stvarnost je gora od statistike.

Pokušavam objasniti ovim dripcima da upravo takvi nama većinom iseljavaju što se dobro vidi po podacima njemačkog zavoda za statistiku - across the board iseljavaju oni kronično nezaposleni(prvenstveno jer je to kod nas značajno lakše nego kod vas). To što bi Daramo i ostala ekipa svršavala od sreće da je 89% kronično nezaposlenih onih s VSSom, a ne onih sa NSSom i SSSom, kao i priča da sam ja ovdje došo prorokovati evanđelje po Hitleru su njihovi tripovi.

Bez obzira ne nepostojanje granica unutar EU i na izreku da za ljubav nema granica, hrvatski državljani u samo 6,1 % slučajeva za supružnike biraju – strance. Lani je u Hrvatskoj, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, sklopljeno 20.467 brakova, a među njima je bio 19.091 brak između hrvatskih državljana, 1244 braka hrvatskih državljana i stranaca te 132 braka stranaca. Kad je riječ o miješanim brakovima, građani su bili otvoreniji prema njima u bivšoj državi, pa je 1990. u Hrvatskoj bilo 19% miješanih brakova s najčešćom kombinacijom Srpkinja – Hrvat i Hrvatica– Srbin. No, 2002. takvih brakova je bilo manje od 5%. Ipak, posljednjih godina bilježi se blagi porast brakova hrvatskih državljana i državljana BiH i Srbije. Ako se s ulaskom Hrvatske u EU očekivao porast brakova hrvatskih i državljana članica Unije, naši muškarci za bračne partnerice najviše biraju državljanke BiH i Srbije, pa tek onda Njemice, Makedonke, Slovenke, Austrijanke, Amerikanke... A uglavnom su muškarci ti koji se žene strankinjama u Hrvatskoj, naspram tek 89 hrvatskih državljanki koje su se udale za strance što govori i o tradicionalnom obrascu da se muškarci žene strankinjama u svojoj zemlji, a žene uglavnom udaju za strance u njihovoj. Tako se lani od 1155 hrvatskih mladoženja koji su se oženili strankinjama njih 269 oženilo mladenkama iz BiH, a njih 235 mladenkama iz Srbije. Napominjemo da se ne radi o Hrvaticama iz BiH, i o Srpkinjama, hrvatskim državljankama, već isključivo o državljankama BiH i Srbije. A slični podaci su i u 2015. i 2014. Usporedbe radi, 2001. bilo je 148 brakova naših građana s tada jugoslavenskim državljankama.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/raste-b ... ih-1188275 - www.vecernji.hr

http://www.index.hr/vijesti/clanak/sluzbeni-podaci-u-tijeku-je-masovna-migracija-radnika-u-njemacku-odlaze-deseci-tisuca-hrvata/988304.aspx

PREMA podacima Savezne službe za migraciju i izbjeglice (BAMF), Njemačka masovno privlači useljenike iz istočnih članica Europske unije, čiji se broj od 2010. godine utrostručio. Među njima se sve više povećava i broj useljenika iz Hrvatske, no i dalje ih je najviše iz Poljske.

>>Najistočniji grad u Hrvatskoj izumire, u područnoj školi ostalo samo dvoje djece

>>Suze, očaj i tuga na autobusnim kolodvorima "Iza nas ostaju samo prazne kuće"

>>Roditelji usred godine ispisuju djecu iz škola i vode ih u bolju budućnost

>>SLAVONIJA NA RASPRODAJI Kuće jeftinije od starog auta

U okviru prava na slobodu kretanja radnika u Europskoj uniji, u Njemačku je prošle godine došlo raditi 634 tisuće ljudi iz ostalih članica EU-a, a njih 77 posto dolazi iz istočnoeuropskih članica. Iz Poljske je u 2016. u Njemačku došlo raditi 42 tisuće ljudi i sada ih je sveukupno više od 700 tisuća.

Oko pola milijuna Rumunja također živi i radi u Njemačkoj, a prema podacima BAMF-a Hrvata je 331 tisuća, s time da ih je u 2016. došlo 34 tisuće. Veliki je priljev i ljudi iz Bugarske, iz koje se u Njemačku zbog posla doselilo 262 tisuće ljudi.

Krajem 2012. u Njemačkoj je bilo prijavljeno 224.971 državljana Republike Hrvatske. Godinu dana poslije, krajem 2013., već je bilo prijavljeno 240.543, a krajem 2014. njih 263.347. Krajem 2015. u Njemačkoj je živjelo 297.895 hrvatskih državljana.

Stjepan Šterc: Bijeg od stvarnosti

Velike riječi prije izbora i ispisana programska načela uvijek nas, usprkos silnim razočaranjima, nakon ratne pobjede i oslobađanja Hrvatske, ostavljaju u nadi kako će se nakon novih izbora konačno pojaviti netko svjestan suvremene političke zbilje, smjera kojim Hrvatska ide i nesmiljenih pritisaka na zemlju iznutra i izvana te usmjeriti političko djelovanje prema zaštiti i ostvarenju nacionalnih interesa cijele hrvatske populacije.

Obrazac je uvijek isti, ista su, uostalom, i razočaranja pa je promjena vlasti kao rezultat prosvjednoga glasovanja logičan slijed događanja koji Hrvatskoj već godinama ne donose ništa dobroga u gospodarskom, društvenom, političkom, vrijednosnom, demografskom i svakom drugom smislu.

Gospodarski se nismo gotovo niti podigli, društvene smo vrijednosti sveli na minimum, politički atavizmi prošlosti i dalje dominiraju, stranačke vojske i dalje jašu, identitetske vrijednosti isklijavaju, pogotovo kod mlađe populacije, a demografski nestajemo brzinom zamislivom samo interesnom regionalnom okruženju uvijek spremnom za odvajanje i kontrolu hrvatskoga prostora.

I naravno, ne razumijemo političko-diplomatsku složenost, europsku potrebu za stabilnošću, nužnu borbu protiv populizma i umirujuću retoriku spram susjeda, europske birokracije i ‘demokratske’ javnosti, koja se usput svim silama trudi izgraditi predodžbu o Hrvatskoj kao slučajnoj zemlji, kao teretu beskrajno tolerantne Europe i vlastitog stanovništva.

Mislili smo, vjerovali i nadali se i ovoga puta pa čak i to kako ćemo konačno Hrvatskom upravljati s najboljima, najpametnijima, najsposobnijima i najlojalnijima u vremenu koje je vjerojatno i najteže u novijoj hrvatskoj povijesti, naročito u demografskome smislu. Vremenu koje iz Hrvatske zadnjih godina odnosi prema gotovo svim državama svijeta vjerojatno oko 80 000 uglavnom mladih, obrazovanih, sposobnih i mislećih ljudi, a prema vječnome prebivalištu vjerojatno oko 18 000 uglavnom starijih!

Hrvatska populacija kao idealna europska imigracija u razvijene zemlje prihvaća se svjesno bez ikakve naknade i objašnjava otvorenim granicama, slobodom kretanja i sličnim tipičnim europskim birokratskim frazama. Pražnjenje Hrvatske i nekih drugih zemalja (Rumunjske, Bugarske, Poljske, Srbije, Portugala, Bosne i Hercegovine itd.) tek je ozbiljnije počelo s obzirom na potrebe iste te široke i otvorene Europe bez granica i njihovih gospodarstva; i nikako nije slučajno.

Praznina koja ostaje novi je teret budućnosti zemlje koja još nije izašla niti iz prošle srednje stoljetne povijesti, a politički pogled prema objektivno najvećem problemu suvremene Hrvatske uglavnom je praćen s osmijehom. Osmijeh, stabilnost, finoća, čuvanje vlastitih kadrova i nevjerojatna frazeologija mogli su samo na početku vladanja ostavljati kakve-takve tragove, no već je s prvim potezima bilo jasno kako tu razumijevanja ozbiljnosti suvremene demografske stvarnosti nema.

Programska načela i stavljanje demografske revitalizacije Hrvatske na visoka mjesta, u osnovi su bila poništena već na početku postavljanjem cijele problematike u socijalni i obiteljski okvir djelovanja i stranačkog izvan stručnog djelatnika na čelo resora. Nastavak je bio sukladan tome; socijalnim mjerama protiv strateške hrvatske problematike i klasičnom političkom frazeološkom retorikom protiv javnosti, struke i znanosti. Rezultat i nije mogao biti drukčiji, nego nastavak i intenziviranje procesa pražnjenja Hrvatske.

Nitko ozbiljan ne prihvaća izliku da nema sredstava

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Hrvatska matica iseljenika i Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske s ne znam koliko zaposlenih ljudi dosad su učinili neviđeno čudo. Potpuno su odvojili hrvatsko iseljeništvo od svih gospodarskih, društvenih, znanstvenih i političkih događanja u zemlji, uvjerili su mlade kako oni nisu hrvatska budućnost pa njihov intenzivni odlazak ne doživljavaju posebno tragičnim, najvrjedniji dio svakoga društva i prostora stavili su u socijalni okvir umjesto u temelj gospodarskoga i ukupnoga razvoja zemlje, a dosadašnjim su mjerama pokazali gotovo prijezir prema znanosti, programskim obavezama, značenju problematike i općenito prema ostalima izvan političkoga sustava. Strateško pitanje hrvatske budućnosti i opstanka hrvatskoga naroda rješavaju socijalnim mjerama: dječjim doplatcima i porodiljskim naknadama, futurističkim najavama i obećanjima iseljenicima, dok vrijeme neumitno prolazi, a mladi i dalje odlaze.

Najava s ushitom o izdvajanju iz proračuna za demografski opstanak novih 290 milijuna kuna u sljedećoj godini, povećanje broja obitelji s dječjim doplatkom i prosječna porodiljska naknada od oko 4 000 kuna (iako se time dio žena s većim plaćamo kažnjava) tek su kozmetički dodatci na političku retoriku kojom se Hrvatsku uvjerava u nakanu, želju i političko postupanje. Najviše iznenađuje činjenica kako zapravo nisu niti svjesni koliko malo izdvajaju za najvažniju problematiku suvremene Hrvatske niti činjenice kako nema gospodarskoga uzleta uz depopulaciju i prirodni pad ukupnog stanovništva. Svi bi to Vladini ekonomisti trebali znati, a ako su zaboravili, ponovo im preporučujem studiozno čitanje udžbenika Stanovništvo i razvoj (Wertheimer-Baletić, A., 1999. Stanovništvo i razvoj, Mate, Zagreb, Biblioteka Gospodarska misao, str. 655).

Valjalo bi pogledati i zagrebački proračun npr., koji je usput rečeno oko 14 puta manji nego državni, ali se iz njega godišnje izdvaja gotovo 700 milijuna kuna za neku od demografsko-socijalnih mjera. Prema tome, najava ovih 290 milijuna kuna za demografsku revitalizaciju cijele Hrvatske za 2018. godinu, uz proračun preko 120 milijarda kuna zaista zvuči kao šala. Usprkos takvu odnosu i prevažnoj problematici, razmišljanja su oko Vlade RH, u Vladinim resorima i tijelima, kako se za demografsku problematiku čine velike stvari, samo mi stručnjaci i običan svijet koji odlazi to ne vidi. Svakodnevno bi sivilo trebali zamijeniti s njihovim cvjetnim pogledima s političkih sigurnih, nedodirljivih i nezamjenjivih pozicija i nikako im nije jasno kako i zašto to ne činimo.

Zašto Zagreb i neki drugi manji gradovi i općine u Hrvatskoj mogu, a hrvatska državna politike ne može? Pitanje koje se vrlo često postavlja zapravo ima vrlo jednostavan odgovor. Zato što se o takvim stvarima mora donijeti jasna, čvrsta i obvezujuća odluka, utemeljena na stručno-znanstvenoj podlozi, razumijevanju problematike i političkome djelovanju prema ukupnoj populaciji.

Izvlačenje na nedostatak proračunskih sredstava, nerazvijeno gospodarstvo i slična sterilna pojašnjavanja nitko više ozbiljan ne prihvaća, već samim pogledom na strukturu proračuna u kojem imamo brojne stavke daleko manje važne od demografskoga opstanka zemlje. Međutim, ono što nemamo jest razumijevanje u ministarstvima i vladi prilikom predlaganja proračuna objektivnoga značenja ljudskoga potencijala, ali niti čvrstine odlučivanja kojom bi se jednom odlukom ili jednim dogovorom preusmjerila sredstva s proračunski manje važnih stavki.

Lakše je pobjeći u iluziju

Umjesto toga Hrvatska proračunskim novcem financira čak i udruge, portale, novine, programe, projekte, knjige, filmove i pojedince koji izravno i vulgarno ili pak neizravno i suptilno djeluju protiv temeljnih identitetskih hrvatskih vrijednosti, tradicijskoga naslijeđa, povijesnih istina, hrvatskih veličina i u konačnici hrvatskih interesa. Vjerojatno su to sredstva i do 20-30 puta veća od ovih uz fanfare najavljenih 290 milijuna kuna.

Dodaju li se tome curenja iz proračuna na sve strane, iracionalna poticanja u poljoprivredi, prekobrojna zdravstvena osiguranja, mirovinska dodavanja u baze podataka, znanstvena istraživanja nebitna za hrvatsku i opću znanost, prekobrojne znanstvene i često istovrsne institucije i brojna druga manje važna ili čak iracionalna financiranja, potpuno je jasno kako hrvatski proračun ima mogućnosti pokrivati demografsku revitalizaciju. Čak i u ovakvim gospodarskim uvjetima.

Pitanje je samo tko će takvu odluku o prenamjeni proračunskih stavki donijeti. Formalno znamo tko može, ali isto tako znamo kako za takvu odluku nitko dosad nije bio spreman. Jednostavniji je bijeg u iluziju.

dr. sc. Stjepan Šterc
Hrvatski tjednik

Situacija u Hrvatskoj 2015 - sada je iseljavanja 4 puta veće. Puzajuća kataklizma koja nikoga ne zanima. Obratite pozornost na Stjepana Šerca :

- U 2016. godini u OŽB Vukovar ukupno je rođeno 391 dijete, što je u odnosu na 2015. godinu povećanje od 20-ero djece.