Ne mislim na preživljavanje krize, nezaposlenosti, slamanje srca, mislim na preživljavanje daleko od trgovina, kupnje preko interneta, donošenja hrane na vrata i sl. pogodnosti života u urbanoj zajednici.
Zamislite sebe za trenutak prepuštene sebi i svojim vještinama...
Kakve vještine posjedujete kada je preživljavanje u prirodu u pitanju? Imate li kakvog iskustva u tome? Znate li uloviti sebi obrok, ili ubrati jestive gljive a izbjeći otrovne? Znate li kako se liječi ujed zmije otrovnice? Umijete li pročistiti vodu ili odrati janje?
Koliko bi dana, mjeseci ili godina dali sebi da živite bez ičije pomoći, imajući samo ono što vam priroda nudi?

Daleko od kuce, negdje u "divljini", mogu provesti punih pola sata.

Salu na stranu, nikad nisam testirao sebe na bas toliko ekstremne uslove, ali jesam bio na Majevici, tako da to dodje na isto.

Pa jedno od rane zore do pred sumrak, s tim da morao bih ponijeti vodu, sto je neki minimum bez koga ne bih mogao izdrzati ni jednog sata, a kamoli jedan dan.

Volim se pentrati po raznim nepristupacnim predjelima i cukama. To me nekako opusta i lisava me nagomilanog stresa.

A spremanje hrane, skloništa?
Ja moram priznati da ne znam skoro ništa.

Mogu bez hrane izdrzat barem jedan dan, ali bez vode nikako.

Onda ćeš (kao i ja) toliko i trajati u divljini. Drugim riječima, kraće nego vrhnje na ljetnjem suncu.

Evo dobar link, za sve neznalice poput mene...

http://www.znanje.org/i/i22/02iv05/02iv0514/naslovna%20strana.htm

Pa gledamo mi Discovery.

Pa daj neki savjet, kad gledaš...

Inače, za avatar bih ti zavrtao uši.


Evo jednostavnog recepta, nešto što se ljeti može lako naći...


SKAKAVCI

Potrebno je:
2 kg skakavaca

Priprema:
Zagrijati pećnicu na 120 stupnjeva. Isprati skakavce pod mlazom vode pa ih raširiti na široki pleh.

Peći skakavce u pećnici četiri sata. To treba uraditi rano izjutra.

Pleh sa skakavcima staviti na otvoreno sunce i ostaviti da se skakavci suše preostali dio dana, prevrčući ih s vremena na vrijeme.

Odbaciti noge, glavu i krila.

Skakavci se u prirodi mogu spremiti u jestivom ulju. Prže se, kao i krumpir.

Odrastao u šumi uz djeda i tetka lovca.Ta iskustva mi dobro došla u ratno vrijeme,još više proširio vještine.

Kada sam otvarao da vidim šta piše Markan mislio sam da će napisati "Nosim uvijek Bibliju sa sobom, tamo su svi odgovori.".

Jednim dijelom sam zbog toga i postavio ovu temu.

Ekonomski kolaps je neizbježan.

A s njim i sve drugo... Ovo će te možda morati naučiti na teži način.

Ako već ne znate.

Naravno da su tamo svi odgovori,pa i za buduća vremena.Pametan čovjek će biti spreman za ta vremena,što manje vezan uz sustav.

Pa piše ponešto i o ishrani, što bi kršćanin trebao jesti.
A što ne...
Biblija se ipak, prije svega bavi duhovnošću čovjeka.
Ali to nije tema.

Sustav ne voli one koji mogu i žele živjeti bez njega.
To su sve luđaci, vjerski fanatici, radikalni elementi društva... : )
Sustav voli male, pokorne dupelisce, koji veličaju vlastite okove.

Mislim da se kod nas nema gdje izgubiti u smislu da moramo biti u šumi bez hrane i vode a oko nas nigdje niko. Uvijek su tu u blizini talibanski kampovi i skupovi četnika.

Svi su oni blizu naseljenih mjesta.Pogledaj na google maps područje oko Vlašića npr.,ili dio na potezu prema Fojnici-kilometri i kilometri šume...
Vidio sam ogromne šume na području Grahova-Glamoča-Drvara...tamo kad se izgubiš,jadna ti majka

Navigacija-koliko poznajete "starinske" sisteme navigacije?

Šta ćeš u Drvaru ili Glamoču?

Pa,širili granice Federacije,dok nije Dayton potpisan

Doduše, previdio sam istočnu BiH i RS. Tamo se stvarno lako izgubiti.

Pa u ravnici je još i gore. Malo je šumom pokrivenog područja, divljač lako uočava čovjeka a inače je ima malo... Realno, najviše šansi za preživjeti imaju ljudi u dinarskom podrčuju, gdje ima šuma, pitke vode i mjesta za sklonište.
Ovdje nije realno uzeti pušku i otići u brda, nije ni čudo što su se ovdje rijetko dizale bune. Moralo se raditi, zemlja ne zna čekati...

Imam osjećaj da bi Markan mogao dati korisne savjete, isto tako mislim da je zomby taj.
Pa čak i onaj Bumbar.

Rado ću pročitati.



Odoh na dernek kod Graničara Joze, dok još ima struje.

Meni je u BiH veći problem kako preživjeti ako uđeš u minsko polje, stvarno je šteta što ima toliko brda i planina a nemaš potpunu slobodu kretanja.

Problem je što su se ljudi otuđili od prirode,hedonizam preovladava,tv i kauč je ljepši od lomatanja po šumi...Moj kraj je izuzetno bogat prirodom,ima vode,ribe,divljači,hrane,šume...

Zapamtite jednu stvar-svaku vještinu koju naučite i poznajete,imat ćete priliku isprobati u životu.

I ja tipujem na Markana, na ovoj temi, kao i Wind.Logorska vatra, ulovljena rijecna riba i price za zabavu poput one o bliskim susretima sa zivotinjama.

Sto Markane vise ne pises na onoj temi ?Srnu si opisao fenomenalno, neki muskarci onakav tekst ne bi mogli o djevojci sastaviti :)

Baš tako. Ja šetam satima i satima i tačno ću jednom nastradati. Već sam jednom našla granatu





Ali uvijek sa sobom nosim nož, za ne daj bože...
Mada bih rado vidjela te životinje od kojih bih se morala braniti, al ništa kod nas nema.
Samo zečevi.
Što se tiče preživljavanja ne znam ništa iako gledam Bear Gryllsa
Iz njegovih emisija sam naučila samo jednu stvar- da je svaka životinjica puna proteina

Pa nije ljepši, ali nam se nameće i lakše je tako. Ne mogu kupiti sebi šumu, ali TV mogu.