Latinično pismo bih potpuno izbacio iz upotrebe u srpskom jeziku jer ono danas nema ama baš nikakvu svrhu.
Učiti je isključivo kroz učenje engleskog, njemačkog i sl. a srpskom vratiti 1000-godišnju tradiciju ćiriličnog pisanja.
Ako je nekad latinica imala svrhu u približavanju narodima jugosfere koji je koriste, danas je apsolutno nema i ne vidim ni jednog razloga zašto bismo je i dalje forsirali a usput totalno zapostavljali nešto što nismo zapostavili 1000 godina, sve dok nisu došli crveni mundovi sa crvenim žabama na partijskim knjižicama.

Latinično pismo bih potpuno izbacio iz upotrebe u srpskom jeziku jer ono danas nema ama baš nikakvu svrhu.
Učiti je isključivo kroz učenje engleskog, njemačkog i sl. a srpskom vratiti 1000-godišnju tradiciju ćiriličnog pisanja.
Ako je nekad latinica imala svrhu u približavanju narodima jugosfere koji je koriste, danas je apsolutno nema i ne vidim ni jednog razloga zašto bismo je i dalje forsirali a usput totalno zapostavljali nešto što nismo zapostavili 1000 godina, sve dok nisu došli crveni mundovi sa crvenim žabama na partijskim knjižicama.

Srbi u panici zbog spomenika u Širokom Brijegu: Hrvati nam otimaju ćirilicu!

Na ogradi Osnovne škole u Kočerinu kraj Širokog Brijega niknulo je 12 u kamenu isklesanih ćiriličnih slova visokih 1,4 metra, širokih metar i debelih 25 centimetara. Nemalo je to iznenađenje za prosječnog čitatelja kojemu se Široki Brijeg može vezati uz svašta, ali vrlo teško uz − ćirilicu.

Pa sam se raspitao tko je to postavio i zašto, tko je klesao slova u hercegovačkom žestacu i s kojom nakanom. Svi mi u Kočerinu vele da o svemu tome najbolje zna Grgo Mikulić, ekonomist i direktor Turističkog ureda Široki Brijeg, pjesnik, knjižničar, klesar, kipar, etnolog, ljubitelj starina... Budući da je riječ o ćirilici, makar i “arvackoj“, ipak me prvo zagolicalo pitanje kako su Kočerinjani i Hercegovci, na glasu kao “žestoki” Hrvati, prihvatili ta monumentalna slova u središtu naselja.

− U početku je bilo nevjerice i čuđenja, ali kad smo objasnili da se radi o starom hrvatskom pismu kojim je 1404. godine pisana i Kočerinska ploča, nadgrobni spomenik Vignja Miloševića, koja se čuva u crkvenom prostoru crkve u Kočerinu kao spomenik nulte kategorije, onda je sve sjelo na svoje. Radi se o tome da je forsiranje ćirilice u vrijeme dvije Jugoslavije kao srpskog pisma kod naroda stvorilo animozitet prema svakoj ćirilici, makar je ona, uz latinicu i glagoljicu, srednjovjekovno hrvatsko pismo, “arvacka ćirilica“, kako se spominje u dodatku Poljičkog statuta iz 1665. godine. Tako se dogodilo da smo s prljavom političkom vodom izbacili i dijete, koje sada spašavamo − kaže Grgo.

Ne bez ponosa Grgo ističe kako su i prije HAZU-a, koji je organizirao znanstveni skup o temi “Hrvatska ćirilična baština“, Širokobriježani shvatili značenje tog pisma u kulturnoj povijesti Hrvata. Do sada je isklesano i postavljeno 12 slova na dvije postaje. Preostalih 15 slova bit će postavljeno na još tri postaje. Sve će to biti osvijetljeno i vidljivo za sve prolaznike koji idu cestama Mostar–Split i Mostar−Tomislavgrad−Livno.

− Slova pišemo u vrlo kvalitetnom hercegovačkom kamenu “rujan“, koji nam je poklonila tvrtka “Dubint − Kočerin”, rezali smo ga u firmi “AG Kamen”, a ja sam se uhvatio klesarskog posla − kaže Grgo.

Ali ne zaboravi spomenuti da je projekt napravila udruga “Stećak” i da su u dosadašnjem poslu najviše pomogli Vlada Republike Hrvatske, Vlada Federacije BiH i Zapadnohercegovačka županija. A neprocjenjivu stručnu pomoć imali smo od doktorice znanosti Marinke Šimić s Instituta za kroatistiku i slavistiku u Zagrebu.

− Naš je cilj da hrvatska ćirilica u UNESCO-u dobije status nematerijalne svjetske kulturne baštine − dodaje Grgo.

No, sve to naišlo je na žestoke reakcije srpskih lingvista. Možda je najžešći bio jedan od vodećih lingvista, profesor Miloš Kovačević, koji kaže kako “Hrvati Srbima otimaju ćirilicu”. Na znanstvenom skupu u HAZU-u, održanom krajem 2012., podsjeća prof. Kovačević, iznesena je teza kako je “od 11. do 18. stoljeća na velikim dijelovima hrvatskog teritorija stanovništvo svoje kulturne potrebe izražavalo (i) ćirilicom”, te da se na srednjovjekovnim spomenicima “miješaju i ćirilica i glagoljica”.

Kovačević to naziva “hrvatsko šminkanje prošlosti” i primjećuje da su se Hrvati tek u 2012. godini sjetili “svojega” pisma ćirilice zbog njihova puta prema EU-u, jer u Bruxellesu, kako kaže, žele imati pravo prvenstva nad jezikom i pismom s Balkana. (http://urednik.slobodnadalmacija.hr/BiH ... fault.aspx)

A hoćemo li zbog tih Srba koji su srbovali na latinici pa odjednom nestadoše, srbovati i mi danas tako što ćemo zvanične dokumente štampati ćirilicom a popunjavati ih latinicom, gospodine Joe?

rvati ubacili u petu do UNESCOa, a to lijepo rvatsko pismo će uskoro predstaviti i EU parlamentu pa se nadam da će to postati i jedno od službenih EU pisama.

1.) Vijetnamski som je jako nezdrav. Polje ostati gladan nego to jesti.

2.) I ja isto. Postim kad hoću, jedem meso kad hoću. Uopće se više ne držim tih pravila.

3.) Raspiši se.

Za razliku od Hrvata koji bi sad hteli ćirilicu da furaju(a ne da je koriste stalno) a svi su je prezirali i nacrtanu donedavno iz poznatih razloga.

Pa to ima veze sa obrazovanjem a ne sa time koje je pismo u pitanju , ako neki Srbin popunjava formular koji je na ćirilici latinicom govori da je obrazovanje zakazalo a ne da treba nešto ukidati kako bi ti hteo.

Međutim , i to je legitimno jer sve se razume i sve je jasno , i jedno i drugo pismo je naše sve dok se njime služimo , pa makar to bilo u ovoom slučaju da je državni formular na ćirilici a popunjavanje na latinici.

Latinica je deo nas i možeš dubiti na glavi da to "ispraviš" i samo ćeš praviti probleme sebi i drugima zbog toga jer time ništa ne činiš već pitanje jezika i pisma stavljaš u politički milje i ništa više , i što je najgore svako ukidanje takvog čega kao što je jedno pismo je uvek kontraproduktivna stvar jer kako rekoh tu je samo politika i nacionalizam u pitanju a ne briga i pismenosti naroda i prave tradicije.

p.s
Inače i latinica je naše tradicionalno pismo jer su je mnogi Srbi koristili ranije , da ne govorim da je ono najviše postalo naše zbog zadnjih 150 godina , i to je sasvim dovoljno.
Za razliku od Hrvata koji bi sad hteli ćirilicu da furaju(a ne da je koriste stalno) a svi su je prezirali i nacrtanu donedavno iz poznatih razloga.

Zaista me tvoj stav podseća na hrvatske jezičke paranoike , izgleda da tolika količina provođenja na hrvatskim forumima te navuklo na hrvatskoj ezičko čistunstvo iz očitih nacionalističkih razloga.

1) Znam. Davnih dana sam presao da ga jedem.

2) Pa nije post valjda samo da ne jedeš meso.

3) Realno, mrzi me. Ima ovde i većih vernika od mene.



Al' jes' provala što su se par dana posle tih skupova svi digli na ustanak zbog mrske ćirilice u Vukovaru.

Onda kao, Hrvati pravoslavci, pa treba posebna crkva... ali Srbi katolici su veliko no-no.

Što sad miješaš Hrvate u tu priču? Mi smo otvoreni prema svim tirma hrvatskim povijesnim pisimima.

Evo kolega Joe je dežirni za bratske katolike, ja vam želim sve najbolje i laku noć.

A ništa, postavite je na table po Vukovaru i problem riješen. Srbi će ih bez problema prihvatiti a vi pazite da ih neko od vas ne bi šarao ili prepravljao na latinicu

Posle posete Srbiji, mitropolit Ilarion Alfejev, u jednom intervjuu govorio je o radovima na Hramu Svetog Save ponavljajući spremnost Ruske pravoslavne crkve da pomogne nastavak radova, ističući da se radi o „projektu bez presedana“, jer će mozaikom biti pokriveno 17.000 kvadratnih metara, kao i da jedan kvadrat košta od 2.000 do 2.500 evra.

U septembru prošle godine Ilarion Alfejev primio je srpsku delegaciju, koja je došla u Moskvu radi konsultacija po pitanjima realizacije projekta izrade mozaika u Hramu Svetog Save. Tokom susreta predloženo je da Rusi finansiraju, urade i postave mozaik u Hramu Svetog Save, a posao bi trebalo da bude obavljen u narednih osam godina. Preliminarna procena je da će projekat koštati između 30 i 40 miliona evra, a da se realizuje učešćem ruske države i Ruske pravoslavne crkve.

U prvoj fazi radova biće urađeno 3.100 kvadratnih metara mozaika u velikoj kupoli, lucima naosa i pilonima, stubovima, kupolnog tambura. Kompozicije će se zasnivati na vizantijskoj ikonografskoj perspektivi kod prikazivanja arhitektonskih prostora i artefakata, dok će se autori kod likova nebeske hijerarhije držati načela vanvremenosti i uobičajenih distinkcija koje definiše Pseduo-Dionisije Areopagit. Mozaici će se izvoditi teserama, kockicama, od prirodnog kamena, stakla, staklene paste i eventualno keramike.

Podsetimo, od naplate doplatnih poštanskih markica u iznosu od deset dinara za Hram Svetog Save u periodu od 6. juna do 20. avgusta prikupljeno je oko 65 miliona dinara, odnosno oko 650.000 evra. Vlada Srbije je zbog ove uredbe bila meta javne kritike, a jedan od argumenata bio je da se na ovaj način prinudno od onih koji nisu vernici i pripadnici Srpske pravoslavne crkve naplaćuje novac. Ipak, iz Vlade su poručili da završetak izgradnje Hrama Svetog Save „nije pitanje vere, religije i vernika“, nego je to nacionalni projekat započet još 1939. godine.