HercegBosna.org

Ministry of Sound

http://www.sbplus.hr/kolumne/panoptikum/posavina_-_ni_prodana_ni_predana/default.aspx

Kum Bečo · **Pridružen/a:** 09 vel 2010, 20:22 **Postovi:** 5970

lokalni · **Pridružen/a:** 18 vel 2012, 18:10 **Postovi:** 10

sken je napisao/la:

Uz dužno poštovane, meni on nije osobno razbio nikakvu priču o prodaji, kako je ti nazivaš.. Pa bar bi jedan apsolvent morao znati da mora podastrijeti dokaze za ono što priča! Zar netko može povjerovati u tvrdnju da je vladala nedovoljna zainteresiranost za obranu vlastitog doma?? Njegova priča mnogima paše , eto o tome se radi. Prije svih, političarima. Čak u jednom trenutku spominje nastavak sukoba između Hrvata i Srba i to, molim lijepo, u dolini Neretve! Voljela bih čuti objašnjenje šta Neretva ima s Posavinom? Nadalje, o susretu Bobana i Karadžića- nije to dogovor , to je sporazum :)) Nemam namjeru ulazit u daljnje rasprave na ovu temu , ipak molim odgovor onih koji znaju bolje zašto je jedan grad Bosanske Posavine tri dana zjapio prazan jer su se Hrvati povukli a Srbi nisu bili sigurni. Kladim se da znalci znaju o kojem je gradu riječ!

i ja čekam ime toga grada,te potpise sporazuma Boban Karadžić

nešto konkretno kao ovo npr,
alija dijeli bih sa srbima
slika

nudi srbima nekakvo more u točki 5 sporazuma
http://img690.imageshack.us/img690/6789/vukovar031.jpg

potpis
http://img715.imageshack.us/img715/1133/vukovar032.jpg

doc

U novoj Vojnoj povijesti ima članak o Vukovima s Vučjaka. Ispričali svoju priču. Fotografije su od udruženja Vukovi s Vučjaka.

slika

Prenijet ću jedan dio.

Znači bila je to klasična borba dvije vojske. Jedna koja je morala pod svaku cijenu da napada i otvori sebi put. I druga vojska koja je uporno i pod svaku cijenu branila da se to ne desi. Akcije koje su se dešavale tijekom bitke za Koridor bile su veličanstvene po mnogo čemu, trebale bi se izučavati kao primjer obrane i napada na takvom prostoru, Mi bez pomoći jedinica koje su pristigle iz Krajine i tenkovske podrške ne bi uspjeli.

Ta bitka za Koridor jeste vrhunac uspjeha Vojske Republike Srpske i Vojske Republike Srpske Krajine. Nažalost za obje strane, gubici su bili strahoviti. Izmoreni Vukovi, djelovali su i na drugim pravcima napada, sve do Odžaka i Dervente. Nakon uspjeha vraćaju se u Prnjavor potpuno desetkovani: Nama je zaključno sa bitkama kod Dervente poginulo 26 boraca. Ostali su, manje više, ranjeni svi. U mojoj četi sa brojnim stanjem ljudi oko 80 do 100, nakon operacije ostalo nas je 13 koji smo se vratili na nogama. I od tih 13 je pola nas bilo ranjenih, samo što su bila lakša povređivanja, prisjeća se Milankovićev zamjenik, Miro Šikarac. S obzirom na opisano, posebno na žrtvu koju su položili u proboju, Vukovi s Vučjaka izrazito su ljuti na sam spomen "teorija" i "istina" o prodaji Bosanske Posavine.

http://vojnapovijest.vecernji.hr/clanak ... oridor-513

doc

Veliki gubici u boju za "Koridor"
Većinu uspjeha VRS je postigao upravo korištenjem oklopništva i topništva čemu hrvatske snage nisu mogle dugoročno parirati

http://vojnapovijest.vecernji.hr/clanak ... oridor-512

Drugi dio članka o Bosanskoj Posavini. Isplati se kupiti novi broj.

Brodjo · **Pridružen/a:** 23 srp 2012, 23:59 **Postovi:** 3

Odnos snaga bio je debelo u korist Srba. Dvije oklopne brigade koje su oni angažirali u toj operaciji nije imala ni Hrvatska vojska 1995. a kamoli 1992. Još su tu i tri mehanizirane vrlo pokretne brigade. Bez obzira na priče o političkom okviru vojni okvir je onaj koji diktira stvari a tu se nije moglo više postići osim časnog poraza.

Ministry of Sound

Dogovoreno u Karađorđevu, potvrđeno u Grazu.

Citat:

Dokumentarni film SBFILM-a "MOST" priča priču o 02.05.1992. kada je JNA poslala eskadrile borbenih zrakoplova da sruše most između Slavonskog i Bosanskog Broda.

U drugom napadu koji se dogodio u 17:45, avioni su u vrlo niskom letu ponirali prema mostu misleći kako je on slabo branjen. Ipak protuzračna obrana Slavonskog Broda ih je iznenadila i u manje od 3 minute srušila 6 Migova 21. Sutradan zrakoplovi su se vratili i sa visokih visina bombardirali Slavonski Brod. Tada se dogodila i jedna od najvećih tragedija kada je u podrumu kuće poginulo petero djece. Punih pet mjeseci su pokušali srušiti most, a kada nisu uspjeli avionima pokušavali su i raketama zemlja-zemlja "LUNA". Most nisu nikada srušili.

Film će biti premijerno priazan u sklopu filmskog festivala "Festival novih" koji će se održati u Slavonskom Brodu od 14. do 16. lipnja 2013. godine.

Mar-kan · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 15:45 **Postovi:** 33391

Ministry of Sound je napisao/la:

Citat:

Dokumentarni film SBFILM-a "MOST" priča priču o 02.05.1992. kada je JNA poslala eskadrile borbenih zrakoplova da sruše most između Slavonskog i Bosanskog Broda.

U drugom napadu koji se dogodio u 17:45, avioni su u vrlo niskom letu ponirali prema mostu misleći kako je on slabo branjen. Ipak protuzračna obrana Slavonskog Broda ih je iznenadila i u manje od 3 minute srušila 6 Migova 21.

Ovaj dio mi zapeo za oko...Taj dan je oboren Mig-21bis, broj-17152,iz 124lae/204lap,poginuo je kapetan Slobodan Medić.Gdje je ostalih 5?

Jagnjeca brigada · **Pridružen/a:** 11 vel 2012, 13:30 **Postovi:** 12878

Uh, dobro pa je Srbima i preostao poneki avion i vojnik.

Carmello Šešelj · **Pridružen/a:** 08 stu 2012, 01:05 **Postovi:** 22219

Ministry of Sound je napisao/la:

U drugom napadu koji se dogodio u 17:45, avioni su u vrlo niskom letu ponirali prema mostu misleći kako je on slabo branjen. Ipak protuzračna obrana Slavonskog Broda ih je iznenadila i u manje od 3 minute srušila 6 Migova 21. Sutradan zrakoplovi su se vratili i sa visokih visina bombardirali Slavonski Brod

Ma daj jbt, zašto bi mi pored onolikih Orlova, koji su napravljeni i služe upravo za napad na ciljeve na zemlji, koristili jebeni MiG 21 koji je ubedljivo najgori avion na svetu za to.... Ja mislim da ova priča nema veze s' mozgom...

Tulkas · **Pridružen/a:** 03 svi 2009, 13:56 **Postovi:** 9915

Jebate. Tad su bili najjaci. Sve su imali pa I avione. Mi ni municije dovoljno.
Ipak je Posavina bila groblje za srpsku vojsku. Svaki ce to priznat sem onih koji nisu tamo prismrdili

MiB · **Pridružen/a:** 14 ruj 2009, 17:26 **Postovi:** 19592

Knjiga: Rat u Bosanskoj Posavini 1992, Jerko Zovak

http://www.scribd.com/doc/57199197/Rat- ... ini-1992-2

Imota · **Pridružen/a:** 24 sij 2023, 16:54 **Postovi:** 7062

ManInBlack je napisao/la:

Knjiga: Rat u Bosanskoj Posavini 1992, Jerko Zovak

http://www.scribd.com/doc/57199197/Rat- ... ini-1992-2

Knjiga je korisna doduše zbog nekih dokumenata a ostalo je smeće.

Iša sam malo gledat autora, lik je zavarivač po struci (!?!), član SKH i kasnije SDPovac. odma je sve jasnije. jedan zavarivač glumi povjesničara pa sklepa ovakav neznanstveni rad. ne mogu se načudit jednom Stipetiću da mu je pisa predgovor za ovo (al očito i jedan Stuipetić ima grižnju savijest oko posavine). Knjigu je financira grad Slavonski Brod i županijski list Posavska Hrvatska, očito hrpa lokalnih guzonja pere nečistu savjest zbog nesposobnosti koja je dovela do poraza u posavini.

Knjiga je kompilacija klasičnih teorija zavjere oko posavine. Mješa se kmeka zbog Hrvatske agresije i Hrvatskog slabog mješanja, hercegbosna je zločinački projekt, zli hercegovci itd itd Za Aliju i muslimane ni jedne jedine negativne riječi. Sve je jasno.

Stvar · **Pridružen/a:** 27 stu 2024, 01:55 **Postovi:** 100

Malo više o toj knjizi:

Citat:

Na 770 stranica knjige Rat u Bosanskoj Posavini 1992. "situirani socijaldemokrat", kako se sam predstavio, Jerko Zovak daje svoje viđenje ove važne i kontroverzne epizode Domovinskog rata. Riječ je o zahtjevnoj temi i za iskusnog povjesničara i u njoj slučajni namjernik kao što je Zovak teško da ima što tražiti. Posebice se povjesničar ne bi usudio pisati knjigu na temelju stotinjak dokumenata koje je Slobodan Praljak objavio na svojoj web-stranici. Radi se o dokumentima Operativne grupe Istočna Posavina, koji su uz dokumente Službe za zaštitu ustavnog poretka pripremljeni za komisiju koja je istraživala uzroke pada Bosanskog Broda i Bosanske Posavine.Ti su dokumenti samo jedan, i to manji, dio hrvatske dokumentacije o borbama u Bosanskoj Posavini. Dio dokumenata Zovak je pribavio iz privatnog posjeda, i to prvenstveno izvještaje komisije koja je istraživala uzroke pada Bosanske Posavine. Osim dokumenata autor je obavio i veći broj razgovora sa sudionicima rata što značajno pojačava tekst no ni to nije dovoljno za održive ocjene jer se radi o sekundarnim izvorima danim gotovo dva desetljeća kasnije. Važno je napomenuti da do sada nijedan hrvatski povjesničar nije pokušao u ovoj mjeri iskoristiti pogodnosti interneta za pisanje rada iz Domovinskog rata. U tom je pogledu Zovak napravio pionirski posao, iako ne treba dvojiti da bi profesionalni povjesničar na ovu temu "skinuo" daleko veći broj dokumenata, posebice onih objavljenih na službenim stranicama Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu.

Pobuda za pisanje knjige Zovku je bila uloga 108. brigade HV-a iz Slavonskog Broda u borbama za Posavinu, posebice zato što su je nadređena zapovjedništva proglasila krivcem za pad Bosanskog Broda, a time posredno i Bosanske Posavine.

Uz "Predgovor" i "Uvod" knjiga se sastoji od šest poglavlja i priloga. U poglavlju "Uzroci ratova u SFRJ 1991.-1995." autor je dao svoje viđenje velikosrpskih projekata, posebice onih iz XX. stoljeća. Nakon toga slijedi dio o raspadu socijalističke Jugoslavije, s težištem na Bosni i Hercegovini. Posljednji dio govori o dogovorima Srba i Hrvata o međusobnoj podjeli BiH, što je "naglašeno" izvodima iz transkripata nastalih u Uredu predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana.

"Priprema rata u Bosanskoj Posavini 1992." drugo je poglavlje, u koje je autor sabio nekoliko zasebnih dijelova o politici - posebice susretu Mate Bobana i Radovana Karadžića u Grazu, međunarodnim pogledima na ustroj BiH te vojnom organiziranju sukobljenih strana.

U trećem poglavlju, jednostavno imenovanom "Kronologija", autor daje pregled vojno-političkog stanja u Bosanskoj Posavini i kronološki nabraja najvažnije nadnevke na bojištu od ožujka do listopada 1992. godine.

"Službeni stavovi o gubitku Bosanske Posavine" pregled je stajališta, izjava i izvještaja koje su o padu Bosanske Posavine dali najviši hrvatski dužnosnici ili su izjave uzete od komisije koja je istraživala uzroke pada.

"Nakon svega" peto je poglavlje knjige, u kojem autor zdvaja nad sudbinom bosanskoposavskih Hrvata, za koju optužuje arhaične hrvatske političke avanturiste i vojne diletante.

S "Trinaest teza sa zaključkom" autor završava tekst i u njima iznosi svoja stajališta i odgovore na pitanja postavljena u uvodu. U prilogu je popis poginulih boraca - šehida (Muslimani) HVO-a od 3. ožujka do 7. listopada 1992. Sastavni dio priloga je i veći broj zemljovida u koje je uložen dojmljiv trud. Na kraju knjige je i pogovor stožernog generala Petra Stipetića, ratnog zapovjednika Slavonskog bojišta.

Rat u Bosanskoj Posavini 1992. tipična je knjiga danas već prilično raširenog žanra teorije zavjere. Rukopisom dominira autorova tvrdnja da je Bosanska Posavina pala uslijed političkih dogovora između Hrvatske i Srbije, što je konkretizirano 6. svibnja 1992. sporazumom čelnika Hrvatskoga vijeća obrane Mate Bobana i čelnika Srpske republike BiH Radovana Karadžića u Grazu, posebice točkom 3. u kojoj se govori o razgraničenju u Bosanskoj Posavini i potrebi da se vodi računa o kompaktnosti prostora i prometnicama. Zovak smatra da je sporazum realiziran i da je odmak bio samo u tome što je Vojska Republike Srpske (odnosno njezin pukovnik Slavko Lisica) početkom listopada samovoljno osvojila Bosanski Brod.

Činjenicu da je nakon dogovora Bobana i Karadžića eskalirao rat Hrvata i Srba Zovak ne drži problematičnom. U skladu s tim ne dvoji da se od 6. svibnja do kasnoga ljeta 1992. hrvatsko vrhovništvo igralo s ljudima i uništavalo ionako skromne logističke resurse. Mišljenja sam da autor tvrdnju nije dokazao i da ju je imao prilično jasnu i prije negoli je počeo pisati rukopis.

Sukob koji je trajao do kasne jeseni 1992. govori da sporazuma i dogovora nije bilo. Ratovalo se za dolinu Neretve, ratovalo se za Bosansku Posavinu, ratovalo se za Jajce. Teško da je Republika Hrvatska, odnosno njezino vodstvo, imala vojničkih ili političkih interesa da izgubi Posavinu. Naravno, kamen temeljac dogovora u Grazu postavili su F. Tuđman i S. Milošević u ožujku 1991. na sastanku u Karađorđevu. U tom je kontekstu više nego uočljivo ignoriranje svega što je napisano o stanju u BiH 1991. i početkom 1992. Je li u pitanju neznanje ili je razlog u tome što se ne uklapa u autorovu željenu sliku? Izvan vremena izgledaju autorova razmišljanja o Sarajevu kao glavnom gradu u koji bi bosanskohercegovački Hrvati trebali gledati, a ne u Zagreb. Sve ostale tvrdnje logičan su slijed autorova ignoriranja stvarnosti i jahanja po obrascu avnojevske BiH, obrascu koji je prestao postojati onog trenutka kada ga je Srbija odlučila silom mijenjati.

Druga uporišna točka osim dogovorenog rata, ona koju autor ne razmatra a morao bi, odgovor je na pitanje koje je u ovakvom radu vjerojatno ključno - što je to HV u proljeće, ljeto i jesen 1992.? U Hrvatskoj se na nekritičkoj euforiji stvorila slika o HV-u kao supervojsci koja je stvorena gotovo ni iz čega i u rekordno kratkom vremenu. Nitko nije stvorio vojsku za pet mjeseci, pa ni Hrvati. Opstanak s trećinom ili četvrtinom okupiranog teritorija u Hrvatskoj se sustavno i nekritički proglašavao pobjedom, što je 1991.-1995. bilo razumljivo. No, takve "naučene lekcije" danas nisu od koristi za analizu. Sarajevsko primirje bilo je četvrtina utakmice koju je Hrvatska, mimo očekivanja, dočekala na nogama, iako dobro uzdrmana. Godinama kruže neutemeljene tvrdnje, posebice bivših časnika JNA koji su do sredine rujna 1991. kalkulirali na koju će stranu, da je HV 1991. mogao dobiti rat i kao primjer navode zapadnu Slavoniju, a ignoriraju stanje na ostalom dijelu ratišta. Zovak očito prihvaća mišljenja da je HV na razini da može dobiti rat i iz te vizure stvara konstrukciju čiji se temelji ne mogu održati.

Postoje i dionice s kojima se možemo složiti. Autor je s pravom ukazao na neodrživa mišljenja nadređenih razina o padu Posavine i krivnji 108. brigade HV-a. Ona je postala krivac za sve, iako je najviše dala i izgubila u Posavini. Autor je također napravio iskorak u odnosu na dosadašnju spoznaju o snazi vojne sile bosansko-hercegovačkih Srba, iako to nije ukomponirao u rad na kritičan način.

Za povjesničare je vrlo važan pogovor generala Stipetića. General se posuo pepelom; kao što se ponio neozbiljno u listopadu 1992., kada je optužio 108. brigadu, u ovoj je knjizi to ponovno napravio. Prihvatio je vojne primjedbe, a političke ocjene autora podržao. Profesionalni vojnik, sa svim završenim ratnim školama JNA, 17 godina nakon što je poražen priznaje da nije u pravu i da je za krivca optužio nevine. Nije znao što se događa na području za koje je bio odgovoran, a znao je za političke igre iza svojih leđa. Pa što je on uopće radio tamo?

Na kraju, ova obimna knjiga traži od čitatelja strpljenje i pozornost - drugo je pitanje je li to isplativo utrošeno vrijeme.

dr. sc. Davor Marijan
Hrvatski Institut za Povijest
(Časopis za suvremenu povijest - ČSP 42, br. 3, 573. - 950., Zagreb 2010.)

https://www.jerkozovak.com/knjige/rat-u ... or-marijan

Imota · **Pridružen/a:** 24 sij 2023, 16:54 **Postovi:** 7062

Da, fora da je i sam stavio Marijanovu kritiku na svoju stranicu.

Uglavnom zavarivač koji se latio pisanja knjiga.

Fali nam znanstvenog pristupa, Marijan je jedan od rijetkih koji se bavi ratom u bih na znanstveni način. Mada je to još sve slabo pokriveno.

Problem je da se ova kupusara od zavarivača uzima mrtvo ladno kao neki relevantan izvor.

Imota · **Pridružen/a:** 24 sij 2023, 16:54 **Postovi:** 7062

Ne tribaš biti stručnjak sa West Pointa da ne bi uvidio da je u doba naše ofenzive i inicijative (svibanj 92e) trebalo stvarat zaokruženi teritorij a ne jurcat bez osiguranja bokova.

Ide se na Modriču a na desnom boku ti je srpsko uporište u Podnovlju. Koja je logika ostaviti izložen bok i ne počistit prostor do rijeke Bosne?

Zauzmeš Modriču i onda na tom prostoru te iznenadi srpska ofenziva, mada je očito da je to žila kucavica i da će srbi svoje snage skoncentrirat na tu točku.

kiler

Primjetio sam da se na Čović-Dodikovoj TV Herceg-Bosne spominju samo zločini nad Hrvatima iz 1993. koje su počinili Bošnjaci i mudžahedini, dok se iz ovog ili onog razloga, 1992 i zločini VRS gotovo nikako ne spominju u središnjem Dnevniku u 19:30 h.
Tek eventualno Orašje, Kopanica i Vidovići i Odžak krajem svibnja, možda zato jer obično dođe visoko izaslanstvo HDZ-a BiH.

https://narod.hr/na-danasnji-dan/6-list ... a-koridora

6. listopada 1992. Bosanska Posavina – brojni zločini nad Hrvatima tijekom srpskog probijanja koridora- na današnji dan prije 33 godine pao je Bosanski Brod

Bosanska Posavina bila je strateški najvažniji prostor u BiH jer je bio jedini dio gdje je Banja Luka i cijela Zapadna Bosna mogla biti povezana s istočnom Bosnom i Srbijom. Zbog toga je Srbija uložila najveće napore da na tom mjestu probije koridor. U tom prljavom ratu srpski agresori počinili su brojne zločine nad Hrvatima (i muslimanima) Bosanske Posavine.

Okrutni i masovni zločini nad Hrvatima Posavine bili su pravilo i ima ih na stotine, tako da čovjek jednostavno pomisli – Zašto se o tome ništa ne zna i zašto se to krije od hrvatske javnosti?

Dana 6. listopada 1992. pao je Bosanski Brod, posljednji slobodni grad u Bosanskoj Posavini koji su držale hrvatske snage. Iz uvida u brojčanu nacionalnu zastupljenost i veličine etničkih prostora, uočljivo je da je etnička Bosanska Posavina imala pretežito hrvatski karakter.

Od vremena raspada SFRJ i izbijanja rata upotreba pojma Bosanska Posavina gotovo se bez izuzetka koristi za označavanje tek onoga njezina teritorijalno kompaktnog dijela koji je pretežito nastanjen Hrvatima. Konkretno, to su bile općine Bosanski Brod, Derventa, Odžak, Modriča, Gradačac, Bosanski Šamac, Orašje i Brčko. Prema takvoj koncepciji broj stanovnika Bosanske Posavine bio bi 319.593, od toga su Hrvati činili 133.467 ili 41,76 posto; Muslimani – Bošnjaci 70.907 ili 22,19 posto; Srbi 88.484 ili 27,69 posto; Jugoslaveni 18.145 ili 5,68 posto; ostali 8.590 ili 5,68 posto.

Izdvajamo samo neke zločine srpske vojske nad Hrvatima, a cijelu knjigu „Ratni Zločini nad Hrvatima i Muslimanima Bosanske Posavine“ možete skinuti ovdje.

Brutalni i okrutni zločini srpske vojske u Bosanskoj Posavini:

26.04.1992. Pripadnici srpskih snaga u selu Donjem Hasiću brutalno ubijaju nekoliko mještana Hrvata, koji nisu uspjeli pobjeći. U logoru u Bosanskom Šamcu ubijen je Ante Brandić, zvani Dukan, iz sela Donjeg Hasića.

06.05.1992. Tijekom noći 6. na 7. svibnja u logoru u selu Crkvini, u koje su pripadnici srpskih snaga u zatočeništvo dovodili uhićene Hrvate i Muslimane, brutalno je od strane srpskih snaga ubijeno 16 civila Hrvata i Muslimana iz Bosanskog Šamca i drugih krajeva.

18.06.1992. Pripadnici srpskih snaga pješadijom odmah nakon zauzeća otpočeli su s provedbom politike genocida: etnički su očistili selo Ševarlije od nesrpskog pučanstva. Jedan dio muškaraca su ubili (devet ljudi), a potom su počeli pljačkanjem imovine po kućama (tehnička roba), tovarili na kamione i odvozili. Mještanima su oduzimali i otimali zlato i devize. Istog dana zapalili su oko 70 kuća u selu, a 27 mještana Ševarlija odveli u logor.

10.05.1992. Sela Grapska i Šušnjari su u potpunom plamenu. Žene, djeca, starci i starice pokušavaju pobjeći pred oružanim napadom srpskih snaga noseći sa sobom vrećice i zavežljaje u rukama. Ovdje je na djelu pravi genocid. Prema navodima svjedoka samo u jednoj kući Srbi su zatvorili, a potom spalili 27 starijih osoba. Narod iz sela Šušnjara i Grapske tako je potpuno nestao. Na ta sela napadano je iz svih oružja iz pravca susjednih sela nastanjenih srpskim življem (Kostajnice, Čivčije, Kladare i drugih). Selo Grapska brojalo je oko 3000 žitelja, od kojih se svega 250 uspjelo šumama provući kroz srpski obruč i produžiti prema općini Gračanici. Svi zarobljeni uglavnom su pobijeni ili odvedeni u zatočeništvo, a selo je do temelja spaljeno. Po okupaciji naselja Grapske, općina Doboj, izvršen je masovni pokolj. Žene, djeca i starci odvedeni su u logor, zvani Dom (u dobojskom selu Kostajnici), od kuda su kasnije prebačeni u logor nazvan Škola u dobojskom selu Svijetliča.

29.05.1992. Pred dobojsku Bolnicu kojom je tada upravljao ravnatelj dr. Čedomir Lalić iz Prijepolja (Crna Gora) oko 8,00 sati zaustavio se kombi marke TAM 2001 na kojem je pisalo „KPD Spreča”. Prema popisu kojeg je sačinila dr. Branka Vuković kombijem su u nepoznato odvezeni Hrvati i Muslimani koji su se kao bolesnici nalazili u dobojskoj Bolnici. Prema izjavama očevidaca kombijem su upravljali pripadnici srpskih snaga zvani martićevci, koji su na prostor općine Doboj pristigli iz Knina.

01.05.1992. Pripadnici srpskih snaga, po okupaciji oraških sela Jenjića, Kopanice i Vidovica, ubijaju sve zatečene Hrvate, čineći pri tom stravične zločine. U selu Jenjiću ubili su najmanje dvoje starijih Hrvata, u selu Kopanicama najmanje osam, a u selu Vidovicama najmanje jedanaest Hrvata. Osim stravičnih zločina nad civilima, pripadnici srpskih snaga opljačkali su svu pokretnu imovinu, a sve gospodarske i obiteljske objekte uništili (u selu Vidovicama zapaljeno je i srušeno preko 600 obiteljskih kuća). Do temelja su eksplozivom razorili dvije katoličke crkve u selu Vidovicama. Nešto manju štetu nanijeli su i u drugim selima.

04.05.1992. Pripadnici srpskih snaga minirali su džamiju u Doboju, a na starom gradu
(Gradini) izvjesili srpsku zastavu sa četiri ćirilična slova C. Na Radio Doboju
puštaju četničke pjesme, a Milovan Stanković je govorio: „Sad smo sastavni
dio Jugoslavije. Sada ste slobodni građani.” Uhićeni su svi istaknuti
građani, aktivisti HDZ-a i SDA, direktori, radnici SUP-a, te odvedeni u
nepoznatom pravcu. Pretresani su stanovi nesrpskog pučanstva. Pojedinci
su ubijani na licu mjesta: tako su muža Nade Bešlagić prvo natjerali da
potpuno gol hoda po gradu, a onda ga zaklali pred njegovim susjedima.
Strašna je pucnjava odjekivala gradom i okolicom. Srpska vojska prolazila
je uzduž i poprijeko po gradu. Bili su obučeni u razne odore. Prizor je bio
zastrašujući. Skloništa su bila puna djece i žena. Oko 13,00 sati pojačava se
pucnjava u naselju Šušnjara, u predgrađu Doboja. Srpski vojnici govore
kako čiste selo.

Dio ubijenih Hrvata u masakrima:
ČONDRIĆ, ANDRIJA, (Filip), Hrvat, muškarac, rođen 19.09.1949. godine, pripadnik 101. bosanskobrodske brigade HVO-a; ranjen je, oko 09.04.1992. godine, u borbi s pripadnicima srpskih snaga na području sela Kuljenovaca (općina Derventa). Kako nije bilo moguće izvući ga, pao je u ruke pripadnicima srpskih snaga, koji su ga doslovno skalpirali, lubanju probili tvrdim predmetom i prosuli mozak (sve navedeno utvrđeno je u nazočnosti četvorice europskih promatrača, kad je tijelo dobiveno od srpske strane; tijelo je mrtvačkim kolima odvezeno u selo Begluke, općina Derventa, i pokopano).

DUBRAVAC, MARIJA, Hrvatica, civil, s područja općine Modriča; pripadnici srpskih snaga ubili su je na način da su ju zaklali 04.05.1992. godine na lokalitetu Cerova Kosa (općina Modriča).

GRGIĆ, DELFA, Hrvatica, civil, rođen 1908. godine, iz sela Cerika (općina Brčko); pripadnici srpskih snaga ubili su je (ispalili hitac u usta iz neposredne blizine), tijekom lipnja 1992. godine, u selu Ceriku, u dvorištu kuće čiji je vlasnik Milan Vidović. Zajedno s njom ubili su (tupim predmetom) i njezinu kći Jelu (1929.). Tijela ubijenih žena pokopana su u dvorištu u kojem su i ubijene.

RADANOVIĆ, MARIO, Hrvat, muško dijete, star oko 14 godina, civil; pripadnici srpskih snaga uhitili su ga, oko 06.10.1992. godine, u gradu Bosanskom Brodu i zatvorili u športsku dvoranu. Dječak je podlegao tijekom brutalnog premlaćivanja od strane pripadnika srpskih snaga, u listopadu 1992. godine; počinitelji zločina su pokojnikovo tijelo bacili u rijeku Savu.

FILIPOVIĆ – MATANOVIĆ, ANTE, Hrvat, muškarac, iz sela Laništa (općina Brčko); ubili su ga pripadnici srpskih snaga pri napadu na selo, tijekom svibnja 1992. godine. Iznakaženo tijelo je naknadno pronađeno.

Zločinačka vojska koja je ubijala Hrvate:

JAKOVLJEVIĆ, GORAN, Srbin, muškarac, rođen oko 1973. godine, iz sela Gornjih Vrela (općina Bosanski Brod), kao pripadnik lokalne srpske postrojbe sudjelovao tijekom 1991. godine, pripremama, a tijekom 1992. godine u provedbi agresije i ratnih zločina nad Hrvatima općine Bosanski Brod, napose nad Hrvatima iz sela Donjih i Gornjih Vrela. Osobno je sudjelovao u prvom pretresu hrvatskih kuća u selu Donjim Vrelima 28.03.1992. godine; nakon toga maltretirali su Hrvate sela Donjih Vrela, palili njihove kuće, pljački imovinu itd. Na pravoslavni Uskrs (koncem travnja) 1992. godine, u večernjim satima zajedno s ostalim pripadnicima lokalne srpske postrojbe zastrašivao je Hrvate iz sela Donjih Vrela pucajući iz pješačkog oružja po njihovim kućama. Osobno je 11.05.1992. godine u selu Donjim Vrelima u njihovoj kući ubio (zaklao) dvoje Hrvata, bračni par Anđu (1909.) i Antu (1910.) Jurilj; pripadnici lokalne postrojbe srpskih snaga kojoj je pripadao počinili su 11, 12. i 13.05.1992. godine masovni zločin nad Hrvatima sela Donjih Vrela ubivši deset uglavnom starijih osoba; sve obiteljske kuće Hrvata paljenjem su uništili.

JELISIĆ, GORAN, zvani Adolf, Srbin, muškarac, iz grada Brčkoga, živio i na prostoru općine Bijeljina, pripadnik radikalne postrojbe srpskih snaga, u logoru zvanom Luka u gradu Brčkom tijekom 1992. godine počinio bezbroj brutalnih zločina i ubojstava Hrvata i Muslimana zatočenih u tom logoru. Među zatočenicima tog logora slovi kao jedan od glavnih ubojica i koljač. Skupa s Monikom Simonović-Ilić, strijeljanjem iz škorpiona ubijao zatočene Hrvate i Muslimane: prvo bi odabrali četiri-pet zatočenika, odvodili na stratište, strijeljali ih, a zatim se vraćali po nove žrtve, i tako svakodnevno po cijeli dan. Javno se hvalio da je ubio 175 Muslimana te da ih mora ubiti još 25, kako bi namirio broj 200. Međunarodni sud za utvrđivanje ratnih zločina u Den Haagu 25. srpnja 1995. godine podigao je protiv njega optužnicu za počinjene ratne zločine nad Hrvatima i Muslimanima u Bosanskoj Posavini, a napose u gradu Brčkom.

MARKOVIĆ, ZORAN, Srbin, muškarac, kao pripadnik postrojbe srpskih snaga („desetar”) sudjelovao 29.04.1992. godine u oružanom napadu i okupaciji oraških sela Jenjića, Kopanica i Vidovica; tijekom napada počinjeni su bezbrojni ratni zločini protiv civilnih osoba i imovine: ubijen je velik broj civila Hrvata, mještana okupiranih sela, kuće su opljačkane, porušeni svi sakralni objekti rimokatoličke Crkve i uništen veći dio stambenog fonda; po okupaciji sela Vidovica osobno je bio očevicem ubojstva u predjelu sela zvanog Albanija jedne starije žene, Hrvatice po nacionalnosti, koju je Jovo Stevanović brutalno usmrtio s dva udarca sjekirom u predio vrata i ramena.

MARIČIĆ, BOŠKO, Srbin, muškarac, iz grada Brčkog, pripadnik srpskih snaga i jedan od čelnika SDS-a u općini Brčkom, aktivno sudjelovao u provedbi srpske politike genocida (etničkog čišćenja) pri čemu je počinio bezbroj ratnih zločina nad Hrvatima i Muslimanima, početkom svibnja 1992. godine sudjelovao u odvoženju Hrvata i Muslimana Brčkog autobusima (u sedam autobusa s oko 700 osoba, kao sardine natrpane u konzervi, svi udarani od pripadnika srpskih snaga pri ulaska u autobuse) u logore na području općine Brčko. Kad su autobusi došli pred hangar u jednom selu nadomak Brčkom, čekao ih je veći broj pripadnika postrojbe srpskih snaga zvane „Beli orlovi”, od kojih je jedan držao veliki nož i vikao: „Izlazite, ustaše! Izlazite, balije!” Za to vrijeme su drugi pripadnici srpskih snaga iz hangara izvlačili zaklane ljude; sve je bilo u krvi.

MIJATOVIĆ, BRANE, Srbin, muškarac, kapetan JNA, zapovjednik 11. (dubičke) brigade 1. (banjalučkog) korpusa srpskih snaga, sredinom 1992. godine sudjelovao u agresiji na prostor zapadnog dijela Bosanske posavine (općine Derventa i Bosanski Brod te dio općina Doboj, Modriča i Odžak), kada su počinjeni brojni ratni zločini nad Hrvatima i Muslimanima; pripadnici te postrojbe srpskih snaga 02.07.1992. godine, u 13,45 sati, s oko dvije tone eksploziva razorili su i potpuno uništili crkvu sv. Marka Evanđelista i franjevački samostan na Plehanu.

Izvadak iz knjige „RATNI ZLOČINI SRPSKIH SNAGA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSANSKOJ POSAVINI”, 1997., izdavač CPD Orašje.

Zastrašujući pregled rata u Bosanskoj Posavini i nebrojenih zločina srpske vojske nad Hrvatima i Muslimanima Bosanske Posavine u knjizi:

Ratni zločini nad Hrvatima i muslimanima u Bosanskoj Posavini.

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5655

A Hrvatska štanca li štanca radne dozvole za njih, uz još one poduzetnike iz Hrvatske šta ih plaćadu na crno. Fuj.

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5655

Izvrsni članak na temu Bos.Posavine.
Davor Marijan
https://www.vecernji.hr/vijesti/za-pad-bosanske-posavine-krivi-su-srbi-bili-su-nadmocniji-i-bolje-organizirani-1442716

Citat:

Srpske snage imale su početkom listopada 1992. približno šest puta više vojnika, a hrvatske vojnoobavještajne procjene govorile su da je nerazmjer osjetno manji, pa čak i izjednačen

Najnovija knjiga istaknutog povjesničara Davora Marijana najbolji je dokaz zašto povijesne događaje, osobito one ispolitizirane, treba prepustiti struci. Pad Bosanske Posavine, jedna od najkontroverznijih ratnih epizoda 1990-ih, ogledni je primjer politizacije i nevjerojatne manipulacije povijesnim događajima, koja je poprimila tolike razmjere da valjda nema nikoga tko nije pomislio da prostor na kojem su nekad u većini živjeli Hrvati nije „izdan“ i „prodan“ Srbima.

S obzirom na to da se dio Bosanske Posavine oko Orašja i Domaljevca održao, kao i područje Gradačca i dijela općine Brčko, može se govoriti samo o padu zapadnog dijela Bosanske Posavine. Iz hrvatske perspektive, ako je itko „kriv“ za taj pad, to su onda Srbi. Bili su brojniji, bolje organizirani i pokazali su veći stupanj upornosti u borbama. Hrvatska tumačenja, što uključuje i jednu analizu koja je neposredno nakon pada Bosanskog Broda napravljena za hrvatsko vrhovništvo, potpuno minoriziraju srpsku značajku. Dijelom je to podcjenjivanje bez ikakva temelja, a dijelom odraz krajnje loših obavještajnih prosudbi hrvatskih obrambenih i sigurnosnih struktura.

Srpske snage konstantno su bile brojnije i bolje naoružane.

iz srpskih je podataka razvidna srpska premoć i to je ključ razumijevanja pada zapadnog dijela Bosanske Posavine. Naravno, uz niz nedostataka hrvatske strane: lošu organizaciju, loš i kompliciran sustav zapovijedanja, izražen lokalizam, slabiju topničku potporu itd.

Spekulacije o izdaji i dogovoru pogoduju tadašnjim ali i kasnijim protivnicima politike Franje Tuđmana. Pogoduju i dijelu hrvatske i bošnjačke populacije iz Bosanske Posavine, koja tako sebe amnestira od nesudjelovanja u ratu ili kratkog sudjelovanja u njemu, odnosno od svog povlačenja s bojišta prije pada Bosanskog Broda. Iznimno velik broj formalno mobiliziranih osoba povukao se s ratišta sredinom srpnja 1992. U nekoliko dana potkraj lipnja i početkom srpnja doslovno su „nestale“ tri brigade HVO-a. Ta populacija ima itekakvih osobnih razloga inzistirati na teorijama zavjere i dogovorima, izdaji i sličnim tvrdnjama koje relativiziraju njihovu osobnu odgovornost.

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5655

Citat:

Srpska je vojska Posavinu pokušala osvojiti i u travnju 1992., ali su je postrojbe HV-a i HVO-a spriječile. Zašto se u listopadu obrana raspala?

Bosanska Posavina bila je visoko na listi srpskih prioriteta u BiH. Već je sukob s početka ožujka 1992. u Bosanskom Brodu, kada je cilj bio most na Savi između dva Broda, upozorio na postojanje vojnog plana.

Danas znamo da je to bio plan „Drina“, za čiju je realizaciju bio zadužen Tuzlanski korpus JNA.

Uz pomoć snaga iz Hrvatske taj je pokušaj spriječen, kao i mnogo veći pokušaj u travnju kad je kod sela Gornjih Koliba razbijen jedan oklopni bataljun JNA.

Značenje te pobjede nadilazi lokalnu razinu, jer su istovremeno srpske snage zaustavljene u napadima na Šujicu i Livno te u pokušaju ulaska u dolinu Neretve iz smjera Stolca.

Pobjedom kod Gornjih Koliba zapadni dio Bosanske Posavine održao se još nekoliko mjeseci, no strateški interes i nadmoć srpskih snaga u listopadu su ipak prevagnuli na tom dijelu bojišta.

Citat:

Hrvatski strateški cilj bio je obraniti što više prostora, što se može svesti na dvije riječi – uporna obrana. Naravno, uz logistički oslonac i vojnu pomoć iz Hrvatske.

Srpski ulog bio je daleko veći zbog nužnosti stvaranja i održanja prometne veze sa Srbijom.

Srbi su u Bosanskoj Posavini već od 17. travnja do 3. svibnja stvorili preduvjete za vojnu pobjedu, a to su bila brza i relativno laka zauzimanja Bosanskog Šamca, Doboja i Brčkog. Zajedničko je tim gradovima relativna muslimanska većina i, u dva slučaja, postojanje garnizona JNA koji su omogućili srpsku premoć.

To je bio preduvjet za provedbu druge etape srpskih planova: stvaranje sjeverne granice koridora, a to je rijeka Sava kao prirodna prepreka na kojoj se malim snagama može postaviti jaka obrana, a glavne snage osloboditi za manevar po ratištu, što je u konačnici i učinjeno.

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5655

Citat:

teoretičari urote tvrde da su se hrvatske postrojbe povukle s područja kojima je prolazio koridor nakon dogovora Hrvata i Srba. Što se uistinu dogodilo?

Prvo, srpske su snage imale izrazitu nadmoć, koja je rezultat mobilizacije svih materijalnih i ljudskih resursa Srba iz BiH. Materijalnoj bazi JNA nesrpske snage ni izbliza nisu mogle parirati.

K tomu, HV je tada bio u specifičnom položaju. Naime, nakon Sarajevskog primirja slijedila je prva demobilizacija vojnika jer se očekivalo da će Vanceov plan dovesti do mirne reintegracije okupiranog teritorija.

Drugo, demobilizacijom su smanjivani golemi financijski izdaci i pokretalo se gospodarstvo, koje je ostalo bez velikog dijela radnika jer su ili mobilizirani ili su se dragovoljno uključili u vojsku.

Uz to, dio vojske, posebice djelatnog postroja ZNG-a, bio je na Južnom bojištu na teritoriju Hrvatske i u istočnoj Hercegovini.

Organiziranost i razina uporabljivosti postrojbi HVO-a bila je na vrlo niskoj razini i s izraženom nemotiviranošću za borbe dalje od kućnog praga.

Okolnost da dijelovi HV-a ratuju u drugoj državi, zbog čega je Vijeće sigurnosti UN-a Hrvatsku nekoliko puta prozvalo, dvaput samo u svibnju 1992., također je bila nepovoljna.

Na koncu, tijekom borbi trajala je stalna borba za vlast između lokalnih hrvatskih političara koja se, pojednostavljeno, svodi na opredjeljivanje „za i protiv“ Ike Stanića i Vinka Begića, što je moralo ostaviti traga i na vojnike HVO-a.

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5655

Citat:

Zašto su se hrvatske postrojbe povlačile bez borbe? Osobito je čudno povlačenje iz Bosanskog Broda.

Teško da u povlačenju iz Bosanskog Broda ima nešto čudno. Slom obrane trajao je nekoliko dana, u kojima GS HV-a, a on je bio nadležan za taj dio bojišta, nije bio u stanju naći i dovesti nekoliko stotina vojnika i zatvoriti probijenu crtu kod Zborišta i Gornjih Koliba. Čak je izvlačenje izvedeno poprilično organizirano, bez gubljenja veće količine opreme, posebice na desnom krilu mostobrana, gdje su bili uglavnom vojnici iz 111. riječke brigade. U Bosanski Brod srpska je vojska ušla odmah nakon povlačenja hrvatskih snaga.

Citat:

Orašje uspjelo obraniti?

Uz pomoć iz Hrvatske i zbog okolnosti da je kod njih postotak napuštanja vojnih obveznika bio uvjerljivo najmanji.

Citat:

mobilizacija Hrvata iz Bosanske Posavine nije bila osobito uspješna jer je većina vojnih obveznika izbjegla u Hrvatsku. Je li to presudno utjecalo na gubitak teritorija?

U Bosanskoj Posavini dogodilo se isto što i u nekim drugim dijelovima BiH s većim postotkom hrvatskog stanovništva, a to je da se poslije pada matičnog područja događalo veliko osipanje postrojbi HVO-a, kao primjerice u slučaju Jajca, Bugojna ili Kaknja tijekom 1992. i 1993.

U Bosanskoj Posavini taj je postotak osipanja bio čak i veći nakon što su srpske snage zauzele Modriču, Derventu i Odžak.

Sredinom srpnja stabilizirana je solidna crta na bosanskobrodsko-derventskom dijelu bojišta, sjeverno od Dervente i obrana tog prostora ovisila je o brojnom stanju angažiranih vojnika.

U obrani je prevladavao kontingent usitnjenih sastava HV-a iz Hrvatske, a kada domicilni vojnici postanu manjina na nekom bojištu, taj je prostor tada realno izgubljen, što se u konačnici i zbilo u borbama koje su okončane 6. listopada padom Bosanskog Broda.

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 5655

Citat:

Nije li Aliji Izetbegoviću i službenom Sarajevu bilo u interesu da sklopi vojni savez s Hrvatskom i obrani što više teritorija? Kakva je uopće uloga Bošnjaka (tada Muslimana) u bitci za Posavinu?

Izetbegović nije bio zainteresiran za vojni sporazum ni s Hrvatskom ni s Hrvatima u BiH.

Ignorirao je stanje na ratištu i političke odnose nakon povlačenja Srba iz tijela vlasti, kada je cijela upravna struktura BiH izgubila legitimitet, a on nastojao kapitalizirati verbalnu diplomatsku potporu.

U poslijeratnim bošnjačkim tumačenjima rata to je potpuno ignorirano. BiH je kao zemljopisni i politički pojam opstala zbog angažmana Hrvatske i pomaganja HVO-u. To je neosporno.

Muslimani u Bosanskoj Posavini participirali su u postrojbama HVO-a, što govori o irelevantnosti „službenog“ Sarajeva za stanje na tom dijelu bojišta. Činjenica je da su u Gradačcu i Brčkom osnovane brigade HVO-a, ma koliko se to danas ignorira ili prešućuje

Glazbenik

Sokolić je napisao/la:

Srbi su u Bosanskoj Posavini već od 17. travnja do 3. svibnja stvorili preduvjete za vojnu pobjedu, a to su bila brza i relativno laka zauzimanja Bosanskog Šamca, Doboja i Brčkog. Zajedničko je tim gradovima relativna muslimanska većina i, u dva slučaja, postojanje garnizona JNA koji su omogućili srpsku premoć.

Što je zajedničko tim trima gradovima?

U sva tri grada, osim što su Muslimani bili najbrojniji, Hrvati su na popisu 1991. bili tek četvrti po brojnosti nakon Muslimana, Srba i Jugoslavena.

Bosanski Šamac
Muslimani = 34.90%
Srbi = 28.12%
Jugoslaveni = 19.15%
Hrvati = 13.25%

Brčko
Muslimani = 55.53%
Srbi = 19.93%
Jugoslaveni = 12.59%
Hrvati = 6.99%

Doboj
Muslimani = 40.56%
Srbi = 29.13%
Jugoslaveni = 15.87%
Hrvati = 9.86%

Brčko i Doboj su imali garnizone JNA.

Junuz Djipalo

Idu mi na živce ti Posavljaci, cvile za P. a u nijednom gradu nisu uspjeli biti ni relativna većina. U B. Brodu smo bili najbliže tome ali bez gradova nema inteligencije i uprave. O.K. znam da je komunizam preferirao one druge ali trebali su skoncentrirat se na jedan bar. Dobro smo mi i prošli.

HercegBosna.org

Bosanska Posavina - istraženost i kontroverze

Online