GRAD ZA TULUME
Priština noću: Uz pivo i koktele sanjaju Ameriku
Nije bitno tko si, odakle si, koje si vjere. Bitno je jedino da nisi Srbin – reći će vam svaki Albanac na Kosovu.

Prištinska Šetnica Majke Tereze poslije 22 sata bila je, kao i svakoga dana, dupkom puna mladosti. Iz kafića je dopirala glazba – što strani, što domaći pop, r’n’b, hip-hop... Društva na prepunim terasama, kakvih je u nas u ovo doba godine ponajviše na jadranskoj obali, očito su se dobro zabavljala prije nego što se krenulo prema nekoj od prištinskih diskoteka, koje za ulaz od dva-tri eura svoja vrata preko tjedna drže otvorena sat-dva iza ponoći, a vikendom dva sata dulje.

Mi, na preporuku Artrana, snimatelja na Televiziji Kosovo, na kojoj je sedam stotina zaposlenih, i Mirsada, mladića čija je majka Hrvatica iz Šibenika, (on radi u Trstu, no na godišnji je došao u rodni grad, u koji se kani i vratiti “jer je u Prištini bolji život”), krećemo put Duplexa. Ta se diskoteka nalazi u četvrti Pejton, u blizini Sportskog centra koji se nekoć zvao Kod Bore i Ramiza. Imena su to dvojice partizanskih heroja i prijatelja, Srbina Bore Vukmanovića i Albanca Ramiza Sadikua, koji su bili simbol davno propalog bratstva i jedinstva.


Pred ulazom u Duplex, diskoteku u vlasništvu braće Hoxha, mladih poduzetnika Ardiana i Kushtrima (Ardian ima i Američku školu Kosova u sklopu koje su vrtić, osnovna i srednja škola, a predavači su tu mahom Amerikanci), i ove je srijede bila gužva. Među parkiranim automobilima bilo je onih srednje klase, ali i skupocjenih BMW-a. Jugića, stojadina i drugih Zastavinih vozila Prištinčani su se davno otarasili. U podužem redu za ulazak za provod su sređeni djevojke i muškarci.

Vojnici i policajci u misijama

Djevojkama, sve odreda u cipelama visokih peta i kratkim uskim suknjicama, torbe na ulazu pregledava žena, a tjelesni čuvari u odijelima i sa slušalicama na ušima kontroliraju muškarce. Ima ih poprilično i na najmanji incident izgrednike izbacuju van. Dvadesetak minuta čekanja u redu mi smo “preskočili” jer nas je unutra uveo vlasnik. Prihod od ulaznica u Duplex, primjećujemo, namijenjen je obitelji Envera Zahytija, pripadnika specijalne policije ROSU ubijenog u neredima na sjeveru Kosova.

Iako je Kosovo zemlja s većinskim muslimanskim stanovništvom, mladi su ovdje baš poput mladih iz bilo kojeg dijela svijeta te za izlaska posegnu za pokojom čašom alkohola. Djevojke vole koktele, votku i vino, muškarci pivo. Kosovo ima pivovaru u Peći, ali se pećko pivo u Duplexu ne prodaje jer je prejeftino pa Mirsad uzima Becks. Dva schwepsa, coca-cola i to njemačko pivo stoje sedam eura i 50 centa (oko 55 kuna). Nakon jedan sat, do tada glasna se glazba, uz koju su u prostranoj diskoteci s povećim vanjskim prostorom i dovoljno mjesta za sjedenje, plesale i djevojke i mladići, stišala. Razlog – došla je policija jer se netko od susjeda požalio na buku:

– Daj da odmah naplatim, mogu zatvoriti svaki čas – požurio je k nama konobar s vanjskog šanka. Ipak, izbacivanja i nasilna zatvaranja nije bilo. Utišana glazba i dalje se čula, a mladi su, bez ikakva negodovanja, lagano krenuli put izlaza. Osim Kosovara, ima tu dosta stranaca, što i ne začuđuje zna li se koliko je ovdje vojnika i policajaca u višegodišnjim mirovnim misijama... Od stalnog stanovništva u Prištini ima Indijaca, Grka, Turaka... i, naravno, Kineza, koji su na Kosovo došli još za Miloševićeva režima, pootvarali trgovine s jeftinom robom – i ostali.

– Nije bitno tko si, odakle si, koje si vjere. Bitno je jedino da nisi Srbin – reći će vam svaki Albanac na Kosovu.

Dok izlazimo iz Duplexa, gledamo prema diskoteci nasuprot, Platonu, a Artran i Mirsad nam govore da ih ima u okolici još pa nabrajaju: Spray, Full House, Flirt, 212... Tu je i Depo, ali on radi samo zimi, kada je krcat. U neke se ulazi samo s propusnicom, a jedan od njih je i Flirt, za mnoge ponajbolji klub u Prištini. Na platou iza kluba podignut je velik šator. Ramazan je (mjesec posta kod muslimana) pa ovdje vjernici dolaze na iftar – objed koji se uzima nakon zalaska sunca. Religija kod mladih na Kosovu svakako nije na prvom mjestu niti su nakon rata protiv Srba na svakom koraku “niknule” džamije, kao što je s ekspanzijom vjerskih objekata bio slučaj u drugim državama na ovim prostorima. Doznajemo da su investitori, mahom arapske države, dobile uvjet da prije nego što sagrade džamiju na istom području sagrade i školu.

Nikada nisu imali “glavu”

Dok se noću šećemo prištinskim ulicama, pa smo tako stigli i do hrvatskog veleposlanstva, Artran i Mirsad nam nabrajaju dijelove grada. Otkrismo da Albanci vole nazive po dijelovima tijela pa je naše veleposlanstvo u četvrti koja se zove Te Qafa, što znači vrat. Ima Priština i kralježnicu (naselje Kurizi), nekoć je tu bio restoran Ruka, a u zgradi gdje je stolovala Ljubljanska banka radilo je Oko. Glavu nisu imali ni prije, a nemaju je ni sada. Spomenuta slovenska banka nije raspadom bivše države ispraznila džepove kosovskih štediša jer su ovdje ljudi više voljeli novac držati uza se.

Danas povjerenje imaju u strane banke pa zato tu prednjače RBA i ProCredit banka. Krećemo natrag prema centru grada, do kojeg su u komunizmu vodile neasfalitirane ulice. Preko Šetališta Majke Tereze, gdje se četvorni metar stana prodaje za tri tisuće eura, pa kroz Ulicu Tri šešira, u kojoj cijelu noć radi restoran brze hrane pa se tu miješa miris bureka s mirisom pizze, stižemo do Avenije Georgea W. Busha u kojoj “niče” katedrala Majke Tereze. Bushova avenija završava na križanju s Avenijom Billa Clintona u četvrti Dardania.

U Prištini, kao i na cijelom Kosovu, najviše se voli i cijeni ono što je američko, pa tako postoji i plan da se predsjedničke odaje premjeste u novi dio grada, gdje treba niknuti Bijela kuća, doduše manjih dimenzija od one originalne. Pokraj zgrada prepunih trgovina noću patroliraju zaštitari jer su vlasnici shvatili da im je jeftinije zajednički ih plaćati nego postavljati rešetke na izloge i strahovati hoće li im tko provaliti. Bill Clinton ipak nije u baš sjajnom društvu. Nasuprot njegova spomenika, sada je zatvoreni lokal Sekiraqa, za čijim je vlasnikom raspisana Interpolova tjeralica i zbog kojeg je ovdje bilo mafijaških obračuna, bombi...

Albanci su uglavnom obitavali na zapadu Kosova ,odnosno dijelom Metohije (Dukagjin). Ja koliko znam opća je ocjena da su na Kosovu živjeli miješano Slaveni , Vlasi i Grci pa tek potom dolaze Albanci, činjenica da je većina Albanaca danas na Kosovu plemenski povezana s onima u Albaniji to potvrđuje ,oni zaista nisu bili brojni prije Turaka.

Ne, većina ih je bila pravoslavna jer su vjeru primili od vizantijskih misionara, slično kao i Srbi, Bugari, Rumuni. Bilo je i katolika ali znatno manje.

subota, 13. nov 2010, 18:30

Kvadratura kruga



Kako su Srbi postali Albanci









Oko 30 000 Srba i Crnogoraca danas živi u Albaniji, ali većina njih ne nosi srpska imena i prezimena, već albanska. Danas ćete u Skadru sresti Srbina koji se zove Gezim Gjoka, Bledar Belja ili Pavao Jakoja. Ta imena im stoje u svim zvaničnim dokumentima, a u krugu porodice i prijatelja Gezim Gjoka je Zoran Đoković ,Bledar Belja je Marko Bašanović a Pavao Jakoja Pavle
Brajović.

Proces albanizacije odnosno asimilacije Srba započeo je još za vreme albanskog kralja Zogua koji je Srbima najpre ukinuo sve škole na maternjem jeziku, a potom izbrisao i onaj nastavak IĆ iz prezimena.

Ono što je započeo kralj Zogu nastavio je Enver Hodža koji je 1966. godine Srbima, ali i svim drugim nealbancima ukinuo pravo na veru, naciju i svaki kontakt sa maticom.

Srbi su tada ostali i bez srpskih imena, a prezimena, koja su već izgubila nastavak IĆ su morala biti zamenjena albanskim. Država je odredila spisak imena koje su Srbi i Crnogorci mogli da daju svojoj deci. Neka od tih imena bila su nesuvisla kao npr. dritaja što znači prozor ili druri što na albanskom znači drvo. I to je trajalo sve do 2000. godine kada su Srbi ponovo dobili pravo da svojoj deci daju imena kakva žele, odnosno srpska, ali ne i
prezimena.

Većina Srba i Crnogoraca u Albaniji danas želi da vrati srpska imena i prezimena u lične karte i pasoše, ali im država, zbog pravne sigurnosti, dozvoljava da vrate samo jedno od to dvoje.

Srbi nastoje da povrate i nacionalnost jer im u matičnim knjigama rođenih i dalje stoji da su Albanci,a ne Srbi...

Srpski jezik, koji se decenijama nije smeo govoriti javno, sada se ponovo čuje na ulicama Skadra, Tirane i Fiere, ali i u prostorijama Srpsko-crnogorskog udruženja Morača-Rozafa u Skadru, gde se od 2008. godine, uz pomoć srpskog ministarstva za dijasporu, organizuje kurs srpskog jezika za decu i odrasle.

Vreme straha i torture Srbi iz Albanije su prebrodili, ali ne i vreme iskušenja i traganja za sopstvenim identitetom, koji je urušavan više od sedam decenija.

Branko Stanković je istraživao kako je danas biti Srbin u Albaniji, a odgovor na to pitanje saznaćete u novom izdanju Kvadrature kruga.

Oprosti mozda sam falio. Vise znas o Albancima pa necu ustrajat iako sam citao davno o Albancima Pravoslavcima al nemam sad pravu informaciju uza se pa cu cutat

A vi potomak Srba jer vidim da srpskim odlično vladate

Aga, neka podkrepa?

Da sjever albanije nekoc puno srba isto tako jug srbije albanaca.

Jug albanije takoder puno grka nekoc.

Sad je to sve etnicki homogeno vise manje.

Aga pa sta fali ˝pravoslavnim albanskim grcima˝ to je jedan ponosan živalj

Hvala tebi i ostalima na odgovorima. Zanimljiva je ta plemenska povezanost.

I jos zaboravljas nesto. Albanci, Shqipetqri, Ilirri, nigdje se ne pominju u to vrijeme. Tako da i nema bas puno razloga da su bili pravoslavci.

Ništa

Malo se šalimo gospodin Lebowski i ja mada u mojoj šali ima i istine

A tema otisla u majcinu...

Siroče, izgubljeno, tursko-srpsko.

Povratiće se kad nam budeš doneo neke sveže vesti.

ugo vrijeme Ilirik je bio izvorom vojske za carsku vojsku, a širom Albanije nicale su malene obrambene utvrde od velikog značaja. Za vrijeme vladavine Rimskog i Bizantskog Carstva, u Albaniji kratkotrajno prodiru Huni i Vizigoti, da bi u 6. stoljeću došlo do prodora Slavena (Srbi i Hrvati)[3] koji potiskuju starosjedilačko stanovništvo u planinske krajeve[4]. Od 620. god., zbog povlačenja carske vojske za obranu provincija na Bliskom Istoku, Slaveni dominiraju centralnom Albanijom, dok su obalni gradovi ostali pod direktnom bizantskom kontrolom.
Početkom 9. stoljeća bizantske vlasti u Albaniji organiziraju temu sa središtem u Draču. Od 861. do 1018. god. (Bitka kod Drača (1018.)albanski teritorij se našao pod vlašću prvog slavenskog carstva i Samuilove države, da bi potom ponovo bila pod vlašću Bizanta (Bazilije II.). S vremenom bizantska vlast slabi i započinje asimilacija slavena s albanskim starosjediocima.
Potkraj 11. stoljeća Albanija je poprište sukoba Bizanta i južnotalijanskih Normana. Tada dolazi i do prvog pominjanja imena naroda Albanaca kada su 1081. god., u otporu bizantskom caru Aleksiju I. Komnenskom (Bitka kod Drača (1081.) podrprli normansku flotu koju je podržavao Vatikan (bizantski pisac Mihajlo Attaliates).

IZGLEDA DA STE OBOJE U PRAVU.

bili su pravoslavci no kasnije postadose katolici kao i sicilijanci. Normani su to sredili


pogledati i za CG zanimljivo

http://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%90ura% ... 4.8Danstvo

Kako to, siroce? I nemojte sjebavati temu, molim svakoga od vas.

A nema. Pre ce mi zena namjestiti neku drugaricu, nego ovi da nesto priopce.

Nema na čemu ,ako ti je zanimljivo zadnji govornici grčkog jezika su opstali na Šar Planini , iz tog vremena dolazi do bizantskog opisa srpske krajiške tradicije (nomadskih Slavena koji su kasnije zabunom nazivani Vlasi zbog istog načina života)

Kako je tvoja porodica zavrsila u ZG, jel se zna migracioni put predaka...

Durmitor-Bosna-Papuk-ostatak zap.Slavonije ,ovo moja je glavna očeva linija

Zlatko kako si krenuo jos malo ces umjesto kod bandica bit kod beckog gradonacelnika

Misli se na pretke današnjih Albanaca a to su bila plemena bez ikakvog zbirnog imena, mada se oni furaju na nekakve Ilire i smatraju se njihovim potomcima, koliko sam ja upratio.

He he mog prađeda su Crnogorci u partizanima redom držali za svojega , krv nije voda

Ma bas je ono kosa crta linija. CG-BiH-Papuk-Zagreb vise manje-sljedeca postaja najbolji grad za zivot na svijetu (tako bar kazu)