Proizvodnja zračnih kompresora u Posušju?



Jedna od vodećih kompanija u svijetu po proizvodnji zračnih kompresora, FIAC Air Compressors S.p.A., čije sjedište je u Bolonji u Italiji, istražuje najpovoljniju lokaciju za gradnju nove tvornice zračnih kompresora za tržište jugoistočne Europe.

Na prijedlog jednog talijanskog poslovnog partnera Weltplast-a, suvlasnik FIAC-a g. Fabio Lucchi izrazio je želju doći u Posušje i informirati se na licu mjesta u mogućnosti izgradnje tvornice u Posušju.

Na inicijativu g. Franje Širića, vlasnika „Weltplast“ d.o.o. Posušje, a uz posredovanje Udruge gospodarstvenika Posušje, 24.10.2012. godine, održan je radni sastanak u uredu općinskog načelnika Posušje, po pitanju: ispitivanja mogućnosti gradnje tvornice zračnih kompresora u poslovnoj zoni Osrdak.

Na sastanku je općinski načelnik g. Petar Polić, zajedno sa suradnicima, prezentirao poslovnu zonu Osrdak i pojasnio mogućnosti i uvjete registracije novog gospodarskog društva u stranom vlasništvu, te visinu poreza, doprinosa i ostale uvjete poslovanja, a sve prema unaprijed dostavljenim upitima od strane g. Fabia. Posebice je istaknuto, da se svi poslovi oko registracije tvrtke, projektiranja, dobivanja svih dozvola i izgradnje objekta mogu završiti u roku od šest mjeseci, te da sve poslove u svezi projektiranja i izvođenja radova mogu uraditi domaće, posuške tvrtke.

Gospodin Fabio Lucchi prezentirao je svoju kompaniju i razloge izgradnje nove tvornice u ovom dijelu Europe. Izrazio je zadovoljstvo onim što je čuo od predstavnika općine Posušje i vidio u poslovnoj zoni Osrdak. Konačnu odluku o gradnji tvornice, koja bi u početku zapošljavala oko 30-tak zaposlenika i u koju namjerava uložiti oko jedan milion eura, donijet će nakon konzultacija sa suvlasnicima FIAC-a.

Bezrezervnu podršku potencijalnim investitorima iz Italije, uputio je i novoizabrani budući općinski načelnik g. Branko Bago, koji je kao i predstavnici tvrtke Weltplast i Udruge gospodarstvenika Posušje, nazočio ovom radnom sastanku.

Time bi dobili prsten koji bi se finišira spojem MIVIKO-Rojsova kuća, ili negdi pokraj Gradca ili preko Ilijnog brda.

Planirajmo budućnost Posušja zajedno

Samoinicijativno od dosade krenuh u akciju. Printscreena sam „bing“ mapu Posušja, i zamislio grad kako bi se trebao kretati i širiti u budućnosti. Prije svega mislim cestovno širenje grada budući da su ceste žile grada, bitna je prometna povezanost prije svega, koja odmah odlučuje i o urbanosti. Budući da je Posušje prije deset godina dobilo južnu zaobilaznicu naglo se na istoj privatno krenulo graditi, što danas više i nije zaobilaznica nego još jedna ulica gradska, a u budućnosti jedna od bitnijih „gradskih“. Naime na zaobilaznici se ne bi smjelo graditi, nego tek na one ulice koje idu okomito na nju. Stoga dalje u budućnosti trebamo razmišljati o brzim cestama (ne nužno zakonski „brzim“) okolo grada, tzv prsten. U svom sam primjeru nacrta taj „prsten“. Tako imamo novu „Južnu obilaznicu“ koja se kreće iznad „golf igrališta“ i ispod Baga koja se spaja na jedan od bitnijih čvorova u općini Posušje, to je južni čvor gdje bi u budućnosti trebao biti treći kružni tok. Ona se dalje nastavlja ispod osojačkih sela, tj kreće se malo po Osojačkom brdu i tek se spaja na staru tj današnju južnu zaobilaznicu tamo negdje kraj Rojsove stare kuće.
Dalje, Sjeverna obilaznica nam je već polovično poznata, kreće tamo od „Mrvelja doo..“ i piči probijenim putem po „Starci“ sve do Ričine. E, sad po Radovnju bi trebalo izvest nastavak te Sjeverne obilaznice koja bi išla iznad Gornjih Jukića, Crkve, iznad ceste za Rakitno i na istu bi se spojila negdje kod Panćine kuće.
Bitno je napomenuti da kod Ričine treba napraviti spojnicu kužnog toka kod Ričine i Sjeverne zaobilaznice. Spojnice sam nacrtao tankom crvenom linijom.
Dalje na kraju ove zaobilaznice isto treba napraviti čvor (čvorovi su crveni), lijevo za Rakitno, desno vijadukut preko Čuturine Brine prema Širokom i tamo negdje kod MIVIKA spustit tu cestu na ovu današnju. Time bi dobili prsten koji bi se finišira spojem MIVIKO-Rojsova kuća, ili negdi pokraj Gradca ili preko Ilijnog brda.
Isto tako je bitno povuć nove gradske ulice, zbog urbanosti, ljepote grada, planiranja... Njih sam naveo tankom plavom crtom.
Južna obilaznica od golf terena bi išla prema Zavelimu, sada može se negdje spojiti na staru cestu, uglavnom bitno je napraviti širu i bržu cestu ispod ili iznad Mikulića da se usko grlo sela zaobiđe. Ispod Zavelima na samoj granici s EU izlobirati, novi granični prijelaz. Tu napraviti industrijsku zonu. 

U ulazu u grad od „Jukića okuči“ do Rocka tj ulice Viteza Mile Bošnjaka napraviti dvostruku traku ili čak i odvojiti preko Jukića njiva, ulice Viteza Mile Bošnjaka, pa onaj koji neće preema Crkvi nego prema „Sokolu“ već kraj „kioska“ skreće a ne kraj Rocka.

Mislim da je bitan što brži ulaz u grad Posušje, te izlaz da se ne čeka dugo na granici, Također i prvi dojam za one koji prvi put ulaze iz Imotskog u Posušje. Tu bi trebalo udvostručiti cestu, udarit rasvjetu, napravit nogostup, drvored i ogromne jambo plakate dobrodošlice. Sve od granice do Ino-veronike benzinske.

EVO KAKO To IZGLEDA I NA SLIKAMA:

Voda je dalje od predviđenog.
Spoj bi išao uz sam rub polj uz Gradac, tamo nema baš vode, a i da ima može se podić cesta.

Skupština Udruge gospodarstvenika Posušje (UGP) na sjednici održanoj 11.04.2013. godine podržala je inicijativu, potaknutu od nekoliko svojih članova i usvojila Odluku o izgradnji autobusnog kolodvora u Posušju. Izradu projektne dokumentacije i kompletnu izgradnju kolodvora financirat će članovi UGP-a.

Autobusni kolodvor bit će izgrađen na istočnom dijelu parcele iznad sjeverne obilaznice na kojoj je bio i predviđen urbanističkim planom prije tridesetak godina. Općina Posušje preuzet će obvezu rješavanja svih dozvola za gradnju, bit će vlasnik i upravljat će kolodvorom.

Udruga gospodarstvenika Posušje od, samog početka svog djelovanja, prepoznala je problem nedostatka autobusnog kolodvora u Posušju i na svim sastancima sa bivšim i sadašnjim Općinskim načelnikom inicirala je rješavanje tog problema. Nakon što se nije krenulo u rješavanje problema kolodvora od strane općine, nekoliko članova UGP-a pokrenulo je inicijativu o izgradnji autobusnog kolodvora sredstvima članova UGP-a. Ta inicijativa usvojena je na Upravnom odboru i proslijeđena je Skupštini na konačno odlučivanje. Skupština je jednoglasno usvojila Odluku o projektiranju i izgradnji autobusnog kolodvora sredstvima svojim članova.

Na taj način, prije svega, kao društveno odgovorni gospodarstvenici, članovi UGP-a žele dati svoj doprinos za udobniji i sigurniji život svih građana općine Posušje, a posebice učenika osnovne i srednje škole u Posušju, zbog čega će biti izgrađen i pješački pothodnik ispod sjeverne obilaznice prema srednjoj i osnovnoj školi.

Ako UGP i Općinski načelnik uspiju riješiti sve potrebite dozvole za početak izgradnje kolodvora do početka lipnja, kolodvor će biti svečano otvoren i uručen kao poklon svim građanima Posušja, od strane UGP-a, za dan općine, za Veliku Gospu 15.08.2013. godine.

sb/ugp

Objavljujemo veliku fotografiju Frame iz Posušja koja je snimljena povodom Godine vjere. Framaši su svojim tijelima ispisali Frama Posušje. Svi su bili odjenuti u iste majice s natpisom „Vjerujem!“. U iscrpnije možete vidjeti više fotki i video...

Fotografije će biti otiskane u velikome formatu i krasit će prostorije Frame i drugih župnih i crkvenih prostorija. U snimanju je sudjelovalo 410 framaša. Neki nisu bili na snimanju zbog odsutnosti.

Snimanje je prvi put izvršeno pomoću tzv. Heksahoptera. Snimanje su obavili: Željko Penava, Kristijan Penava, Neno Bošnjak i Hrvoje Ćurdo. Sav projekt snimanja nosi Foto-Video Penava iz Posušja.



Ovim činom framaši iz najbrojnije Frame na svijetu su posvjedočili vjeru i pokazali kojim putem u životu žele ići.

Dolje pogledajte video sa snimanja i fotografije!

VRHUNSKI!
Sve pohvale foto studiju ''Penava''.

https://www.facebook.com/photo.php?v=582838965094093

Svi počeli koristiti onaj mali helikoper na daljinski. Relativno jeftina investicija a ljudima se takve snimke sviđaju. Ima dovoljno prostora za zaradu.

Roman Posušanke Radice Leko “Kruh i igre” u TOP 5 najčitanijih u Hrvatskoj

Nakon samo mjesesc dana od promcije, roman “Kruh I igre” posuške autorice Radice Leko doživljava veliki uspjeh.

Prema listi Hrvatskog knjižničarskog društva, roman „Kruh i igre“ u travnju je nakon samo mjesec dana od promocije u TOP 5, zauzeo peto mjesto po čitanosti, ispred nje su samo velika spisateljska imena između kojih su Ivan Aralica i Pavao Pavličić.

Premda se Radica Leko na hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj književnoj sceni pojavila u kasnijoj životnoj dobi objavivši 2008. zbirku igrokaza naslovljenu Igrarije, ona se u ovih šest godina aktivnoga bavljenja književnim radom pokazala vrsnom književnicom, čija su djela zapažena i rado čitana. Dokaz je tomu i Književna nagrada „Fra Martin Nedić“, koju dodjeljuje Zaklada „Terra Tolis“ iz Tolise, a koju je Radica Leko 2012. dobila za roman U Njemačku, brale…(koji je objavljen 2011.). Nakon uspjeha ovoga romana, autorica je odlučila napisati njegov nastavak. Tako je nastao roman simboličnoga naslova Kruh i igre.

Dok je u romanu U Njemačku, brale… prikazala život u Hercegovini neposredno po završetku Drugoga svjetskog rata i u desetljećima koja su uslijedila, davši tako pregled društvenih zbivanja i ostvarivši prikaz života Hercegovaca tijekom postojanja tadašnje Jugoslavije, u romanu Kruh i igre autorica je prikazala vrijeme demokracije, odnosno vrijeme nakon Domovinskoga rata. U oba romana Radica se Leko pokazala vrsnom analitičarkom društvenih pojava, a samo društvo, kako u ondašnjemu komunističkom, tako i u sadašnjemu demokratskom sustavu dalo joj je dosta materijala za analitičko-kritički osvrt na zbivanja koja su obilježila različita vremena, koja su u sebi nosila mnoge društvene devijacije.

20 NAJČITANIJIH ROMANA U HRVATSKOJ U MJESECU
TRAVNJU 2014. GODINE:

1. IVAN ARALICA: „JAPUNDŽE“
2. MIRO MEĐIMOREC: „LOVAC NA GENERALA“
3. ANĐELKO VULETIĆ: „PITANJA ČITATELJU“
4. PAVAO PAVLIČIĆ: „KRVNA VEZA“
5. RADICA LEKO: „KRUH I IGRE“
6. DRAŽEN PRĆIĆ: „DOGOVORENI BRAK“ „COME and BACK“
7. DRAŽEN PRĆIĆ: „TAJNA PROVINCIJE“
8. ELIZABETA MEDIĆ: „ANĐEO NAD MOJOM ZEMLJOM“
9. VERICA SIKORA: „MAMA MUTTI“
10. BOŽIDAR BREZINŠČAK BAGOLA:“U SJENI LJEPOTE“
…
11. ZDRAVKO VUKIĆ: „BORNA VITEZ: SVE ZA HRVATSKU“, „OPERACIJA SLAVONIJA“
12. NEVENKA NEKIĆ: „KOTORSKA TRILOGIJA“-romansirana biografija
13. ANKICA KALE MORINJKA:“BURA S UMCA“
14. NIKOLA I SHIRLEY ŠTEDUL: „KRIŽAR ILI DUH SLOBODE“
15. NIKOLA ŠIMIĆ TONIN: „ENGLESKI OKVIR ZA AHMIĆKU SLIKU“
16. JULIENNE EDEN-BUŠIĆ: „ŽIVA GLAVA“
17. MILJENKO STOJIĆ: „DID JOZO“
18. DRAGUTIN TRUMBETAŠ: „PUŠAĆI I NEPUŠAĆI“(I,II,III,IV,V)
19. DRAGUTIN MIKULIĆ ĐONO: „IZA VRATA“ (novo)
20. BORISLAV VUKASOVIĆ LONČAR: „NEOKALJANI“

Posušje.net

Kako je Hercegovac sredio četvoricu otmičara aviona: Kaza san teroristu "ja san tvoj brat" i zakla ga penkalom


Bilo je 1988 godine. Iša ja avionom iz Los Angelesa u Australiju. Putnici miruju, ja zakunja, kad odjednom neko zavika na engleskom da svi ostanemo na svojim mistima, da niko ne mrda i da je se radi o otmici aviona. Ja pogledam, kad blizu moga sica stoji čovik s bombom u livoj i pištoljem u desnoj ruci. Onda ugledam još jednog u istoj pozi kod stjuardese. Malo potom ja pitam mogu li na toalet. Prigleda me i pustio unutra.

Onda ja smislim što ću. Skinem majicu ispod košulje, pa je svežem na glavu da izgledam ka Arapin. A ima sam uvik uza se onu smrtonosnu olovku, koja mi je ostala iz Vijetnama di sam ratova tamo šeset druge na treću. To smo zaduživali mi dočasnici i časnici. Ja sam ima čin vodnika. Ako te Vijenamci zarobe, najbolje ti je ubost se tom olovkom, pa si za par sekundi mrtav. Da te ne muče.

Pištolj na glavi

Izađem ja iz toaleta, pa krenem prema otmičaru. Raširio ja ruke da vidi kako u njima nemam oružje, pa mu kažem na arapskom: ja sam tvoj brat. Onda ga ubodem u vrat. Odma se ukočio, ali mu je pištolj dok je pada, opalio. I pogodio jednog Engleza. Onda sam ubio i onog drugog kod stjuardese. Ona veli da su u avionu još dvojica. Jedan u porvoj klasi, drugi u pilotskoj kabini.

Prvo sam zarobio onog u prvoj klasi i sveza ga. Onda sam naredio stjuardesi da krene u kabinu s tacnom. Čim je ona ušla, otmičar vidi da je stjuardesa, pa okreno pogled. Ja sam iza nje otmičaru naslonio pištolj na glavu, pa se i on prida. To ti je ukratko o tome kako sam otmičarim jeba mater. Onda se spustili u Kuvajt. Tu me dočekalo puno svita, nosali me na aerodrmu, tu me zadržali pet dana, slavili i častili ka šeika.

Ovo mi je ispričao Jozo Pavković, rođen prije 85 godina u Rakitnu pokraj Posušja, čovjek iznimne biografije. Došao u zavičaj iz Australije, pa priča rođacima i susjedima o svojim doživljajima. Za neke njegove pothvate su čuli i znali, ali su zanimljivije kada priče dobiju potvrdu iz prve ruke.

Od Egipta do Vijetnama

Poput ostalih Rakićana, Jozo je odrastao u pastirskom poslu, kad je dorastao do ranca počeo je nositi duhan, a onda ga je nemirni i znatiželjni duh odveo u bijeli svijet. Kao rezervist JNA dospio je 1958. godine u Egipat kao pripadnik mirovnih snaga. Tu je naučio arapski. Pa je dio životnog školovanja proveo u Legiji stranaca gdje je ovladao francuskim, potom njemački uči kao vlasnik restorana u Homnburgu, da bi 1962. godine dospio u Vietnam kao pripadnik amerčkih snaga.

- Tu mi je pomoga zet Amerikanac - sjeća se Jozo.

- Ćer moje sestre udala se za tog Amerikanca koji je radio kao vojni ataše u američkoj ambasadi u Beogradu. Sredio mi američki pasoš, pa sam 1962. godine otiša u Vijetnam. Nakon nekoliko miseci me ranilo, ali sam osta i dobio čin vodnika. Vojsku sam napustio s otpremninom 1966. godine, pa se vratio u Njemačku, a 1968. otiša u Australiju.

Jozo je okićen zlatom i dijamantima. Ispod košulje vadi zlatni lanac na kojemu visi veliki zlatni medaljom, a na rukama dva velika prstena s dijamantima.

- Ovi lanac i medaljom su mi dali Kuvajćani. Ovo je njihovo odlikovanje, medalja za hrabrost. Još su mi dali 40 tisuća dolara. Nagradili su me i Amerikanci. A kad sam nakon pokušaja otmice aviona stiga u Australiju, pozva me tada premijer Bob Houp, čestita mi i ponudio da radim za australsku Federalnu policiju u specijalnom antiterorističkom odjelu - kaže Jozo pokazujući značku australske policije koju nosi u novčaniku.

Pokreće biznis

Jozo razmišlja o trajnom povratku u zavičaj.

- Ako bi se vratio, onda bi kupio nešto u Makaraskoj i krenuo u neki biznis.

- Kakav biznis, kolega? Tebi je 85 godina, a ti bi u biznis. Misliš li ti umirat!? - čudi se Zoran Vukoja, posuški policajac koji se za ova dva mjeseca sprijateljio s Jozom.

Kao i mnogu Rakićani i Posušani kojima je Jozo svojim pričama uljepšao ljeto.

Mesić nam je izgubio novce

Pokazuje Jozo i Zahvalnicu MUP-a RH koju su mu dali 2007. godine nakon susreta australskih i hrvatskih specijalaca u Australiji.

- Tada sam ja bio glavni čovik u organizaciji - veli Jozo - pa sam upozna dosta naši glavešina. Litos sam bio gost u Saboru, primio me i oni naš Hercegovac Leko. Znaju oni šta sam ja uradio za Hrvatsku u vrime rata. Koštala je mene Hrvatska. Ali, neka. Najviše mi je krivo što nam je propa Kikašev avoin. On je košta 12 milijuna dolara. Bila izdaja. I ža mi novca što smo ga dali Mesiću u Australiji, pa ga on izgubio. I mi smo bili ludi, pa svakom davali.