HercegBosna.org

Zapadni · **Pridružen/a:** 23 ruj 2024, 07:00 **Postovi:** 1803

Srbi su Bugari za sirotinju

dudu

novosve je napisao/la:

Zapadni je napisao/la:

Imaju li Srbi ijedan grad na razini hrvatskih gradova Dubrovnika, Šibenika, Trogira, Hvara, Zadra? Hehe

Pokoji manastir, većinom tursko i socijalističko nasljeđe hehe

Sirotinja je uvijek bila ponosna u siromaštvu

Srbima je seoba u habsburške i mletačke prostore doslovce jedini kontakt s civilizacijom i otuda je krenula čitava njihova nacionalna ideologija. Vojvodina je kulturni centar srpstva 18. i 19. stoljeća.

Uostalom, i čitavu ovu njihovu jezičnu mitomaniju i Vuka i "Srbe tri verozakona" je producirala austrijska sigurnosna služba, doslovce su financirali tu vrstu "preporoda" kod njih, kako bi preko Vuka lakše stovrili zajednički jezični standard uvaljivanjem hrvatske i katoličke verzije jezika Srbima (prema čemu su inicijalno Srbi bili jako odbojni dok ih Vuk nije okretanjem pile naopako uvjerio da je baš to najveće srpstvo) i onda preko približavanja katolicima priveli Srbe iz istočne, rusko-pravoslavne zone utjecaja, k sebi. Doslovce i Vuk i Gaj su bili na plaći Beča, svaki sa specifičnim zadatkom u svojoj zajednici. Gaj da Hrvatima proda ilirstvo, a Vuk da ga proda Srbima umotanog u novokompomirano srpstvo "tri verozakona".

200 godina kasnije još uvijek smo svi skupa žrtve austrijskih geopolitičkih igara i mitomanije koju je to produciralo kod istočnih komšija.

I Karađorđe je austrijski đak, prebijeg u Vojvodinu, kasnije i vojnik Austrije, ali to je sve normalno, di bi se drugdje ti ljudi inspirirali uopće.

Uloga Austrije u konačnici nije negativna, ona je ipak vadila iz gliba cijeli taj osmanski Balkan, a to što je neke stvari radila u svoju korist i možda time zametnula neke sukobe za budućnost, opet nije njima na teret i ne ekskulpira sve ostale od vlastite odgovornosti pa i nas samih.

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 12:12 **Postovi:** 29532

Ma, Srbi su mix svega, koji se kolje međusobno.

Oni imalo inteligentniji će se pohrvatiti, asimilirati di mogu.
Ostali...

Će ostat u nekoj svojoj šumi na rakiji, dok ne izumru.

fravitaizkotora · **Pridružen/a:** 15 ožu 2024, 19:17 **Postovi:** 420

Zapadni je napisao/la:

fravitaizkotora je napisao/la:

Kojim sportom? Pucanjem glinenih golubova? :sega

Srbi su crème de la crème sporta. Hoces da uporedimo sportske uspehe?

Jedini dobitnik Nobelove nagrada sa ovih prostora je Ivo Andric.

U skoro svakom sportu zaostajete za nama.

Okani se floskula o glinenim golubovima s kurira, ne mogu vjerovati da je to stvarno vaše mjerilo razine izražavanja.

Evo bogami, imate Đokovića po majci Hrvata, košarku, ostalo N I Š T A.
U niti jednom drugom individualnom niti timskom sportu nemate nikoga.

Možda u nekim vašim seoskim opančarskim sportovima gdje se "takmičite" na slavama bilježite veće uspjehe od Hrvata, ali u pravim sportovima, Hrvati vas jebu.

Je li to tebe lupaju kompleksi zbog onih legendarnih trojki u zadnjoj sekundi, silaska sa podijuma i redovnog ciscenja na parketu ili vec tradicionalnog potapanja barakuda kada god se sastanu protiv delfina u finalu?

Marlo · **Pridružen/a:** 31 lis 2025, 00:44 **Postovi:** 54

Padobranac je napisao/la:

Ja mislim da si ti Hrvat jer tvoj jezik nema srpsku boju. Izvini, ali to je moje mišljenje, a svako na svoje ipak ima pravo.

Biti Srbin je fantastičan jedan, praktično nenadjebiv osećaj. Srbin je potpuno svoj, potpuno na svoj način, sa svim manama (mnogo infantilnosti i licemerja), ali svestan svoje jedinstvenosti i prava na nju.

Srbi jedini smatraju da su svi ljudi jednaki pred Bogom, drugi to samo kažu.

Ајде онда да будем још већи Србин сад. Јесте ненадјебив осећај, ненадјебив у једењу сопствених гована због сујете и других облика покварености. Јесте свој и то се слажем, нема луђег човека од Србина, сам је такав и воли што је такав и због тога пада све дубље и дубље у понор и поноси се тиме, за какав сличан народ још чуо нисам веруј ми.

>Srbi jedini smatraju da su svi ljudi jednaki pred Bogom, drugi to samo kažu.
И ту Срби греше, такви не могу да имају државу, а како ствари стоје са таквим размишљањем Србије и Срба неће бити до почетка 22. века. Буди сада искрен, примећујеш ли једну врсту сигнализације врлине у том понашању? Замисли волиш што си глуп и туп, сујетан и покварен, Србин сам па знам, такав сам и то Личанин, исто једна покварена сорта Срба. Ја ово не говорим из мржње већ је просто ствар таква, па оди је јеби, другу неће нико. Кад неће нико још је луђи подухват се противити томе јер оћеш да исправљаш криву Дрину, а знам како то иде. Односно све је ово класични нарцизам, на квадрат.

Marlo · **Pridružen/a:** 31 lis 2025, 00:44 **Postovi:** 54

Li Zongren je napisao/la:

Dobra, dobra

Јебем ти сунце, ако нисмо достигли дозу мета ироније и троловања која није дозвољена.

Marlo · **Pridružen/a:** 31 lis 2025, 00:44 **Postovi:** 54

Croato je napisao/la:

Čini mi se da dosta Srba često gleda okolne narode s visoka i misle da su oni nebeski narod. Kako onda misle da su svi jednaki?

Хвала на протуаргументу на оно што је Падобранац написао. Имаш право.

Marlo · **Pridružen/a:** 31 lis 2025, 00:44 **Postovi:** 54

VizantijskoPlavo je napisao/la:

To je tacno, ne mislimo da smo nebeski, nego jednostavno smatramo da su ovi okolo nesposobni za bilo sta

Каква пројекција живота ти! Па такви около неспособни дођоше од нас првијех неспособних. Прати логику брате и не лапрдај много. Ако су се сви около распустили од српства, онда је логично да су начин понашања једног Србина понели са собом без обзира на то што су се унијатили, исламизирали итд.

Marlo · **Pridružen/a:** 31 lis 2025, 00:44 **Postovi:** 54

Padobranac je napisao/la:

Ceha je napisao/la:

A Srbi, ako ništa drugo, imaju mašte.
Nije bezveze izreka, lažeš k'o Srbin =))

Ima još tih izreka, ali one više govore o onima koji ih izriču, nego o kome ih izriču.

Наравно, лажу ко и ми јер су од нас постали. Јел ико од вас упућен у логику?

Marlo · **Pridružen/a:** 31 lis 2025, 00:44 **Postovi:** 54

Noname01 je napisao/la:

VizantijskoPlavo je napisao/la:

To je tacno, ne mislimo da smo nebeski, nego jednostavno smatramo da su ovi okolo nesposobni za bilo sta

I onda vas manje brojan narod šije u nobelovim nagradama i sportu općenito? Ne možete biti Übermensch s tursko-bugarsko-ciganskim genima i ponašanjem. Bez Vojvodine bili bi potpuni divljaci :zubati

Вређа се Војводина са разлогом од доле тамо из Врање и около. Иако сам Личанин знам ко је водио и чувао српство на писмено кроз векове.

jeremy10 · **Pridružen/a:** 11 kol 2014, 01:08 **Postovi:** 909

Tuta?

Marlo · **Pridružen/a:** 31 lis 2025, 00:44 **Postovi:** 54

Croato je napisao/la:

Koja kontradiktornost. Em Hrvati govore srpski, em ti je ovaj Hrvat koji govori jezik koji nema srpsku boju.

Зато што све извлачење из шупка након што лик постави огромни инфо дамп који нико неће читати (прочитао сам додуше), па онда крене да подјебава, али прави се висок, а кренули си твоји сународници исто кад сам направио тред но више је то било самоодбрамбено јер као неће "провокацију". Ради се о нарцисоидном односу, а знаш како се углавном жртва решава проблема, раскида однос са особом која је злоставља, јер злостављач ће се тешко променити јер живи у фантазији и делузији, односно мора постати скроман и спустити лопту што би се рекло. Не причам овде о некаквим убијањима католичких Хрвата и којекакве бесмислице већ једноставно злостављање сујетних неписмених над обичним здравоумним људима.

Управо примећујем образац у треду. Србин и Хрват не могу да разговарају јер се ради о једном нарцисоидном односу, али са психичке стране, а ту Србин игра улогу злостављача, а глупави Хрват је глупав је се упушта у разговор са Србином. Право решење заправо јесте игнорисање једних других и сасецање свих веза и контакта јер краја нема.

Marlo · **Pridružen/a:** 31 lis 2025, 00:44 **Postovi:** 54

jeremy10 je napisao/la:

Tuta?

Nemoj me jebavat ko Boga te molim. Ako ćeš da čitaš i odgovaraš nazad slobodno, ovako samo gubimo vreme.

Marlo · **Pridružen/a:** 31 lis 2025, 00:44 **Postovi:** 54

Croato je napisao/la:

Vidiš da voliš braću Hrvate. Doša si na hrvatski forum. A i mi tebe čim smo ovako liberalni da pišeš sve ovo. Zamisli da je obrnuto, bi li bili tako liberalni, nadam se da da.

Nadam se da znaš da čitaš ćirilicu jer nemam volje da prepravljam sad one druge poruke, cenio bih ako bi bio voljan da nastavimo razgovor bez obzira na pismo. Nisam ja mislio da će te biti ne znam kakvi, samo sam bio skeptičan jer sam očekivao da će biti samo gomila trolovanja jer niko ne želi da priča, ali sam se prijatno iznenadio.

Marlo · **Pridružen/a:** 31 lis 2025, 00:44 **Postovi:** 54

Croato je napisao/la:

Prijavio san taj užasni post već.

Svaki narod ima svoje pluseve. I čemu generaliziranje?

Evo vraćam se na latinicu (sunce ti jebem). Generalizacija je sasvim normalna i prirodna stvar za čoveka. Jesam vam smešan i sve to, ali ja nisam prosečan Srbin i to sam naveo, ti imaš svako pravo ga generalizuješ kao i svako drugi, hoćeš nećeš to je tvoja stvar, ali generalizacija je potrebna kako bi se širi kontekst stvari razumeo, ako se oslanjaš samo na marginalu primetićeš zašto je marginala sa razlogom, i kako većinska generalizacija diriguje.

Marlo · **Pridružen/a:** 31 lis 2025, 00:44 **Postovi:** 54

Ceha je napisao/la:

Ma, Srbi su mix svega, koji se kolje međusobno.

Oni imalo inteligentniji će se pohrvatiti, asimilirati di mogu.
Ostali...

Će ostat u nekoj svojoj šumi na rakiji, dok ne izumru.

Koliko ovo samo gorko zvuči:

"О преком суду рекао ми је једном болно, тешко онај велики филозоф, разочаране, разбијене душе, Божа Кнежевић:

— Видите ли, Радо, шта се чини ово, за име бога Господа? Видите ли забога?

Видим, на жалост!

— Та, за име бога, ми смо гомила Цигана у којој се нађе понеки, понеки, поштен човек. Ситни смо забога, јадни, ситни… Да се бориш! С киме? То су стенице у нашем друштву, ситне и досадне бубице, које ти се под кожу зарију. Боли то, крв липти, али га не видиш за име бога, не видиш. Осећаш да су ти сву кожу нагризли, да те боли, али немаш, не можеш да се бориш! — рече Божа болно, па ућута. Затурио главу поносно, својски, провуче прсте неколико пута кроз косу, хуче, хуче, на свој неки особити начин:

— Ој, хој, хој, боже мој!

— Па, рекох, не ваљамо, али…

— Та оставите за име бога. Подли смо, гадни, нисмо достојни да се зовемо људима… Разумете ви ово: Није забога ова земља достојна да иде човек напоље на њу. Није ни толико достојна разумете ли? … Ахај, боже мој, није достојна ни толике почасти, тако ми бога! Хајдемо, Радо! … Ух, како смо гадни! Гомила Цигана, то нам је држава.

Божо, Божо, колико је ово много горко, још је више тачно.

Гасе се у нашем друштвеном, загушљивом смраду такви као што је Божа био."

„Страдија“
10. април 1905. године

zalutala · **Pridružen/a:** 27 lis 2022, 11:02 **Postovi:** 2562

Padobranac je napisao/la:

novosve je napisao/la:

Mogli su oni napisati što god hoće, ali kao vukovci imali su temeljnu premisu pogrešnu.

Sam Vuk je standardizaciju "srpskog" temeljio na hrvatskoj jezičnoj baštini, što sam i priznaje, samo je naziva šokačkom ili latinskom, tj. "Srba koji neće tako da se zovu". Iz te šizofrene rečenice proizlaze sve kasnije zablude.

Maretić, Broz i Iveković su se nastavili na jezične tradicije koje su postojale otprije njih i otprije Vuka, Daničića i Đorđevića, samo ih posve pogrešno nazivaju srpskim ili "i srpskim", jer one nisu ni jedno od toga, već je to jugofilna ekipa silom htjela da ude "i srpsko" da bi se mogli bratimiti.

Što su najbolje znali sami Srbi koji su Vuka optuživali da im nameće horvaćanski jezik i na kraju ga i odbacili.

Dan danas Srbi žive u kognitivnoj disonanciji, jednoj verziji šizofrenije, gdje govore Hrvatima da pričamo srpski, a onda po mjestima u HR gdje ih ima iznad 33% traže dvojezičnost, a i u samoj Srbiji traže da vrtić za Hrvate bude dvojezičan. Koja dva jezika ako Hrvati već govore srpski?

Uzmi gramatku ili riječnike Bartola Kašića, prijevod Biblije ili Ritual rimski i svakom je jasno da od Vuka, Daničića i Đorđevića ništa započelo nije. Copy pasteri obični. A od njega do Vuka i vukovaca još desetci gramatika i riječnika.

Hrvatski riječnici i gramatike su već postojali. Hrvatski standardni jezik već formiran. Samo ste ga vi pčeli nazivati srpskim, a jugofili "i srpskim".

Ovo su sve (hrvatske) doskočice koje su ili nefaktične ili se temelje na nefaktičnim i anegdotalnim premisama ili vađenjima iz konteksta. Sa svim idejama koje si iznad naveo počeo je Vatroslav Murvar u doba NDH 1942. i nastavio je Miro Kačić 1995. a pokušao da digne na akademsku ravan Mario Grčević 1997 pa nadalje.

Nijedna nije ni tačna ni istinita.

1. Ilirski rečnici i gramatike koje počinje Rim da štampa u doba baroka, ustvari su rečnici i gramatike srpskog jezika:
slika

2. Vuk traži od Kopitara ilirske rečnike da bi brže obuhvatio rečnički fond. Vuk ne prepisuje redom, već ilirske rečnike koristi kao podsetnik za reči koje je on čuo u narodu. To se može lako proveriti - npr. kod Belostenca imaš tedan, a kod Vuka nedjelju i sedmicu.

3. Što se "nametanja horvatskog" tiče — Vukova doskočica o „Sremcima“ i tumačenje kao priznanje da je ijekavica „hrvatska“. Ovde je bitna forma: u predgovoru Pjesmarice Vuk iznosi kondicionalnu primedbu — on pretpostavlja (kondicional) šta bi Sremci rekli da su sve pesme štampane na ijekavici. To je retorička doskočica, ne dokument političke ili lingvističke tvrdnje. Sociolingvistička realnost: u Habsburškoj monarhiji tadašnja geografsko-dijalekatska percepcija značila je da se ijekavski govor stanovnika Banije, Like, Korduna i sličnih oblasti često etiketira kao «hrvatski» u administrativno-kolokvijalnom smislu. Vuk je bio svestan te narodne percepcije i koristi je radi ilustracije apsurda kritike. Ne postoji ekvivalent između dijalekatske oznake i nacionalnog standarda: naziv „hrvatski“ u tom kontekstu ne označava standardizirani nacionalni jezik onako kako se to tumači u XX stoleću. Dakle, izjava u predgovoru ne znači «Vuk priznaje da je ijekavica hrvatska» u smislu standarda. Logička pogreška tumača: izvlačenje zaključka da Vuk «priznaje» hrvatsko poreklo jezika je čitanje izvan konteksta i pogrešna zamena razmišljanja o percepciji govornika za ontološko-lingvističku tvrdnju. Manipulacije tim odlomkom često se intenziviraju u politički napetim periodima kada se jezik koristi kao instrument identitetskog i etničkog legitimisanja. Zaključak: Vukova primedba predstavlja retoričku strategiju u vidu kondicionala i apsurda; ne služi kao dokaz o „nametanju“ jezika. Na kraju, zna se ko su ijekavci u Hrvatskoj:

slika

3. Za gramatiku Bartola Kašća Vatroslav Jagić je 1884. godine rekao: „To je gramatika narodnog srpskog jezika, srednjeg između štokavizma i čakavizma". Vrančićev rečnik - ilirski, videti u predgovoru da se odnosi i na Bosnu i na Srbiju:

Vrančić: "Ovo je razlog zbog kojeg sam dalmatinski, pretpostavio svim drugim idiomima slovenskoga jezika (koji širi svoje grane pružajući se nadaleko po celoj Evropi, od Jadranskoga mora u Aziju, sve do nepoznatih severnih obala): najčišći je od svih ostalih, kao i toskanski među italijanskima. Dalmaciju pak ne ograničavam na one vrlo uske granice, koje su joj danas postavile nepovoljne prilike, nego na one kojima je nekoć bila omeđena. Imala je naime s juga Jadransko more, sa severa reke Dravu i Dunav, sa zapada Nemce i Italijane, a s istoka Makedonce i Tračane. Sada se deli na Dalmaciju, Hrvatsku, Bosnu, Slavoniju, Srbiju i Bugarsku. Onu čistotu svojega jezika, koju sada imaju, Poljaci i Česi primili su iz ovih krajeva zajedno sa svojim prvim vođama, Lehom i Čehom. Odavde vuče svoje poreklo i Sveti Jeronim, koji je Latinima i ljudima svojega naroda protumačio i novim pismom zapisao svete knjige. Odavde je i onaj Ćiril, koji je kasnije to isto iskazao drugim pismom, kojim se danas posvuda služe ne samo Dalmatinci, koji ispovedaju grčku veru, nego i Ruteni ili Moskovite i Vlasi."

Isto važi za Kašićeva dela, npr. Ritual rimski ili Zrcalo duhovno iz 1614:

"Uzmnožitomu i plemenitomu gospodinu Radi Sladojeviću,
Pridrago pozdravljenje.

Kada primih gospos. tvoju knjigu, videći tvoju volju, i želju veliku od pomoći, i koristi svega našega naroda slovinskoga, veoma sam se obeselio. Jere mi se ono jest zgodilo, što sam od vele vrjemena želio; je da bi Gosp. Bog nadahnuo kogagod plemenita, i moguća krstjanina za duhovnu pomoć od mnozijeh duša, koje ginu, ne imajući ni Svetoga pisma za svoje utišenje, ni od druge koje vrste pismo ispisano od koga godire razumna naučitelja bogoslovca.

Istom se nahode mnoge knjige od svjetovnijeh popivkinja, pjesni ispraznijeh, komedija bludnijeh, i libara malo vrijednijeh od ljubavi telesne, i zemaljske. A od ljubavi duhovne Božje, i nebeske jedva u našemu jeziku nahodimo libro, koje nas pismom svojijem užeže u srcu, da se obratimo k našemu Stvoritelju Bogu, neka ga, poznavši njegovo prislavno, prilipo, i pridobro veličanstvo od ljubavi, njega požudimo voljom, obljubimo dušom, a srcem zagrlimo, kako smo držani.

Kojimi dakle riječma mogu ja Gosp. tvo: zahvaliti na ovomu veselju momu, koje mi se jest uzmnožilo pridragom tvojom knjigom, budući mi se zajedno s njom očitovalo pričisto ovo Zrcalo duhovno, koje će biti mnozijem dušam bogoljubnijem veoma korisno? Ako bih ja sam zahvalio, bila bi moja odveć malena hvala; bolje će biti, da, zahvalivši Bogu darovniku od dobra svakoga, Tvomu Gosp. tolikrat zahvale, kolikrat pročtivši ga, u srcu svomu duhovno naslađenje oćute, od svete vjere prosvetljenje, pokripljenje od ufanja, i od Božje ljubavi uzmnoženje.

Koliko paka za ugoditi molbam tvojijem, da ga činim na svjetlost dati, nastojati ću, kako i nastojim s velicim trudom, imajući brime priveliko na mojijeh plećijeh od posala druzijeh; ništar ne manje usilovati ću se na slavu Božju, i za razgovor od mnozijeh, koji će razgledati u ovomu Zrcalu sami sebe, i pobolšati, videći gnjusobe kojegodire na obrazu od duše svoje.

Naredio sam da se utišti po onomu Nauku, kojim se ima, naški naredno pisati, i čtiti; jere mi je mučno vazda bilo, da svi plemeniti narodi od Europe naredno, od svoga jezika razgovore, i pisma po Nauku pišu; a našinci nehajući se od Nauka, ali ženskim načinom pišući pogrđuju slavni slovinski jezik, ali svak sebi izmišlja slova, nauk, i pismo: i tako se nahodi, toliko načina od pisanja, koliko se nahodi libara, i knjiga napisanijeh. Neka svak znade, kako ima naški slovinski pisati, i neka svak može lasno po nauku pročtiti, što druzi budu upisali, naredio sam, da se na svrhi od ovoga libarca priloži, i stavi u kratko pokupljeni Nauk, koji sam ja nikoliko godišta prije bio naredio u mojoj Gramatici. Ako ne bude ugodan ovi Nauk komugodir aristarku, on će moći slobodno ali iznova napisati drugi, ali će se bezredno u pismu smetati, ali će čovjek po načinu žanskomu s malom časti, naredno pismo svoje pogrditi.

Znam ja ovo dobro, da se ovi nauk sklada veoma s našimi srpskimi slovi, i da ga ja nijesam pokupio, nego s velicim razlogom; imajući naš jezik potrebu od veće slova, neg latinski, ali italijanski. Jošter vidio sam ja slova Ebreja, grčka, španjulska, i ina, tako sam u njih zamirio, i upamtio, što jest bilo potrebno našemu jeziku. Scinim, da će biti korisno pismo ovako, i lasno za čtiti se.

A ono, što me u početku hvališ od otvorenoga stijega, ne pristoji se toliko meni ona hvala, koliko mnogo poštovanomu gospodinu Dum Šimunu Ivana Matkovića, koji jest slavno uzvišio suprot poluvjenikom pravu vjeru krstjansku. Ne ostaje mi drugo za sada, nego moliti Gosp. tvo: da mi zapoviješ, ako sam vrijedan poslužiti tebi, i tvojijem u komugod drugomu poslu tvomu. Nastoj zdravo, veselo i u milosti Božjoj živiti.

Iz Rima na. 20. novembra 1613.
T: G. V. sluga u Isukrstu

Bartolomeo Kašić Bogdaničić
od Reda Družbe Jesusove."

slika

Označeno:
Članak Glasa Koncila s navedenim nadnevkom nisam uspjela naći.
Našla sam članak koji se poziva na isti u kojem slova nema o tome što ti tvrdiš.
https://www.057info.hr/kultura/2025-11- ... ku-hrvata/
U istom članku je poveznica na originalni rad:
https://st-open.unist.hr/index.php/st-o ... ew/184/149
A u originalnom radu poveznice na originalne dokumente:
https://zenodo.org/records/17536999
U prvom dokumentu, uz pomoć Google prevoditelja, našla sam ovo:
Porro, quod ad characteres ipsos et scripturam Glagoliticam attinet, dubitari posset, an operae
pretium sit eam retinere, cum Latina scriptura aeque tradi possit, quaecunque Slavonica
lingua, prout videre est in Polonica, Boemica et cetera, quae sua monimenta habent in Latinis
literis consignata, imo et ipsa Illyrica seu Croatica lingua, constat versum Catechismum Patris
Canisii ab Alexandro Comulowich Spalatano, impressumque Latinis literis Romae 1582, qui
etiam anno sequenti auctior prodiit Romae item recusus mandato Beatissimae memoriae
Gregorii XIII, nec dibitandum esset, quin haec saltem in solis literis communio, aliquid etiam
factura esset ad unionem gentis Slavonicae cum Romana Ecclesia.

Google prevoditelj označeno je preveo:
pa čak i sam ilirski ili hrvatski jezik, utvrđen je u Katekizmu oca Kanizija od strane Aleksandra Komuloviča iz Spalate, a tiskan latinskim slovima u Rimu 1582.

Nisam sve dokumente pregledala, djelomično samo prvi kojeg sam dio i citirala. Zahtjevno je s obzirom na nepiznavanje jezika.
Poveznice i na originalni rad i na dokumente su tu. Nađi gdje piše to što tvrdiš

Li Zongren

Marlo je napisao/la:

Li Zongren je napisao/la:

Dobra, dobra

Јебем ти сунце, ако нисмо достигли дозу мета ироније и троловања која није дозвољена.[/quote]

Ваистину, Срби су небески народ, и скоро веома скоро це србија да биде од Грчке до Беча, како би Неџо Митровиц реко!

novosve · **Pridružen/a:** 16 stu 2025, 18:17 **Postovi:** 267

Padobranac je napisao/la:

1. Ilirski rečnici i gramatike koje počinje Rim da štampa u doba baroka, ustvari su rečnici i gramatike srpskog jezika

Dakle, vraćamo se na tu pogrešnu premisu od koje ti sve što pišeš proizlazi i na kojoj pada.

Nisu to riječnici srpskog jezika, niti ih je tiskao samo Rim. Osim toga, to je čitava književnost pisana tim jezikom prije nego ste ga vi počeli koristit i standardizirati.

Ljudi koji pišu te riječnike i gramatike i književna djela sami nazivaju taj jezik hrvatskim, oni koji obilaze te krajeve i te ljude kažu da se nazivaju Hrvatima, ali tebi je to srpski, iako i sam Vuk kaže za te ljude da "neće Srima da se zovu". U tim riječnicima se redoviti ilirski i hrvatski navode kao sinonimi!

I pritom se uvijek pozivate na ranu slavistiku iz 19. stoljeća, a ne na same ljude koji pišu hrvatskom štokavicom u 16., 17., 18. stoljeću, koji izrađuju gramatike i riječnike i nazivaju jezik i narod koji njome govori hrvatskm imenom.

A zaboravljaš da je te zablude rane slavistike na kraju odbacio i sam Vuk Karadžić. Doduše ne i jugofilni Hrvati, ali takvima pomoć ni Bog ne može.

Oni, zajedno s vama, od 19. stoljeća do danas, retroaktivno proglašavaju Srbima i srpskim ono što se takvime nije identificiralo nikad

Padobranac je napisao/la:

Na kraju, zna se ko su ijekavci u Hrvatskoj:

ovo je druga pogrešna premisa, ali posve nebitna.

Ijekavica je samo izgovor jata, koji postoji i u čakavskom, kajkavskom, ruskom itd..... Ja mogu sav tekst napisati na ikavici ili ekavici, to je potpuno nebitno za određivanje čitavog jezika. Kod Hrvata postoje sva tri izgovora jata, mogu pisati i ekavski opet će to biti hrvatski. Standardni jezik je plod dogovora.

U Republici Srpskoj srpski je standard na ijekavici, ali nije hrvatski. I obrnuto.

Za određivanje čitavog jezika i njegovog identiteta izgovor jata je potpuno efemerna stvar, a izgovor jata u (i)jekavskom obliku postoj i kod Hrvata i kod Srba.

Dakle kad odbaciš te dvije pogrešne premise, svi ti ostalo pada u vodu:

1. štokavska književnost 16., 17. i većeg djela 18. stoljeća, ikavskog i ijekavskog izgovora, postoji samo kod Hrvata, Hrvati izrađuju gramatike i riječnike i identificiraju ih kao hrvatske, ali se zbog zabluda rane slavistike vođene herderijanskom filozofijom, u 19. stoljeću to kod jugofila odbacuje i nastoji se retroaktivno tim ljudima nametnuti srpski identitet.

2. izgovor jata je posve efemerna stvar za određivanje čitavog jezika, a kod Hrvata postoje sva tri izgovora i niti jedan nismo preuzeli od Srba.

Odbaci te dvije premise i sva konstrukcija ti se ruši. Ali ti to ne možeš, jer bi onda shvatio koliki je ogroman HRVATSKI utjecaj na današnji srpski standardni jezik

Zapadni · **Pridružen/a:** 23 ruj 2024, 07:00 **Postovi:** 1803

Sami nick mu je plod hrvatskog jezika - padobranac. E moj cigo :zubati

za vas je hrvatski jezik bakar

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 12:12 **Postovi:** 29532

novosve je napisao/la:

2. izgovor jata je posve efemerna stvar za određivanje čitavog jezika, a kod Hrvata postoje sva tri izgovora i niti jedan nismo preuzeli od Srba.

Odbaci te dvije premise i sva konstrukcija ti se ruši. Ali ti to ne možeš, jer bi onda shvatio koliki je ogroman HRVATSKI utjecaj na današnji srpski standardni jezik

Da stvar bude bolja, 85% Srba su - ekavci =))

Padobranac · **Pridružen/a:** 23 stu 2025, 11:55 **Postovi:** 23

zalutala je napisao/la:

Označeno:
Članak Glasa Koncila s navedenim nadnevkom nisam uspjela naći.
Našla sam članak koji se poziva na isti u kojem slova nema o tome što ti tvrdiš.
https://www.057info.hr/kultura/2025-11- ... ku-hrvata/

U istom članku je poveznica na originalni rad:
https://st-open.unist.hr/index.php/st-o ... ew/184/149

A u originalnom radu poveznice na originalne dokumente:
https://zenodo.org/records/17536999

Nađi gdje piše to što tvrdiš

Ja još nikad svoju nesposobnost proglašavao argumentom, ali svaki put čovek nešto novo nauči.

Papa Urban VIII. je 16. listopada 1623. donio dekret kojim je obvezu unošenja »ilirskoga« u nastavni program proširio na cijelu Europu... Izrijekom su navedena sljedeća sveučilišta na kojima se »ilirski« morao predavati: Bologna, Padova, Beč, Ingolstadt, Köln, Löven, Pariz, Toulouse, Valencija, Salamanca i Alcala de Henares (Madrid)

DR. KRASIĆ: Dok su protestanti u Njemačkoj prevođenjem i izdavanjem svojih knjiga za svoj pokret pokušavali pridobiti najprije Slovence i Hrvate, a preko njih i ostale Slavene, dotle su pape pripremali mnogo širi plan sa Slavenima. Htjeli su ih, prije svega, kulturno i politički ujediniti kako bi se uspješno oduprli turskoj najezdi, a onda s njima uspostaviti crkveno jedinstvo koje je reformacija dovela u pitanje. U tomu su dvama katoličkim narodima, Poljacima i Hrvatima, namijenili važnu posredničku ulogu; prvima su, zbog njihove vojne snage, namijenili političku ulogu oslobađanja drugih slavenskih naroda, a drugima, Hrvatima, zbog njihove etničke i jezične bliskosti s ostalim južnoslavenskim narodima, kulturnu i vjersku ulogu. Za te je ciljeve bilo iznimno važno pridobiti i druge Slavene, u prvom redu Ruse kao najbrojniji slavenski narod koji je u to vrijeme bio u ratu s Poljskom oko istočnih područja. U tu svrhu je papa Grgur XIII. poslao g. 1581. u Poljsku i Rusiju talijanskog isusovca i iskusnog diplomata Antonija Possevina sa zadaćom da pokuša izmiriti ta dva velika slavenska naroda, ali bez uspjeha. Nakon toga papa ih je još jednom pokušao pridobiti za spomenute ciljeve, povjerivši ovaj put tu zadaću jednom Hrvatu misleći da će ga Rusi bolje razumjeti i radije saslušati nego jednog Talijana. Tu je misiju 1584. povjerio našem Splićaninu Aleksandru Komuloviću koji se među hrvatskim svećenicima okupljenima oko crkve sv. Jeronima u Rimu bavio prevođenjem crkvenih knjiga na hrvatski i pitanjem oslobođenja svojih sunarodnjaka ispod turskog jarma. No ni on nije bio bolje sreće.

Nije li to bio gotovo nikakav rezultat za tolike napore i velike planove?
DR. KRASIĆ: Postojali su ipak ohrabrujući znakovi da su ciljevi koje su postavili pape ipak ostvarivi. Pape su imali alternativni plan. Smatrali su da se isti ciljevi mogu postići odgojem svećenika koji će raditi na oživljavanju svijesti o potrebi svestrane obnove društva, u što je spadalo i izdavanje knjiga kojih je nedostajalo u cijelom pravoslavnom svijetu. Pothvat je izgledao to lakši što je barem od 14. st. gotovo u cijeloj Europi vladalo uvjerenje da svi Slaveni govore istim jezikom i da se on od naroda do naroda samo dijalektalno razlikuje. Ako tako stoje stvari - zaključivali su pape - dovoljno je izabrati najopćenitiji i najrazvijeniji »dijalekt« da bi se na njemu za sve slavenske narode tiskale crkvene knjige.

Koliko god zvučalo paradoksalno, činjenica je da je hrvatski jezik u prošlosti bio poznat, proučavan i cijenjen izvan nacionalnih granica mnogo prije i mnogo više nego smo se dosada i usuđivali misliti. Bio je normiran i stavljen na istu razinu na kojoj su se nalazili jezici starih i velikih kulturnih naroda. Doista rijedak, a možda i jedinstven slučaj u povijesti. Sve se to dogodilo mnogo prije nego se sâm hrvatski narod uspio osloboditi tuđinskog jarma i njegovi sinovi u domovini počeli razmišljati o jedinstvenom jeziku i stvaranju jedinstvene nacionalne države. Jezik nas je ujedinio i spasio. Kao što je, naime, istina da narod stvara jezik, isto je tako istina da i jezik stvara narod. Bez jedinstvenoga jezika nikada ne bismo stvorili svijest o nacionalnom jedinstvu, niti bismo stvorili jedinstvenu nacionalnu državu. Narod se ne samo poznaje i priznaje po jeziku, nego i nerijetko poistovjećuje s njime. Sve je to počelo u Rimu u 17. stoljeću, a u 19. stoljeću nastavio je reformator hrvatskoga jezika, Ljudevit Gaj, kajkavac iz Krapine!

I što je na tom području učinjeno?
DR. KRASIĆ: Učinjeno je mnogo. Značajnu je ulogu u tomu imao papa Klement VIII. koji je kao papinski nuncij u Poljskoj dobro upoznao političke i kulturne prilike u slavenskim zemljama pa im je svim raspoloživim sredstvima nastojao pomoći. Jedan od načina te pomoći sastojao se u tome da bi se izabrao najrašireniji slavenski jezik koji svi drugi razumiju, normirati ga, uvesti ga u škole i na njemu izdavati knjige. Pritom je, u prvom redu, mislio na isusovačke škole. ... U tu je svrhu vrhovni poglavar isusovačkoga reda o. Claudio Acquaviva, u dogovoru s papom, među članovima svoga reda u raznim europskim zemljama učinio ispitivanje o tomu koji bi slavenski jezik došao u obzir. Sačuvana su nam dva prilično opširna odgovora što su mu ih poslali rektori dvaju kolegija. Prvi je bio slovačkog isusovca Teofila Kristeka, koji je živio od 1561. do 1622. Njegov odgovor je glasio: Slavenski narodi govore vlastitim jezicima, a jezik koji bi trebalo predavati u »ilirskim zavodima« trebao bi biti hrvatski - »lingua croatica«. Za izbor hrvatskoga naveo je četiri važna razloga: prvo, taj se jezik mnogo govori u svim krajevima pod Turcima, a govore ga ne samo obični ljudi, nego također učeni ljudi, političari i diplomati, drugo, on je »majka i korijen« ostalih slavenskih jezika, treće, njegov je izgovor »najljepši i najslađi«, bez hijata i tvrdih suglasnika, te četvrto, on je najbliži svome staroslavenskom uzoru i ima najbogatiju kulturnu prošlost.

Sličan odgovor dao je učeni Španjolac Alfonso Carrillo, rektor zavoda u slovačkom gradu Šala nad Vahom i nekadašnji profesor teologije u Parizu i Beču, veliki prijatelj šibenskog svećenika Fausta Vrančića, autora prvoga hrvatskog rječnika. U svom odgovoru Acquavivi on je, između ostaloga, naveo: »Posavjetovao sam se s mnogim stručnjacima i vidim da je hrvatski jezik prikladniji od drugih narječja da se pomogne narodima Istoka.« Na temelju rezultata te ankete Acquaviva je na Rimskom kolegiju, sveučilištu svoga reda, sredinom prosinca 1599. osnovao »Akademiju ilirskog jezika« za njegovo proučavanje,... izabrano je štokavsko narječje za književni jezik. Na tako normiranom jeziku izdano je samo u Rimu više od stotinu knjiga. Brojna izdavanja misala, brevijara, lekcionara, katekizama, knjiga pobudnoga sadržaja, homiletskih djela, životopisa svetaca, školskih priručnika i druga, bila su priređena na štokavskome. Ako se tim knjigama dodaju one koje su, u okviru katoličke obnove, bile tiskane u drugim mjestima, dolazimo do približno dvostruko veće brojke. Sve su se one upotrebljavale na cijelome području između Drave i Jadrana prevladavajući dijalektalno šarenilo, smanjujući jezične razlike, stvarajući jedinstven jezik, a time i nacionalno jedinstvo.

Normiranje »ilirskoga« i njegovo uvođenje u školski program »Rimskog kolegija« nije bio krajnji cilj kojemu su pape težili, nego je to bio samo uvod u njegovo unošenje u nastavni program drugih (sve)učilišta. Tako je Grgur XV. potpisao 6. prosinca 1622. dekret kojim je naredio vrhovnim poglavarima crkvenih redova, koji imaju samostane na području Mletačke Republike, da u njima što prije osnivaju učilišta ili katedre za »ilirski« i arapski kao misionarske jezike. Njegov je nasljednik Urban VIII. model »Akademije ilirskog jezika« s Rimskog kolegija proširio na druga sveučilišta. Šesnaestoga listopada 1623. donio je dekret kojim je tu obvezu unošenja »ilirskoga« u nastavni program proširio na cijelu Europu. Tražio je od vrhovnih poglavara svih crkvenih redova, kongregacija i ustanova koje su se bavile odgojem i pripremom misionara za rad u različitim krajevima svijeta da svuda, gdje god je to moguće, osnivaju (sve)učilišta i katedre za sljedeće jezike: hebrejski, grčki klasični i moderni, arapski, kaldejski ili aramejski kojim je Isus govorio i »ilirski«. Prva četiri jezika: latinski, grčki, hebrejski i kaldejski bili su potrebni za proučavanje kršćanskih vjerskih i kulturnih korijena, osobito Biblije i teologije, a druga dva, arapski i »ilirski«, predstavljali su hrabar iskorak prema budućnosti. Crkva je, naime, već u to doba bila svjesna potrebe dijaloga s islamskim svijetom i slavenskim pravoslavljem. Tečaj tih jezika morao je trajati najmanje dvije godine, i to ne samo za studente nego i za profesore. Dekret se morao najozbiljnije uzeti u obzir i izvršiti. Izrijekom su navedena sljedeća sveučilišta na kojima se »ilirski« morao predavati: Bologna, Padova, Beč, Ingolstadt, Köln, Löven, Pariz, Toulouse, Valencija, Salamanca i Alcala de Henares (Madrid). Tim je dekretom papa »ilirski« priznao nasljednikom staroslavenskoga kao općega crkvenog jezika slavenskih naroda. Nije mi poznat slučaj da je jezik jednoga tako malog naroda doživio takvu međunarodnu afirmaciju.

Koji su, po Vama, razlozi takvoga zauzimanja papa za hrvatski jezik?
DR. KRASIĆ: Već smo vidjeli neke, a druge ću razloge ukratko spomenuti. Prije svega, istočnoeuropski narodi, nakon Tridentskog sabora i početka katoličke obnove, nisu mogli ostati izvan vidokruga Katoličke Crkve oko obnove kršćanskog jedinstva u duhu poštovanja njihova identiteta, kulture i legitimnih aspiracija, kao što je to bilo u slučaju s ukrajinskom Crkvom.
http://www.croatia.ch/kultura/knjizevnost/100225.php

Padobranac · **Pridružen/a:** 23 stu 2025, 11:55 **Postovi:** 23

zalutala je napisao/la:

A u originalnom radu poveznice na originalne dokumente:
https://zenodo.org/records/17536999
U prvom dokumentu, uz pomoć Google prevoditelja, našla sam ovo:
Porro, quod ad characteres ipsos et scripturam Glagoliticam attinet, dubitari posset, an operae
pretium sit eam retinere, cum Latina scriptura aeque tradi possit, quaecunque Slavonica
lingua, prout videre est in Polonica, Boemica et cetera, quae sua monimenta habent in Latinis
literis consignata, imo et ipsa Illyrica seu Croatica lingua, constat versum Catechismum Patris
Canisii ab Alexandro Comulowich Spalatano, impressumque Latinis literis Romae 1582, qui
etiam anno sequenti auctior prodiit Romae item recusus mandato Beatissimae memoriae
Gregorii XIII, nec dibitandum esset, quin haec saltem in solis literis communio, aliquid etiam
factura esset ad unionem gentis Slavonicae cum Romana Ecclesia.

Google prevoditelj označeno je preveo:
pa čak i sam ilirski ili hrvatski jezik, utvrđen je u Katekizmu oca Kanizija od strane Aleksandra Komuloviča iz Spalate, a tiskan latinskim slovima u Rimu 1582.

Nisam sve dokumente pregledala, djelomično samo prvi kojeg sam dio i citirala. Zahtjevno je s obzirom na nepiznavanje jezika.
Poveznice i na originalni rad i na dokumente su tu. Nađi gdje piše to što tvrdiš

Pozdravljam tvoj trud i napor, to je pravi put pravog istraživačkog rada. Tumačenje dokumenata zahteva pristup hladnom glavom, da ne bi došlo do izvlačenja iz konteksta. Zahvaljujem ti na ovim dokumentima, na orginalu Kristekovog pisma. Ne zameram ti jer kompletna kroatistička istorija jezika je izvukla taj podatak iz konteksta, a kontekst je upravo suprotan od priče koja se danas (reprizno nakon 15 godina) razvlači po medijima.

Ovo što si citirala je Kristekovo pismo Klaudiju Akvavivi, jezuitskom generalu sa čela Kongregacije za propagandu vere. Drugo pismo iz dokumentacije koju si priložila je Kariljovo, koji je samo ponovio u jednoj rečenici ono što je Kristek rekao i, za razliku od Kristekovog, potpuno je bez argumentacijske težine.

Ideologem kroatističke istorije hrvatskog jezika, da je barokna standardizacija izvršena na bazi hrvatskog jezika, držao se samo na jednoj maloj grančici zvanoj Kristek.

Na žalost Krasića, pokojnog Brozovića koji je tata tog diskursa i kroatističke istorije književnosti generalno, i Temperica (koji savetuje "lingua serviana") i Kristek (koji savetuje "lingua croatica") u svojim izveštajima su jasno definisali na šta misle kad kažu srpski jezik, odnosno hrvatski jezik:

- Temperica - srpski jezik (odnosno lingua serviana) - kako kaže, srpski jezik koji se najčistije i naelegantnije u Bosni govori, a po čistoti i eleganciji govora približava se Srbija (srpski kao predlog prihvaćen je od strane Akvavive i dat je nalog Kašiću da izradi pravila te Kašić počinje da "osam godina uči" ilirski, kako sam u predgovoru gramatike priznaje).

- Kristek - hrvatski jezik (odnosno glagoljica) - kako svedoči sam Kristek, on misli na arhaičnu čakavsku književnost na glagoljici koju je u novomjestskom manastiru u Pragu čitao što dokumentuje jasnim stavom u pismu, kako kaže, iako ne poznaje istočnoslovenske jezike, misli da bi "glagoljički" oblici "hrvatskog jezika" kao "slonce" umesto sunce, "vstok" umesto istok, "nad vsem" umesto nad svim (citirao sam Kristekove primere iz pisma) - bili mnogo razumljiviji za novi panslovenski standard jer su razumljiviji njegovim Slovacima, Česima i Poljacima.

Iz ovog je očigledno da je isusovački general Akvaviva u Kašićevoj standardizaciji postupio po predlogu isusovca Marina Temperice iz 1582., da se srpsko-ijekavska ("sunce, istok, nad svim") varijanta ilirskog uzme za standardizaciju kao jezik kojim bi se misionarski prodrlo prema pravoslavnom istoku i u tu svrhu je angažovan prvo Kašić (1596, ako ne grešim), a potom Mikalja, dela Bela i tako redom.

Međutim, kada je nakon Brestovske unije propalo sa daljim prodorom u Rusiju, Kongregacija je angažovala Jurka Križanića iz Ozlja (područja koje čuva arhaizme koje Kristek savetuje) da sprovede reformu u samoj Rusiji, ali sada po savetu koji dao Slovak Teofil Kristek - da se primeni hrvatski jezik (to znači čakavski jezik glagoljskih tekstova) kao standardni. Sam Križanić u svojoj gramatici (Gramatično iskazanje ob ruskom jaziku) piše da je hrvatski "rekel" umesto rekao, "vidila" umesto vidjela, "seno" umesto sijeno itd.

Upravo je to razlog, a koji se prećutkuje jer bi se ovo što sam objasnio moralo reći, zašto Kongregacija nije štampala Kašićevu Bibliju. Zato što nije bila prema Kristeku već prema Temperici. Sam ju Kašić piše nakon što je 40 godina proveo u Beogradu i Dubrovniku, gde je upijao jezik na koji je prevodio Novi zavet.

Tako da je sad i ta jedina grančica zvana Kristek o kojoj je ideologem kroatističke istorije jezika visio definitivno pukla.

Koji bi ti jezik jezuitskim misionarima standardizovala da bi prišla pravoslavcima i pokrštavala ih?

novosve · **Pridružen/a:** 16 stu 2025, 18:17 **Postovi:** 267

Padobranac je napisao/la:

Papa Urban VIII. je

Opet ti s papama i glasom koncila.

Ja sam ti gore naveo kako su ljudi koji su govorili taj jezik, pisali te gramatike i rječnike i književnost na tom jeziku, sebe određivali i još važnije - kako nisu. I kako su ih percipirali ljudi koji su s njima došli u kontakt i kako nisu, u to konkretno vrijeme.

Ti se vrtiš na herderovskoj koncepciji narodnosti koju je preuzela rana slavistika, i koja nema veze sa činjenicama i samoidentifikacijom. I onda uporno mlatiš mrtvog magarca.

Naravno da je Rim utjecao na to da se kod Hrvata ide prema štokavskom kao književnom jeziku (kao i kasnije Beč), kako bi preko Hrvata pokušali privući i Srbe u katoličko kolo, jer nam je štokavska osnovica uvelike zajednička, uz manja odstupanja.

Ali ti ne razumiješ implikacije toga, nego to interpretiraš kao uvođenje srpskog Hrvatima, a ima više osnove za tvrditi suprotno.

Jer usprkos kasnijeg Vukovog iznimnog nastojanja da se standard izjednači s govornim jezikom istočne Hercegovine, na taj standard kod Hrvata, ali čak i kod Srba (preko tog istog Vuka), ogroman utjecaj imala je dubrovačka i dalmatinska književnost, gramatike i riječnici koji u određnim stvarima podosta odstupaju od seljačkog vernauklara po Popovu polju.

I u hrvatski standard, ali čak i u srpski, je to odstupanje, leksičko i gramatičko, čak i akcentuacijsko, koje ima ekskluzivno hrvatska obilježja, ušlo.

Manje je utjecaja vernakular Popova polja imao na hrvatski standard, nego dalmatinska književnost, riječnici i gramatike na srpski Nestale su lođika i medecina i kod Srba, jelte.

Danas srpski standard u akcentuaciji, gramatici i leksiku ima čitav niz izoglosa i formi (posebno u ijekavskom obliku standarda) koje su hrvatske po postanku ili su samo kod Hrvata očuvane.

Čitava ta priča sa zajedničkim standardom je imala naravno geopolitičku pozadinu, prvo iz Rima, onda iz Beča, kao što je i sam Vuk Karadžić bio na plaći Beča da bi Srbima uveo jezik preko kojeg vas se može što više približiti katoličkom svijetu, a Hrvate učiniti faktorom suzbijanja rusko-pravoslavnog utjecaja kod Srba.

Samo što svi zbog toga već skoro 250 godina ispaštamo jer je to pretvoreno u mitomaniju o uvođenju srpskog Hrvatima, što se može logički argumentirati i prodati samim Srbima samo uvjeravanjem da su katolički štokavci nekad bili Srbi, u što se savršeno uklopila herderovska zabluda rane slavistike o jezičnoj srodnosti kao isključivom kriteriju narodnosti.

I to su argumenti koje ti uporno tu vrtiš kao da ćeš ponavljanjem istoga 137 puta nešto promijeniti. Ponavljate ih već 200 godina, pa šipak, samo se sa samima sobom raspravljate. To su zapravo argementi za vašu unutarnju upotrebu, rješavate pitanja vlastitog identiteta s njima.

Što se tiče Vukovog utjecaja, i njegovih sljedbenika, na hrvatski standard, on se prije svega očituje u usvajanju fonološkog načina pisanja, za razliku od morfološkog koje su uveli ilirci. I tu je opet gepolitika igrala ulogu, jer su ilirci uveli morfološki da se približe Slovencima, dok je to kasnije za Beč postalo no-no, pa su gurali pretežno (ali ne i potpuno) fonološko. No, fonološki način pisanja nije nov kod Hrvata, već je prije standardizacije već korišten kod nekih Hrvata još dosljednije nego u današnjem standardu.

Tako npr. Filip Grabovac piše: Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvaCkoga
a Dominko Zlatarić piše: Elektra tradžedija, Ljubmir pripovijes pastirska i Ljubav i smrt Pirama i Tizbe, iz veće tuđijeh jezika u hrvaCki izložene

I kako vidiš, ikavica i ijekavica su tu posve irelevantne, a da je fonološki način pisanja tu dosljedniji nego u današnjem hrvatskom standardu. Zanimljivo je da su pak vukovci, nastojeći uvesti dvoglasno izgovaranje glasa jat u ijekavskom obliku (po srpskom uzoru), tu uzrokovali suprotan efekt, tj. da se ije u hrvatskom ne piše fonološki, jer mi izgovaramo ie, dakle jednosložno, a ijekavski Srbi ije pišu i izgovaraju dvosložno. Mlijeko npr. ima u srpskoj ijekavici u izgovoru jedan slog više nego u hrvatskom. Isto tako je Gundulić pisao "O ljepa, o draga, o slatka slobodo", što je utjecaj jekavskog, češćeg oblika kod Hrvata od ijekavskog.

Što se pak tiče Maretićevog i Ivekovićevog rječnika, niti su prvi naši riječnici niti su osobito bitni za naš standard, dapače postoji čitav niz leksičkih riješenja koje su oni uveli preuzimanjem iz srpskog, ali standard ih je odbacio.

Sve što pišeš je odavno prožvakano i zapravo se sve vraća na istu premisu koja je pogrešna, a to je da su katolički štokavci ili bar iekavci nekad bili Srbi. makar je ovo drugo manje bitno, jer kako rekoh, hrvatski stadnard je iekavski izgovor mogao preuzeti iz kajkavskog, čakavskog il i ruskog, svejedno. Hrvatski stadrad iekavskog izgovora i srpska verzija standarda kad koristi ijekavicu nisu isto.

Stog se sve svodi na tu premisu o narodnosti, koja je činjenično pogrešna, makar ju je zabluda herderovskog pogleda na narodnost kod rane slavistike poticala. Ti tu herderovsku zabludu uporno ponavljaš upornim citiranjem ljudi koji su u nju vjerovali, ali se uporno vraćamo na početak: kako su ljudi koji su govorili taj jezik, pisali te gramatike i rječnike i književnost na tom jeziku, sebe određivali i još važnije - kako nisu. I kako su ih percipirali ljudi koji su s njima došli u kontakt i kako nisu, u to konkretno vrijeme.

Tu je sva naša rasprava svedena, prihvaćaš li to kao kriterij narodnosti ili KASNIJI herderovsko-utopistički pogled koji je doveo Vuka do toga da govori o "Srbima koji neće tako da se zovu".

Čitava ova rasprava je zapravo rasprava za vašu unutarnju upotrebu. Za vaša rješavanja isentitetskih problema s baziranjem standarda na "šokačkoj književnosti, gramatikama i rječnicima"

dane-croatia

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.229)

Srbski učitelj u Osieku Stefan Rajić prevodi na srbski jezik knjigu ,,Satir'' od Matije Antuna Relokovića 1793. na ćirilici. Ono je opet tiskano 1807. Rajić u naslovu kaže da je Relkovića preveo ,,na prosto-serbskij jezyk''.

Na pr. Rajić rečenicu iz Satira ,,Jer Slavonac ne da svoje dice - da se idu učiti A, B, C'' prevodi na srbski ovako: ,,Jer Slavonac decu i ne vodi - Da izuče az, buky i vjedi'' (Damjanović 1986: 239). Često ime Slavonac i slavonski prevodi sa srbskim ili slavenskim imenom, te se iz toga vidi kako se Srbi nisu poistovjećivali sa slavonskim imenom.

HercegBosna.org

Hrvati su bolji Srbi od Srba.

Online