Mogli su oni napisati što god hoće, ali kao vukovci imali su temeljnu premisu pogrešnu.

Sam Vuk je standardizaciju "srpskog" temeljio na hrvatskoj jezičnoj baštini, što sam i priznaje, samo je naziva šokačkom ili latinskom, tj. "Srba koji neće tako da se zovu". Iz te šizofrene rečenice proizlaze sve kasnije zablude.

Maretić, Broz i Iveković su se nastavili na jezične tradicije koje su postojale otprije njih i otprije Vuka, Daničića i Đorđevića, samo ih posve pogrešno nazivaju srpskim ili "i srpskim", jer one nisu ni jedno od toga, već je to jugofilna ekipa silom htjela da ude "i srpsko" da bi se mogli bratimiti.

Što su najbolje znali sami Srbi koji su Vuka optuživali da im nameće horvaćanski jezik i na kraju ga i odbacili.

Dan danas Srbi žive u kognitivnoj disonanciji, jednoj verziji šizofrenije, gdje govore Hrvatima da pričamo srpski, a onda po mjestima u HR gdje ih ima iznad 33% traže dvojezičnost, a i u samoj Srbiji traže da vrtić za Hrvate bude dvojezičan. Koja dva jezika ako Hrvati već govore srpski?

Uzmi gramatku ili riječnike Bartola Kašića, prijevod Biblije ili Ritual rimski i svakom je jasno da od Vuka, Daničića i Đorđevića ništa započelo nije. Copy pasteri obični. A od njega do Vuka i vukovaca još desetci gramatika i riječnika.

Hrvatski riječnici i gramatike su već postojali. Hrvatski standardni jezik već formiran. Samo ste ga vi pčeli nazivati srpskim, a jugofili "i srpskim".

Franjevac Lovro Bračuljević se nekih 80 godina prije Vuka zalagao za fonetski pravopis:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Lovro_Bra ... jevi%C4%87

Čak ni koncept "piši kako govoriš" nije izvorno srpski.

Nijedan pravoslavac s istoka ne može donijeti išta vrijedno katoliku sa zapada, ne može danas, a kamoli tada.
Jedni su prošli kroz prosvjetiteljstvo, a drugi kroz turski vakat.
Nijedna ideja im nije izvorna.

To je cilj i školstvo je tako ustrojeno, da se Hrvatima stvori kompleks superiornosti, jer jr to jedini prirodni kompenzatorni mehanizam odbrane kod kompelksa niže vrednosti.

Srbi se uvek prikazuju kao primitivni, uzgajivači svinja, masni, pekači rakijčine, pijani, u društvu Roma, pod šatrama, država se prikazuje što manjom, srpske istorijske zemlje se svode na Beogradski pašaluk. Kad dođe Hrobi na Krstaricu jedva dočeka da izvuče Kuripešiča gde ovaj Srbe u Bosni, navodno, naziva Ciganima (ustvari se radi o štamparskoj grešci gde je gotički digraf tz štampar zamenio sa g). To su te "radosti" onog ko na nekog gleda odozdo.

U srpskoj varijanti reči kao kat (sprat, spratnost, spratnica) i kefa su skoro potpuno postisnute, dok se kod Hrvata kat koristi kao jedina reč za pojam etaže koju nikom ne pada na pamet da zameni novom (starom) hrvatskom rečju. Kefa je u Hrvata čak i polularna žargonska reč koja obeležava ono što bi Ameri u žargonu nazvali beaver.
https://hjp.znanje.hr/index.php?show=se ... yword=kefa

Poenta je - purizam nije sam sebi razlog nego sredstvo proizvodnje razlika u vokabularu naspram srpske varijante. Npr. Hrvatima je dovoljno što se kemija i kemijska olovka pišu početnim k (umesto hemija i hemijska), pa nema potrebe da se uvodi Šulekov predlog "ludžba", ali da je kojim slučajem u srpskoj varijanti uzet oblik "kemija, kemijska" onda bi bilo udžbenika ludžbe, ludžbenih tehnologa i inžinjera i sl. Dovoljno je da je neka reč došla preko nemačkog (inžinjer) umesto preko francuskog (inženjer) da bi ta razlika bila ostvarena i situacija sa tom rečju stavljena u "mirovinu". Međutim:

Pa, ko kaže da jeste?!? Sava Mrkalj ga je usvojio od Kristijana Adelunga i primenio na svoju reformu ćirilice objavljenoj u slavnoj knjizi "Salo debelog jera libo AZBUKOPROTRES" 1810.

https://digital.bms.rs/ebiblioteka/page ... 4/mode/2up

Savetujem ti da postaneš svestan sebe i da ne ističeš po čemu si bolji od drugih jer tako odaješ ustisak da ti je to jako važno jer osećaš suprotno.

To je bilo nekad, danas su poslije Vučića i Đokovića medijski najeksponiraniji Srbi: Ceca, Karleuša, Kristijan Golubović, Velja Nevolja... Red cajki, red profesionalnih reality sudionika i red kriminalaca, neki guraju paralelno i na dva od ta tri kolosijeka. Nisu takvu sliku napravili zagrebački mediji, nego beogradski.

Ovo su sve (hrvatske) doskočice koje su ili nefaktične ili se temelje na nefaktičnim i anegdotalnim premisama ili vađenjima iz konteksta. Sa svim idejama koje si iznad naveo počeo je Vatroslav Murvar u doba NDH 1942. i nastavio je Miro Kačić 1995. a pokušao da digne na akademsku ravan Mario Grčević 1997 pa nadalje.

Nijedna nije ni tačna ni istinita.

1. Ilirski rečnici i gramatike koje počinje Rim da štampa u doba baroka, ustvari su rečnici i gramatike srpskog jezika:



2. Vuk traži od Kopitara ilirske rečnike da bi brže obuhvatio rečnički fond. Vuk ne prepisuje redom, već ilirske rečnike koristi kao podsetnik za reči koje je on čuo u narodu. To se može lako proveriti - npr. kod Belostenca imaš tedan, a kod Vuka nedjelju i sedmicu.


3. Što se "nametanja horvatskog" tiče — Vukova doskočica o „Sremcima“ i tumačenje kao priznanje da je ijekavica „hrvatska“​. Ovde je bitna forma: u predgovoru Pjesmarice Vuk iznosi kondicionalnu primedbu — on pretpostavlja (kondicional) šta bi Sremci rekli da su sve pesme štampane na ijekavici. To je retorička doskočica, ne dokument političke ili lingvističke tvrdnje. Sociolingvistička realnost: u Habsburškoj monarhiji tadašnja geografsko-dijalekatska percepcija značila je da se ijekavski govor stanovnika Banije, Like, Korduna i sličnih oblasti često etiketira kao «hrvatski» u administrativno-kolokvijalnom smislu. Vuk je bio svestan te narodne percepcije i koristi je radi ilustracije apsurda kritike. Ne postoji ekvivalent između dijalekatske oznake i nacionalnog standarda: naziv „hrvatski“ u tom kontekstu ne označava standardizirani nacionalni jezik onako kako se to tumači u XX stoleću. Dakle, izjava u predgovoru ne znači «Vuk priznaje da je ijekavica hrvatska» u smislu standarda. Logička pogreška tumača: izvlačenje zaključka da Vuk «priznaje» hrvatsko poreklo jezika je čitanje izvan konteksta i pogrešna zamena razmišljanja o percepciji govornika za ontološko-lingvističku tvrdnju. Manipulacije tim odlomkom često se intenziviraju u politički napetim periodima kada se jezik koristi kao instrument identitetskog i etničkog legitimisanja. Zaključak: Vukova primedba predstavlja retoričku strategiju u vidu kondicionala i apsurda; ne služi kao dokaz o „nametanju“ jezika. Na kraju, zna se ko su ijekavci u Hrvatskoj:



3. Za gramatiku Bartola Kašća Vatroslav Jagić je 1884. godine rekao: „To je gramatika narodnog srpskog jezika, srednjeg između štokavizma i čakavizma". Vrančićev rečnik - ilirski, videti u predgovoru da se odnosi i na Bosnu i na Srbiju:

Vrančić: "Ovo je razlog zbog kojeg sam dalmatinski, pretpostavio svim drugim idiomima slovenskoga jezika (koji širi svoje grane pružajući se nadaleko po celoj Evropi, od Jadranskoga mora u Aziju, sve do nepoznatih severnih obala): najčišći je od svih ostalih, kao i toskanski među italijanskima. Dalmaciju pak ne ograničavam na one vrlo uske granice, koje su joj danas postavile nepovoljne prilike, nego na one kojima je nekoć bila omeđena. Imala je naime s juga Jadransko more, sa severa reke Dravu i Dunav, sa zapada Nemce i Italijane, a s istoka Makedonce i Tračane. Sada se deli na Dalmaciju, Hrvatsku, Bosnu, Slavoniju, Srbiju i Bugarsku. Onu čistotu svojega jezika, koju sada imaju, Poljaci i Česi primili su iz ovih krajeva zajedno sa svojim prvim vođama, Lehom i Čehom. Odavde vuče svoje poreklo i Sveti Jeronim, koji je Latinima i ljudima svojega naroda protumačio i novim pismom zapisao svete knjige. Odavde je i onaj Ćiril, koji je kasnije to isto iskazao drugim pismom, kojim se danas posvuda služe ne samo Dalmatinci, koji ispovedaju grčku veru, nego i Ruteni ili Moskovite i Vlasi."

Isto važi za Kašićeva dela, npr. Ritual rimski ili Zrcalo duhovno iz 1614:

"Uzmnožitomu i plemenitomu gospodinu Radi Sladojeviću,
Pridrago pozdravljenje.

Kada primih gospos. tvoju knjigu, videći tvoju volju, i želju veliku od pomoći, i koristi svega našega naroda slovinskoga, veoma sam se obeselio. Jere mi se ono jest zgodilo, što sam od vele vrjemena želio; je da bi Gosp. Bog nadahnuo kogagod plemenita, i moguća krstjanina za duhovnu pomoć od mnozijeh duša, koje ginu, ne imajući ni Svetoga pisma za svoje utišenje, ni od druge koje vrste pismo ispisano od koga godire razumna naučitelja bogoslovca.

Istom se nahode mnoge knjige od svjetovnijeh popivkinja, pjesni ispraznijeh, komedija bludnijeh, i libara malo vrijednijeh od ljubavi telesne, i zemaljske. A od ljubavi duhovne Božje, i nebeske jedva u našemu jeziku nahodimo libro, koje nas pismom svojijem užeže u srcu, da se obratimo k našemu Stvoritelju Bogu, neka ga, poznavši njegovo prislavno, prilipo, i pridobro veličanstvo od ljubavi, njega požudimo voljom, obljubimo dušom, a srcem zagrlimo, kako smo držani.

Kojimi dakle riječma mogu ja Gosp. tvo: zahvaliti na ovomu veselju momu, koje mi se jest uzmnožilo pridragom tvojom knjigom, budući mi se zajedno s njom očitovalo pričisto ovo Zrcalo duhovno, koje će biti mnozijem dušam bogoljubnijem veoma korisno? Ako bih ja sam zahvalio, bila bi moja odveć malena hvala; bolje će biti, da, zahvalivši Bogu darovniku od dobra svakoga, Tvomu Gosp. tolikrat zahvale, kolikrat pročtivši ga, u srcu svomu duhovno naslađenje oćute, od svete vjere prosvetljenje, pokripljenje od ufanja, i od Božje ljubavi uzmnoženje.

Koliko paka za ugoditi molbam tvojijem, da ga činim na svjetlost dati, nastojati ću, kako i nastojim s velicim trudom, imajući brime priveliko na mojijeh plećijeh od posala druzijeh; ništar ne manje usilovati ću se na slavu Božju, i za razgovor od mnozijeh, koji će razgledati u ovomu Zrcalu sami sebe, i pobolšati, videći gnjusobe kojegodire na obrazu od duše svoje.

Naredio sam da se utišti po onomu Nauku, kojim se ima, naški naredno pisati, i čtiti; jere mi je mučno vazda bilo, da svi plemeniti narodi od Europe naredno, od svoga jezika razgovore, i pisma po Nauku pišu; a našinci nehajući se od Nauka, ali ženskim načinom pišući pogrđuju slavni slovinski jezik, ali svak sebi izmišlja slova, nauk, i pismo: i tako se nahodi, toliko načina od pisanja, koliko se nahodi libara, i knjiga napisanijeh. Neka svak znade, kako ima naški slovinski pisati, i neka svak može lasno po nauku pročtiti, što druzi budu upisali, naredio sam, da se na svrhi od ovoga libarca priloži, i stavi u kratko pokupljeni Nauk, koji sam ja nikoliko godišta prije bio naredio u mojoj Gramatici. Ako ne bude ugodan ovi Nauk komugodir aristarku, on će moći slobodno ali iznova napisati drugi, ali će se bezredno u pismu smetati, ali će čovjek po načinu žanskomu s malom časti, naredno pismo svoje pogrditi.

Znam ja ovo dobro, da se ovi nauk sklada veoma s našimi srpskimi slovi, i da ga ja nijesam pokupio, nego s velicim razlogom; imajući naš jezik potrebu od veće slova, neg latinski, ali italijanski. Jošter vidio sam ja slova Ebreja, grčka, španjulska, i ina, tako sam u njih zamirio, i upamtio, što jest bilo potrebno našemu jeziku. Scinim, da će biti korisno pismo ovako, i lasno za čtiti se.

A ono, što me u početku hvališ od otvorenoga stijega, ne pristoji se toliko meni ona hvala, koliko mnogo poštovanomu gospodinu Dum Šimunu Ivana Matkovića, koji jest slavno uzvišio suprot poluvjenikom pravu vjeru krstjansku. Ne ostaje mi drugo za sada, nego moliti Gosp. tvo: da mi zapoviješ, ako sam vrijedan poslužiti tebi, i tvojijem u komugod drugomu poslu tvomu. Nastoj zdravo, veselo i u milosti Božjoj živiti.

Iz Rima na. 20. novembra 1613.
T: G. V. sluga u Isukrstu

Bartolomeo Kašić Bogdaničić
od Reda Družbe Jesusove."

Stavio si kartu gore, gdje su poznati srpski gradovi;
Dubrovnik, Bjelovar, Daruvar, Slunj...
Pa samo u tim gradovima imaš više pučanstva nego u svim selendrama naokolo.

Standard iz 19. stoljeća je rađen kao zajednički.
Naslanjao se na hrvatsku tradiciju, ali je približavan Srbima.
Da biste ga vi mogli razumjeti, jbg.

Za vrijeme Jugoslavija je dodatno posrbrljivan.
Većine toga smo se riješili 90ih, ali sam naravno za to da se standard približi više zapadnim dijalektima, gdje ionako živi većina hr. puka.

Problem je što, kad to napravimo, vi ćete nas kopirati.

Slažem se. Taj napad rijalitija, cajki, kladionica i krimosa jeste vid specijalnog rata koji se vodi protiv Srba. Da sad ne ulazim u to čiji je čovek Mitrović, vlasnik Pinka.

Boromire, nije isto teritorija i narod, a ti to poistovećuješ. Poradi na tome.

Što bismo kopirali hrvatske dijalekte? Nema smisla čak ni kao doskočica.

Nije bitno koliko ljudi gde živi već kojim jezikom govore, i, ako ne veruješ meni, možeš verovati Jurju Križaniču koji u "Gramatičnom iskazaniju" svedoči kako NE POSTOJE HRVATI JEKAVCI, samo EKAVCI i IKAVCI:

Juraj Križanić: "Srbi mjesto jat imaju ie: tielo, liepo, viera, striela, sieno. Hrvati niti jedan dvoglas nigde ne koriste već vole čiste vokale: e umesto malog jus i i ili e mjesto jat: knez, svet; tilo, lipo, strila; vera, seno."

A što se tiče novo-umovanja da je Vukov standard bio pravljen kao zajednički pa se približavo Srbima, evo za primer kako je pisao Imanuil Janković 1787. Imanuil Janković - Trgovci, 1787. (200 godina pre zagrebačke Univezijade; Mocart još četiri godine paja po bečkim birtijama)



PROLOG
Nimalo se ne ustručavam, ovi' nekoliko lista štampi predati, kad na polzu (korist) njiovu posmotrim. Najveća čast nacionalni moj, i danas jošte misli, da su komedije ne samo mladosti no i starim ljudma škodne i samo za nemecko izmišljenje i drže, gdi su Đavoli Švabe izmislili kako ćedu varati novce od ljudi. Nijedan, koje sam u ovu čast nacionalni moj računao, nije imao priliku, hasnu komedija poznati, ne imajući nijednu u svom Jeziku pisanu, a strani mu je nepoznat. Ako je koji put u teatr i došao, hasnu komedija nije mogao poznati, neg vidio namazana lica, razna djeistvija k tomu određeni' persona, vidio i' govoriti, katkad poljubiti se, ovamo-onamo trčati; pak šta kaže? Premeću se i skaču ovamo-onamo, samo dok izmame novce. Zato sam si preduzeo, ovu čast ljudi iz nji'ovog neznanja osloboditi i komedije dobre kod nji' u bolji kredit metuti: a drugo uveren sam da će barem boljoj časti nacionalni moj, ovaj moj mali trud povoljan i prijatan biti. Neka svaki ovi nekoliko lista do konca pročita, pak će viditi da nisu đavolštine, nego slučaj i bitija, koja se svaki dan međ ljudma nalaze. Naći će poštenog trgovca, koji za obdržati svoj kredit i dobro ime, svaki česne pute traži pomoći si; naći će srebroljubivi' persona i gladni' za novcima, koji male hasne radi celo svoje imanje izgubiti mogu; naći će istinog i iskrenog al pozornog druga; naći će također ovom naprotiv fališnog, lažljivog i pod sjenom družstva najvećeg ubicu; naći će vernog slugu; naći će ucveljenog Oca i neposlušnog i upornog sina; naći će Oca koji odveć svog sina miluje, i črez tu ljubov sebe, svoj dom i celu svoju familiju ruinira; naći će i mlogi' drugi' polezni' scena; nakratko: naći će ono što se svaki dan međ ljudma nalazi, pak nek se ogledi, može biti da će u ovij ili u onoj personi sam sebe poznati.
(...)
Italijanska imena, persona ove komedije nisam hoteo sa Srpskima promenuti, jer je ime ime, ili bilo Italijansko ili Srpsko; a drugo opominjem da se nisam neprestano italijanskog autora reči držao, nego katkad i celu konstrukciju promenuo za dati joj, srpski lik. A što nisam pisao u slavenskim neg u maternjim Jeziku, to će mi svaki oprostiti, kad pomisli, da ja nisam Slavjanin neg Srbljin, i da ne pišem za Slavjane, neg za Srblje.

https://digital.bms.rs/ebiblioteka/...? ... 9/mode/1up

Emanuil Janković: Trgovci
(adaptacija dela Karla Goldonija)
Lajpcig, Nemačka, 1787.
Izdavač: Johan Hristian Tajbel
Cobiss Id: 67920391
Jezik: srpski


GOLDONI, Karlo
Tergovci : komedїa u tri akta / privedena s' italїanskogЬ izЬ Karla Goldonini ; Komedїa otЪ E. Іankoviča studenta medicine. - U Laipsigu : u tipografїi gosp. Taibela, 1787. - [6], 112 str. ; 18 cm.
Novaković 89; Mihailović 193; KNBS 477; Panković 156; Brković 81. - Nasl. str. rezana u bakru

Odštampano pre 238 godina na srpskom jeziku koji je danas svima u potpunosti razumljiv. Nema nekih bitnijih razlika od današnjeg vukovskog srpskog standardnog jezika.

Evo. čitaj predgovor Broz-Ivekovićevog rečnika, samo nemoj da se rasplačeš:
https://books.google.rs/books?id=mIean5 ... e&q&f=true

Kakva teritorija, pune šume i brežuljci?

Novoštokavska jekavica je nastala od tri različita dijalekta, koje su u ex-yu gledali kao na poddijalekte.

Jedan je čisto hrvatski.
Dubrovački.
Uvijek bilo i bit će.
Nastao od zapadnoštokavskih/šćakavskih govora, gomila lokalizama.
Radi toga je i nš. uzeta za standard.

Drugi je čisto srpski.
Istočnohercegovački.
Ijekavski je od 17. stoljeća, odnosno nakon bijega lokalnih katolika prema Dubrovniku.
Smatra se da taj (pod)dijalekt je nastao od istočnohumskog, ali dvoglas je vjerojatno crnogorskog porijekla.
Istočnohumski bi trebao biti istočnoštokavski/štakavski govor.

Treći je miješani, neretvansko-krajiški.
On je nastao originalno kao poluikavski, iako je možda i prevladavao ikavizam.
On je ostao jekavski, dugi jat nije prešao u ije.
Većina hrvatskih i RS zapadno od Brčkog su originalno jekavci, ijekavština, "crnogorština" se tu javlja tek kasnije.

Kako je miješan, heterogen je.
U matici, području s lijeve obale neretve pa do Dubrovnika (cca današnji prostor fBiH južno od Mostara) je čisto hrvatski.
Nekoć se pružao dalje na istok, ali se granica pomjerila u 17. stoljeću u turskim ratovima, zbjegom katolika na zapad.
Izvan matice...
Svi veći jekavski gradovi su hrvatski.
Lokalni Srbi su razmješteni po pustim selima, vjerojatno su i poprimili taj dijalekt kao "gradski utjecaj".
Lisac ga opisuje kao "novoštokavsku ikavicu, samo jekavskog odraza jata".

U BiH su lokalni Srbi isto bili "planinsko" stanovništvo, ali su u gradovima prevladavali muslimani, koji su, za razliku od Hrvata u Hrvatskoj na području tog dijalekta, bili ikavci.

Većina stanovnika su Hrvati, no ima nešto Srba (duplo manje nakon 95.), a ti Srbi su se dobrim dijelom ijekavizirali.
Sam je dijalekt zapadnoštokavskog, šćakavskog porijekla.


A što se tiče dvoglasa....
Je, točno je da su Hrvati većim dijelom jekavci.
U govornom hrvatskom se ije ne čita kao ije, već kao dugo je.
Za razliku od srpskog.

Ali...
Imaš ijekavce u središnjem Zagorju, oko Zlatara, na Lastovu, a i po središnjoj Bosni (istočno od Žepča i Fojnice.
Dobar dio njih ima diftonge.
S time da se u originalnom dubrovačkom sve pisalo s ie, pa je ie bilo samo za dugi jat, pa je kasnije odbačeno kao "NDHaština".
Osobno mislim da bi se jat trebao izjednačiti, pa da se uvijek piše kao je (osim kad se izgovara kao e, nepokriveno rj je ok kao r), ili ie.
Ok su oba slučaja.

Ako Srbi žele pisati drugačije, neka pišu.
Uostalom, većina srpskih ijekavaca je izumrla, oni kaj su završili po vojvodini su se ekavizirali, a oni po BiH/RS i CG...
Su poprilično pali u broju.
U RH su ionako ostaci ostataka.
S time da su dobar dio podunavskih Srba ekavci, oni su potomci pravih Srbijanaca (dovezla patrijaršija koja je u Erdutu imala posjede), a ne ovi hrvatski jekavci, potomci vlaha.

Ali sam Vuk to kaže, da je koristio "šokačke gramatike i riječnike, tj. Srba latinske vjere koji neće Srbima da se zovu".

takvu šizofrenu konstrukciju samo Srbin može smisliti i onda 200 godina na njoj inzistirati.



Prvo i osnovno, ijekavica i ikavica su samo refleksi jata. Ne jezici. I to refleks jata koji postoji i u kajkavskom i čakavskom (što ti naravno nemaš pojma) i u hrpi drugih slavenskih jezika i potpuno su nebitni za određivanje čitavog jezičnog blaga. I u RS se koristi ijekavica pa je različiti standard od hrvatskog

Drugo, vjerovat ću ljudima koji u pisali nekim jezikom, ljudima koji su došli u kontakt s tim ljudima, kao i samim Srbima prije napada imperijalne mitomanije koji su ga odbacivali i nazivali tuđim:

https://www.youtube.com/watch?v=nMLw9bwhzG8

https://www.youtube.com/watch?v=BSeD55ZtOsk&t=5s

https://www.youtube.com/watch?v=BSeD55ZtOsk

https://www.youtube.com/watch?v=Cp79FJ0XEx4

https://www.youtube.com/watch?v=Cp79FJ0XEx4

https://www.youtube.com/watch?v=DzsjdGK9R_M



a ne, ne, pravljen je kao srpski NA HRVATSKOJ OSNOVI, što on sam priznaje, ali proglašava te Hrvate Srbima.

https://www.youtube.com/shorts/gcK05Q2k89Q

i sada, 200 godina kasnije, jedino što tebi i sličnima preostaje je uporno nastavljati istu praksu od sramote.



Opet ti kažem, uzmi Bartola Kašića iz 16. stoljeća, riječnike, gramatiku, Bibliju i Ritual Rimski pa se javi.

Već sam ti rekao da je njihova (i tvoja) osnovna premisa pogrešna, a to je da su Karadžić i Daničić nešto započeli, dok su zapravo bili copy pasteri.

Isto kao što Arapi nisu izumili grčku filozofiju, nego prepisali, ista je stvar i s Vukom i vukovcima. Samo što Arapi nisu retrokativno Grke proglasili Arapima.

I ti to dobro znaš, svi vi to dobro znate, i zato do dana današnjeg inzistirate da je hrvatsko jezično blago Dalmacije, napose Dubrovnika - srpsko.

I sav se naš spor vrti oko toga, jer znate na čemu je Vuk gradio svoju reformu, i znate da to nisu bili ni srpski književnici ni riječnici ni gramatike, ali ih treba retroaktivno posrbiti.

Mi nemamo problem s Brozom i Ivekovićem jer znamo što je izvor njihova izvora, ako i oni u svojoj jugofiliji nisu znali.
Osim toga, prije njihovog postoji bar 20 riječnika hrvatskog jezika

p.s. sjajno ti ide pisanje hrvatskom verzijom latinice, tj. gajicom. Lijepo je da si tako krasno kroatiziran.

Je li, šaljivdžijo, piše li i na jednom rečniku od tih "20 rječnika hrvatskog jezika" da je to HRVATSKi rečnik?

Malo si tvrdoglaviji nego što sam mislio jer sve ove teze su unapred pobijene u moja prethodna 4 posta, a ti insistiraš. Nemam ja s tim nikakvih problema, ali ti ćeš ih imati jer ako želiš da traješ, moraš sebe definisati na istini.

Puno je poruka u threadu upravo, moram preći sve polako. Što se tiče ove poslednje rečenica. Verovatno to važi za većinu Srba, ali lično nemam takav osjećaj, već osjećaj nedostignutog potencijala. Sve što je oko nas je dato od nas i ni jedan Srbin nije digao prsta. Od same reči ustaše pa nadalje. Igralo je tu mnogo stvari ulogu i vjera i rasa i sve, ali da su Srbi i Srbija bili pravi posjednici Rimskog nasleđa na Balkanu je očito, no 1371. godine je sve propalo i 1389. godine bitkom na Kosovo i mitom koji proizovodi dovoljavamo sebi način ponašanja kakav ispoljavamo, mentalitet žrtve, veliki ego, potpuno odbacivanje ovozemaljskog uz veliku dozu licemerja jer se gnušano nebesnog, tako da licemerje, prevara i laž jer se 70.000 vojnika napilo i zaspalo jedne noći kod Marice od gordosti.

Ovo je donekle istina, kasnije kada počneš uočavati obrazce primetiš da nešto ne štima u srpskom govoru.

Obojicu ovde da vas citiram. Ne znam za Hrvate, ali Srbin koji je čitao Radoja Domanovića koji uzgred nema veze sa Hrvatskom i Hrvatima odnosno nije ih se dotakao u svojim delama, bar koliko sam lično primetio piše upravo o Srbiji i Srbima za njegovo doba. Srbin kakav je sebe načinio je pomodarski, narcisoidni i bahat stvor. Piscu je bilo muka i tuga i čudi se što piše tako o svom narodu, ali ništa se nije promenilo, a iako je on verovao u slavnu prošlost, ispostaviće se da nije ni ona bila tako slavna. Bila je puna potencijala, ali sve proćerdano.

Nikakav specijalni rat se ne vodi protiv nas, već je to solipsizam što ispoljavaš. Ja sam za sebe izmislio nešto što bih nazvao "exceptionalism in misery" ili izuzetnost u muci. Radi se o tome da smo najgori i da je kod nas sve najgore ali na naš svojstven način soptvenom krivicom, ali se ipak zbog toga dozvolim cinično veseliti jer drugog izlaza nema.

@Padobranac zašto autistično sve ovo znaš što si pisao? Koje si godište? Jesi neki nastavnik možda?

Vi Srbi se uspješno valjate u ispodprosječnosti vlastitog postojanja gdje vam Hrvati dođu kao traumatični podsjetnik koliko vas je sve s istoka unakazilo.

Čovjek piše o kemijskoj i hemijskoj, gdje izlaze najviše emotivne interpretacije, a najmanje činjenične.

Tko vam je kriv što vučete fonetski nedosljedan sustav istočnoeuropske transkripcije, jebote.

Ugrožen si od postojanja Hrvata, njihove veće civilizacijske ostvarenosti, sva ta utjeha o superiornosti pada u vodu na granici s Hrvatskom.

Ja mislim da si ti Hrvat jer tvoj jezik nema srpsku boju. Izvini, ali to je moje mišljenje, a svako na svoje ipak ima pravo.

Biti Srbin je fantastičan jedan, praktično nenadjebiv osećaj. Srbin je potpuno svoj, potpuno na svoj način, sa svim manama (mnogo infantilnosti i licemerja), ali svestan svoje jedinstvenosti i prava na nju.

Srbi jedini smatraju da su svi ljudi jednaki pred Bogom, drugi to samo kažu.