Držite se pogrešnih "fitilja". Ajmo, pod hitno na test kod Leba.

Šta žena ženi učini...



(pokušaj ubacivanja zajedničkog neprijatelja možda ih smetemo pa se prestanu međusobno čerupat. )

1.Radim i sa djecom bez posebnih postreba takodje.Što je sporno ?

Kako djeca sa odredjenim hendikepom trebaju učitelje, nastavnike, socijalne radnike, padagoge, psihologe tako i djeca bez posebnih potreba trebaju te iste ljude odnosno ljude njihovih zanimanja za bolji kvalitet svog djetinjstva i školovanja ..
I kad se radi o tezem hendekepu ne razumijem što zeliš reći a da se tiče same ove teme ?Njegovateljice, porodica i briga društva su nuznost.I što s tim ?To opet s ovom temom nema apsolutno nikakve veze.Bar po mojim shvatanjima.Za vas ostale ne znam kako vidite to.Meni je briga o djeci sa posebnim potrebama i briga o ljudima sa posebnim potrebama normalna pojava.Ne teška i neizlječiva bolest.Ako iziskuje dodatni trud to je nuznost.

2.Ne namjeravam prepričavati sopstveni zivot na forumu, moralisati ili izigravati dobročiniteljku.Uglavnom vrlo dobro znam i što znači dugogodišnja bolest drage i bliske osobe.No jednostavno petaparački romani nisu moj stil.I dalje stojim pri svojim tvrdnjama..Bez dodatnih i suvišnih objašnjenja.Nazalost svi imamo svoj teret koji nosimo u zivotu.Neki uspješno a neki od toga vole praviti dramu, naglašavati svoje zasluge i sl.
Ja ne.Osobito svoju intimu ne bi dijelila sa forumom u takve svrhe.No " moralisati " itekako imam pravo.Sve već dozivljeno i prezivljeno od najranijeg djetinjstva.No muke na bilo kakav sporan način nisam pozeljela " olakšati"Ni sebi ni dragoj osobi.

Ne podržavam. Ne podržavam ni samoubojstvo, a kamoli ubojstvo. Eutanazija je više ovo drugo nego ono prvo. Često je to ubojstvo bez prave želje onoga koji traži smrt. Ako osoba traži smrt/pokušava se ubiti kažu da je psihički bolesna. Bol može dovoditi do neuračunljivosti.

Protiv. Pogotovo kad pogledamo povijest eutanazije i njen vrhunac uspjeha u nacional-socijalističkoj Njemačkoj.

Pobačaj pretpostavljam takodje ne ?

Tako je. S tim da s eutanazijom nemam nikakvog iskustva, a s ovim drugim imam i baš zato sam danas HC protiv. Pro-life.

Ksenči, jesu tebi svi kod kuće ..Proganjaš me ponovo po temama ..Trebam te spucati na ignore ili što ?Od chata dovdje ...Budi normalna..

Je li ja ovo ne mogu pisati na temi ?

Zanimljiv praktičan problem je nastao kod ove moje osobe iz primjera. Osoba je imala pozamašnu imovinu. Problem je što je ne može održavat jer nije živa, niko ne može naslijedit jer nije mrtva. Imovina propada.

Pa u tim slučajevima se od socijalne službe traži da se postavi staratelj imovine, ili to sud radi, majku mu...

Oprosti, sada sam pažljivije pročitala. Osoba ima naslednike. Neka se brinu o njoj i imovini. Nakon njene smrti postaće naslednici pokretne i nepokretne imovine. Sve se to ozvaniči u sudu i nema spora.

Samo u slučaju da nema naslednika, o osobi i nepokretnostima stara se nadležni državni organ, odnosno opština/županija na kojoj se nepokretnost nalazi.

Zato je dobro opunomocit nekoga da moze upravljat tvonom imovinom u slucaju potrebe.

Takodje.Smatram da zene koje se odluče na takav korak ( izuzev ako zdravstveni razlozi nisu u pitanju ) treba oštro osuditi.

Ja to ne mislim. Mislim da društvo treba mijenjati percepciju i oštro osuditi takav čin (osim u slučaju ugroženosti života majke) tako što će ga staviti van zakona. Irski princip. A ne osuđivati ženu koja je to učinila. Jer bude takva situacija da žena ne vidi drugi izlaz ili nije dovoljno informirana što će učiniti ili je dezinformirana. Primjerice, žena koja čita Cosmo i o pobačaju se ne informira mimo toga nigdje, ne zanima ju, imat će stav o tome kao prema rezanju noktiju.
Nadalje, ženu često u kut stjera muškarac. Ako je to van zakona onda ne može.

Offtopic smo. Sarajka počela, ja odgovorio ti nastavljaš. Ako i tebi odgovorim ode u nedogled.

Offtopic smo. Sarajka počela, ja odgovorio ti nastavljaš. Ako i tebi odgovorim ode u nedogled.

Zena je smor...

Pitanje života i smrti - eutanazija, za ili protiv?

Pravo na život, odnosno pravo na smrt?

Dakle ovako... U zadnjih par dana nisam bas previše bila posvećena blogu iz jednog meni ne baš tako dragog razloga - škola. Zadnja godina, uskrsni praznici, maturalni rad, bliži se kraj svi su u nekoj strci. No evo ga napokon.

Iz etike učili smo o jednoj temi koja je vrlo diskutabilna, imati ćemo i debatu protiv "vjernika" (druge polovice razreda koji pohađa vjeronauk) i to sve na temu eutanazije. Moja grupa s etike je afirmacijska, a vjeroučenici su negacijska. Dakle moja grupa bi trebala iznjeti što je više moguće činjenica koje bi potkrijepile našu tezu (koju za sad nemamo, još!), koja bi trebala po mom mišljenju zvučati otprilike ovako:

"Pravo da se izabere smrt" - Tu tezu mogu potkrijepiti činjenicom da se broj neizlječivih bolesnika iz Britanije koji odlaze umrijeti u švicarski kliniku za medicinski potpomognuto samoubojstvo u posljednjih godinu dana udvostručio.

Tko ima pravo odgovarati tuđim životom i o njemu odlučivati? - nitko s time se slažem, ali ipak ponekad se dogode situacije u kojima je to "potrebno", npr. za osobu koja trpi nesnosne bolove, boluje od neizlijećive bolesti, ili je pak dugo vremena u komi i nema nekih predispozicija za daljnji život nakon oporavka. Zašto nekome braniti, oduzimati mu pravo na izbor? Nitko ne postavlja pitanje da li itko ima pravo na to?

Što bi to pak bilo pravo na smrt? Najjednostavnije rečeno, to bi bilo pravo svake osobe da odlučuje u kojem će trenutku i na koji način umrijeti, naravno u onoj mjeri u kojoj je takav izbor realno moguć. Svatko ima pravo živjeti kako želi, ako svatko ima pravo i odlučiti kako će živjeti, prolaziti kroz taj život koji nam je dan, onda isto tako imamo pravo i skončati ga kada tako odlučimo.

Mišljenja su podijeljena u vezi ove teme, jer nitko ne razmišlja jednako, svi smo različiti, a po meni to je još jedan razlog iz kojeg bi se pravo na smrt trebalo omogućiti. Neka svatko može izabrati što želi.