Evo još jednog prevaranta, tek da se Vaso ne osjeća usamljen.

http://www.dnevno.hr/vijesti/75612-ministar-zeljko-jovanovic-nema-maticni-broj-znanstvenika-ni-potrebne-radove-za-docenta-znanosti.html

Koji je razlog da se kod ozbiljne sumnje da je najgori, najprimnitivniji i najkretnskiji ministar,... lažni znanstvenik, u istu ravan stavlja s nekim iz HDZa ko ništa slično, a kamoli protuzakonito nije napravio. Ako je Jovan krimminalac, nema nikakve potrebe to relativizirati podvalama HDZu.

žaba - odjebaus.

Evo i dalje radi guza ko meduza.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/75894-ministre-jovanovicu-lijepo-vas-molimo-recite-gdje-su-vasi-znanstveni-radovi.html

Nekako sumnjam da će otić sa tog mjesta kao Vaso,ovi SDP-ovci su uvijek bili arogantniji .

Zatopljavanje odnosa? Delegacija ruskog plinaša u Zagrebu
Rusi u čudu: Milanović odbio primiti direktora moćnog Gazproma
Iako nije politički dužnosnik, Miller je jedan od najbližih Putinovih suradnika

Čelni čovjek ruskog plinskog monopolista Gazproma i jedan od najmoćnijih ljudi u svjetskom energetskom biznisu Aleksej Miller jučer je posjetio Zagreb, gdje je potpisan akcijski plan o zajedničkom ulaganju Gazproma i hrvatskog Plinacra u gradnju odvojka velikog plinovoda Južni tok. Ipak, umjesto po potpisivanju 60 milijuna eura vrijednog ugovora, posjet ruskog izaslanstva ostat će upamćen po neobjašnjivoj odluci hrvatskog premijera Zorana Milanovića, koji se odbio sastati s Millerom. Doduše, Gazpromova šefa primio je predsjednik Republike Ivo Josipović, ali na susretu s predstavnicima Vlade hrvatsko izaslanstvo predvodila je potpredsjednica Vlade Vesna Pusić.

Kasno se najavio?

Kako se neslužbeno doznaje, u ruskoj delegaciji bili su neugodno iznenađeni time pa je inače vrlo konstruktivan dvodnevni susret hrvatskih državnih dužnosnika i čelnika najveće svjetske kompanije za proizvodnju plina i najveće ruske kompanije uopće završio u pomalo čudnom tonu.

Iako u Vladi službeno nisu priopćili zbog čega premijer nije prisustvovao sastanku s Gazpromom, mediji su obavili neslužbene informacije prema kojima je Milanović odbio doći na sastanak jer se “Miller nije dovoljno rano najavio”. Doduše, moguće je i da je Milanović smatrao kako Miller u protokolarnom smislu nije adekvatan sugovornik. No, ako je to slučaj, riječ je o krivoj procjeni.

Iako formalno nije politički dužnosnik, Aleksej Miller politički spada među najmoćnije Ruse. Već puno desetljeće on je jedan od najbližih suradnika ruskog predsjednika Vladimira Putina, a kao šef Gazproma – koji je u državnom vlasništvu – posve sigurno ne bi došao u službeni posjet Hrvatskoj da za to nije imao podršku službene ruske politike. Utoliko, Miller je jučer u Zagrebu boravio i kao neslužbeni Putinov izaslanik, no na kraju nije imao priliku razgovarati s premijerom. Zašto su Rusi bili iznenađeni tom činjenicom, poprilično je jasno.

Primaju ga kraljevi, emiri...

Tijekom proteklih pet godina Miller je posjetio dvadesetak država središnje i istočne Europe te Bliskog istoka. Sastao se s premijerima Italije, Mađarske, Slovenije, Srbije, Bugarske, Rumunjske, Ukrajine, Češke Republike, Slovačke, Moldavije, Grčke, Izraela, jordanskim kraljem, katarskim emirom i predsjednicima vjerojatno svih bivših sovjetskih srednjeazijskih država. U Hrvatskoj tu priliku nije imao.

http://www.vecernji.hr/vijesti/rusi-cud ... nak-499103


Nakon državničkog poteza najvišeg nivoa i posjeta Srbiji i komentara da će sve posjećivati sjever, istok, zapad, jug, svejedno mu je, premijer i nadalje niže niz briljantnih poteza. Danas je dao košaricu gosponu Milleru.

Респеcт

Nisam znao da je čelnik Gasproma Njemačkog podrijetla.Doduše odmah mi je bio sumnjiv kad sam vidio tu žutu njušku.

da je odbio primiti putina(što ne bi napravio), onda bi to bio skandal, mora se držati i do funkcije...

Nedržavnički potez hrvatskog premijera
Strateški interesi države ne bi smjeli biti talac nečijeg karaktera, pa bio to i sam premijer

Gazprom ima dva i pol puta veće godišnje prihode od hrvatskog bruto nacionalnog proizvoda i zapošljava tek nešto manje ljudi nego što je stanovnika Dalmacije. Ukratko, Gazprom je globalni div, a za čelnika države koja tvrdi da želi da taj div svoj novac investira ovdje, Zoran Milanović jučer se ponio poprilično nedržavnički. Svima koji razumiju složene diplomatsko-političke odnose koji okružuju ekonomsku suradnju s ruskim državnim kompanijama – a Gazprom je najveća takva – jasno je kako je jučerašnji posjet čelnog čovjeka Gazproma Alekseja Millera Zagrebu bio puno više od pukog poslovnog putovanja. Millerov dolazak bio je iskaz spremnosti ruske državne politike da krene putem zatopljavanja odnosa s Hrvatskom. Utoliko, kakva je poruka Rusiji to da je Milanović odbio primiti Millera?

Razlozi takvog ponašanja hrvatskog premijera nejasni su, iako se u kuloarima može doznati kako ga je zasmetala činjenica da se rusko izaslanstvo za sastanak prvo obratilo predsjedniku Ivi Josipoviću, a tek onda njemu. Ako su te tvrdnje istinite, uznemirujuće su. Boljitak građana i strateški interesi države ne bi smjeli biti talac nečijeg karaktera. U slučaju odnosa s Rusijom to nije novost. Jedan bivši premijer svojedobno je smatrao da mu je ispod časti primiti tadašnjeg predsjednika Nadzornog odbora Gazproma koji je Hrvatsku posjetio radi ljetovanja. Godinu dana kasnije taj čovjek – po imenu Dmitrij Medvedev – postao je ruski predsjednik, a hrvatski premijer danas je stanovnik kaznionice na južnom dijelu Zagreba. Da li se povijest u hrvatsko-ruskim odnosima ponavlja?

http://www.vecernji.hr/kolumne/nedrzavn ... mna-499102

Zašto bi Milanović za Srbiju “dao sve od sebe”
Milanovićev posjet Beogradu na vlastitu inicijativu civiliziran je potez. Hrvatska se u tom dijalogu ne bi smjela odricati svoje pozicije žrtve i pobjednika u ratu


Možete li zamisliti stanje u kojem je Srbija dala podatke o svim nestalim u ratu, u kojem se povukla s još okupiranog hrvatskog područja, vratila sve pokradeno blago, pristala na ratnu odštetu, “Oluju” priznala kao hrvatsku oslobodilačku akciju, službeno se ispričala za agresiju i zločine u Hrvatskoj...?

Ne možete, naravno. Ali biste se zacijelo složili s hrvatskom politikom koja bi sve to smatrala uvjetom za normalne odnose s Beogradom. Ali takvu politiku dočekati nećete.

Štoviše, u susretu sa srbijanskim premijerom Ivicom Dačićem, kao što su to i dosad činili Sanader, Jadranka Kosor i Ivo Josipović, hrvatski premijer Zoran Milanović osobito je istaknuo kako će Hrvatska pomoći Srbiji na putu u EU, štoviše, “dat će sve od sebe”.

Čime je to Srbija zaslužila? Ima li ijedan razlog za takvu naklonost Hrvatske?

Nema niti jedan objektivni, ali ima subjektivni, karakterističan za određeni tip hrvatskoga državnika. Kad se takav državnik nađe kraj srbijanskog kolege, u njemu proradi nesavladiv, kmetski osjećaj duga i podložnosti prema prikrivenoj ili manje prikrivenoj goropadnosti istočnoga susjeda.

A da podsjetim kako bi nama za ulazak u EU pomogli Srbi da su u prilici. Neko vrijeme poslije onoga “historijskoga” posjeta Ive Sanadera Beogradu odlučivalo se o početku pregovora Hrvatske i EU, a srbijanski dužnosnici razletjeli su se po europskim metropolama ne bi li tu odluku spriječili. Sjećam se da su iz iste hrvatske Vlade koja je Sanaderov posjet Srbiji prikazivala kao trijumf u redakcije stizale informacije o tom beogradskom zabijanju noža u leđa Hrvatskoj, i molbe da se o tome piše.

Slično je na Josipovićevu dobrohotnost prema Beogradu uzvratio Boris Tadić poklonivši mu reprint izdanje časopisa “Zenit” Ljubomira Micića, čovjeka koji je o Hrvatima pisao tekstove pune bolesne mržnje.

Možemo otići još koju godinu u prošlost. Kad je Stipe Mesić u intervjuu jednom banjolučkom listu rekao da bi Hrvatska od Srbije mogla tražiti ratnu odštetu od oko 15 milijardi eura, slavni, mitski srbijanski premijer Zoran Đinđić uzvratio mu je kako će Srbija od Hrvatske u tom slučaju tražiti odštetu od 150 milijardi.

Neka nam, dakle, bude jasno. Bio manji ili veći demokrat, liberal ili nacionalist, srbijanski državnik može Hrvatima uputiti neku poluispriku, ali uz obvezno izjednačavanje krivnje. Može uspostaviti dobre odnose sa Zagrebom, ali će mu “Oluja” uvijek biti zločinačka i genocidna, kao i njezini zapovjednici, pa će po tome suditi i o haaškim presudama. I ne samo da o ratnoj odšteti ne želi raspravljati, on za nju ne želi čuti. Ukratko - on neće nikad prihvatiti istinu o ratu, a još manje posljedice toga rata koje bi Srbija trebala snositi.

Milanović zna da je tome tako, zna to i kad ide na susret s Dačićem u Beograd, pa bi bilo normalno da se prema Srbiji i njezinim dužnosnicima drži na uljuđenom odmaku koji ne isključuje suradnju ali pokazuje nezadovoljstvo ustrajnim srbijanskim krivotvorenjem nedavne prošlosti.

U nekoliko se navrata u Milanovićevim polemičkim riječima taj odmak i osjetio. Pa ipak, kad netko kaže da će u pomaganju nekome drugome “dati sve od sebe”, taj bi drugi trebao biti neupitan.

A Milanović to obećava Dačiću koji vodi stranku krvoloka Miloševića i koji je sve do prije koji tjedan davao izjave o Hrvatskoj koje bi i sam Milošević potpisao. Obećava Srbiji na čelu koje je zakleti četnički vojvoda Tomislav Nikolić. Ali tko god u Srbiji bio na vlasti, bez suradnje se ne može, pa je Milanovićev posjet Beogradu na vlastitu inicijativu civiliziran potez - dijalog nikad nije suvišan.

Hrvatska se pak u tom dijalogu ne bi smjela odricati svoje pozicije žrtve i pobjednika u ratu, te na tom moralnom kapitalu treba ustrajavati utoliko jače što svaka beogradska politika istinu o ratu izokreće.

Stoga se i Sanaderova i Josipovićeva i Milanovićeva toliko isticana spremnost da Srbiji pomognu na putu u EU može tumačiti kao povijesna ovisnost o dominaciji Beograda, dominaciji koja je u ratu zauvijek poražena.

http://www.vecernji.hr/kolumne/zasto-bi ... mna-499092

Treba tu distancu održavati, a ne ovakve blesave izjave davati. Da se premijer dovodi u situaciju da ga onaj klaun od srbijanskog predsjednika blati poslije posjeta.

Pantovčak i Banski dvori u stalnom sukobu ispod stola
Zašto Milanović želi smanjiti ovlasti predsjedniku Josipoviću?


http://www.vecernji.hr/vijesti/zasto-mi ... nak-499505

zanimljivo je kako ovi pametnjakovići iz kokošinjac vlade kažu da novim zakonom o investicijama (ili kako se već zove) treba ubrzati stvaranje novih radnih mjesta.

Naravno da se tome usprotivila RKC, jer se time rasprodaje (daje u koncesiju na dugi niz godina, što je u konačnici skoro pa isto) dobar dio prirodnih izvora. Ajde, reći će naivci, sve je OK dok se god stvaraju nova radna mjesta. Međutim, u praksi se pokazalo tako, da one regije koje obiluju prirodnim bogatstvima od toga nemaju velike koristi (primjer su arapske zemlje bogate naftom). Evo zašto. Istina, stvara se veći BDP po glavi stanovnika, ali šta je sa dohotkom po glavi stanovnika. Dakle dohodak i BDP nisu iste kategorije. Dohodak je statistička varka, dok dohodak nije. On je realan i troši se u onim regijama u kojima stanovništvo koje ga zarađuje živi. S obim novim zakonom doći će do znatnog disbalansa između ove dvije kategorije, naravno na štetu dohotka per capita. Jer neće se stvoriti dovoljno radnih mjesta da bi dohodak po glavi stanovnika rastao tempom porasta BDP-a pc. Dakle, priče o stvaranju novih radnih mjesta ne stoje (kako ono tele od ministra muče. od njegovog nespavanja samo će imati podočnjake, a narodu neće koristiti).

na koncu se samo mogu složiti s onim koji kažu da je ovo totalni promašaj koji će nas skupo koštati. Nadam se da će HDZ to promijeniti prvom prilikom.

dijelimo isto mišljenje.

ima ih još.



http://www.poslovni.hr/hrvatska/porucio ... %2Bstatusi

u državu se uvodi red, to mnogima smeta, ali napredak je nezaustavljiv proces....
danas su vode, šume , poljopriveredno zemljište, željeznice, hep itd..., naši, pa vidim da ne stojimo nešto dobro....strah od privatnog vlasnika je velik, jer onda nema krađe, hajde nek neki direktor todoriću zamrači nekoliko milijuna kuna ili recimo vlasnicima zagrebačke banke, a dok je to bilo "naše" kralo se i šakom i kapom....jebi ga dečki, ne ide više....

Žalosno reći, ali HDZ je 100x bolja stranka bio sa Kosor nego sa ovim Karamarkom. Ovaj niti smrdi niti miriše. Neslan totalno.

Nakon dugo vremena jedna pohvala, Romi sada dobivaju samo jedan bod za upis u srednju, prije su dobivali deset posto( u njihovom slučaju je to bilo 3,5-4 boda...)
Ovo praktički znači ukidanje afirmativne akcije u Hrvatskoj

Ja mislim da u moje vrijeme nisu dobivali ništa. Pozdravljam odluku.

tomislav je o.k lik, samo nije za političara, par dana prije izbora u hdz-u bio sam na kavi sa jajčinović ž., inače hdz-ovac i član časnog suda na državnoj razini(u prošlom sazivu), pitao sam ga tko će proći. rekao je karamarko, na to sam rekao da on nije profil za političara, jednostavno previše vremena je proveo u sigurnosnim strukturama, previše se repova vuče iza njega, što će mu vezati ruke, a i način razmišljanja i djelovanja nije primjeren za modernog političara, sve što bude radio radit će "iza leđa"...na to je ovaj odgovorio"nema tko, nitko pametan se toga sad neće uhvatiti"....
sad, šta je tu je...

ne bi trebali dobijati ništa, samo sposobnost treba biti kriterij....

Neka im taj bod, možda pomogne jednom ili dvojici Roma i izvede ih na pravi put...
S druge strane, 5 ili više bodova bi bila diskriminacija neromskog stanovništva

Nadam se da te plaćaju za pisanje.

A ostalima to odmogne i odvede ih na krivi put.

Rukomet: I Francuska je pala, 7. komada razlike!

NITKO NAM NEĆE POMOĆI!

Nevjerojatno je koliko smo naivni mi Hrvati. Komunisti i Jugoslavi se bore protiv neovisne hrvatske države od 1941. do današnjeg dana. Dok ih mi biramo i predajemo vlast u Hrvatskoj, dotle oni rade na ostvarenju one Titove: Prije će Sava poteći uzvodno, nego će Hrvati dobiti državu. I dok mi mislimo da je imamo, oni znaju da je zapravo nemamo. A onih deset Tuđmanovih godina – kao da ih nije ni bilo.

O uspješnosti ovih vlasti piše i Damir Pešorda (Hrsvijet, 23. siječnja 2013.):

Najvažnije obećanje nove vlasti dao je predsjednik Josipović u predizbornoj kampanji, a ono glasi: ''Zacrvenit ćemo Hrvatsku!''. To je obećanje manje-više realizirano. Na televiziji svake večeri možemo uživati u partizanskim filmovima, Crkva je pod žešćim pritiskom negoli posljednjih desetljeća komunističkog sistema, članstvo u Partiji ponovno je preduvjet za bilo kakvo napredovanje ili dobivanje zaposlenja u državnoj službi. U jeku krize i enormne nezaposlenosti taj je sustav primio tri do četiri tisuće novih zaposlenika. Naivno bi bilo vjerovati da odlučujući kriterij nije bila politička podobnost. U isto vrijeme provedene su čistke sve do trećeg ešalona rukovodećih kadrova kao što su ravnatelji škola, raznih domova i slično. Što se ideološke situacije u zemlji tiče, stanje je takvo da će ljudi uskoro nerado priznavati da su Hrvati ili heteroseksualci u strahu da ih to ne obilježi kao ''fašiste'', odnosno ''homofobe''. Sve u svemu, može se zaključiti da je nova vlast maestralno provela u djelo temeljno obećanje dano svojim ideološki osviještenim pristašama u predizbornoj kampanji. Uspjeh je tim veći ima li se u vidu da tu ideološki osviještenu bazu u najboljem slučaju čini dvadesetak posto birača. Na zadatku uništavanja nacionalne ekonomije nova vlast se također pokazala puno uspješnijom i kompetentnijom od prethodne Hadezeove vlasti...

Problem sadašnjim vlastima je što će biti kada narod shvati njihovu „igru“. Zato je izuzetno važno da se djeluje tako da ljudi što prije to spoznaju. Nitko nam neće pomoći, ako si ne pomognemo sami sebi.

Zato je od velike važnosti angažiranost Crkve. Tako vidimo da se Crkva oglasila i u slučaju jednog od važnih koraka u „ukidanju“ Hrvatske – rasprodaji Hrvatske. Izjavu Komisije HBK "Iustitia et pax" o Prijedlogu Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske

možete naći i na portalu HKV-a:

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi ... l#comments

Priopćenje Hrvatskoga kulturnog vijeća u svezi najave zakona o izdvajanju šuma i voda iz javnih dobara možete pročitati na istom portalu:

http://www.hkv.hr/o-nama/priopenja/1404 ... obara.html

Meni osobno je najdraži komentar koji mi je poslao poznati hrvatski publicist Javor Novak:

Josipe bok,

Vidim da ste se raspisali o prirodnim dobrima i bogatstvima Hrvatske i to je vrlo ok. Međutim, je li ti poznat podatak da je u jednoj od posljednjih izmjena Ustava RH, donešen članak koji otprilike glasi: Od ulaska RH u EU građani EU imaju pravo glasovanja na lokalnim izborima u RH.

Što to znači?

Da će recimo na otocima, u Lici, Zagori, Zagorju ili Istri grupa bogatijih stranaca moći kupiti cijelo selo, na lokalnim izborima izabrati svoga predstavnika i raditi što hoće! Imaju pravo u potpunosti derogirati zakone RH, odnosno primjenjivati samo one koji njima odgovaraju i koje su tako (u zatvorenom krugu) izglasali.

To onda naravno može značiti ako na njihovom području ima uvjeta za to, mogu graditi tvornice, marine, prljavu industriju, prodavati izvore u svojoj općini, šume, i sva druga rudna bogatstva jer im se ne će imati tko suprotstaviti.

Sve štetne industrije koje su do sada vrlo teško i uz proteste ulazile u RH sada bi glatko mogle ući!

Bok, Javor

Pitanje je jesu li o tome razmišljali svi oni koji su bili za EU? A bila je i Crkva i HAZU i generali. Mnogima je to bio spas od ovoga što se, vidimo, dešava i bez EU. Zapravo, točnije je reči po njihovom diktatu. Odavno sam pisao kako će nam isto biti i tamo. Pomoći nam neće nitko, ako si ne pomognemo sami sebi!

Svi znamo da Sava teče prema Beogradu. A našim jugo-komunistima to definira sve! Tu im ne pomaže ni što smo porazili te njihove bogomdane gazde. Ne pomaže što ih je sam Milošević proglasio zečevima. Na početku rata iako su bili naoružani do zuba, postajali su zečevi kada bi čuli Bojnu Čavoglave iako smo mi bili praktično bez oružja. Ova vlast se silno trudi da narod sve to zaboravi, a one koji su sudjelovali u tom strašnom zločinu - pretvaranja Srba u zečeve - pozatvara po zatvorima u Hrvatskoj, a Praljka i grupu iz BiH po Europi. A na Praljka i Thompsona može i porezima, kad već ništa drugo nije pomoglo.

O Savi i Beogradu zapravo piše veliki hrvatski književnik Hrvoje Hitrec (Portal HKV-a, 22. siječnja 2013.; http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/h ... sjeta.html ):


Milanović u Beogradu

U tako klimatiziranu srbijansku kulturu koja se hrani dijelovima hrvatske kulture, srbijansku kulturu iz koje se ne čuje ni jedan suvisli glas protiv krivotvorenja, laži i mržnje, kulturu koja je u nedostatku svoje otuđila u agresiji na Hrvatsku znatno kulturno blago i do danas ga nije vratila, kulturu koja genocid nad hrvatskim narodom ne smatra genocidom nego prirodnim odstranjenjem zapreka za širenje na zapad, kulturu koja nije riječ prozborila kada su Srbi iz okupiranih dijelova Hrvatske protjerali Hrvate koje nisu poubijali, ali se sada zgraža nad dragovoljnim egzodusom tih istih Srba i na sva usta kuka o zločinu, kulturu koja najstrašniju žrtvu srpske agresije, Vukovar, naziva srpskim Vukovarom – u takvu Srbiju i takvu kulturu otputio se nedoučeni premijer Hrvatske (namjerni genitiv) da po zadatku velikih sila i ponešto zbog gospodarskih pitanja (Cefta, itd.) ruši zidove praveći se blesavim da ne zna tko ih je izgradio.

Glede gospodarskih stvari taj se radni posjet - koji je bio radni isključivo zato da se ne bi trebala intonirati hrvatska himna – možda i može prešutno opravdati, ali je gospodarska, dotično trgovinska suradnja nesmetano funkcionirala i u ledeno i naizgled neledeno doba (Tadić-Josipović) pa bi se i bez toga posjeta nastavila i nadalje, a ako ima problema sa carinama i sličnim ne tako nevažnim, ali ne i presudnim pitanjima, onda se rješavaju na nižim razinama. No i ja sam naivan – Milanović jest doista niža razina.

Glede suradnje hrvatske pseudokulture s opisanom srbijanskom i općesrpskom kulturom stvari stoje još bolje. Televizije koje emitiraju na hrvatskome jeziku doslovce su pretrpane srbijanskim proizvodima, što filmskim što televizijskim, a kada se dodaju proizvodi iz jugoslavenskoga arhiva – slika se sjajno zaokružuje. Kazališta u Hrvatskoj posežu za srbijanskim klasicima i suvremenim piscima, čak skidaju već prijavljena dramska djela hrvatskih autora i zamjenjuju ih sa srbijanskima, a ostavljaju djela suvremenih hrvatskih pisaca pod uvjetom da, bez obzira na temu, ubace barem jednoga hrvatskog branitelja koji je nesimpatična kreatura iz doba borbe protiv srpske agresije.

Informativne emisije televizija i novine koje izlaze u Hrvatskoj jedva čekaju da obave "hrvatski dio" obavijesti i već u osmoj minuti ili već na trećoj stranici imaju rubrike koje bi se mogle ( a i radi se tako) nasloviti "A sada da vidimo kako je u Srbiji". Tako smo dobili istu situaciju kao u vrijeme komunističke, velikosrpske Jugoslavije – da je trideset posto programa "hrvatskih" televizija na srpskome jeziku, a poznati novinski zagrebački dnevnik barem jednom tjedno svjesno objavljuje napise na srpskom jeziku, što se nije događalo ni u Jugoslaviji, a u ostale se dane njegovi komentatori i "istaknuti" novinari služe nemuštim jezikom koji nije ni hrvatski ni srpski .

Dakle, na gospodarskom (trgovinskom) i kulturnom (pseduokulturnom) planu suradnja je više nego dobra, pa zbog toga nije trebalo ići u službeni ni radni posjet Beogradu. Ono zbog čega je trebalo razgovarati, ali ne u Beogradu čija je mržnja prema Hrvatima stalna, uporna i bezmjerna, jest sudbina Hrvata pobijenih na okupiranom području Hrvatske i sudbina Hrvata koji su pobijeni u srbijanskim logorima, okupacija dijelova teritorija RH koji se nalaze preko Dunava, povratak kulturnoga blaga ( ne Micića čiji se "Zenit" ionako nastavlja u "Zarezu", ne blaga iz pravoslavnih crkava koje nije bilo oteto nego privremeno preseljeno u Srbiju do konačne pobjede), nego blaga koje pripada Hrvatima i hrvatskoj kulturi. Trebalo je nadalje razgovarati o ratnoj odšteti koju Srbija mora kad-tad platiti, i jasno reći da Hrvatska ni pod koju cijenu ne namjerava povući tužbu za genocid.

Opisani razgovori nisu vođeni. Ova vlast prevođena ljudima koji nikakve veze s hrvatskim narodom i hrvatskom kulturom nikada nisu imali niti su te veze pokušali uspostaviti nego se naprotiv odmah legitimirali kao okupacijska sila – ta vlast nema osjećaj za hrvatske gubitke i hrvatske sudbine niti se to od nje može tražiti. Od nje se može tražiti samo da ode na miran način, ako je moguće.

Bolesno nagnuće ove vlasti prema Srbiji jedini je razlog Milanovićeva dolaska u Beograd, nekoliko dana nakon što je – poslije razdoblja divljanja zbog oslobađajuće presude hrvatskim generalima – taj minorni Dačić milostivo izvolio izjaviti da se led treba otopiti. Istoga trena, "razumjevši knjigu" što bi rekla narodna pjesma, Milanović je vođen Pavlovljevim refleksom svoje duhovne prtljage i usput telefonskim razgovorom koji bi u slobodnoj interpretaciji i prijevodu s engleskoga glasio "Mali, pusti sve i idi u Beograd" – doista i otišao obaviti što mu je zapovijeđeno. Obaviti na nižoj razini, što je zlobno prokomentirao i Josipović u jeku svađe oko predsjedničkih ovlasti.

Što je još mogao učiniti Milanović, koji je mirno slušao Dačićeve riječi o zločinima za vrijeme i poslije Oluje – mirno jer su to bile iste one riječi koje je i sam izgovorio nakon oslobađanja Gotovine i Markača. Što je mogao? Mogao je u svrhu dobrosusjedskih odnosa i dobro uređenih odnosa s manjinama podastrijeti Tromblonovu statistiku o trideset posto Srba u Saboru i Vladi jer bi taj podatak ipak nešto bolje otopio led, mogao je spomenuti Registar branitelja koji je kruna suradnje sa srbijanskim tužilaštvom i Veritasom.

A ako sve to ne bi upalilo, mogao je na kraju zavapiti: "Što vam još mogu obećati?", a srbijanska kulturna masa bi klicala:" Vukovar, Vukovar!" Posve dosta za početak rada Balkanskoga vijeća.

O Savi i Beogradu piše i Javor Novak na istom Portalu 22. siječnja 2013. (http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/j ... lkana.html). Konstatira ono o čemu stalno govorim:

Čemu novo-stari napad na Vukovar, ponovno ćirilicom i ekavicom? Čemu taj planirani i usklađen napad na branitelje i Katoličku Crkvu? Čini se kako nam i unutar vele-hvaljene Unije spremaju nekakav Zapadni ili drugo-jajčani Balkan kao regiju i to pod starom, koljačkom, beogradskom, šapkom. Bit ćemo dio Europe, ali opet slijepljeni s Balkanskom truleži.

I kada se upravo u Vukovaru na beskičmeni i polutanski poziv sastaju predsjednici Josipović i Tadić, to nije slučajno; kada se upravo u Vukovaru Milanovićeva Vlada, najlošija vlada koju je Hrvatska ikada imala, želi isprsiti s dvojezičnim srbsko hrvatskim natpisima, kada se upravo demografski desetkovanom hrvatskom Vukovaru želi nametnuti ćirilicu, sve to nije slučajno.

Oni žele dokazati staru „jugoslovensku" tvrdnju kako te male odcjepljene državice ne će moći, ne će uspjeti preživjeti. Oni sve čine da se ta četnička tvrdnja i ostvari, a Hrvatska da se prvo rashrvati, a zatim ekonomski uništi do kraja. Baš onako kako je Beograd i tvrdio da će se dogoditi.

Ponavljam, pomoći nam neće nitko, ako si ne pomognemo sami sebi! Treba narodu ukazivati na to što rade vlasti i jugo-komunistički mediji. Smiješne su tvrdnje da Zapad neće podržati komunjare. Oni itekako znaju da oni koji služe onima od koje je Hrvatska vojska, odnosno Bojna Čavoglave pravila zečeve služit će i njih. Sjetimo se one poruke kardinala Kuharića:

Razgovarajte s velikima s polazišta principa, nikada na koljenima. Principi su oružje. I zato kad Hrvatska čistih ruku i čiste savjesti nastupi pred svijetom, ona je jaka i pred jakima. (u Predsjedničkim dvorima, 29. rujna 1997.).


Naravno, hrvatski kardinal je to govorio hrvatskim vlastima. Danas takve vlasti nemamo. Zato treba svojim djelovanjem, dakle i pisanjem i ponašanjem i u razgovorima s ljudima raditi na tome da što više ljudi shvati da kardinalov naputak mogu sprovesti samo oni sami! Oni koji ih uče da će nam bilo tko pomoći – upravo rade suprotno od onoga što žele! Crkva u Hrvata, svojim ponašanjem danas, na dobrom je putu. Ostali?

Akademik Josip Pečarić

A gledaj, taj bod će pomoći možda jednom romu po svakoj školi koji se želi izdignuti iz kaljuže, zato i kažem da bi bio problem da dobivaju pet bodova, tada bi krali mjesta pametnijim i sposobnijim Hrvatima

A zaboravili pozvati Gen. Markača na obljetnicu Akcije Maslenica!