka četiri mjeseca. 1. studenog, 1. ožujka i 1. srpnja. Potrebno je još poneko brijanje u međuvremenu, budući da brada raste brže.

Netko pita zašto postavljam tolike slike na Wikipediju i društvene mreže, kad su sva mjesta na svijetu već istražena i dostupno je bezbroj slika i snimki, kad guglaš o bilo kojoj zemlji. Zašto jesti danas, ako si jeo jučer? Čemu kuhari ako su svi recepti, za sva jela, dostupni na internetu? Zašto se seksati, kad je to sve već snimljeno i objavljeno na Pornhubu? Zašto gledati nogomet? Pravila su uvijek ista, sve što se može dogoditi u utakmici već se bezbroj puta dogodilo u mnogim prethodnim utakmicama. Pa opet ljubitelj nogometa nestrpljivo iščekuje nove utakmice, iako ne će vidjeti ništa što nije već viđeno. Zašto ići na misu? Uvijek isti obred, pop izgovara identične riječi i rečenice na svakoj misi, uvijek iste fraze. Svaki put reče isto kad digne hostiju, na svakoj od tisuća misa koje priredi. Pa opet netko ide svake nedjelje na misu, prisustvovati uvijek jednakom obredu. Netko svake godine ide na Festu svetog Vlaha, tisućljetnu tradiciju, svakog 3. veljače isti raspored uvijek istih običaja.

Moj rad na Wikipediji nisu samo slike, nego i brojni članci.

Nastavio sam dalje pješačiti iz Nadora, pa se spustio u luku otoka Goza, u koju sam se i iskrcao s trajekta. U luci imena Mġarr sam pošao na kratak jednosatni izlet u plavu lagunu. Ona se nalazi na trećem otoku države, nenaseljenom otoku Cominu. More je bilo uzburkano i valovito, zapljuskivalo me u barci. Nebo je bilo oblačno i najavljivali su grmljavinsko nevrijeme za danas, ali ga nije bilo. Izlet 15 eura. Jedan sat u plavoj laguni, razgledavanje spilja i litica s barke, pa povratak na Gozo. Izlet mi prodao neki Mađar koji tvrdi da je podrijetlom Srbin Janković, od nekih Srba iz Hrvatske. Međutim, ne poznaje hrvatski jezik, kaže da je đed znao govoriti. Ja sam oduvijek jezik kojim govorim zvao hrvatskim, jednostavno sam tako naučio od malih nogu. Udžbenik se zvao Hrvatski ja volim. Stoga ja uvijek ovaj jezik na kojem sada pišem zovem hrvatskim. Svjestan sam da je to isti jezik kojeg netko drugi zove srpskim, bosanskim, crnogorskim, srpskohrvatskim. Ja ću ga uvijek zvati hrvatskim, potonje su alternativna imena. Neki Srbin, koji je boravio sa mnom u hostelu u Pafosu, kaže da na Malti ima puno Srba. Cipar je vrvio njima, pogotovo Ayia Napa, gdje i Ceca ima kuću. Na Malti ih nisam toliko sretao, sretao sam Sjeverne Makedonce u Marsalfornu.

Dobro je da sam otišao i na Comino, lijepo posjetio sva tri značajna otoka države Malte. Taman sam otplivao nekoliko dužina u kristalno čistom moru. Nevjerojatno lijepo plavetnilo. Pogled na Gozo, s Comina, također lijep.

Jučer sam, izmoren od plivanja, zadrijemao oko 19 h, na fotelji ispred zatvorenog ugostiteljskog objekta. Došla dva policajca, tražila osobnu, pitali što radim tu. Da sam turist. Pitali gdje sam smješten. Rekao gdje sam zadnje noćio, a da za večeras nisam rezervirao. Zaprijetili da odmah nađem smještaj za večeras, da je spavanje na ulici ilegalno. Da ne žele turiste koji ne mogu pokriti boravak. Go and find place to stay, we do not want this shit. If you do not have money, you know what you do.

Izgleda da je bolje ne riskirati. Otok je malen i lako me zamijetiti po noći. Policijska postaja je usred Victorije. Par puta sam radije potrošio na hranu, izlet ili prostitutke, pa spavao na otvorenom. Odlučio sam svakog jutra prvo rezervirati noćenje. Na Gozu sam tako promijenio tri apartmana. Trigoria u Sanaatu, Forty Three i Magical Casalgo House u Victoriji. Sutra nakon šišanja natrag na Maltu, subota u St. Julian'su, gdje je malteška pustolovina na jedinstven način i počela. Tamo ima jeftinijeg smještaja, hosteli 15-25 eura. Ovo na Gozu su apartmani, ali dođu 30-32 eura.

Zašto turist mora imati noćenje, kako bi boravio u zemlji? U St. Julian'su su pijani partijaneri, budni cijele noći, što će im soba kad ne spavaju? Gledao sam prije par godina priče Tomislava Perka, koji tvrdi da putuje bez para. Doslovno bez ikakvog novca. Stopiranje umjesto prijevoza, hrana od dobrih ljudi ili otpaci u restoranima, spavanje na otvorenom ili couchsurfing. Ne plaća ulaznice. Neke zemlje imaju pravilo da moraš imati para kako bi uopće ušao, granični policajci ti mogu odbiti ulazak u zemlju. Britanci su me jedino pitali za pare, stanje računa.

Međutim, ako nemaš para u zemlji u koju kaniš ući, nemaš ni u onoj iz koje želiš izići. Nemaš para ni za vratiti se doma, a ako dođeš doma, ni doma nemaš para i isto ti je. Stanje računa se ne mijenja povratkom doma. Stoga je zanimljivo to pravilo, moraš imati najmanje toliko po danu kako bi turistički boravio u nekoj državi. Ako nemaš para u Velikoj Britaniji, nemaš ni u Francuskoj, ako te Britanci ne puste na trajekt. Ako nemaš u Francuskoj, nemaš ni za doći doma u Hrvatsku, a i ako dođeš doma, nemaš para ni u Hrvatskoj. Što ti policija može, ako nemaš para?! Isto ti je bio bez para u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Hrvatskoj ili na Cipru.

Danas sam pješačio od Victorije do zaljeva Xlendi, pa razgledavao prekrasne litice, Sanap Cliffs. Predivan zalazak sunca, s pogledom sa strmih litica na pučinu. Fotografije gledajte na stranicama gdje su (Wikimedia Commons, Facebook, Instagram), ako ih želite vidjeti. Nema smisla dijeliti poveznicu na svaku pojedinu, ulovio sam puno divnih prizora zadnjih dana.

Vidio sam i nešto životinja. Djeca jašu ponije ili male konje. Vidio sam magarce, ovce, koze, te od divljih životinja nešto ptica. Gozo je malen, ali ima puno dućana, supermarketa, prodavaonica odjeće, obuće, alata, čak i automobila. Ima suvremene trgovačke centre, veliki Lidl. Ima i McDonalds. Nije neka ruralna sredina bez puno sadržaja, poput nekih naših otoka slične površine.

Nakon Malte Sicilija, koja također ne izgleda jeftino. U manjim gradovima je teško naći išta ispod 30-40, ponegdje i 50 eura. Jeftinih hostela, 15-25 eura, ima samo u Cataniji i Palermu. Posjetio bih Pozzallo (gdje pristaje trajekt), Ragusu (grad imenjak Dubrovniku), Cataniju, Sirakuzu, Palermo. Iz Palerma u Tunis.

Čak ni Tunis nije super jeftin, ako je vjerovati aplikaciji Booking. Cijene hostela nisu tako niske, slične su europskima, 18-25 eura. Tamo vrijedi posjetiti grad Tunis, Kartagu, pitoreskno mjesto Sidi Bou Said, Kairouan, Sousse, Sfax. Iz Tunisa bi se trebalo vratiti na Siciliju, jer su Alžir i Libija rizične zemlje za turiste. Onda se možda vratiti na čizmu, Apeninski poluotok, gdje je sve počelo. Već preko godinu i pol stalno putujem, bez vraćanja u Hrvatsku, krenuo sam 26. travnja 2024. autobusom iz Zagreba za Veneciju. Dodao sam puno država, ali nisam otišao u neke dalje. Zadnje dalje su bile Novi Zeland 2023. i Peru krajem 2023. i početkom 2024. Nisam posjetio Machu Picchu, jer treba rezervirati unaprijed, izbjegavam znamenitosti za koje je velika navala na ulaznice.

Ovih preko godinu i pol sam bio po cijeloj Europi, plus Anatolija i Cipar koji su strogo geografski gledano u Aziji, te Maroko u Africi. Ako pođem u Tunis, opet ću biti u Africi. Propala je lani ideja iz Maroka otići dublje u Afriku, u Senegal, nisam skupio za let Casablanca-Dakar. Volio bih maknuti nekamo dalje, egzotičnije, ali i u Europi ima još. Ako dođem opet na Apeninski poluotok, mogu lako dodati još jednu zemlju smještenu na njemu, Sveti Marin. Onda ne bi bili daleko ni Lihtenštajn, Monako i Andora. Pa opet ne bih zgotovio Europu. Ostale bi trenutačno nestabilne Rusija, Bjelorusija i Ukrajina, u koje ću kad rat završi. Ostale bi Armenija, Gruzija i Azerbajdžan, koje mnogi kontaju pod Europu. Ostao bi Island.

Vratio sam se opet na glavni otok Maltu, evo me u St. Julian'su, gdje je malteška pustolovina počela plaćanjem kolumbijske prostitutke, blizu McDonaldsa u kojem se upravo nalazim. Danas je subota i McDonalds radi do 5 h ujutro, sve je krcato partijanerima. Danas nemam noćenje, od sutra ću biti smješten u hostelu Follow The Sun u St. Julian'su. Nalazi se kraj župne crkve, u zaljevu Ballutta, doručak uključen u cijenu noćenja. Ima sjajne recenzije. Već imam rezerviran smještaj tamo sutra, 19 eura, produljivat ću dok ne uštedim barem 100 eura za krenuti na Siciliju. Samo trajektna karta je neobično skupa, kao što rekoh, čak 80 eura za samo 1h45min vožnje.

Sutra ću prvi put imati smještaj na glavnom otoku. Noćio sam na Gozu, promijenio tri apartmana. Trigoria u mjestu Sanaat, Forty Three i Magical Casalgo House u Victoriji. Sva tri su bila izvrsna, tridesetak eura za luksuz. Sutra ću imati hostel, ne apartman, ne ću biti sam u sobi. Rezervirao sam mješovitu spavaonicu s 12 postelja. Rijetke prigode kad imam privatnu sobu, a ne zajedničku spavaonicu, iskoristim. Tada mogu slušati glasnu glazbu I gledati videozapise na YouTube-u, presložiti backpack. Budući da sam sam u sobi, mogu se otuširati i leći potpuno gol, mogu upaliti svijetlo kad želim, mogu se samozadovoljavati. To su neke prednosti privatne sobe, tj. hotela ili apartmana.

Međutim, hostel u kojem nisi sam u sobi ima svoje prednosti. Možeš razgovarati, upoznati puno ljudi, netko te nekad časti nekom hranom, netko te doda na Facebooku ili Instagramu, čuje tvoju priču i ti njegovu.

Danas sam se, po odjavi iz apartmana, zaputio u Nadur na šišanje i brijanje. 15 eura, bio sam naručen u 13 h. Šišao me neki Srbin iz Beograda. Kad sam se naručivao, rabio sam engleski jezik. Tek pred šišanje sam shvatio da je govornik meni razumljivog jezika i da mogu reći kako se želim ošišati i obrijati na hrvatskom. Uvijek najkraće, a da nije ćelavo, tj. pola milimetra. Uklanjanje brade i brkova skroz. Ovaj je neki 25-godišnjak, da mu je majka bila frizerka, da je odabrao Maltu jer je lakše dobiti potrebne papire nego za druge zemlje EU. Ima samo srbijansku putovnicu, nije državljanin EU. Radi tu, ali malteški jezik mu je pretežak za naučiti, jedva je uspio pohvatati nekoliko osnovnih fraza. Majka mu je položila osnovnu razinu malteškog, pa skoro sve zaboravila, da je prekompliciran jezik. Stoga s klijentima radi rabeći engleski, koji je drugi službeni jezik Malte, bivše britanske kolonije. Crvenu telefonsku govornicu imaš u svakom naselju u državi Malti.

Beograđanin kaže da je na Gozu zimi sve mrtvo, ali da je plaća bolja nego u Srbiji, bar 600-700 eura više zaradi, a da u Srbiji i nije tako jeftino kako bi trebalo biti uzimajući u obzir tamošnje plaće. Viđao sam jako puno Srba putem, najviše na Cipru. Tamo su mi rekli da i Malta vrvi Srbima, nisam to znao dok se nisam naručio za šišanje. Tada sam se naručio na engleskom, pa nisam ni znao da je frizer Srbin. U portugalskom gradu Portu sam naišao na golem zbir Srba, kako prosvjeduju zbog tamošnjih nekih nemira sa studentima. Oni mi kažu kako prosvjeduju, da vjerojatno znam što se sad tamo zbiva, ja rekoh da iskreno ne znam. Ja sam iz Hrvatske. Oni pa možeš da se solidarišeš. Ja u sebi mislim, to je za mene inozemstvo, baš me briga za probleme studenata u Srbiji. Srbija je inozemstvo, kao što je Mozambik inozemstvo. Vijest o nadstrešnici u Novom Sadu meni je bitna koliko i izvješće o ovogodišnjoj berbi pamuka na otoku Réunionu.

Mnogi ljudi i danas doživljavaju bivšu Jugoslaviju kao jednu cjelinu, samo umjesto Jugoslavija kažu regija, region, ovi prostori, zapadni Balkan. Kakvi crni ovi prostori? Meni su Sjeverna Makedonija i Kosovo bliski koliko i Francuska i Švicarska, a Slovenac mi je blizak koliko i Čeh ili Poljak. Habsburška Monarhija je postojala znatno dulje nego Jugoslavija. Onda su Beč, Prag, Krakov i Lavov na ovim prostorima. Bosanci su bili dvolični kad su u isto vrijeme nosili Titove slike i uzvikivali komunjarske parole, bratstvo i jedinstvo, a otcjepljivali se od Jugoslavije. Na sarajevskoj televiziji ushićeno izvješćuju kako je proglašena samostalnost Bosne i Hercegovine, a spikerica kasnije čita vremensku prognozu. Vrijeme u našoj zemlji, u Sloveniji ovako, u Makedoniji onako. Nisu posložili u glavi da Jugoslavije više nema, ne postoji. Slovenija i Makedonija nisu više u njihovoj zemlji. Slovenija i Makedonija nisu u nas, to su strane države, to je sada inozemstvo.

Ako ste zamijetili, srbijanski, crnogorski i bosanskohercegovački portali obično imaju rubriku Region, za vijesti iz drugih bivših jugoslavenskih republika. Na CDM-u imaš rubrike Crna Gora, Region, Svijet. Na portalu Klix.ba također imaš međurubriku za vijesti iz regije, između vijesti iz BiH i vijesti iz svijeta. Na B92 Srbija, Region, Svet. Na našim portalima nema međurubrike!!! Ne postoji nikakva regija ni region ni ovi prostori, postoje samo rubrike Hrvatska i Svijet. Sve što nije Hrvatska ide u rubriku Svijet. Vijest iz Slovenije ide u istu rubriku kao i vijest iz Zimbabvea, rubriku Svijet. Slovenija je inozemstvo, kao što je i Bolivija inozemstvo.

Mogu priznati kako su mi Srbin, Bošnjak i Crnogorac bliski samo utoliko što ih razumijem bez prijevoda. Makedonce i Slovence uopće ne razumijem niti ih smatram po bilo čemu bliskima. Slovenca razumijem koliko i Čeha ili Poljaka ili Ukrajinca. Albance razumijem koliko i Maltežane ili Baske, ni po čemu mi nisu slični. Za mene ne postoje ovi prostori. Naši su samo ljudi iz Hrvatske i eventualno BiH, koja je povijesno hrvatska zemlja i Hrvati su u njoj autohtoni i konstitutivni narod. Srbija i Crna Gora čine isto govorno područje kao i Hrvatska i BiH, ali Srbijanci i Crnogorci nisu naši. Slovenija, Sjeverna Makedonija i Kosovo su znatno različite zemlje, u kojima se govori vidno različitim jezicima. Ni po čemu oni nisu naši, nego stranci. Strane države, čisto inozemstvo.

Nakon šišanja i brijanja sam se spustio pješke iz Nadura u Mġarr, luku. Vratio se na Maltu, odmah autobusom iz Cirkewwe u Vallettu, iz Vallette u St. Julian's. Bit ću tu dok ne budem imao novaca za krenuti na Siciliju.

Stigao je izvod računa za protekli mjesec. U listopadu sam potrošio 1626 eura ili u prosjeku 52 eura dnevno. Mjesec sam proveo na Cipru i Malti. Veći trošak od uobičajenog uzrokovan je aviokartom s Cipra na Maltu (60 eura), plaćanjem kolumbijske prostitutke na Malti (100 eura plus provizija bankomata), isprobavanjem nekoliko ciparskih jela u restoranima (goveđi stifado, sheftalia, sir halloumi, janjeći kleftiko, afelia, moussaka), plaćanjem organiziranog izleta s Goza na Comino (15 eura), boravkom u apartmanima od po tridesetak eura na Gozu. Bez obzira na velik broj noći na otvorenom, na Malti, ukupni trošak nije malen. Pare su da se troše.

Index ima rubriku Regija.

Danas sam, nakon više od dvije godine, pucao na vaterpolski gol. To me neopisivo razveselilo i obradovalo, nekad sam cijela ljeta provodio igrajući vaterpolo na Dančama i na Porporeli. U St. Julian'su, odmah ispod hostela Follow The Sun, nalazi se igralište mjesnog vaterpolskog kluba Neptunes WPSC.

https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... an%27s.jpg

Platio sam deset eura i razgalio se što je ostala ruka, razoran udarac. To je jedino što mi je nekad malo nedostajalo iz Dubrovnika, izvan Hrvatske i Crne Gore jako je teško naći vaterpolska igrališta u moru. Nisam ih ni u jednoj zemlji viđao, pa ni u vaterpolskim velesilama poput Španjolske ili Italije. Ovo na Malti nije u moru, bazen je, ali uz samo more. U Turskoj sam igrao košarku, tj. pucao na koš na igralištima u Antalyji i Alanyi. Svidjelo mi se što je ostala preciznost i u košarci, a sad sam se uvjerio i u vaterpolu. Ne znam kako se turistički djelatnici u drugim zemljama ne sjete baciti bare u more, plaže u Turskoj ili na Cipru bi bile savršene kad bi još imale po teren.

Vaterpolo daje smisao kupanju u moru, kupanje bez vaterpola je kao pjesma bez rime. Malo otplivaš i odeš. Ovako možeš desecima minuta pucati i provesti sate na kupalištu.

Jedan djelatnik turističke agencije, kad sam ga obavijestio koja zemlja slijedi nakon Cipra, rekao da je njemu Malta malo dosadna. Meni Malta jako zabavna, na maloj površini sve ima. Dostupna različita hrana, viđao sam i nizozemsko jelo kapsalon, koje mi se svidjelo u Amsterdamu i mislio da se ne pravi van Nizozemske. Lizao stopala, igrao vaterpolo, pješačio, divio se arhitekturi, umjetnosti i krajobrazu, mazio mačke, promatrao domaće životinje, gledao zastrašujuće litice i pogled na pučinu. Jako mala zemlja, a sve imaš. Sve mi se sviđa na Malti, samo dvije zamjerke imam. Prvo što je ultraturistička zemlja prekrcana i stanovnicima i turistima, u glavnoj ulici Vallette se teško mimoići koliko ima ljudi. Drugo, što sam prigovorio i Cipru, je nedostatak šume, ogoljena obala. Malta je još oskudnija, gotovo uopće nema divljih stabala.

Zbog vaterpola sam sretan poput male djevojčice, kad joj baba napravi jagode sa šlagom. Jako me oraspoložilo i uljepšalo dan.

Našao sam alternativnu kompaniju. Virtu Ferries održava crtu za Pozzallo i nema karte ispod sedamdesetak eura. Ragusa Express vozi u mjesto Marina di Ragusa, smješteno 25 km od Raguse, grada imenjaka mome Dubrovniku. Ponedjeljkom i srijedom je povratna 50 eura, a ostalim danima 75 eura. Meni treba jednosmjerna, koja je ponedjeljkom i srijedom samo 40 eura. Trajekt kreće izvan zora, u 6 h, i vozi oko dva sata. Ako bude mjesta, kupit ću sutra za prekosutra otići na Siciliju, ako ne prekosutra onda u ponedjeljak.

Sicilija je novi otok, full time travel je započeo 26. travnja 2024. u 18 h kretanjem Flixbusa iz Zagreba za Veneciju. Tada sam u Italiji proveo oko mjesec dana. Venecija, pa Rim, gdje mi je ukraden mobitel. U Napulju sam se dvoumio ići na Sardiniju i Korziku ili na Siciliju i Maltu. Tada sam odabrao ovo prvo. S Korzike sam otišao u Marseille, pa dalje nizao nove gradove i države. Sada, preko 18 mjeseci kasnije, nadoknađujem opciju odbačenu na samom početku (u Napulju).

Plan za Siciliju je veoma logičan, svi gradovi se nižu i svaki pojedini je blizu idućega. Marina di Ragusa, Ragusa, Sirakuza, Catania, Taormina pa Palermo. Novi otok. Italija je jedina zemlja s ovog putovanja, iz koje nemam sliku sebe, ne računajući Sloveniju kroz koju sam samo prošao Flixbusom. U Veneciji se nisam slikao, a u Rimu jesam, ali u Bazilici sv. Petra. Ta crkva je u Vatikanu, ne u Italiji. Kasnije mi je u Rimu ukraden mobitel, pa se nisam nikako fotografirao do kupnje novog 28. lipnja 2024. u Cardiffu. Iz Marseillea i Pariza nemam sliku, ali imam iz Lyona, vratio sam se drugi put u Francusku iz Španjolske, nakon Maroka. Na Siciliji ću se prvi put fotografirati u Italiji.

Iz Palerma trajektom, koji bude oko 40 eura, u 45. državu. Tunis. Nova država, novi kontinent. Prvi put nakon Maroka u Africi i u arapskom svijetu, prvi put u većinski islamskoj zemlji nakon Turske i turskog Cipra. U Tunisu su isto mjesta za posjetiti sva blizu jedna drugome, između dva međusobno najudaljenija nema niti 300 km. Grad Tunis, Kartaga, Sidi Bou Said, Sousse, Kairouan (jedan od gradova značajnih za islam) i Sfax.

Trenutačno sam u Europi, ali južnije od Tunisa! Malta je geografski u Europi, ali neki afrički gradovi su geografski sjevernije od Vallette! Tangier u Maroku, grad Alžir, grad Tunis.

Pa nemoj proći samo to.
Sicilija je prekrasna.

Odi na Etnu (tamo nisam bio, pao je snijeg, jbg).
U Messinu da vidiš čudovište iz Odiseje (nisam bio ni tamo).
Odi u Cefalu i Cacamo, oni su turistički gradići.

Na Monreale, kad ćeš bit u Palermu.

Na jugu je Agrigento, tamo je grčka dolina hramova.
Magna Graecia je bila bogatija od stare grčke.
Odi na turske skale (nisam bio tamo), kad ćeš biti na jugu);
https://www.google.com/search?sca_esv=b ... 2&dpr=1.25

Imaš Segestu u kojoj grčki hram izranja iz latinoameričke prašume.
Blizu je i Selinut, ali u njemu nisam bio.

Odi u životopisni Trapani (šaren je poput Lošinja) i normanske dvorice u Ericeu iznad njega (izgleda kao LOTR, kada padne magla).

U Enni su rimske vile i jeftina klopa.

Odi u barokni Notto, kad si već u Ragusi.
I Modicu...
Odi u Ragusu Iblu, kad si dole.

Taormina je vesela, imaš kamene sloniće na trgu.
Mislim i neki kolosej.

Tunis je lijep.
Ako ćeš moći, zaleti se u oaze u pustinji, Tatooine iz Star Warsa i slično
Tamo ljudi žive drugačije.

Kupljena karta za Siciliju, za samo 35 eura, u cijenu uključen i autobus od pristaništa u mjestu imena Marina di Ragusa do krasnoga baroknog grada Raguse. Sutra krećem izvan zora u 6:30, te bih dva sata kasnije trebao biti na Siciliji. Moram biti u luci u 5:30.

Ragusa je grad imenjak mome Dubrovniku, koji je svo vrijeme do 1808. nosio službeno ime Ragusa, a država se zvala Republica de Ragusa. Sasvim slučajno moj grad dijeli ime s gradom na Siciliji, u kojem ću sutra biti, guglajući ne vidim dokaz bilo kakve povijesne povezanosti ova dva grada. Jednako ime, puka koincidencija.

Na Malti nisam ni mogao vidjeti egzotičnih životinja, pa sam spomenuo domaće životinje i ptice. Što je tu djetinjasto? Divim se beskrajnim ljepotama svijeta, među koje spadaju i živa bića. U Peruu sam vidio dva divlja kondora u kanjonu Colca ( https://m.youtube.com/watch?v=0hjkSJw3Yd0 ), te ljame ( https://m.youtube.com/watch?v=a-O390IuMDc , https://m.youtube.com/watch?v=ntWevCXbapg ). Također, kajmane i kapibare u Tambopati. U Kambodži davno majmune.

U Meksiku sam vidio i više puta fotografirao američkog krokodila u prirodi, u kanjonu Sumidero. https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... to-license

Na Novom Zelandu sam uživao u čudesnoj melodiji ptica, prizori i zvukovi iz prirode me opuštaju jer sam kao mali bio zlostavljan i u toksičnom ozračju. https://m.youtube.com/watch?v=I7IV2gFL_5M

Također, promatrao sam divlje dupine u zaljevu imena Hauraki, nadomak Aucklanda. https://m.youtube.com/watch?v=IfWhgRD7IpQ

Dupine sam gledao u Otagu, kao i žutooke pingvine. https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... to-license

U Zealandiji, poviše Wellingtona, vidjeh krupnokljunu sultanku. https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... to-license

Na mjestu Separation Point, u Nacionalnom parku Abel Tasman, divio sam se tuljanima. https://commons.wikimedia.org/wiki/File ... to-license

Neki od najljepših doživljaja iz Nacionalnog parka Abel Tasman su kad mi je kivi ukrao sapun iz backpacka i nosio u kljunu, dok sam se kupao u oceanu. Zabilježio sam scenu kad mi se kivi približio, kao da je domaća životinja. To je prvi moj videozapis na YouTube-u.

https://m.youtube.com/watch?v=JsSVYyukU-o

Ja volim prirodu i životinje i divim se ljepotama oko sebe, a neki to tumače kao djetinjastost. To su ljudi koji ne znaju uživati u životu, samo gunđaju, za njih vrijedi poslovica mlohavom udu svaka dlaka smeta.

Stigao sam jutros u Ragusu, te rezervirao apartman Oasi Iblea za 31.49 eura. Vožnja trajektom iz Vallette je bila ugodna, skoro stalno sam drijemao. Posjetio sam desetke hrvatskih otoka, Sardiniju, Korziku, Cipar, Maltu (otok Maltu, Gozo i Comino), sad i Siciliju. Glavninu sredozemnih otoka sam vidio. Nisam Baleare ni grčke otoke.

Uskoro opširnije. Budem mrtav umoran od pješačenja, istraživanja i doživljaja, pijem energetska pića, pa se ne potrudim previše oko oblikovanja teksta ovdje.

Zaboravio si Siracusu, koja je zakon. Malo iznad grada su možda i najbolje grčke iskopine na Siciliji (Siracusa je Arhimedov grad). Stari grad je sličan Dubrovniku ili Trogiru, ali puno stariji. Starogrčki hram s masivnim stupovima je inkorporiran u katedralu.

U Taormini nije kolosej, nego dobro očuvano grčko kazalište (polukružno). Jako je bliizu Etne, to se isplanira zajedno.

Agrigento bi bio zakon za Ateista, priroda i hramovi.

Ovisno o budžetu, može posjetiti Eolske otoke, ide se katamaranom iz Milazza, a otoci su Stromboli, Vulcano, Lipari i još neki. Lipari je zanimljiv za one koje zanima hrvatska povijest prve polovice 20. stoljeća.