Vjernik pred teorijama zavjere

AUTOR: IVICA ŠOLA

Teorije zavjere su neka vrsta metafizičke sociologije koja mnoštvo pojedinačnih događaja želi čitati pod vidom nekog prvog principa, nepokrenutog pokretača.

Jednu od najfantastičnijih teorija zavjere koju sam čitao odnosi se, naravno, na Židove. Tako neka neopoganska sekta tvrdi kako je Treći Reich zapravo židovska tvorevina uz pomoć koje su krenuli u osvajanje svijeta. Ne negira se Auschwitz, štoviše, on je dio toga plana pri kojem bi se druge optužilo i ušutkalo za zločine nad Židovima, i tako potonjima, iz statusa žrtve, tolerirala svaka bedastoća, zločini i imperijalne namjere u budućnosti. Slične priče ispričane su i o napadu na Blizance u New Yorku, tj. da su Amerikanci napali sami sebe kako bi imali pokriće za svoju imperijalnu ekspanziju pod krinkom borbe protiv terorizma. U Hrvatskoj pak, od strane ozbiljnih ljudi i "uglednih novinara", već se godinama provlači teza o dogovorenom ratu između Tuđmana i Miloševića pa je, valjda, Milošević nazvao Tuđmana prije raketiranja Banskih dvora da se skloni, kako bi u miru mogli nastaviti dogovor oko ratovanja i mirenja i vrag će ga znati oko koječega još. Priče o Židovima koji žele zavladati svijetom, masonima koji vuku tajne konce svjetskih događaja i revolucija, jezuitima ili opusdeovcima koji spretno izvrću religijske i crk­vene laži u istine sve su brojnije. Snaga teorija zavjere je ne samo u njihovoj narativnoj "logici" i privlačnosti, već još više u tome da ih ne možete pobiti iz prostog razloga što ih ne možete ni dokazati, a snaga predrasuda koju stvaraju nerijetko je jača od bilo kakve razumne argumentacije.

Temeljni paradoks teorija zavjere sastoji se u tome da ništa zapravo nije tako bjelodano i jasno kao tajna, da ništa nije tako lako pročitati kao ono što je skriveno i nevidljivo. Dakle, što je stvar opskurnija - to je jasnija, dočim ono što je vidljivo, što se pojavljuje je sumnjivo, opskurno, koje treba biti protumačeno komplotističkim principom. Teorije zavjere su neka vrsta metafizičke sociologije koja mnoštvo pojedinačnih događaja želi čitati pod vidom nekog prvog principa, nepokrenutog pokretača. Što je svijet složeniji i teži za razumijevanje, paranoja postaje utok zbunjenom ljudskom razumu koji potom priča priče uz pomoć kojih nastoji unijeti red u nered, smisao u mnoštvo događaja, nastojeći naći suvislu poveznicu nepovezivog. S druge strane, neozbiljno bi bilo reći da zavjere ne postoje. Što je drugo državni udar, ili ubojstva poput Julija Cazara? No zavjere, bilo da uspiju ili propadnu, ipak iziđu na svjetlo dana, dakle, nije im cilj da budu zavjere već fakti. Sve raširenija vjerovanja u nekakve trajne skrivene sile koje vode svijet i vuku njegove konce, premda to ne uspijeva ni predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država, govori o tome da će proporcionalno složenosti današnjega svijeta rasti i kolektivne paranoje.

Jedno je točno, svijet i događanja u njemu su toliko složena i slojevita da – a to znam kao znanstvenik koji je radio mnoga egzaktna istraživanja društvenih kretanja objavljena u znanstvenim časopisima – kada završite istraživanje ono više ne vrijedi. Za vrijeme njegove izrade stvari su se značajno promijenile. Događa nam se paradoks "obrnutog Marxa" koji je tvrdio da su filozofi sve vrijeme svijet tumačili, a radi se o tome da ga treba mijenjati. No, danas se svijet i društvo tako brzo mijenjaju da ih je nemoguće protumačiti. Vjernik pak vjeruje da su svijet i čovjek stvoreni od Boga, da su u njegovoj ruci, što ne implicira nikakav naivni optimizam, kao ni pesimizam. I jedno i drugo su prije svega psihološke, a ne teološke kategorije. Ovdje mislimo na vjeru u providnost koju Toma Akvinski naziva "creatio continua", kao neprestano stvaranje. Vjera u providnost nužno zahtijeva poniznost, svijest o limitima vlastitih moći, bile one spoznajne ili djelujuće. Vjerniku stoga ne trebaju teorije zavjere kao epistemološki prečaci u sve složenijem svijetu. Već nešto mnogo "banalnije": molitva kao stav prepuštanja misteriju stvaranja koje ne isključuje djelovanje i promišljanje. To je naša specifičnost s obzirom na "paradoks obrnutog Marxa". Naime, neki bi svijet mijenjali, neki spoznavali, a naša je specifičnost u toj "podjeli rada" da popunimo u svemu tome jednu "rupu": da se za Svijet molimo.

http://www.svjetlorijeci.ba/kolumna/175 ... ma-zavjere

ako ćeš govorit o istinama i teorijama urote, treba krenuti od toga da su oboje poluistine.

ali zato uvijek moraš imati jedan stup, polaznu točku od koje krećeš i koju ne dovodiš u pitanje. o kvaliteti tog izbora ovisi procjena koja je poluistina istina, a koja je laž.

Što se vremena tiče, slušam jutros meteorologa našeg jednog i kaže: Priroda se uvijek na kraju dovede u ravnotežu, ovo je nadoknada za 2011. i 2012. koje su bile iznimno sušne. Dakle, on mi je dao nadu da ipak čovjek ne utječe na vrijeme, još.

Ovo je dublje od Heideggera, čisti Zen, nisam skužio....

ako ćeš govorit o istinama i teorijama urote, treba krenuti od toga da su oboje poluistine.

ali zato uvijek moraš imati jedan stup, polaznu točku od koje krećeš i koju ne dovodiš u pitanje. o kvaliteti tog izbora ovisi procjena koja je poluistina istina, a koja je laž.

Taj trust mozgova i mocnika sigurno nije tu zato sto su slikari naivci...vec zato sto su najspretniji, najsnalazljiviji, ...nekad i najpametniji... nece oni dozvoliti da se tako lako otkriju, i da neko usmeri prst na njih za sva sranja koja prave... nece prezati od odvlacenja paznje, prikrivanja, mimikrije, okrivljavanja drugog... drze medije, i mogu da se igraju sa mozgicima kako im padne na pamet...

Meni se čini da inflacijom urota skrivaju prave urote. Kada vidiš naslove na dnevno.hr baš tako nešto pada napamet, jer ne vjerujem da su ti urednici glupi. Kad se zamuti voda teško je išta vidjeti.

Prvo su nas uvjerili da su nas AC najbolja stvar koja nam treba, zadužili smo se koliko smo mogli i kako smo mogli, kad smo ih izgradili i kad je dug dosegao solidan iznos, rušili su nam kreditni rejting, na kraju smo dizali još nepovoljnije kredite da možemo pokrit kamatu (ne osnovicu). Sada pričamo o monetizaciji, odnosno davanju u zakup na 40 godina istih tih AC jer ne možemo pokrivat kamate, a to će nam (djelomično) pomoći ali i dalje ćemo plaćat i iz goriva i plus još cestarinu. A i dalje smo u dužničkom ropstvu.

To je urota, pljačka zapravo, legalna i već viđena, dok smo se mi bavili pederima, masonima, partizanima i ujama...

Uzeli smo ono što su naši roditelji gradili, sve ono što smo mi zaradili, sve ono što će djeca zaradit viška i dali ko zna kome...

Sad se čudimo što depresija vlada, što je neizvjesna budućnost, što se tek očekuju rezanja da se vrate ovi izgenerirani dugovi višestrukim plaćanjem iste stvari.

Sport je dobar , zdrav , koristan , za isti taj narod...Ama nista negativno u bavljenju istim nema .
Naprotiv , ako se baviš sportom , jači si , ljepši si , bolji si , otporniji...sve plus .

U matematici postoje tzv. aksiomi - tvrdnje koje se ne dokazuju. Od njih se polazi, preko njih se izvode razlicite teorije.

U prirodnim naukama empirijskim i naucnim metodama mozemo utvrditi dal je neko tvrdjenje tacno ili ne...ako je tacno, to uzimamo kao "stub" za dalja istrazivanja, ako nije tacno, odbacujemo na smetliste...i nema vise povratka na to...

Sto se tice politike, istorije, sociologije... nemamo tako cvrste temelje, tesko je naci aksiom koji niko nema potrebu da proverava. Mnogo informacija nam nedostaje...one koje imamo, sumnjivog su kvaliteta, sklone da se stavljaju u razlicite kontekste u odnosu kako kome odgovara...

Ja sam diplomirao na automatici, teoriji i praksi upravljanja tehnickim sistemima...da bi upravljao necim, prvo moras znati od cega se sastoji taj sistem, kako funkcionise, sta mu je ulazna velicina, sta izlazna, sta poremecaj, kakav mu je odziv, sta sadrzi u povratnoj sprezi... moras da ga potpuno razumes iznutra, da bi onda upravljackim uredjajem dobio zahtevane performanse...

Na ovoj temi, radi se o sagledavanju globalnih i lokalnih drustvenih sistema koji su toliko slozeni, da cak i da znamo citav algoritam kako radi, ne bi mogli da nadjemo podesan nacin da ga predstavimo. Istina je da mi premnogo informacija ne posedujemo, neke koje i imamo, nismo sigurni dal su tacne...neke informacije za koje smo ubedjeni da su tacne, vrlo je moguce da su lazne... u citavoj toj sumi podataka oslanjamo se vise na iskustvo, intelekt, mogucnost slozenog zakljucivanja na osnovu nedovoljno informacija...

Osecaj i iskustvo mi govore da ono kako su drugi zamislili sta je potrebno da znamo, da je to jedna bleda povrsinska slika, projekcija necije zamisli da mutno vidimo kljucne stvari, ili u novije vreme da nas toliko zaspu trash podacima, da na toj gomili djubreta mi vise ne mozemo da se snadjemo sta je vazno, a sta ne... javnost se uglavnom bavi trivijalnim stvarima, jeftinom estradom, tracevima, crnom hronikom... koliko ima emisija na TV-u koje postavljaju vazna drustvena i ekonomska pitanja, sa strucnim dobronamernim ljudima koji ce nametnuti temu, i traziti od vlasti da je resi u razumnom roku...takva emisija je incident, koji se pretrpa ponovo gore navedenim kao bensedin, ko ce jos da ukljuci mozak, daj ti nama nesto crno ili sareno, nemoj da nas teras da aktiviramo ganglije...plebs drema...

Piramida vlasti je veca od Keopsove...traziti na vrhu najbogatije, lova je moc, i sredstvo potcinjavanja drugih... traziti i ono sto donosi lovu, ko je prvi na crevu naftne busotine, ko kontrolise berze, ko drzi banke, ko stoji iza magnata u proizvodnji oruzja, ko kontrolise informacione tehnologije... politika i svi politicari su samo servis za te mozgove sistema, procesore planetarnog racunara... kad se bilo sta krupno desi, treba se pitati "Cui Bono", kome je najvise to u korist...i tu uglavnom i lezi izvor i razlog toga...

Taj trust mozgova i mocnika sigurno nije tu zato sto su slikari naivci...vec zato sto su najspretniji, najsnalazljiviji, ...nekad i najpametniji... nece oni dozvoliti da se tako lako otkriju, i da neko usmeri prst na njih za sva sranja koja prave... nece prezati od odvlacenja paznje, prikrivanja, mimikrije, okrivljavanja drugog... drze medije, i mogu da se igraju sa mozgicima kako im padne na pamet... nisu svi na istom zadatku, postoji verovatno nekoliko sistema moci...neki su izolovani, neki umrezeni, neki u konfliktu...

Ne mozemo mi kao posmatraci da shvatimo sve finese, to zna jako ogranicen krug ljudi...ali sam ubedjen da tako nesto postoji, zato sto je najlogicnije, zato sto mi do sada svi drugi odgovori manje nude... ako to sve neko zove teorija zavere... nema veze, to je samo etiketa u nedostaku boljeg odgovora...

Ne zna jesu li Balkanci takvi, nisam obraćao pozornost u odnosu na druge narode. Mada, sjećam se da je u osvit rata na srbijanskim medijima bila masa nekih emisija o paranormalnom, alternativnoj medicini, zavjerama, "pravoj" povijesti itd, dok toga nije bilo u drugim dijelovima SFRJ. Činilo mi se da su Srbi daleko više podložni mistici.
Kasnije sam u ratu to opravdavao kao nekoj psihološkoj pripremi za rat, dovođenje masa u stanje gdje ne mogu da razaznaju istinu od neistine ili da je pak istina relativna, što onda daje velike mogućnosti i pokriće da političku manipulaciju.
Dakako, vjerojatno će Srbi reći da o tomu nemaju pojma, ili pak da su oni to primjećivali na suprotnim stranama. Ipak, ne mogu se oteti dojmu da je ovo što sam naveo razlog eventualne rasprostranjenosti teorija zavjere na Balkanu. Treba narod držati u stalnom transu, na stalnoj vatri, da ga kao glinu stalno mijesiš rukama da je mekan kako bi se u datom trenutku mogao ublikovati onako kako netko želi.

Mislite da 9/11 nije zavjera?

Mislite da 9/11 nije zavjera?