Nijemci su prigovarali mnogima zbog nesuradnje u slučaju Đureković, ali nikad zbog POA-e (SOA-e) ili policije.
Na dan intervjua predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko već je znao da će zastupnici HDZ-a ponovno izići iz Sabornice ako SDP nastavi gurati “sramotni zakon”, kako u HDZ-u nazivaju tzv. “lex Perković”. – Ne želim im ničim dati legitimitet, ni amandmanima ni glasovanjem, čak ni izjavama za medije, kaže mi Karamarko i ujedno objašnjava zašto ne kontrira svakodnevno premijeru Milanoviću koji stalno aludira na to da HDZ ima problem s izručivanjem Perkovića, a ne njegova vlada.

Svi su uvjereni da je nedolazak Angele Merkel odgovor na lex Perković?

Volio bih da to nije razlog otkazivanja posjeta.

Vijest o nedolasku koincidira s njemačkim raspisivanjem nove tjeralice.

Novom tjeralicom, objavljenom uoči saborske rasprave o izmjeni spomenutog zakona, njemačko je pravosuđe aktualnoj hrvatskoj vlasti nesumnjivo odaslalo snažnu simboličku poruku.

Bi li ovo moglo zakomplicirati odnose s Njemačkom, koju premijer istodobno poziva na partnerstvo i pojačanu gospodarsku suradnju?

Ne bi čudilo da nama inače prijateljska Njemačka nakon ovakvog, rekao bih, debakla procijeni da ni premijer ni njegova vlada nisu vjerodostojni partneri.

Je li točno da su na zajedničkom sastanku 2006. POA, kojoj ste tada bili na čelu, i DORH zaključili kako nema nikakvih dokaza da je Perković sudjelovao u likvidaciji Stjepana Đurekovića?

Zadatak POA-e nije bila kvalifikacija dokaza, nego je POA, sukladno propisima, morala dostaviti DORH-u svu raspoloživu dokumentaciju pridržavajući se njegovih smjernica. To je i učinjeno. Smiješne su takve manipulacije jer, kada je ista ta dokumentacija putem međunarodne pravne pomoći došla do njemačkih istražnih organa, bila je dovoljna za pokretanje postupka.

Ako je Nijemcima ta dokumentacija bila dovoljna, tko je u RH zaključio da nama nije?

Ovdje moram napomenuti da mi u ovom trenutku ne znamo čime su sve raspolagali njemački istražni organi. U našem pravosudnom sustavu DORH je jedini ovlašten u toj fazi postupka procjenjivati dokaze. Iz Njemačke su dolazili prigovori različitim hrvatskim institucijama za nesuradnju u slučaju Đureković, ali nikada na rad POA-e (SOA-e) ili policije.

Milanović je vas i Bajića javno prozvao i pitao što ste radili posljednjih 10 godina?

Njegovi su napadi dokaz da nema ozbiljan odgovor na naše tvrdnje kako je tim manevrima neposredno prije ulaska RH u EU hrvatska Vlada pokušala prevariti tu istu Uniju. No to nije prvi put da ova vlada ruši civilizacijske i demokratske standarde koje smo prihvatili tijekom procesa pregovaranja s EU. Dovoljno je prisjetiti se izmjena ili pokušaja izmjene već usuglašenih zakona, poput onih o policiji, HRT-u, strateškim investicijama...

U poruci premijera, “tjerali ste lisicu, istjerat ćete King Konga”, da se zaključiti kako se to odnosi na HDZ, u kuloarima se govori da je King Kong hadezeovac?

Razumljiv mi je strah SDP-ovaca i Milanovića od King Konga, razumijem njihov strah od možebitnog svjedočenja Perkovića jer na vidjelo mogu izaći nalogodavci likvidacija emigranata. Dogodi li se, onda će baš SDP dočekati svog King Konga, Perković će reći ponešto o ulogama nekih od suradnika i baciti svjetlo na stranku čiji su sljedbenici i nasljednici u SDP-u. Saznalo bi se ponešto i o ulozi CK SKH u davanju suglasnosti za likvidacije hrvatskih emigranata jer bez pristanka njihova člana u Savjetu koji je o tome odlučivao nije se moglo krenuti u likvidacije.

Imate li vi osobno neki problem s izručivanjem Perkovića?

Naravno da nemam, ali sam frustriran jer su propali moji pokušaji, zbog raznih opstrukcija, da se procesuira neki od zločina iz komunizma.

Iz SDP-a su vas, također, optužili da niste podnijeli amandman na lex Perković?

Previše je smiješno koliko su se zapetljali u vlastitim manipulacijama. Optužuju nas da nismo dali amandman, a mi ne samo da smo odbacili mogućnost prihvaćanja takvog zakona nego smo i napustili sabornicu. Nismo željeli sudjelovati u tom sramotnom pokušaju prijevare hrvatske javnosti, ali i institucija EU.

Traže i da HDZ podupre prijedlog izmjene Ustava po kojima politički motivirana ubojstva ne bi imala zastaru.

To je SDP-ov pokušaj kupovanja vremena i skretanja pozornosti javnosti s ključnog problema, pokušaja izigravanje i prijevare EU. O promjeni Ustava možemo razgovarati tek kada se odustane od zakona o ograničenju europskoga uhidbenog naloga.

Od ponedjeljka smo i službeno članica EU. Osobno, kakav je to osjećaj?

Time je potpuno ispunjen Tuđmanov program iz 1989. godine. Dok smo mi pod vodstvom Tuđmana, osnivajući HDZ, sanjali slobodnu Hrvatsku, članicu NATO-a i EU, neki su drugi glavom i srcem još bili u Beogradu. Izuzetno sam ponosan što sam baš u ovom povijesnom trenutku na čelu stranke koja je ostvarila taj program. Ovo je prilika da još jednom zahvalimo svim braniteljima te počast odamo onima koji su poginuli za našu slobodu, svim žrtvama srpske agresije, te se s dužnim poštovanjem prisjetimo utemeljitelja hrvatske države i vizionara dr. Franje Tuđmana.

Ima dosta skepse o tome kako ćemo se snaći u EU?

Nema mjesta nikakvom pesimizmu, Hrvatska će znati iskoristiti ovu veliku priliku. Imamo puno sposobnih ljudi, samo ih treba angažirati. Siguran sam da će se naša država u toj velikoj zajednici potpuno afirmirati i doživjeti velik napredak. Pritom zadržavajući nacionalni ponos i promičući vlastite interese.

Činjenica je da su naši ljudi potpuno dezorijentirani u vezi s datumom nastanka države. Mnogi i dalje misle da je Dan državnosti 30. svibnja?!

Nitko me ne može razuvjeriti da namjerno, u postupku detuđmanizacije, Račanova vlada nije ukinula 30. svibnja kao Dan državnosti i premjestila ga na 25. lipnja. A one koji mi spočitavaju teorije zavjere podsjećam da su to učinili oni isti koji su toga 25. lipnja 1991. napustili Sabor kada se glasovalo o hrvatskoj samostalnosti. I to je najveća moguća ironija. Svi zastupnici SDP-a, osim časnog izuzetka Marka Vlašića Čiče, iz korčulanske Čare – napustili su tom prilikom Sabor. Naravno da ćemo vratiti 30. svibnja kao dan obilježavanja hrvatske državnosti, duboko je ukorijenjen u svijesti hrvatskog naroda, nije zaboravljen.

Najavljivali ste 1. srpnja nakon kojeg će HDZ skinuti rukavice u odnosu prema Milanovićevoj vladi?

Čekali smo 1. srpnja. Mnogi naši građani koji su u međuvremenu zbog pogrešne politike vlade ostali bez posla ili se svrstali u kategoriju sirotinje s nestrpljenjem čekaju da se nešto promijeni. Oni će u EU ući siromašni. Nema više vremena za čekanje. To više što članovi koalicije otvoreno priznaju da je njihov Plan 21 – propao. Bilo bi dobro za njih same da priznaju istinu i u primjerenom roku raspišu nove izbore.

Kukuriku ima stabilnu većinu i to im i ne pada na pamet?

Svaki daljnji nastavak ovakvog vođenja države – nastavak je agonije i to bez obzira na to što ponavljaju da imaju sigurnu većinu. Ako oni smatraju da su sami sebi svrha, da je bit obnašanja vlasti uhljebiti sve partijske činovnike, onda mogu razmišljati na takav način. Ali ako imaju i zrnce odgovornosti za ovaj narod i ovu državu, tada će ozbiljno razmisliti ima li takav o(p)stanak pod svaku cijenu smisla. Ako se nešto promijeni ili ako se ne dogodi čudo Božje i drastičan zaokret ili poboljšanje, njihov je odlazak samo pitanje tehnike.

Upravo me ta tehnika zanima?

Uređenim demokracijama ovakve situacije nisu nepoznanica, kao i način na koji se iz njih izlazi. Ali ponavljam, zar im je uistinu stalo do fotelja, da pod svaku cijenu, radeći štetu državi i narodu, žele ostati na vlasti. Uostalom, poznato je da ne samo da su stranke kukuriku koalicije posvađene među sobom već i da u gotovo svim tim strankama postoje raskoli.

Dakle, očekujete da će netko napustiti koaliciju, što će srušiti većinu u Saboru?

Očekujemo da će proraditi zdrav razum.

Neki analitičari kažu da su SDP i HDZ isti i da Hrvatsku spašava samo treći put?

Građani su i na euro i na lokalnim izborima rekli što misle o tim namjenskim analizama, njihovim autorima, anketama i trećim putovima. A rekli su i što misle o HDZ-u. Takozvani treći put izmišljotina je koja bi sadašnjem predsjedniku države trebala poslužiti kao platforma za osvajanje drugog mandata potkraj 2014. godine. Taj, u žargonu nazvan, treći put vode bivši omladinski funkcionari. Neki ih ironično zovu sekretarima SKOJ-a. Jedan od njih je sada preuzeo skupštinu Grada Zagreba, naravno uz blagoslov gradonačelnika Bandića.

Zajedništvo Josipovića i Bandića nije, međutim, fatamorgana?

To zajedništvo i te kako postoji iako bi akteri htjeli da ih se ne vidi.

Zar niste upravo vi trebali biti u koaliciji s Bandićem?

I ovo dokazuje koliko su analitičari bili nevjerodostojni. Nakon što je sastavio listu, svakome je moglo biti jasno kojem se brdu okrenuo Bandić. Mi sada imamo ozbiljnu organizaciju u Zagrebu koja će biti prava oporba gradskoj vlasti i sigurni smo da na sljedećim izborima naši birači neće nasjesti na takve medijske podvale.

Maloprije ste spomenuli predsjednika Josipovića, koji je rekao da antifašizam vidi kao želju za demokracijom i zaštitom ljudskih vrijednosti, a svi koji misle drukčije da žele resetirati povijest?

Da, dobro je to rečeno kada bi bila riječ o De Gaulleovu, Churchillovu i Rooseveltovu antifašizmu. Međutim, zašto prešućuje kako su se prema demokraciji i zaštiti ljudskih vrijednosti odnosili Titovi komunisti? Prešućujući pune jame nevinih ljudi, likvidiranih bez suđenja – on resetira povijest. HDZ će i dalje nepokolebljivo štititi autentični, demokratski antifašizam od onih koji su kompromitirali taj časni pokret – od boljševika komunista koji su činili zločine.

I dalje ostaje vaša strategija o nerasipanju svjetonazorski bliskih glasova. Počeli ste konkretno razgovarati s predsjednikom HSS-a Hrgom?

Naša su vrata otvorena za sve od centra nadesno. Mislim da smo više puta dokazali da to nisu prazne riječi. Da je to najbolji put, zorno pokazuju euroizbori. Trudit ćemo se da ne dođe do rasipanje glasova iz tog dijela političkog spektra, a to ćemo u idućim izbornim kampanjama i vrlo jasno artikulirati.

Tražite od Vlade da odstupi. Znači li to da jamčite da ćete provesti gospodarski program i da imate tim koji će ga provesti i izvući Hrvatsku?

Svakome je jasno da iduća vlada, a naravno bit će to HDZ-ova, uistinu neće imati sto dana poštede, i to zato što je kukuriku vlada već uzela grace period od 500 dana. Odmah ćemo krenuti iz visokog starta s projektima koji se mogu odmah početi realizirati. Već smo angažirali najbolje stručnjake koje ova država ima i to bez obzira na to jesu li ili ne članovi stranke. Surađujemo i s poznatim međunarodnim stručnjacima. Hrvatska nije bila, a pogotovo nije sada, u situaciji da joj fotelje služe za uhljebljivanje partijskih kadrova.

Koji su vaši projekti na kojima zasnivate brz oporavak Hrvatske?

Zadatak buduće vlade je zaustavljanje negativnih trendova, pokretanje investicija i proizvodnje, i to onih koji mogu u kratkom roku poboljšati standard građana i kreditni rejting države. Već smo predstavili projekt podmorskih tunela, projekte navodnjavanja važne za proizvodnju hrane, koju sada većinom uvozimo. Zatim su tu projekti energana i zbrinjavanja otpada, za koje već postoje investitori. Svakako, nastavit ćemo i sve projekte od kojih je Kukuriku vlada odustala zbog svoje nesposobnosti: Gaženica, nizinska pruga Zagreb – Rijeka, autocesta Zagreb – Sisak, dovršetak pravca prema Dubrovniku... Osim toga, novom, modernom poreznom politikom poduzetništvu ćemo osigurati da dođe do daha i na taj način, a i ostalim stimulativnim mjerama, poticati napredak, rast i zapošljavanje.

Premijera je vaša ideja o podmorskim tunelima podsjetila na Monty Pythona?

Sada bih ja trebao biti jednako duhovit i reći da me njegova vlada podsjeća na Muppet show, ali je puno važnije podsjetiti ga da su njegovi partijski prethodnici ismijavali predsjednika Tuđmanu kada je 1993. godine, neposredno nakon operacije Maslenica, krenuo u proboj tunela Sv. Rok, dok je lička strana još bila okupirana. Slična je bila i reakcija premijera na naš zahtjev za pelješki most, no prestao se smijati kada je vidio da se u Bruxellesu tome nitko ne smije. Naprotiv, to će očito biti uvjet za ulazak RH u Schengen. Na ovim se primjerima očituje razlika između državnika stratega i vizionara i političara birokrata, bezidejnog činovnika.

Dobro, da čujemo kako bi HDZ-ov premijer komentirao prijedlog tih projekata?

Potvrdu – da je naša ideja o pelješkom mostu bila ispravna i ostvariva – već smo dobili. Dokidanje teritorijalnog diskontinuiteta je strateški važno ne samo za nas već i za Bruxelles. Što se tiče podmorskih tunela, ta su rješenja već primjenjuju u svijetu i to na područjima na kojima su puno veće morske dubine i puno oštriji meteorološki uvjeti nego na našem dijelu Jadrana. Osim važnosti za opstanak života na otocima, za njihov demografski i gospodarski napredak, zamislite što će tuneli značiti za hrvatski turizam, za brodogradilišta, za građevinski sektor, za cjelokupno hrvatsko gospodarstvo! Postoje ozbiljne najave da bi se sredstva, kao u slučaju tunela Zadar – Ugljan, mogla dobiti iz europskih fondova, a zadarska je županija već raspisala natječaj za izradu Studije utjecaja na okoliš. Imamo najave zainteresiranih koncesionara koji su spremni uložiti novac u projekte povezivanja velikih otoka s kopnom. Mnoge ove projekte podupire i EU.

Nije li strateški važno zadržati autoceste u hrvatskim rukama?

Naravno, to je stvar za referendum. Iz tog smo ga razloga prije gotovo godinu dana i predlagali i drago nam je da su to sada najavili i sindikati. Ovakav način monetizacije, ne samo da je smiješan već je i opasan. Nijedna normalna država ne daje u koncesiju već sagrađene objekte, da bi jednokratno krpala proračunske rupe. Eventualno, moglo bi se razmišljati o davanju koncesija za nesagrađene pravce, ali ovaj Vladin prijedlog, ne samo da je štetan već je i protivan nacionalnim interesima. HDZ će se na svakom koraku žestoko suprotstaviti tom katastrofalnom potezu.

No, Vladi je, izgleda, više od 700.000 potpisa za referendum koji je organizirala udruga “U ime obitelji” zanemarivo, a vi govorite o novom referendumu?

Takvo kršenje Ustava, odnosno neprovođenja Ustavnih odredbi, možda se ne može nazvati državnim udarom, ali može političkim nasiljem i izazivanjem ustavne krize bez presedana, koji bi ovu vlast moglo smjestiti u nečasno društvo stranaka s diktatorskim tendencijama. Pa ne misle valjda da mogu i dalje primjenjivati Titovu maksimu: Ne treba se držati zakona kao pijan plota?!

Ovo sad tek počinje demokracija i vladavina prava i to njih jebe samo je sramota sviju nas da nas te komunističke nakaze preko volje uvode u EU.

Danas u Večernjem imate intervju o ovoj temi sa Šeksom i Nobilom, obvezno kupite. Nobilo tvrdi da je Đureković bio agent BSD-a, to ga valjda u njegovoj glavi čini izdajnikom domovine koji je zaslužio smrt

Europska komisija drži da Hrvatska ne ispunjava obveze iz pretpristupnih pregovora
Europska komisija prijeti nam sankcijama
Članak 38 Pristupnog ugovora zaista možemo primijeniti u ovom slučaju. Ako dođe do toga, točnu definiciju mjera odredit će naši pravnici, rekao nam je izvor u Bruxellesu upoznat sa sadržajem pisma

Europska komisija upozorila je hrvatsku Vladu da će poduzeti “odgovarajuće mjere” koje predviđa članak 38. Ugovora o pristupanju Hrvatske EU u slučajevima kad Hrvatska ne ispunjava obaveze preuzete u pristupnim pregovorima.

Visoki izvor iz EU potvrdio nam je da se mogućnost aktiviranja članka 38. izrijekom spominje u pismu koje je potpredsjednica Europske komisije Viviane Reding u četvrtak poslala ministru pravosuđa Orsatu Miljeniću. U pismu Reding izražava zabrinutost zbog zakona koji želi ograničiti primjenu europskog uhidbenog naloga na kaznena djela počinjena samo nakon 2002.

http://www.vecernji.hr/vijesti/europska ... nak-576903

Inace, Pereci, hoce li biti kakvog slavlja povodom ulaska u EU i kad je to uopce?

Upravo su nas Franjo Tuđman, Gojko Šušak i HDZ, ali zapravo i svi drugi ozbiljni sudionici političkog života od samog nastanka samostalne Hrvatske uvjeravali u nužnost i navikavali na život s ubojicama. I zato je vrlo gadljivo ovih dana gledati i slušati čitavo desno hrvatsko političko krilo, uz potpirivanje s Kaptola, kako hrabrim i licemjernim jezicima vape za lustracijom. Sada, kada nemaju odgovornost vlasti, svi oni koji se zaklinju u Tuđmana odlučno bi pravdi izručili Josipa Perkovića bez kojeg Tuđman ili nije znao, ili nije mogao, ili nije uopće želio, a možda i nije smio ni stvarati ni braniti Hrvatsku.

Donosimo drugi nastavak autorskog teksta Ante Nobila, odvjetnika koji brani Josipa Perkovića
Odluka o ubojstvu donesena je u Beogradu
Siguran sam da mi u Hrvatskoj ovakve kaznene postupke možemo provesti kvalitetnije. Uostalom, mi smo sada Europa.

http://www.vecernji.hr/vijesti/odluka-u ... nak-576908

Da prostiš, kenja. De-facto od pada Rankovića i decentralizacije SDBa i ostalih službi, Ustava 1974.g., a osobito nakon Titine smrti, odluke su se donosile decentralizirano, a CK SKJ je imao samo jednog prestavnika u vijeću koje je odlučivalo o likvidacijama.

Nobilo se u Češkoj i Poljskoj ne bi smio javiti medijima. Odmah bi zbog lustracije zatvorsku kaznu dobio.

Postupak odlučivanja likvidacije političkih emigranata je opisan u dokumentarcu Jugoslavenske tajne službe, ep. 10, od 26:20, na linku ispod.

http://kids.dailymotion.com/video/xrbmr ... dCYwzdRuSp

K tomu, Đurekovićev slučaj je također prikazan u ovoj epizodi, od 16:40.

Vesna Pusić odbila je inicijativu premijera Zorana Milanovića za promjenu Ustava Republike Hrvatske, u koji bi se uvrstila i odredba o nezastarijevanju slučajeva politički motiviranih ubojstava. Nakon 24-satne proslave u povodu ulaska Hrvatske u Europsku uniju, tako je iskrsnuo novi ozbiljan problem među dvjema vodećim strankama u Vladi.

"Đurekovića je ubio čovjek kojem je najviše vjerovao"



OPERACIJA DUNAV

Dogodilo se to 28. srpnja 1983. godine u Wolfrathausenu, malenome mjestu u Gornjoj Bavarskoj, nedaleko od Münchena. Okrutno ubojstvo zaprepastilo je njemačku policiju, a kasnije i pravosuđe.

Hrvatski emigrant Stjepan Đureković (57) ležao je mrtav na podu u lokvi krvi. Nije mu bilo više spasa. Udbini ubojice, okrutni likvidatori u njega su ispalili pet metaka iz dva pištolja, a zatim ga jakim udarcem, najvjerojatnije sjekirom ili bejzbolskom palicom udarili po glavi i razbili mu lubanju.

Egzekutori su iznenadili 57-godišnjaka kada je u obnovljenoj prostoriji tiskare htio kopirati članak u kojem se kritizirala komunistička vlast. Upravo se bio vratio iz grada, kupio malo mesa za roštilj i mislio se tog poslijepodneva opustiti i baviti spisateljskim radom, ne sluteći da su mu to posljednji životni trenuci.

Kada su došli na mjesto zločina, bavarski istražitelji pronašli su na tijelu Stjepana Đurekovića prostrijelne rane na desnoj šaci, objema rukama i leđima, a u bedrima mu je bio zaostao metak. Nemilosrdan udarac u glavu bio je jedna vrsta završne provjere, kako bi bili sigurni da je bivši Inin direktor i poznati disident, kojega se Jugoslavija željela riješiti, zaista mrtav.

- Obdukcija je odmah pokazala da je muškarac preminuo za samo nekoliko minuta, a uzroci smrti su središnja cerebralna paraliza i unutarnje krvarenje - navodi se u službenom izvješću bavarske policije, koja se odmah dala u potragu za nepoznatim Udbinim egzekutorima.

No, ubojice su tada imali dobru zaštitu ondašnje jugoslavenske vlasti i diplomacije, te su uz njihov “blagoslov” i logističku potporu brzo napustili teritorij tadašnje SR Njemačke. Nastojali su uvijek na svim političkim razinama zataškati Đurekovićevo ubojstvo, koje je moglo pred njemački sud dovesti vodeće jugoslavenske obavještajce poput Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, ali i tada vladajuće političare poput Stane Dolanca i Mike Špiljaka.

Lažne optužbe

Mnogi koji nisu bili upoznati sa svim detaljima likvidacije poznatog emigranta pitali su se zbog čega se SFRJ tako okrutno i na tuđem teritoriju obračunala sa svojim disidentom, bez bojazni od velikog međunarodnog skandala. No, Đurekovićeva likvidacija očito im je bila važnija od međunarodne reputacije.

Udbini agenti odlučili su se za likvidaciju Đurekovića nakon što je uspješan direktor Ine pod raznim partijskim pritiscima i lažnim optužbama da je pronevjerio tankere pune nafte, iznenada napustio Jugoslaviju s čijim se režimom sve više razilazio u mnogim stvarima. Tijekom travnja 1982. odletio je preko Austrije za München.

Glavni grad Bavarske s okolicom tada je bio dom brojnim prognanim Hrvatima koji su u demokraciji vidjeli veliku zaštitu i sigurnost, a tako je mislio i Đureković, nadajući se da će se u takvom okruženju izvući iz ralja jugoslavenske obavještajne službe. No, bio je u zabludi koju je 15 mjeseci kasnije platio životom.

Hrvatski emigranti koji su ga poznavali kažu da je bio vrsni intelektualac i izdavač koji je pisao rukopise izazivačkih naslova poput “Komunizam, obična prijevara” i “Crveni menadžeri” što je u komunističkom okruženju značilo izdaju. Đureković je morao biti ušutkan, bez obzira na cijenu, pa su agenti izabrali najpovoljniji trenutak i mjesto, dakle garažu u kojoj je bivši direktor u Ini tiskao svoje knjige i na taj način kompromitirao Jugoslaviju, Josipa Broza Tita i njegove suradnike.

Udba, međutim, nije mirovala, nego je nakon nešto više od četiri godine ubila i Đurekovićeva sina Damira, koji je pronađen mrtav 10. rujna 1987. godine u kanadskom Calgaryju. Ni velika udaljenost nije im bila prepreka za smaknuće čovjeka koji im je poput oca smetao, jer je - previše znao.


Doživotna kazna

Za Đurekovićevo ubojstvo Nijemci su u više navrata pokušavali pronaći izvršitelje i pokretali sudske procese. Na doživotnu zatvorsku kaznu tijekom srpnja 2008. osuđen je Krunoslav Prates, hrvatski emigrant koji je Josipu Perkoviću uručio ključeve garaže u kojoj je Đureković kasnije ubijen.

Jedan od svjedoka na tom suđenju, hrvatski emigrant Petar Penava, koji Perkovića također tereti kako ga je pokušao jednom prilikom u Njemačkoj likvidirati, potvrđuje:

- Krunoslav Prates, Udbin agent poznat pod kodnim imenima Stiv i Boem, bio je u prijateljskim odnosima s Đurekovićem. On je Perkoviću u Luksemburgu predao ključeve garaže - tvrdi Penava i dodaje:

- Prates je pomagao Đurekoviću u tiskanju knjiga i bio mu osoba od povjerenja. Jedino je Prates mogao znati kada Đureković dolazi u tiskaru i uzima poštu. Njemački istražitelji u više navrata željeli su saslušati Perkovića jer bi im on mogao biti krunski svjedok za rješenje brojnih ubojstava hrvatskih emigranata, te su ga pozivali da se odazove sudskim pozivima. Naime, njemačko pravosuđe ima svu potrebnu dokumentaciju i dokaze da je Perković režirao, ne samo to ubojstvo već i neka druga ubojstva na njemačkom teritoriju.

Prema izvješću istražitelja, u SR Njemačkoj od 1977. do 1989. godine ubijena su 22 hrvatska emigranata, a zabilježeno je više od 30 pokušaja ubojstava i otmica, a kada se uzme u obzir i vrijeme do 1977. godine, statistika pokazuje da je na njemačkom teritoriju smaknuto 37 emigranata. Većina njihovih ubojica do danas nije pronađena.

Presuda kaznenog odjela suda u Münchenu na 118 stranica daje rijetki uvid u tada zamračeno spletkarenje jugoslavenskih obavještajnih službi u Njemačkoj, kao i u to kako je Vijeće za obranu ustavnog poretka SR Hrvatske 14. prosinca 1982. dogovorilo Đurekovićevu likvidaciju. Bila je to operacija kodnog imena “Dunav”.

Krunoslava Pratesa na doživotni zatvor u Njemačkoj poslao je Vinko Sindičić, Perkovićev i Udbin čovjek koji je pred njemačkim sudom potvrdio dokaze da je Perković predao ključeve garaže Pratesu na sastanku u Luksemburgu, te da su se nakon toga našli na španjolskom otoku Mallorca. To je Nijemcima bilo dovoljno.
ZORAN PAŠKOV

Udbin krvavi trag u Njemačkoj

•• 1967. godine - Marijan Šimundić, Jozo Jelić, Mile Jelić, Petar Tominac, Vlado Murat i Anđelko Pernar
•• 1968. - Hrvoje Ursa, Đuro Kokić, Mile Rukavina, Krešimir Tolj i Vid Maričić
•• 1969. - Nahid Kulenović i Mirko Ćurić
•• 1971. - Mirko Šimić
•• 1972. - Drago Mihalić, Josip Senić i dr. Branko Jelić
•• 1973. - Josip Buljan-Mikulić
•• 1974. - Mate Jozak
•• 1975. - Ilija Vučić, Ivica Milošević i Nikola Penava
•• 1977. - Ivan Vučić
•• 1980. - Nikola Miličević-Beban i Mirko Desker
•• 1981. - Ante Kostić, Petar Bilandžić, lvan Jurišić, Mladen Jurišić i Ivo Furlić
•• 1983. - Đuro Zagajski, Franjo Mikulić, Milan Župan i Stjepan Đureković
•• 1984. - Slavko Logarić
•• 1989. - Ante Đapić