Disclaimer- ovo sam originalno napisao na forumu hr jučer ali stavit ću i ovdje ako ima tko zainteresiran pročitati i komentirati pošto znam da ovdje ima dosta bistrih, zanimljivih ljudi. Pa, forumaši sva tri naroda, pročitajte, nije najdosadnije štivo na svijetu.

Ovaj će biti post dug i uključuje mnogo nevjerojatnih situacija i postupaka, no kunem se da je sve istina, koliko se god u nekim trenutcima činilo nadrealno. Pokušajte ne osuđivati ni mene ni D. jer smo oboje specifični ljudi koji ne funkcioniraju sasvim na razini normalnosti, odnosno oboje smo ljudi s dijagnozama određenih poremećaja osobnosti. Neki će segmenti biti stvarno kao iz bizarnih filmova, ali cijela stvar uopće nije nimalo smiješna.

Zapravo je cijela tema možda više za podforum Psihijatrija, no postavljam je ovdje jer znam da će dobiti najviše odgovora, a i bavi se ljubavnom više no psihijatrijskom tematikom.

Ja sam u ranim tridesetima, a D. je 29 godina, što mnoge segmente priče čini još bizarnijima.

Raj


Početak svima burne 2020. godine bilo je to doba kad sam već godinama bio sam i dosta razočaran u ženski spol i ljude općenito, u koje se nikako ne uklapam zbog svog iznadprosječnog IQ-a, činjenice da nisam još jedan član krda, ali i problema sa graničnim poremećajem osobnosti, depresijom i anskioznošću. Imam malo prijatelja i sve su to duboke veze, ali sam inače dosta usamljena i cinična osoba.

Dakle, upoznao sam D. na Internetu sredinom veljače jednog subotnjeg jutra (zanimljivo, baš kad je 7 i pol mjeseci nakon toga počelo ono što se sada čini kao kraj) i ubrzo smo dogovorili susret na jednom frekventnom zagrebačkom mjestu u ponedjeljak popodne.

Kad sam je vidio nisam bio previše oduševljen ni izgledom ni stavom, a i sam je spoj počeo prilično bizarno, u kakvom se duhu i nastavio. Prvo je ispalo da joj je taj 17. veljače rođendan, bizarne li slučajnosti. Ona ga je slavila na spoju sa mnom i nikakvih drugih planova tog dana nije imala. D. nije zanimalo otići na ikakvu kavu u neki kafić već je predložila da kupimo pive i sjednemo u park. Po meni ok i ugodno iznenađenje. Kad smo sjeli u jedan park u centru grada evo još većeg iznenađenja - ona mrtva hladna vadi joint i pali ga tamo. Ja se čudim, "Pa D., ovo je centar grada, zar se ne bojiš da će te vidjeti neki policajac, nešto?", no otklonila je moje strahove i zaista se gospodin milicajac nije ni ukazao.

Razgovor također neobičan - u tih sat vremena shvatio sam se radi o zaista posebnoj djevojci. Bila je mnogo manje obrazovana od mene i to se jasno vidjelo, nisam mogao voditi razgovor na koji sam inače navikao i kojim ja dominiram, nije bila tip žene s kojima obično komuniciram (visokoobrazovane i načitane), ali nije bila ni nalik bilo kojoj slabije obrazovanoj ženi koju sam ikad sreo. Pričala mi je o svojim zanimacijama svemirom, vanzemaljcima, prešla hrpu tema o kojoj "obični" ljudi, a bome ni ja, nikad ni ne misle. Rekla mi je malo i o tome kako je nedavno u obitelji imala nekoliko smrtnih slučajeva, kako je jako voljela jednog psa koji joj je umro u rukama, ali uglavnom je djelovala bizarno i otkačeno. Prošlo je nekih sat vremena, već je lagano padao mrak, nije tu bilo nikakve očite velike kemije i mislio sam da ćemo se uskoro razići i meni samo ostati kratka fusnota o otkačenoj curi koju sam sreo i s kojom sam proveo malo vremena.

Ali, nije bilo tako.

D. je odjednom, na moj još veći šok, predložila da odemo kod nje u obližnji stan koji iznajmljuje i nastavimo pričati. Lice mi se razdužilo u iznenađenje, ali sam pristao. Malo sam bio u strahu i oprezu dok me vodila kroz mračne hodnike jedne zgrade u centru u svoj suterenski stan, ali kad sam ušao unutra ugodno sam se iznenadio - stan je, iako malen, bio vrlo lijepo uređen i prepun svijeća, mirisnih štapića, indijskih figurica i sličnih stvari. Jednostavno je odisao ugodom i mirom.

Sljedećih 5 sati zapanjeno sam sjedio na kauču dok je D. surfala i pričala sa mnom, paleći joint za jointom. Slušao sam meni tada sumanute stvari o Pledijcima, Sumeranima, galaksijama, duhovima i sličnim temama, a mnogo sam čuo i o glazbi - naime, D. je više od desetljeća bila jedna od najzagriženijih hrvatskih metalki, sa zavidnom kolekcijom razne opskurne glazbe, doslovno ima pjesme koje vjerojatno više ne posjeduju ni njihovi autori koji su ih napravili 1989. ili 1994. Moderator je i jedne stranice za metalce. Kako je bivala sve napušenija bila i sve luđa u svojim pričama, pričala vrlo brzo i eratično, doslovno sam se 10 puta zapitao "Dobro, koji je k ovoj ženskoj?". Alternativka do kosti, u sobi ispunjenoj mirisima tih svijeća i štapića satima govori o svemu i svačemu, uglavnom ludostima, nakon par sati sam joj i prestao kontrirati svojim racionalnim stajalištima o tome da Sumerani vjerojatno nisu bili bogovi, da ona vjerojatno nije Annunaki i slično. Slušao sam je tako iako mi je maltene odmah rekla da je ne zanimam kao muškarac, jednostavno me fascinirala i ona i sva ta atmosfera. I ja sam povukao nekoliko dimova (inače mi iskustva s marihuanom/skunkom staju na nekoliko eksperimenata u srednjoj školi) te bio još omamljeniji svime.

Cijelo to vrijeme osjećao sam i nekakvu veliku seksualnu energiju koja izvire iz nje, premda nije izgledala posebno privlačno i cijelo je vrijeme imala nabijene naočale. Pokušao sam joj reći, u rijetkim prilikama kada bih došao do riječi, da bih ja kao Bik rado bio s njom prijatelj, ali s vremenom htio i nešto fizički. Šokiralo me i kad se skinula u majicu - njezino je čitavo tijelo (ruke, trbuh, noge) prepuno starih ožiljaka od rezanja - rekla mi je da i ona ima granični, pričala mi kako je još prije 18-te dvaput po 3 mjeseca ležala u Psihijatriji za mladež, pričala mi kako se više puta pokušala ubiti, jednom si baš otvorivši vene u kadi, ali i da se ne liječi otkad je postala punoljetna.

To "fizičko s vremenom" se dogodilo mnogo prije no što sam očekivao. Na kraju me oko ponoći pozvala u svoj veliki krevet u sobi i mogu samo reći da sam onime što se dogodilo ostao najviše šokiran te večeri. D. je, nakon nešto mojih nespretnih pokušaja da se prvo mazimo i ljubimo, rekla da uopće ne želi to i doslovno me izbjebala. Nikad još nisam tako svršio dok me žena jaše, jednostavno me pregazila kako vodi ljubav.

Kada sam se napokon u sitnim noćnim satima obukao, sav ošamućen i zbunjen, rekla je da se više nećemo vidjeti i da joj oprostim na tome. Svejedno sam je zagrlio i zahvalio joj na svemu što se dogodilo.

Izašao sam na hladni zagrebački zrak oko 2 ujutro i pješačio više od 4 kilometra do kuće, u potpunom šoku oko svega što se dogodilo.

Idućeg sam dana imao takav muskulfiber i bio toliko prepun hormona poput nekog tinejdžera da na posao nisam ni otišao. Ujutro sam joj se javio na fejsu samo da kažem kako joj se javljam da vidi da nisam netko tko ju je samo htio iskoristiti i da mi je s njom bilo lijepo. Dočekalo me novo lijepo iznenađenje - rekla je da je i njoj bilo lijepo i da će toga biti još.

Tog smo se tjedna našli još dva puta, svaki put sa sličnim scenarijem - ona bi pušila brdo trave i pričala meni sumanute stvari o demonima, vanzemaljcima i svemu što je vidjela, galaksijama koje je posjetila, a ja sjedio na tom kauču opijen svime. Na kraju bi uslijedio seks. Vidio sam tada već neke stvari koje mi se nisu sviđale - sadržaji koje je iznosila bili su krajnje sumanuti, glazbu je puštala do jačine koje se ne bi posramilo jedno IMAX kino, a travu je pušila kao cigarete. Doslovno sam tih dana kao u crtiću imao na svakom ramenu anđela i vraga - anđeo bi mi govorio u njenu korist, kako je dobra i kako mi posvećuje toliko pozornosti, vremena i daje najbolji seks koji sam ikad imao, a vrag bi me upozoravao da jesam li svjestan što gledam i da ovo nije normalno te se moram povući na vrijeme. Ali to je jednostavno bilo ona i ja sam s njom bio očaran i nije bilo šanse da odem- bio sam upecan.

Tog je prvog tjedna nijednom nisam vidio da nije bila posve napušena, čak i kad smo se jednom našli u gradu i šetali savskim nasipom dok su nas s neodobravanjem gledali trkači. Iako je D. jedva završila srednju školu i zbog svoje bolesti nije uspjela nikad završiti fakultet mi smo ipak uvijek pronalazili teme. S vremenom sam počeo vidjeti koliko je zapravo bistra na jedan poseban način i koliko se lijepo zna izražavati i kako brzo shvaća stvari.

U to se vrijeme nalazila s još jednim tipom koji joj je, za razliku od mene, nosio travu, što me jako boljelo, ali oko toga nisam mogao ništa jer nismo još bili u vezi no to je počelo zamirati otkad je upoznala mene jer je praktički svo vrijeme provodila sa mnom, a i nisam bio siguran želim li uopće u vezu s takvom osobom jer je bilo stvarno šokantnih, gore opisanih, stvari. Čak bih, kada bih se vraćao kući, gledao u sve te normalne, "clean" girls i mislio si kako bih volio da je D. malo više kao one, a ne toliko alternativna, neobično odjevena i .... luda? No ništa me nije moglo otrgnuti od nje, od fantastičnog seksa koji smo imali, doslovno bih dolazio kući i tresao se u krevetu od užitka, premda se D. dugo nije htjela ni ljubiti ni maziti, ona je u krevetu više bila muškarac no žena, željna i nezasitna. Nijedna cura prije nje nije se mogla staviti ni u istu rečenicu s njom u tom pogledu. Još je toga fascinantnog bilo u svemu, ona nekako osjeća energije i "aure" ljudi, svakog čovjeka vidi okruženog svojom aurom neke boje i uvijek je lako pogađala kako se osjećam - jesam li nervozan, sretan ili bilo što. Što god da je bilo tog časa ona je to bez riječi znala.

Također sam primjetio, što je bitno za ovu priču, da D., iako je tvrdila da radi, u kući ima vrlo malo hrane i živi u velikom siromaštvu te umnogome ovisi o majci koja joj redovito šalje novac (inače nije iz Zagreba). Doslovno bih joj ja donosio po 3 velike vrećice hrane svaki put kad bih došao jer ona nije imala maltene ništa.

Na kraju prvog tjedna 3-eg mj ove godine smo i službeno prohodali i vidio sam kako se lijepo ljubi. Bio sam na sedmom nebu.

No, tada se već dogodio prvi incident koji je bio nagovještaj svega ostalog - u nedjelju, dan nakon što smo prohodali, trebao sam je voditi u Zoološki vrt, no ja sam došao kući u pola noći i bio tako uzbuđen da sam zaspao tek pred jutro i jednostavno prespavao radne sate Zoološkog. To sam joj rekao i prva joj je reakcija bila samo "ok, nema problema", da bih predvečer vidio dugu poruku kako se ona tome puno nadala, da ne zaslužuje ovo i da je očito ne volim, te me unfriendala na fb. Poslao sam joj dugo objašnjenje i izgladili smo odmah stvari, te sam na taj događaj tada maltene zaboravio.

Bilo je još tu zanimljivih stvari iz njezine prošlosti, bila je svojedobno kao mlađa zaručena za nekog dečka te s njim imala 2 abortusa, okolnosti njihovog prekida tada su mi se činile kao nešto tipično mladenački, no kasnije sam bolje povezao stvari, ali o tom-potom.

Kada je počela karantena oko 16. ožujka oboje smo dobili otkaz na poslu, no tek je tu za nas počinjao pravi raj - poslije zadnjeg dana posla sam maltene doletio kod nje u stan i tamo smo proživjeli prekrasnih tjedan dana. Zaspivali i budili se zajedno, išli zajedno u trgovinu da kupimo hranu i ostatak dana gledali filmove i vodili ljubav.

D., neoobično za ženu, je osoba koja nema niti jednog jednog prijatelja. Njen se jedini kontakt s ljudima, osim par avantura koje imala početkom godine, a prije kojih je bila sama oko 5 godina, svodi na povremeno dopsivanje s nekim tko sluša sličnu glazbu, a te su osobe obično iz inozemstva. Pogotovo se ne druži s drugim ženama, koje itekako ne podnosi. Meni je to odgovoralo jer sam i sam popriličan mizantrop, ali bilo mi je tada dosta neobično i neobjašnjivo.

No, to nemanje prijatelja ima i neke loše posljedice- D. ne podnosi da se bilo tko o njoj priča išta svojim prijateljima. Svako takvo pričanje je po njoj „izdaja“ koja me činila „slabićem“. Oko nje je morao postojati veo tajne koji me dodatno izolirao od malo prijatelja koje imam.
Nije sve bilo idealno ni tog prvog tjedna zajedničkog života - mnogo mi se puta učinila suludom. Njezino puštanje glasne glazbe, lijepo ali iznimno glasno i nadahnuto pjevanje u svakom trenutku, lude stvari koje bi izgovarala o piramidama i duhovima... Čak sam razmišljao da nakon tog prvog tjedna zauvijek odem i samo joj pošaljem stihove Sherly Crow "We are drinking beer at noon on Tuesday/In the bar that faces the giant car wash/And the good people of the world/Are washing their cars on their lunch breaks/Hosing and scrubbing as best they can/In skirts and suits
/They drive their shiny Datsun's and Buick's/Back to the phone company, the record store, too/Well, they're nothing like Billy and me"jer ništa bolje nije odgovaralo nama dvoje - odvojeni od svih drugih, čudni i ludi, do mjere da je i meni često neugodno zbog njezinog ponašanja.

No, moje je dvojbe okončao potres u Zagrebu. Tog me jutra dok sam, uspaničen što nam se krevet u suterenskom stanu našao nečemu što se može opisati kao uzburkano more, zavikao ona zagrlila i smirila, i trajno maknula takve dvojbe. Sada sam pripadao samo njoj, iako sam i tog jutra vidio neke zabrinjavajuće stvari koje nisu bile samo srušene fasade.

Naime, D. ima nekakve navike bez kojih ne može. Ona ujutro mora zapaliti cigaretu uz kavu, i ako joj cigarete nisu dostupne ona iz kreveta tog dana neće ni ustati. Tog me jutra kad se dogodio potres vukla sat i više po centru da nađemo zadnju trgovinu koja se zatvarala za 5 minuta samo da bi došla do cigareta, i prilično iživcirala. To mi je bio još jedan od prvih znakova da su njoj neke njezine potrebe općenito ispred svega, jednostavno mi je zavikala "hoću burek, hoću pušit" iako sam joj govorio da se vratimo, da se sve zatvara, da može biti još jedan potres. Nju to ništa nije zanimalo dok nije kupila cigarete, s tim da to mora biti samo jedna, točno određena marka, k tome i prilično skupa. Ako nema te marke ona druge cigarete neće ni pušiti.
No, bilo je tada toliko prekrasnih dana i nikad se nisam toliko nahodao po Zagrebu kao tih dana kad je bio žalosno poluprazan i poluporušen. Uvijek smo bili zajedno, funkcionirali smo kao odličan tim, uvijek se vraćali u svoje gnijezdo u njezinom stanu.

Ubrzo sam uvidio još problema – naime, shvatio sam da je D. u velikim dugovima oko svog stana, duguje doslovno tisuće kuna režija i stanarine, te da bi ubrzo lako mogla biti izbačena. Da stvar bude još gora, ni ja nisam baš materijalno situiran i nisam joj mogao pomoći, a sve se još pogoršalo zbog mojih problema s majkom. Naime, još živim s majkom, iako u zasebnim prostorijama jer neke stanove u kući iznajmljujemo kako bi popravili lošu materijalnu situaciju.

Zbog D.-ine najave onog 17./18. veljače da se više nećemo ni vidjeti ja blebetalo sam idućeg dana ispričao majci kako sam naletio na neku ludu curu „s kojom sam pušio travu“. Moja majka, iako inače jako dobra žena, kao pripadnik starije generacije, „travu“ nije mogla ni smisliti, pa je tako stekla loše mišljenje i o D., iako je tada nije ni upoznala. Sve se još pogoršalo kad sam krajem ožujka, u svojoj dirljivoj naivnosti, donio D. određenu količinu novca, s namjerom da joj pomognem vratiti dugove. Tada nisam znao da ta količina novca nije ni 10% svega što D. duguje, a D. je reagirala „Odlično, sad imamo za namirnice, idem kod dilera kupiti skunk“. Te smo se večeri napušili baš kao životinje, imali najbolji seks do tada, a ništa od tog novca nije otišlo za vraćanje dugova (ruku na srce, bilo ga i je premalo za sve što je ona do tada dugovala).

Tada sam shvatio da je sve ono što sam prije naveo u tekstu, uvijek prazan frižider kod nje, loša i pohabana odjeća, činjenica da su joj znali isključivati i struju i Internet, posljedica toga da je D. potrošila desetke tisuća kuna na travu samo u zadnjih godinu dana.

Tih sam dana primjetio još nešto vrlo uznemirujuće kod D. Naime, ona je bolesno ljubomorna. Kad sam jednom u 5 ujutro pomogao nešto bivšoj kolegici s faksa ona je na nju poludjela, kasnije me zgrabila za vrat i rekla da će ona ubiti svakog tko stane između nje i njenog dečka, iako se radilo o curi koja je već 8 godina u vezi i nikad me nije ni najmanje privlačila te smo samo dugogodišnji prijatelji. No, ovo ju nije spriječilo da mi jednog dana oko Uskrsa kaže da se vani našla s tim momkom koji joj je prije donosio travu i s kojim prije nego je bila sa mnom seksala, te da su pušili travu, bilo im je super i ona ima odličnu ideju – da ona i ja ostanemo zajedno, ali se s njim poseksa na travi „jednom mjesečno po 3 sata“ jer kao ja imam 80% onog što njoj treba, a on ostalih 20%. Naravno da sam bio zgrožen takvom idejom, ali je trebalo sate i sate nagovaranja da konačno odustane od takve bolesne ideje i više mu se nakon toga nije javljala (što znam da je istina i siguran sam da se poslije nisu više nikad vidjeli).

Majka mi je bila sve bjesnija, ja nisam tražio posao jer ga je tada i slabo bilo i većinom nisam ni živio kod kuće (dolazio bih svakih tjedan-tjedan i pol na možda 24 h) i jasno rekla da ona neće D. u svojoj kući, a sve se pogoršalo kad smo se i skoro fizički sukobili oko njezinog vrijeđanja D. Druga je polovica travnja bila paklena jer je bilo jasno da se približava dan kad će D. biti izbačena iz svog stana (zapravo ponajviše zbog čestih pritužbi stanara na njezinu glasnu glazbu), a da ću je ja teško moći smjestiti u svoju kuću. Svaki se dan mučno otezao, imali smo vrlo malo novca, više se nismo ni seksali, zapletali smo se u razne zavrzlame tko će kamo, bili smo jednostavno kao progonjene zvijeri u tom njezinom stanu.

Tada sam vidio još jedno obilježje D. koje će se kasnije više pokazati – nasilje i burne reakcije. Jednom kad smo izlazili iz njezinog stana neka joj je baka prigovorila na glazbu, na što je D., kad je izašla na ulicu počela žestoko udarati kantu za smeće po ulici. Prolaznik koji je to vidio se čudio nesvakidašnjem prizoru kako dečko smiruje nasilnu curu. Nakon toga je upalila cigaretu i ugasila je na sebi. Od šoka mi je došlo slabo, rekao sam joj da ću se ja vratiti sad u stan, a ona neka kupi što nam treba i vrati se.

Sve je kulminiralo oko 25.-26. travnja kada sam vidio da nema više vremena za čekanje i pokušao dovesti D. kući da je majka upozna i vidi da nije takvo čudovište kakvom je zamišlja. Kažem pokušao, jer nas je na ulazu u moju kuću dočekala promijenjena brava. Bio sam izbačen iz kuće. Majka mi tih tjedana nije išla na posao zbog situacije s koronom, po cijele je dane bila sluđivana gledajući HRT koji je izgledao kao za Domovinskog rata, te počela s prozora urlati da je prodala kuću i da ja više ne živim ovdje.

To mi je bio najteži dan u životu. D. se mogla vratiti kući kod svoje majke u mjesto u koje živi, ali sad ni to nije mogla jer je meni prijetilo beskućništvo. Nikad neću zaboraviti njezin razgovor te večeri sa svojom majkom, gdje joj govori kako je ne samo ne mogu primiti u kuću nego sam sad ja postao još veći problem jer nemam kamo. Razgovor im je trajao više od sat vremena, a ja od jada samo u kupaonici puštao vodu da ga ne slušam.

Te je večeri D. spavala u našem krevetu u svom stanu, a ja sjedio dugo iza ponoći na kauču s početka priče, dok se oko 2 nisam jednostavno rasplakao od jada u trenutku kad sam pomislio da moja majka vjeruje kako D. samo troši na travu iako cijeli travanj nismo potrošili na nju ni lipe i jadna D. nema što ni za jesti. Nešto kao da mi je probilo srce i jednostavno sam počeo ridati na kauču, D. je ustala i grlila me, tješila, govorila da će sve biti u redu.

Na kraju sam odspavao svega nekoliko sati i sljedećeg jutra sam otišao kući, sjeo pred kućni prag i pozvao policiju jer sam stvarno mislio da mi je majka mentalno oboljela. Kad je došla policija majka me ipak primila u stan, a dogovorili smo se da D. ide kući u svoje mjesto. Kada sam ponovno bio u kući rekao sam majci nešto u stilu „Hvala ti što si me primila natrag, ali ti i ja više nećemo prozboriti ni riječi jer ovo što je jučer bilo, da ona majci govori da ne samo da je ne mogu primiti već da sam sad ja veći problem, je bilo nešto najbolnije što sam ikad doživio i to ti ja nikad neću oprostiti“.

Već sam istog ranog popodneva bio ponovno u stanu kod D., koja je saznala da mora iz stana 1. svibnja. Htjeli smo iskoristiti posljednje dane zajedno.

Dok sam je, sve istog dana, čekao pred trgovinom da obavi kupovinu nazvala me majka i rekla da se predomislila, da se ispričava, da neka samo dođemo D. i ja, dat će joj i boravište. D., osvetoljubiva i zlopamtilo kakva jest, za to nije htjela ni čuti. No, kasno popodne se stvar dodatno komplicira. Zove je stanodavac i naređuje joj da se do kraja dana spakira i izađe iz stana. Sada se čini da D. čeka barem nekoliko dana beskućništva jer kod mene ne želi ići, pošto je bjesna na moju majku, a po nju će netko doći tek za 2-3 dana. Majka me opet zove i ja joj govorim da je D. izbačena, ali da neće doći kod nas jer ju je jučer ponizila pred cijelom obitelji, i opet brizgam u plač. Sada se moja majka javlja D., moli je da dođe, ja svojoj majci dajem i broj D.-ine majke da nju pokuša nagovoriti pa ona priča s mojom majkom i onda svi opet zovu D i mole je da dođe jer što će u svom gradiću od par tisuća stanovnika koji je pod lockdownom itd. i na kraju je nekako uvjeravamo da dođe živjeti s nama.

Sat smo vremena u taksi utrpavali njezine pakirane stvari, bio sam mokar od znoja kao da sam bio pod tušem, ali uspjeli smo i D. je doselila kod mene. Dočekala nas je večera, počeli smo raspremati stvari i pripremati se za novi život.

Prvih dana sam često bez povoda plakao jer su mi od svega što se dogodilo bili jako razdrmani živci, ali smo primljeni vrlo lijepo i konačno bili na sigurnom. Premjestila je svoje računalo u moju sobu, dali smo joj ormar za odjeću i obuću i imala sve što joj treba.
Plan i nije bio da ostanemo dugo tamo već se zaposlimo, ali smo prvi tjedan iskoristili da još odnesemo u kuću neke teške stvari koje je ostavila pred vratima sad već bivšeg stana, korona mjere su počele popuštati i grad je živnuo, sve se činilo idilično.

Zemlja


No, ubrzo su se počeli pojavljivati novi problemi. D. je naviknuta živjeti sama u stanovima te nikad nije imala ni cimere, te ju je smetalo i prisustvo moje majke, iako se ona vratila na posao i obično dolazila kući vrlo kasno, većinu je dana nije ni bilo, a kad je i bila rijetko smo je i viđali. No, D., kao veliko dijete i zlopamtilo kakvo jest, nije joj mogla oprostiti ono što se zbivalo krajem travnja te iako su kad bi se viđale civilizirano komunicirale D. je vjerovala da je moja majka muči, prati, prisluškuje, što su sve bile gluposti jer je moja majka bila prema njoj od trenutka kad je došla u kuću krajnje korektna.

Sljedeći je problem bio posao. Bilo je jako teško nešto pronaći, no D. je pronašla mjesto prodavačice u jednoj trgovini da bi se istog jutra (vjetrovitog i kišnog) vratila i rekla da nije mogla ići jer joj je vjetar otpuhao kišobran i da ju je sad sram se javiti njima, uglavnom ništa od toga. Sljedeći put joj je moja majka preko veze pronašla posao u jednom kafiću, no nažalost vlasnik je mojoj majci za koji tjedan samo mogao reći da „Vaša cura nikad nije došla.“

Sada oslobođena plaćanja režija i stanarine D. se ponovno bacila na kupovanje trave. Prvo od njih, valjda dan-dva nakon što smo se uselili kod mene, sam i ja blagoslovio jer smo nakon svih muka zaslužili malo opuštanja te sam, opet u svojoj blaženoj naivnosti, rekao da ćemo sljedeći joint nakon ovog zapaliti u svom iznajmljenom stanu. No, nije bilo tako. Već je u prvom mjesecu boravka u kući potrošila četveroznamenkastu svotu na skunk. Počela je prodavati svoje vrlo vrijedne, rijetke kazete „ispod cijene“ da nabavi novac za travu, novac bi stizao preko PayPala na moj račun pa na tekući i tako svaki put iznova. Nije ni pomišljala da vraća dugove, doslovno bi joj svakog jutra od 9-10 sati zvonio mobitel na koji bi je zvale agencije za utjerivanje dugova, ona bi ih ignorirala i zvala „lihvarima“, sigurna jer oni nisu znali adresu na kojoj sada živi.

K tome je bila i sve razdražljivija i znala mi prebacivati da „nisam svoj čovjek“ što živim kod majke, da ona može naći bolje i slične stvari. Već sam je u svibnju skoro izbacio nakon nekih uvreda, na što se rasplakala, ljubila me u usta i rekla „Ne tjeraj me, skeptic“, na što sam naravno popustio.
Puno toga njoj nije odgovaralo, žalila se da tu ima mnogo sporiji Internet, da sam je doveo „u selo“ (a lokacija moje kuće, dok nije centar, je odlična i odlično povezana sa gradom, ne radi se o nekom pregrađu), jer je ona naučila živjeti u strogom centru. Bilo je tu svega. Jednom sam je skoro izbacio jer je došla pred studentski dom svog dilera i zaštitar je nije pustio, pa ga je molila da dođe ispred pred nju. Kad to diler nije htio se počela, na moj užas, verati po ogradi studentskog doma. Žalila bi se da imam premali k..., da ona želi nekog s većim, pa to povlačila itd. Često nije htjela seks sa mnom kad bi bila trijezna pa sam otprilike znao da ćemo se seksati samo ako budemo oboje na travi – seks dok smo bili trijezni sada je postao vrlo rijetka pojava.

Morala je znati PIN mog mobitela i gledala je sve poruke koje dobijam (ako bih to odbio rekla je da bi okončala vezu), a istinabog i ja sam ponekad gledao njezin. U tom smo smislu funkcionirali krajnje nezdravo, zbijeni u jednoj sobi, sa šiframa za fejs i jednog i drugog, pomalo nastrano kao jedno biće. Naravno, meni nije bilo ni na kraj pameti na početku da će to tako biti niti se ikad netko sa mnom ponašao tako u vezi.

Njezina bi je majka često zvala na mobitel, D. govorila da je sve u redu i da samo što se nije zaposlila, ali od toga nije bilo ništa.
K tome, znala je biti i nasilna, često bi me u bijesu i udarala. Na dane kad si ne bismo sami spremali ručak već nam je moja majka kuhala nije mogla čekati da nam spremi ručak već bi govorila da gladna i da će ona jesti u gradu ako joj nitko ne da jesti ovdje i slično. Jednom je spremila vrlo obilan ručak pola sata prije nego nam je ručak skuhala i moja majka pa smo ovo majčino morali stavljati u frižider i poslije baciti jer joj je jednostavno tako došlo. Takvih je slučajeva bilo mnogo.

Bilo je tu i još sretnih trenutaka, puno odličnog višesatnog seksa pod skunkom, izlazaka po noćnim klubovima i Jarunu u doba kad su mjere bile tako relaksirane da praktički nisu ni postojale, nekako smo gurali dok je ona bila dobro raspoložena.

No, kada bi je uhvatio bijes i teško raspoloženje dolazilo je do teških izgreda, od kojih je do tada najteži bio do krajem 6-og mjeseca. Tada me, samo zbog toga što sam se smijao jednom filmu za koji je htjela da ga gledamo, gađala u glavu nečim, te prosula po našem krevetu kakao te otišla u kuhinju. Ja sam krenuo za njom sa plahtom punom kakaa, rekao joj da to mora očistiti, na što me nastavila vrijeđati i bacila kroz prozor smjesu koju je radila za palačinke jer sam ja kao smjesu koja joj je savršeno ispala svojim ponašanjem „prokleo“.

Tog je dana kasnije popila 40 tableta jednog benzodiazepina odjednom (htio sam zvati hitnu ali je rekla da neće biti ništa već će odspavati) i spavala preko 16 sati, dok sam ja zabrinuto bdio nad njom. Kada se probudila je žestoko povraćala u lavor koji sam donio u sobu, a i u takvom me stanju nastavila vrijeđati dok nešto u meni nije puklo. Gurnuo sam je s kreveta na pod i počeo daviti, pitajući je želi li stvarno umrijeti, porušili smo pola sobe i dan proveli u teškoj svađi na rubu živčanog sloma. To nisam trebao učiniti, ali je i ona mene više puta prije toga znala udariti, a ja joj nikad ne bih uzvraćao. Navečer je došla i moja majka i svo troje smo se nekako dogovorili da ostane još barem desetak dana, da je ne šaljem doma s vratom u modricama.

Znakovito je njezino ponašanje nakon ovog dogovora.

Čim nas je moja majka napustila D. je odmah rekla da će ona svejedno sutra ujutro doma kod svoje majke. Ostao sam zapanjen, pitao je „pa što smo se nas troje ovih 2 sata dogovarali i ti pristala, mogla si već tada odbiti“, počeo vršiti na nju pritisak da je luda i da se ne može ovako ponašati, da bi ona na to uzela žilet i žestoko se izrezala po unutrašnjosti ruke.

Nastala je vika i panika jer sam prvo mislio da je prerezala žile i da treba odmah zvati hitnu, no rekla je da je pazila gdje se rezala i da nije prerezala žile. U svakom slučaju, krvi je bilo toliko da smo bacili i jastučnicu, plahte i jastuk, nekako joj to povezali i ja sam otišao spavati u drugu sobu. Kad ono, eto nje u toj sobi za pola sata, ispričava se i ide spavati kraj mene.


Znakovito je njezino ponašanje nakon toga. Iako smo te večeri dugo razgovarali i činilo se da smo pomireni, ujutro kao da je sve bilo isto kao i prethodnog dana – ja sam „nasilnik“ i ona želi kući. Pitao sam je pa nismo li se jučer navečer pomirili, ona ništa nije shvaćala. No, kad je tog dana kupila travu se odmah smirila i ponašala prema meni kao da je sve u redu, čak i plakala i govorila da nikad više nećemo dizati ruke jedno na drugo.


Nastupilo je zatišje. Nastojali smo se ne svađati i zakleli da se više nikad nećemo fizički obračunavati. U to mi je vrijeme pročitala naglas čitavu knjigu „Stop walking on eggshells“ o graničnom poremećaju osobnosti, bio sam zapanjen koliko je opisuje. Rekla je da je slične stvari radila i svom nekadašnjem zaručniku, do te mjere da on jedne godine jednostavno nije upisao iduću godinu faksa u Zagrebu.

Tako smo ušli i u sedmi mjesec ove godine. No, od tog je mjeseca počela apsolutno nekontrolirano uzimati travu, a na istu sam se sve više navlačio i ja. Sjećam se jedne scene kad me majka vidjela kako sam posve napušen i vikala na mene „Hoćeš li reći „punici“ da si ovisnik?“ (mislila je na D.-inu majku koja ništa o tome nije znala).

Nova kulminacija nakon koje je konačno otišla iz moje kuće dogodila se zadnjeg tjedna srpnja. U to smo se doba već oboje ponašali kao ovisnici, cilj nam je bio doći do 300 kuna i s njima kupiti dobar skunk i ništa puno više. Posao više nismo ni tražili. Kad više nije mogla do svojih dilera bi pitala po fejs grupama „za pomoć“, a istovremeno smo stalno govorili da ćemo se uskoro „očistiti“ no ona jednostavno nije znala granicu. Nije me ni nakon nekog vremena prestala udarati - ja sam se svoje zakletve da više neću dići na nju ruku držao.

Jednog petka popodne je čitava kuća imala miris po skunku i moja majka to više nije mogla podnijeti. Došla je kod nas i rekla nam da ako to već pušimo barem pušimo izvan njezine kuće. Dakle, nije nas izbacila već samo zatražila da više ne pušimo u kući. Na ovo je D. posve poludjela i počela se iskaljavati na meni kroz vikend, udarila me nogom i šakom u glavu i leđa da sam ispao iz kreveta, počela se pretvarati da baca preostalu travu kroz prozor i na kraju izjurila iz kuće. Ja sam krenuo za njom, ali dok sam se obukao je već nisam mogao naći po ulicama gdje smo inače znali šetati. Vratio sam se kući sav izvan sebe i svašta ispričao majci, sve D.-ine ludosti zadnjih mjeseci. Nismo znali da se D. vratila i da sve sluša pred vratima. Kada je ušla kod nas dvoje ja sam joj otvoreno rekao da više ovako ne mogu i da je izbacujem iz kuće, bez da me na to majka uopće nagovarala, ona je samo zapanjeno slušala.
Zanimljivo je i kako je D. reagirala kasnije te večeri. Poslije svega sam ponovno izašao van, sam, da malo razbistrim glavu. Kad sam došao u našu sobu D. je bila ta koja se ponašala uvrijeđeno, da sam ja brbljavac i „izdajnik“, da je ona došla kući se meni ispričati, a ja pričam drugima o njoj, da mi ona nikad više neće pokloniti povjerenje, a htjela da imamo djecu, ništa od njezinog ponašanja koje je do svega dovelo nije ni spomenula. Rekao sam joj da je bolesna i da ostajem pri odluci da je izbacujem, koliko god mi bilo teško.


I tako je D. otišla idućeg dana kući. Moja majka ju je odvezla do autobusnog kolodvora, gdje je D. rekla još uznemirujućih stvari – da ona zapravo ni ne želi raditi nego očekuje da joj muškarac kupuje travu, da ona te poslove koje je dobila namjerno nije ni uzimala, da zapravo ne radi od 8mj. 2019. kad je dala otkaz jer ju je netko na poslu uvrijedio. Negdje u to sam vrijeme ja u kući povraćao od stresa i tuge.

Tih sam dana bio u teškoj agoniji, po cijele sam dane plakao, doslovno je bilo trenutaka kad bih se probudio sam u krevetu i mislio da je ona na WC-u te u polusnu čekao da se vrati da bih shvatio kako više nije tu. Ipak smo mi živjeli i spavali zajedno praktički svaki dan više od 4 mjeseca. Tada sam napisao jedno veliko pismo od 15ak stranica njezinoj majci, nabrajajući sve što joj kćer radi, ali nisam ga poslao. Naime, ubrzo smo se ponovno čuli, pomirili, dogovorili se da je ovako zasad najbolje i da ne želimo prekinuti, ali ona je rekla da tamo više nije mogla iako joj je „srce ostalo u Zg“.

Kroz 8. mjesec smo imali ok odnos, često se nazivali. Otišao sam na 2 tjedna kod nje u primorsko mjesto u kojem živi, i naravno morao joj opet donesti 1000 kn vrijedne trave nakon što je nekome prodala kazete. Kad sam bio kod nje konačno sam upoznao i njezinu majku koja je sasvim ok osoba, ali priprosta, sezonski radnik, i nesvjesna kakva joj je kćer, no i dalje sam šutio. Kada nam je ponestalo trave ona je htjela otići u 50 km udaljeni grad da tamo kupi koliko je htjela još, ali se nismo uspjeli dogovoriti s osobom koja nam je htjela prodati. Tolika je bila njezina ovisnost.

I tamo je znala biti neugodna prema meni, govorila mi da njen pas laje na mene „jer sam loša osoba“, a zapravo laje na sve osim nju, njezinu majku i baku, kad sam odlazio i vidjela da je pijem sredstvo protiv povraćanja u autobusu pitala me bojim li se vožnje autobusom. Bilo je još takvih neugodnih stvari, isprepletenih s lijepim kao kupanje ili šetanje po njezinom gradiću.

Pakao

Kada sam se vratio u Zagreb i za tamo mi je ostavila pozamašnu svotu koju sam trebao dati njezinom dileru i poslati joj još trave u njezin grad. Kad sam to zakasnio učiniti jedan dan ponovno je pobjesnila i smirila se tek kad sam ipak idući dan autobusom poslao.

Ostatak priče je puno kraći jer se do prije 2 tjedna i nije puno događalo. Ja sam obavljao neke poslove, ona ostala kod svoje majke i patila od depresije, anksioznosti i dosade. Ovo nije ni čudo jer joj je obitelj krajnja sirotinja koja živi u maloj kućici u zabačenom dijelu malog grada, samo ona i njezina majka, tamo stvarno nema što raditi osim visiti za računalom i gledati filmove. Stalno me pitala kad ću joj poslati još trave, koja je njezin „lijek“, posla za nju u tom mrtvom malom gradiću tamo nije bilo, ja sam pokušavao nešto naći, ali me majka stalno upozoravala, pošto ju je do sada dobro upoznala, da će većina mog novca ići na travu i da od toga svega „nema kruha“.

Ja sam svoju D. svejedno volio i svejedno bih uživao kad je nazovem, nadajući se da će se jednom vratiti i da ćemo nastaviti život zajedno. Naravno, sa svim ovim je išlo često blokiranje na fejsu s njene strane pa onda odblokiravanje, prijetnje suicidom, optužbe da je sigurno u Zagrebu varam, zamjerke da što sam je uopće izbacivao. Danas jedno, sutra drugo. Ima ogroman „pik“ na moju majku i ne može joj nikako oprostiti događaje iz travnja ove godine, kada je majka stvarno ružno reagirala na osobu koju nije znala, no to što ju je poslije sasvim korektno tretirala D. ne znači ama baš ništa. Više joj je puta poželjela tešku i nasilnu smrt, toj ženi koja joj je dala besplatan smještaj i koja ju na kraju nije ni izbacila već sam to učinio ja. I to sam podnosio, branio svoju majku argumentima, dok bi većina muškaraca na to poludjela.

Sve je puklo prije negdje 2 tjedna, kad me na jedno bezazleno pitanje da mi ponovi što znači jedan pojam nazvala glupim i rekla da joj je dosta mene. Na to sam pukao i rekao da ja sve ovo ne zaslužujem, svašta joj izgovorio i za dugove i za tretiranje ljudi oko sebe i za bolest, doslovno je čitavu neprospavanu noć vrijeđao te najavio da ću sve obznaniti njezinoj majci.

Nisam sasvim siguran što se točno tada dogodilo, ali D. je očito prišla svojoj majci i objasnila joj situaciju jer me njezina majka ubrzo zvala i rekla da vidi sve što pišem i da je D. u lošem stanju. Ja sam joj odgovorio da ne želim mnogo razgovarati dok ne dobije moje pismo (90% kojeg je bilo napisano već u 7-om mjesecu ali tada nije poslano, kako kaže priča). Majka joj je veliko pismo na 15ak stranica sa opisanim svim ovim užasima dobila i preuzela joj kontrolu nad mobitelom, društvenim mrežama i svime (doslovno ako bih sad nazvao D. bi se javila njezina majka), rekla mi u kasnijem dugom telefonskom razgovoru da sam joj davno trebao sve reći (iako je D. rekla da će me sigurno ostaviti ako to napravim i da sam tada „izdajnik“), da D. ima veliku obitelj koja će joj pomoći, te da D. i ja više ne smijemo komunicirati barem „do ljeta“ te još mene krivila što sam pušio s njom ili joj nisam stišavao glazbu u njezinom stanu. Ona kaže da preuzima sada sve oko D., svaki poziv ili mail (na fejsu sam blokiran) dolazi pred njezine oči i u to sam se i sam uvjerio.

Eto. To je moja priča.

Siguran sam da će me neki od vas nazivati slabićem, kukavicom ili čak „nasilnikom“ (ignorirajući njezino mnogo češće nasilje), da će neki vidjeti D. kao čudovište ili teškog bolesnika. No bilo je što je bilo. Ovo je, dakako, samo moja strana priče. D. bi to možda vidjela drugačije, ali ona sada nije ovdje.

Ja sam sad već tjednima u pidžami, neopran, slomljen, traumatiziran i ne znam što i kako dalje. Svi mi oko mene kažu da je D. teški bolesnik i da sam se, unatoč svoj agoniji, spasio. Ova je priča nevjerojatna, a najbizarnije je da mi D. sada sve više nedostaje. Meni su tzv. „normalni ljudi“ dosadni i neshvatljivi, a ja njima čudak. D. i ja smo, unatoč svim hororima koje opisujem, bili kao dvije polovice istog bića. I kada bi razgovarali uvijek smo dijelili sebe i svijet na „mi i oni“. Ne znam kada sam i gdje pogriješio. Većina će ljudi reći da je to bilo kada sam uopće krenuo u išta s takvom osobom. Možda je nisam trebao izbaciti ovog ljeta? Teško, jer bi se divljanje nastavilo i sama kaže da je morala ići. Ne znam.

Htio bih joj poslati nešto što voli paketom za Božić. Vjerojatno će mi paket biti vraćen neotvoren. Ima li njezina majka uopće pravo da tako preuzme život jedne žene kojoj je 29 godina do mjere da je više ne mogu ni nazvati? Je li i D.-ina želja da je više ne kontaktiram? Ako je, zašto mi sama ne može reći? U mojoj se muci roje svakakve misli, što raditi, kako izdržati ovo? Može li se D. promijeniti, i kako? Znam da joj majka ne vjeruje u efikasnost psihijatrije, a i sam sam oko nje sumnjičav. Poremećaji osobnosti se teško liječe, pogotovo kad živiš u malom gradu. Ima li smisla pokušati je nazvati za ove blagdane? Ne znam, ali htio sam nekome ovo ispričati.

Muška Blokača.

Tko je ta "Blokaca"? Netko s foruma? Molim te pisi u vezi teme ili odi.

Potraži. Sve ti je rečeno.

Ok. Ako netko drugi želi komentirati slobodno neka to učini.

Baš tvoja priča, osobno Iskustvo?

Bipolarna vrlo vjerojatno. A ti si sonjo.
Najzalije mi je tvoje stare.

Veza toksicna do bola iz koje treba bjezati glavom bez obzira. Na takvu zensku moze pasti samo pubertetlija ili ljudi koji ostanu djetinjasti cijeli zivot.

Begaj od luđakinje i bjednice, i ne osvrći se sine. Trči što dulje.

Ni Bog dragi, njoj ne može pomoći. A ti ga želiš zamijeniti.

Plati si kurvu za dobar sex i vozdra, dok ne nađeš sebi.

Na koje zene padas, vidi se i tvoja struktura licnosti. Imat ces ti problema u zivotu, ako ne budes radio na sebi. Ima tu nesamostalnosti, mazohizma, anksioznosti, infantilnosti...

Da. Čak sam je malo spominjao u nekim postovima ovdje oko ožujka na temama o koroni ili potresu, znam da mi se onaj Podrinje rugao oko nekih stvari



Nije bipolarna već ima teški granični. Spominjao sam da mi je čitala onu knjigu o tome, suze su mi išle na oči koliko sam prepoznavao ludilo drugih ljudi u njoj. Postupci ljudi u toj knjizi, dok mi ju je naglas čitala, naravno nisu bili isti kao njeni već su bile neke druge okolnosti, ali razina poremećenosti je bila ista.

Oko majke, ne mislim braniti D.-ino suludo, divljačko ponašanje, ali...

Moja je majka napravila užasnu stvar kad je iskoristila mijenjanje brave "zbog potresa" (koje vjerojatno nije bilo ni potrebno, ali je ona mislila da treba, svatko je udaren na svoj način) da meni, svom sinu, i ženi koju nikad nije ni vidjela, najviše zbog te iste žene, uskrati ulazak u vlastitu kuću čisto jer eto nije radio mjesec i pol i družio se sa ženom koja puši travu. D. je znala pokazivati i ljudske osjećaje, jednom se kasnije u našoj kući prisjećala tog dana i zaplakala sjećajući se koliko sam zbunjen i šokiran tada bio dok smo se vraćali u njen stan. Ona je tada bila spremna da ostane na ulicama Zg beskućnik kao i ja. Iako se mogla vratiti u svoj grad majci rekla joj je da ostaje dok god ja nemam kamo, i to joj nikad neću zaboraviti u pozitivnom smislu.

Čak mi je puno puta kasnije kad sam branio majku spočitavala taj događaj iako se poslije moja majka prema njoj ponašala sasvim korektno i čak ju nije ni izbacila zbog trave. No D. jednostavno teško zaboravlja drugima stvari koje lako oprašta sebi.

Lako je sad reći da je moja majka već znala kakva će biti D., ali to veze nema sa stvarnošću i takve je stvari nemoguće predvidjeti. Ako je znala što ju je zvala k sebi idući dan?

Ljudski su odnosi nevjerojatno kompleksni i dok D. je govorila i činila čudovišne stvari ništa nije crno-bijelo osim u losim filmovima/serijama/romanima. Ljudi su emocionalna bica i svi rade greške. Nevinih u ovoj prici osim eventualno D.-ine majke nema, ali i ona se sad pokazuje dosta bešćutnom.

Koja bedasta priča!
I šta kažeš za sebe? U kasnim tridesetim!? Možda na papiru, ali mentalno uveliko kaskaš za svojim vršnjacima.Šta hoćeš s ovom pričom? Tražiš savjet ili kukaš!?
Bez obzira na tu koku, ti si problem samim tim što napisa ove gluposti. Nezreo, nesiguran, sujetan, pogubljen u svakom smislu.
Ako hoćeš savjet, evo da pokušam, s moje tačke gledišta... Nađi brate kakvu u kasnim četrdesetim, priznaj da si nesposoban za život i prepusti se. Terapija bi trebala da da prve rezultate već poslije dva, tri mjeseca. Nemoj ništa da pričaš, neka ona priča za oboje, nemoj ništa da poduzimaš, neka ona bude poduzetnik. I pusti se od mamine suknje.

Čisto jedan dobronamjeran i vrlo prijateljski savjet, ostavi se te aždaje, zaboravi da postoji i nađi neku normalnu curu.

Vidiš i sam da to ne vodi nigdje osim u daljnju agoniju i propast.

Sretno!

Jako si oštra, još samo da znaš čitati kao na primjeru s tridesetima i bila bi pravi strah i trepet.

Zanima me ovo za žene u kasnim četrdesetim, kakvu one terapiju daju?

Ne mogu naći normalnu curu. Iako mi D. nije jedina veza u kojoj sam bio i iako je šesta osoba s kojom sam spavao, ja sam zapravo jedinu povezanost ostvario s tom curom prije 10 god koja je isto bila drugačija (iako puno manje ekstremna no D.) i sa D. To što sam između 2010. i 2020. kratko hodao s još jednom djevojkom i pojebao se s nekoliko njih u starfish poziciji je ništa. Ja nisam znao što je dobar seks prije D., i nisam znao što je povezanost iz 2010. prije nego sam sreo D.

Samo reći da nađem "normalnu" curu (kao da takvih danas mnogo ima i da te naizgled normalne ne rade i podlije stvari) je kao reći "Weasel, obogati se" ili "Weasel, postani ideološki velikosrbinom". To su samo riječi, ostvarenje je nešto sasvim drugo.

Ne moze ti se pomoc, ako padas na takve cure. Mislim da 29/30 ljudi ne pada na takve cure. Super da si se olaksao, a vidimo da sam si ne zelis pomoci - kako ti onda druga ista mogu reci.


Sretno sa svojim izborima i ne gnjavi druge sa svojim problemima. Svi mi zivimo s nasim izborima i ne mucimo ljude okolo s tim, tako i ti brate.

Koliko ima bjede u tom Zg. Ljudi po ćumezima i ovrhama, praznih tanjura, gdje je i topla juha sa knedlama LUXUZ.

Žive po zemunicama pod najam ili sa mamom u 35 g.

Što je EU i zapad načinio od hrv omladine. Nezrele osobe, luzere i društvene pušioničare.

Pazi stolni grad na 20 km od Slovenije i sa putovnicom.

Ti reče da si magistar, a vamo kažeš da joj ne možeš pomoći ni sa 200 ojra. Pa kakav je to u Vas standard, cijene, plaće.

PRESTRAŠNO, Horor je tek po Lici, Zagorje, Slavoniji. RSK.

Razmisliću da li doseliti. Prvo ću 3 mjeseca probno.

Ne želim biti nepristojan ali koliko sam shvatio ti si 30+ godina?

Te alternativke i slične cure koje su za provod su super za 20 kad si gladan svega.

Ako imaš na umu neku obitelj i djecu bježi od takvih , pogotovo ako koriste opijate.

A pod normalna cura mislim da je prosječna, stabilna cura koja radi i ne fantazira, ako radiš, držiš do sebe i ne izgledaš kao mr.Bean uhvatit ćeš jednu.

Neku svemirsku povezanost i soul mate teško da ćeš pronaći to danas rijetko kome uspije, to je više filmska fantazija.

Kad si već spomenuo IQ, činjenica je da su pametniji ljudi izbirljiviji i da teže pronalaze partnera, onda barem znaš na što trebaš ciljati, cure s faksom koje su približno pametne kao i ti.

Normalnih cura ima koliko hoćeš samo je pitanje želiš li normalnu curu i obitelj ili se želiš provodit i zezat.

Svatko odabire svoj put...

Zagreb je tu još normalan, a gdje ste vi sa svim onim serijama i grozotama koje idu live na tv. Mi smo mala maca za vas.

Najbolje ti Kime ostani doma u domovini tj. otađbini, morao bi se pohrvatiti i ti i svoji da bi imali normalan život.

Ako nisi spreman da ti unuci nose hrvatske dresove i viču u boj u boj bolje se ne seli...

Da, 29/30 ne pada na takve cure tj. zanimala bi ih samo njihova pi...Ja sam kod D. vidio nešto više, jer sam i sam drugačiji. Ti to gledaš iz perspektive "normalnog" čovjeka. I meni je ona izgledala u prvim tjednima sasvim suludo dok je posve napušena baljezgala o Pledijcima, piramidama i Sumeranima. Poslije sam vidio nešto više, što većina ljudi ne može. Nisam vidio samo bolest. Ima izrazitu inteligenciju u nekim stvarima i mogli smo voditi vrlo komplicirane razgovore.


Oko drugog, to svakako nije moj izbor i to reći je glupost. Isto tako, ja tebe ne gnjavim svojim problemima, ako hoćeš čitat i komentirat učini to, ako ne ja te ne silim. Eventualno si ti kao jedan od modova to prisiljen čitati da bi pazio na pravila, ali nisi jedini mod, možeš preskočiti temu, samo je skimmat, ništa ne gledat dok ne dobiješ neke prijave itd. Ja te ne silim da se baviš mojim problemima.

Puno ovisi o ljudskim izborima, talentima, genetskom i materijalnom nasljedstvu, mogućnostima, prirodnim darovima, sreći. Tako je i u Bg i u Zg i svakom gradu na svijetu. Ja sam imao nekih problema u životu, nemam STEM fakultet, sve ovisi.

Njoj se nije moglo pomoći sa 200 ojra jer joj je samo dug oko stana bio negdje 4 puta veći, a da ne spominjem ove ovrhe što su dolazile. Sa 200 ojra bi si samo nakupovala brdo trave. Sad bih bio odlučan i rekao joj da nema toga i da izvoli vraćat dugove, ali tko će kontrolirat odraslu ženu od 29 god i da živi s tobom, može izaći i kupiti si trave.

Ona je u mojoj kući mogla živjeti kao kraljica, nije plaćala režije, bila je sigurna od ovršitelja, majka nam je često kuhala, a potrošila je 3000 kn samo tamo na travu (i od kazeta i od majke što je dobila). To nije stvar standarda već izbora, ili ako ne izbora onda ovisnosti.

Ako bi ona frajera koji bi financirao nju i njenu ovisnost onda nije bila svjesna da takvi traže mlade fertilne plavuše od 20 god, a ne čudakinje ovisnice alternativke od 29 sa izrezanim tijelom i da nemaju ni razumijevanja ni strpljenja za nekoga kao D.

Mladi su svugdje na Zapadu sve vise veliki degenerici, ali ja se smatram drugacijim, vise emotivcem sa narusenim zivcima, inace sam recimo politicki dosta desno (ali prava desnica ne ova hrvatska varijanta) i antifeminist. Vise sam zrtva degeneracije no njen dio.

I ne postoji nikakva RSK odavno

Tipični sindromi opsjednutosti.

1. Prekinuti kontakt sa D
2. Dovesti sebe u red

Pod 2. imaš podstavki xx, prvo i osnovno uvesti max duhovnu i tjelesnu higijenu.

Koliko sam pohvatao , ti si nešto između ateiste i agnostika?

1. Nisam u kontaktu s D. Napisao sam, blokiran sam na fejsu, a da nazovem javio bi se nitko ili njezina majka. Kad sam zvao D. samo da pitam za adresu jer nisam bio siguran prije slanja pisma 4 puta mi se nitko nije javio, a 5. put njezina majka.

2. Kako?

Pa tehnički gledano nitko ne može biti ateist jer uvijek postoji mala mogućnost da svevišnji postoji, ali u principu sam ateist (u smislu da najdublje vjerujem da ne postoji).

Nisi ti ni prvi ni posljednji koji se "zaljubio", i prestao racionalno koristiti mozak, donoseći odluke koje ti direktno štete u svakom pogledu - finansijskom, tjelesnom i najvažnije, duhovnom. Prva dva aspekta se mogu relativno lako prevladati, najteže su duhovne rane.

Prekinuti kontakt podrazumijeva sve sadašnje i buduće pokušaje, a zato moraš imati obveze, da se središ i očistiš um i tijelo od toksina koje si primio iz te "veze".

Dakle, naći neki posao, bilo što. Raditi fizički, tjelesno se aktivirati, šetnja, sport što već. Najbolje otići kod rodbine na selo npr. Zdravo se hraniti, izbaciti alkohol, cigare, itd.

Prestati se trovati duhovno. Od knjiga, muzike, tv itd. Pokušaj čitati Bibliju npr. U početku ti može biti teško, ali budi uporan, pokušaj porazgovarati sa nekim svećenikom, mnogi su dobri psiholozi. U svakom slučaju družiti se sa duhovno stabilnim osobama.
Možeš se pokušati i moliti, razgovarati sa Isusom. Nemoj ovo shvatiti kao misionarenje. Jednostavno probaš razgovarati sa Njim, zamoliti Ga za pomoć i sebi i toj djevojci. Nemaš što izgubiti. A možeš dobiti puno.