Opet me nisi razumio. Ne radi se o njima uopće, niti glorificiram nijedne, samo pokušavam staviti dvije strane i nas u sredinu. Jebe mi se jel provrije prije njihova jedna glava od druge, normala da su ovi sjeverniji i gori depresivci, oni su mi sasvim nebitni, osim za prikaz nas između raznih društava, jer želim reći da smo mi srećom još uvijek sačuvali mahom one iskonske obiteljske vrijednosti i na sve to brojne naše žene postižu zavidne profesionalne rezultate, a to im se ovdje teško želi priznati ili još gore dozvoliti. Mada je njihova žrtva jedna od najtežih, pošto se bore s nekim od najgorih oblika muškog šovinizma, a istovremeno u sebi balansiraju i majku i karijeru i ženu po mjerilima komšiluka. I takvih žena je brdo. Ali autoritativni, brđanski ponos to ne dozvoljava.

Rekao bih da je, na razini cijelog društva, najviše za položaj žene u nas napravio komunizam. Što se tiče tradicije, tu je uvijek teško generalizirati, a posebno zaključivati na temelju individualnih obiteljskih primjera. Statistike pokazuju kako broj žena među visoko obrazovanima i studentima raste (na PFZG je oko 70% ženskih studenata), ali njihov udio se razmjeno smanjuje kako se ide dalje u hijerarhiji. Dakle, žena je u redu dok ne odstupa od zadane uloge domaćice, kućanice, majke, ali čim se to promijeni i pristup se mijenja.

Što se drugih tiče, u jednoj regiji jedne europske države su žene tek 1990. dobile pravo glasa. Državi zapadnijoj od nas.

Upravo to. U redu je da diplomiraš, okači papir iznad goblena kojeg isheklaš, ali mojne da se sad rasipaš nekak'im magisterijma i bog te prosti, doktoratima ;)

Meni je jučerašnja tema otkrila nekoliko poraznih činjenica i to od strane mlađih, mahom obrazovanijih i ko biva kozmopolitski nastrojenih osoba.

Što se drugih država tiče, samo sam htjela za "Biblijčare" pojasniti kako taj autoritet funkcionira u katoličkim i ateističkim zapadnim obiteljima, a kojih sam bila dio, naravno ne govorim o nikakvom generalnom uzorku nego samo sebi bliskim pričama, iz kojih sam izvukla šemu da smo bez obzira na sva sranja, opet nekako uspjeli najbolje sačuvati gnijezdo obitelji (mada često odolijeva raznim izazovima) i to baš kad promatram uzorke zaposlenih žena i majki. A na koje se digla i kuka i motika.

Slažem se. Osim toga, razina obrazovanja i ambicije korespondira (najčešće) i s interesima, širinom pogleda i sl. Osobno bih poludio da mi kod kuće jedina tema za razgovor budu novi modeli veš mašina i prljave čarape.

Inače, koga zanima:

http://history-switzerland.geschichte-s ... rland.html

Eto to. To je ujedno i odgovor na ono pitanje o "dominaciji" i fetišima na istu. Svatko naravno ima različite preference, ali meni je fantastična simbioza i odnos dvoje ljudi samo onaj koji me inspirira, nadahnjuje, odnos gdje su obostrani uspjesi poticaj, odnos koji provocira moje domete, koji mi verbalno čačka po instalacijama smještenim ispod frizure i traži ravnopravnu angažiranost u ponekad nenadjebivim prepirkama i raspravama oko milijun različitih tema.




Sad ću na čitanje, hvala ;)

Vidim u zadnje vrijeme žene sve više prkose ovima u S. Arabiji. Čak im toliko dosade da i poneka dodatna prava izvuku.

Dok ovima ne pukne film.

Nisu baš poznati kao strpljivi i razumljivi za žene. Moraju po malo zbog svijeta. Mislim da i ovo "arapsko proljeće" radi svoje.

Prvo ćemo malo o posljedicama "modernog" života...

Raspad tradicionalne obitelji

Psiholozi i sociolozi ističu kako podaci ne ukazuju samo na to da je institucija braka u velikoj krizi, nego i na sve izraženiji pad odgovornosti ljudi, koji nisu spremni na kompromise..

Osim što već godinama stremimo biti kao Zapad, imati uređenu i modernu državu, od istog smo tog Zapada »pokupili« niz negativnih trendova. Tako je i među Hrvatima institucija braka posljednjih godina bitno izgubila na važnosti iako se i dalje želimo predstavljati kao društvo koje čvrsto njeguje tradicionalne obiteljske vrijednosti. Statistika govori drugo.

U Hrvata je sve manje sklopljenih brakova, a sve više razvoda. Nekad je razvod u društvu bio tabu-tema, a danas je uobičajena pojava. Danas u Hrvatskoj »puca« svaki četvrti brak. Psiholozi i sociolozi ističu kako ti podaci ne ukazuju samo na to da je institucija braka u velikoj krizi, nego i na sve izraženiji pad odgovornosti ljudi, koji nisu spremni na kompromise, prilagođavanje, toleranciju...

Naravno, postoje situacije u kojima je razvod jedino logično rješenje, kad dođe do obiteljskog nasilja, dugotrajne nesreće i nezadovoljstva te kad jedan od partnera dugotrajno trpi psihičku ili fizičku bol. Znanstveno je dokazano da obiteljsko nasilje ima brojne negativne posljedice na razvoj djeteta. Dijete koje odrasta okruženo nasiljem taj će obrazac ponašanja prenijeti na svoju buduću obitelj. Zato je razvod takvoga braka i za dijete i za bračnog partnera koji trpi nasilje - spas.

Očito je da se društvo mijenja, pa bi se s tim trebala promijeniti i hrvatska pravna procedura prekida bračne zajednice. Kod nas razvodi i dalje nužno završavaju na sudu. Nova će se vlast morati pozabaviti tim problemom jer kada postane članica Europske unije, Hrvatska će biti jedina država koja nema zakonski reguliranu obiteljsku medijaciju koja bi omogućila izvansudsko dogovorno rješavanje pravnih posljedica razvoda braka uz posredovanje treće, neutralne osobe.

Sve veći broj razvoda brakova, izvanbračnih zajednica, jednočlanih kućanstava i samohranih roditelja jasno ukazuju na raspad tradicionalne obitelji. Na žalost, na tom je putu i Hrvatska.

@Markane,

to je opća posljedica nakaradnih vrijednosti posloženih loše diljem svijeta. Obitelj je u nikad većim iskušenjima, naravno, ali zar će obitelj sačuvati žena koja bdije kod kuće kao stražar 24 sata dnevno? Neće. Djeca odu u školu pa se drogiraju, iziđu vani, pa rade sve od kriminala do kurvaluka. Nema to veze sa VREMENOM provedenim s njima, nego NAČINOM na koji ih odgajaš u vrijeme koje jesi s njima. Jel ih formiraš u sposobne ljude ili u nesposobne. Nekome je baš to "držanje dlana pod guzicom" došlo glave kasnije u životu. Ja sam sjedila na ekskurziji sa ekipom koja se bola u venu za istim stolom, i pita me lik - oš ti? Ja kažem - neću. On nastavlja svoj posao, priča nastavlja u tonu gdje je stala, nikakvih problema. Postavka da si ono što je društvo je najlažljivija koja postoji. Ono si što TI jesi. U šta se transformiraš u takvom društvu, u obitelji, u okruženju. Majka koja radi može biti sjajna majka i od 16 pa do 22h. U to vremena stići naučiti klince životu i funkcioniranju u istom. A neke klince uči i ono vrijeme kad majka nije tu. Kćerke može naučiti kakve žene trebaju da budu. Odgovorne, marljive, vjerne svojim težnjama i snovima, oslonac mužu u financijskim problemima, žene na koje se računa, drugo krilo jednog aviona.

Ne može.

Najveći shit ikada napisan.
Naše su mame radile čak i treću smjenu do devedesetih.
Moja je s tatom u to vrijeme dizala našu kuću bez ičije pomoći.
Zbog toga je ona moj heroj od koje sam naučila borbu i ničim nisam bila zakinuta zbog njene tegobne smjene u proizvodnom pogonu jedne socijalističke firme.
Hoćeš reći da nas troje djece od kojih nitko nikada nije imao nikakva većeg kiksa (osim političkog ;) danas nisu dobri jer je mama radila?

Evo povirila je i jedna danas tu. Ilirka. Radi do 4, a tri kćerke ko zmajevi. Zdrave i odlične cure.

Ali ovo bi bio moj kraj na navednu temu.
Nekima se zaista nema šta reći.

Polozaj zene u danasnje vreme u ovim krajevima je slozen, i zahtevan...

Ali treba reci da sto se tice nekih predhodnih epoha, zene nikad bolje nisu stajale. Ne treba ici daleko, samo jednu ili dve generacije iza nas, kad joj je radijus kretanja bio kuhinja-spavaca soba-basta... izbacene iz javnog zivota, politike, kulture... i ono malo zena koje su na tim poljima napravile proboj su vise bili izuzetak koji potvrdjuje pravilo - patrijarhat do sudnjega dana.

Nije to tako danas, imamo zene i u politici, medijima, knjizevnosti, kulturi, modi, medju hirurzima, advokatima, inzinjerima... to je solidan napredak, i cini mi se da ce protokom vremena sve vise dolaziti do nivelacije podela zasnovanih na polu.

Zene su se emancipovale, imaju diplome, govore strane jezike, putuju... udaju se i razvode bez sufliranja porodice, same odgajaju decu, guraju se i laktaju za svoja prava. Nekad mi se cini da su vatreniji borci od muskaraca.

Dal je to ok sa muske strane...meni jeste, nekima nije... cini mi se da bi neki sve prodali da imaju serijetska prava, da ulogore 4 zene u 4 zida, da im peru noge i seku dlake iz nosa, a vani mogu samo sa cebetom oko glave...

E to ne moze vise, ako si dunster, dolazis cirke, lupas samare, prokockas platu... jednom ces doci kuci i provaliti da robinje vise nema...zapalila Pa onda jedi *** sam u kuci, mazi pastetu i cajnu kobasicu, placaj kurave...

Necu sad da pricam na koju stranputicu su skrenule neke zene sa konzumiranjem preterane slobode, i na sta ih takav zivot napravi... to nije sad bitno...

Muskarcima je bacena rukavica u facu, neki jos placu sto nisu "stara dobra vremena"... oni koji se prilagode, imace partnera i prijatelja pored sebe, oni koji furaju macho stil... jebace nesto kao mladi, ali nece posle imati ko da im obrise dupe kad budu nepokretni...jbg...

Kad budeš lice u lice sa Bogom,a ti Mu reci da,sve ono što je zapisano i dato Mojsiju kroz Zakone,je pogrešno.





Radila je i moja.Pa fasovala karcinom od kemikalija iz labosa.





Bila si zakinuta.Njenim odsustvom.

Neke žene prave veliku grešku misleći da će satirući se od posla u kući i van kuće i nastojeći da budu svuda "vrh vrhova" nekome nešto dokazati. Kao, vidite me kako letim od pijace do amfiteatra, od vrtića do kafića...
Jok brate, život je jedan. Zabole me šta će ko da misli, ja sebe pomalo i štedim. Više volim da šećkam gradom nego da pravim torte (uopšte ne umem da pravim torte), više volim svoju slobodu nego ijedno živo priznanje i novac.

Mnoge djevojke i žene misle da mogu da budu “samostalne”, i da sve odluke u životu donose bez polaganja računa bilo kome.Takvo razmišljanje je najveća zabluda u koju jedna djevojka-žena može da upadne.Najveća! U ovakvom svijetu djevojka nikada ne može da bude potpuno samostalna i neovisna.Ona može da samostalno izabere kojim putem će ići, ali na svakom od tih puteva se nalazi neki muškarac,kome će morati da polaže račune i od koga će morati da traži dozvolu za skoro sve stvari u životu.A vi me demantujte da nije tako...
Brak i obitej se može podvući pod ovu temu,ali mislim da treba posebna tema.

To sve važi i obrnuto. Nijedan mladić ni muškarac ne može da pobegne od mišljenja svoje mame, babe, devojke, žene pa na kraju i ćerke. Neko će da mu drobi pored uha hteo to on ili ne. Još ih ubediš da su izuzetno srećni što je to baš tako.

Ja ne mogu da vjerujem, part II.
Jel netko ovdje zagovara fulkul samostalnost, neovisnost i sve ostale stvari o kojima bi se možda i dalo razgovarati da ima normalnih sugovornika? Jok. Ja konkretno ovdje samo zagovaram obično pravo žene da ako želi, radi; da ako ne želi, ne radi, da ju se ne tretira kao pravilicu beba i metilicu mrva ispod stola, da se manete sranja o "poslušnosti" i dominaciji jer zvučite kretenski, a niste kreteni. Točka.





Ja ne znam u kakvom ti životu živiš, ali evo konkretno šta bi meni značio "muškarac na tom putu" - prijatelj, zajebant, oslonac, partner, jebač, ali kako rekoh prije, (ne da mi izdaje dozvole, čuj dozvole jebote..ko da sam mu vlasništvo.. ) nego da mi njegova blizina bude točno onaj detalj koji mi fali da upotpunim sebe, ne kroz degradaciju, ne kroz "polaganje računa", nego kroz najnormalniji odnos dvoje ljudi u kojem se voli, galami, plače, smije, šuti, koji je nekad bolji, nekad gori, kako nam dan dođe, kako nam grah padne, on meni treba da mi ubije žohara na zidu, ja njemu da mu upalim veš mašinu, oboje si trebamo u usponima i padovima, u kvalitetnim diskusijama o filmovima i muzici, ali taj odnos nikad nije nimalo autoritativan ili podcjenjujući. Izvini jebote ako griješim, ali ja sam odgojena u tom filmu, iz braka dvoje ljudi koji, isto ko što reče Tera, ni danas ne znaju napraviti tortu, ali zato skupa posjećuju utakmice Izviđača ili šetaju uz rijeku, rade stvari koje ih vesele i zaboli ih đon.

Kad ti dođeš, kao da uđe svež vazduh.

Baba mi nije makla s njive i čistog zraka, kruga od deset kilometara oko kuće čitav život, pa ga je isto fasovala.



Ti kažeš. Naprotiv, tada sam provodila sjajno vrijeme sa ocem učeći neke druge stvari, koji je također, gluho bilo da prostite, roditelj i odgajatelj, ili bi trebao biti samo spermonosač?

I meni je tata bio prisutniji u odrastanju. On me vodio kod lekara, na vašar, da kupim cipele. Majka je bila od onih što sve moraju, nervozna, nisam baš bila luda za njenim prisustvom. Sad je razumem, kad poludim vidim nju u sebi.

Tata ti je bio pravi papak bona ;)
I ja sam više vezana za njega nego za nju, da zna kako je branim, ne bi vjerovala.

O čemu vi raspravljate ? O općepoznatoj činjenici da očevi sve udovoljavaju i kupuju kćerkama ?

Ceo život mi prođe u pokušaju da smirim hitlera u sebi i da se opustim. Geni su čudo, ono što mi je smetalo kod majke, sada smeta mojoj deci. Potraga za savršenstvom u svemu uvek se završava porazom.
Kako se isključuje mozak?

Fuuuj, pa te kćerke će sutra biti "emancipirane tuke" koje je otac uvijek učio da se bore za sebe...

Mogu imati i 3 diplome. Ne znači da će znati ispeći "jaja u košuljici".
U biti kad im to jednom pokažeš, i dalje im nije jasno zašto ih prelijevaš uljem.

Žene, još nije vaš red došao. Smotane ste i nesnalažljive.

Dok god imaš šta isključiti znači da si dobro ;)
Baš da ti uvalim čestitku mojoj njoj za rođendan ;)


Ona je edipovski primjerak
slijepe ljubavi prema sinu
još ga ušuškava u topli jorgan
po nekoliko puta u noći provjerava jel diše
jel mu spao jastuk
jel mu vruće ili hladno
ima li u sobi komaraca
svemiraca
indijanaca
uzme muholovku pa tamani horor-likove iz njegovih snova
strastveno ko vojnik mitraljezom
još mu pljuvačkom lijepi razdjeljak u kosi
još mu iznimnim smislom za redoslijed
svake večeri
rukom dobre vile
spremi na stolicu čarape, veš, košulju, traperice i cipele uz krevet
još mu puše u juhu prije nego sjedne za stol
i vadi mrkvu iz nje.

Ona redovito skenira čistoću svih mojih prozora
rendgenskim okom Hitlera
i
ako slučajno nađe na staklu raščevrljenu neku pčelu
(koju sam taman raskecala prvom knjigom koja mi se našla pri ruci)
moram joj zamutiti šećera i vode koliko joj dođe slabo
Ona žuga protiv mog omekšivača
i kupuje mi kuhinjske krpe
koje će se slagati sa bordurom na kuhinjskim pločicama
Ona u osam ujutro svake nedjelje
pita hoću li na misu
što neću
nije me tako odgojila
dere se na telefon da ustanem brže
i još zamišlja da mi je pet godina
da živim s njom i da može kako hoće
pa se krsti tamo kroz slušalicu
i koluta očima kao na ringišpilu
Ona uvijek ima masu bajnih planova za mene
koji uključuju kompletić boje breskve šivan po mjerama iz Burde
i neki posao za fine tete
a ja tradicionalno zalutam
nekom svojom stranputicom
tražeći samo meni poznate zvijezde
Ona poslije svakog mog teksta pije c vitamin
sluša klasičnu glazbu
diše duboko kao Vesna Mimica
i pošalje sms - "Bolje bi ti bilo dijete da rodiš."

Ona stavi na čekanje svoj život
da bi mogla ostvariti naše
smijehom, suzom i galamom
ona je divna i grozna
bez koje ništa ne bi bilo kako jeste
i svi mi bismo bili neki sasvim drugi mi.

To je ljubav, jebeš sve, znaju to i tvoji klinci, ma koliko im čupala živce nekad, to je posebna čarolija ;)