Najnoviji podaci o broju stranih radnika.

To je ograničavanje slobode kretanja, samim time ne bi bilo ni moguće izvesti pred EU sudom.

Ne slažem se s ovim nimalo, do države je da se učini atraktivnom, a ne držati u ropstvu životnog standarda niske kvalitete. Ovo je jako komunističko razmišljanje.

Ja nisam otišao u inozemstvo, ali jebao bi mater nekome da mi nakon poreza na dohodak, doprinosa, PDV-a i prireza netko to uvodi. Moje školovanje je deset puta plaćeno kroz to.

Ako smatraš da onaj kome država financira studij mora "vratiti dug državi", onda se nameće vrlo jednostavno pitanje: slažeš li se da Republika Hrvatska prestane financirati Sveučilište u Mostaru?

To se sveučilište značajnim dijelom financira iz proračuna RH, dakle novcem hrvatskih poreznih obveznika.

Po toj istoj logici, studenti koji tamo studiraju imali bi obvezu vratiti dug Hrvatskoj, bilo radom u RH, bilo financijskim povratom. Ako to ne prihvaćaš, onda moraš objasniti zašto isti princip vrijedi za studente u Zagrebu, Splitu ili Osijeku, a ne vrijedi za studente u Mostaru, i gdje točno povlačiš granicu.

I još konkretnije: slažeš li se da se onda uopće ukine financiranje tog sveučilišta iz proračuna RH, pogotovo kad je općepoznato da velik dio Hrvata u Hrvatskoj takvo financiranje ionako ne podržava.
Vrijedi i za bolnicu, šokiraju se kad vide što je u Mostaru, a što kod njih doma.

Ne može javno financiranje biti "dug" kad treba nekoga vezati uz Hrvatsku, a "solidarnost" kad dođemo do Mostara - ili vrijedi jedno pravilo za sve, ili se radi o selektivnom argumentu, a ne o principu.

Tvoje školovanje je plaćeno kroz poreze, ali ovdje se govori da s tom praksom treba prestati.i da drzava ne treba trošiti pare na one koji ce tu investiciju naplatiti u nekoj drugoj državi.
Besplatno studiranje-obaveza rada na području države određeno vrijeme.
Sto je tu suprotno zdravoj logici i interesima države.
Ko ne zeli , placa barem dio i tako se pare od poreza usmjeravaju za druga potrebe ili se porezne stope.smanjuju.
Lupetanje s Mostarom nema potrebe komentirati jer ista stvar treba biti i Moataru, nitko ti nije rekao da treba biti drugačije.
Recimo utvrdi se cijena studiranja, koga drzava subvencionira taj ima obavezu vraćanja duga na ovaj ili onaj način.

Gluposti. Ne idu mladi ljudi iz drzave jer im se cefnilo vec vecinom jer nemaju uvjete odnosno posao, a ako i dobiju cesto je to zalost. To bi de facto znacilo privilegija skolovanja kao i privilegija biranja samo za bogate koji ce preko veza i onako dobiti dobar posao ili svejedno otici vani jer mogu.
Ako nesto uvjetujes onda moras i dati garanciju za zaposlenje. To u medjuvremenu postoji kroz stipendije
Nije to bas tako lako regulirati

Jednostavno je to riješiti. Po poljskom modelu.
Država da povoljan kredit studentima i nakon svršetka studiranja isti ga vraća ne novčano već kroz rad. Ako ode van vraća kredit regularno tj novcem uz kamate.
Imaš određeni poček ako ne nađeš odmah posao u zemlji ali kredit moraš vratiti jer si novce uzeo (destimuliranje suficitarnih studija).

U Hrvatskoj posao nema samo tko je lijen ili glup

To je tek idiotska ideja samo takva: kako "naplaćivati" studiranje ako ti isti studenti imaju pravo besplatnog ili jeftinog studiranja u drugim zemljama EU? Takav potez bi pojačao i ubrzao iseljavanje.

Mogući eksperiment: kako bi bilo da se takve mjere prvo provedu na Sveučilištu u Mostaru? Bi li to zaustavilo iseljavanje ili bi trenutačno povećalo broj studenata koji idu u Split, Zagreb, Rijeku, Osijek? Oni studenti koji nemaju mogućnosti za Hrvatsku, upisali bi čak i Džemu, ako bi tamo bilo puno povoljnije.

aj ne seri

To se moze rjesiti eventualno kroz stipendije cini mi se medjutim da to vec funkcionira skole, firme. Medjutim oni daju stipendije samo na visim godinama

U EU zemljama postoji takozvani dualstudij. I to je jako dobra obpcija. Gdje odredjene firme cak i javne sluzbe financiraju studenta koji vec kroz studij radi. Tako firma dobija radnika koji vec kroz studij radom stice praksu u firmi, a usput i samo znanje na fakultetu. Na kraju studija osoba je vec potpuno oformljena i spremna na rad jer mu ni firma nije strana ni radno mjesto

Da ne trošimo suvišno riječi. Kao sto smo već rekli stipendije, obaveza vraćanja. Nema potrebe ovdje s nogu ići u detalje.

Detalji su važni, kakva stipendija, je li cijena studija kao do sada, samo uz razliku što studenti mogu dobiti stipendiju za troškove života?

Ili se naplaćuje 10 tisuća eura godišnje školarine, koja se može pokriti stipendijom? Kad bi bilo tako, studenti bi umjesto u Zagreb, na studij produžili u Trst, Ljubljanu ili dalje.

Jesi ti idiot?

Pročitaj moj post pa ćeš sebi odgovoriti.

Usput, studiranje nije besplatno. Naplaćeno je debelo kroz sve harače.

Da počnemo sa zavrtanjem pipe Mostaru? Hrvati u Hrvatskoj se neće buniti, vjeruj mi na riječ.

Njih zgražava činjenica da plaćaju školovanja nekih ljudi u drugoj državi i financiraju ustanove i plaće u drugoj državi. Njima nije to "lupetanje".

Da meni Hrvatska drži na životu sveučilište i bolnicu, sigurno ne bi pametovao o studiju u Hrvatskoj i što Hrvatska treba.

Gospodo, kad budete davali državi Hrvatskoj harač, budete imali istovremeno djecu koja studiraju u Hrvatskoj sa svim troškovima koji dođu sa studijem i usput se od vaših novaca bude izdvajalo za žnj studijske programe po Rodoču u drugoj državi, onda vas se može saslušati. Ovako ne

Tek kad šetaš kroz fakultete i bolnicu vidiš puste načine na koji se novci slijevaju iz Hrvatske u mostarske institucije, uđeš u stomatološku ordinaciju na fakultetu, dočeka te tabla "financirao ured za Hrvate izvan Hrvatske". A taj ured nije uopće glavni kanal za financiranje cijele priče u Mostaru.

I onda ti tu dođe netko iz BiH i kaže da bi on uvjetovao nekome nešto u Hrvatskoj, vidi bogati

Mi iz BiH razmišljamo i komentiramo najvise HR jer je to naša država, ali isto tako komentiramo i cijeli svijet. Evo ja da sam i muslimani bez hr državljanstva bih jednako smatrao da je za HR ili mostarsko sveučilište bolje davati stipendije , nego imati besplatno studiranje bez ikakvih kasnijih obaveza. Stipendije su vec provjerena i prisutna stvar koju treba modelirati i uvjetovati po potrebama.

Vezano za temu koja nema.nikakve veze sa ovom, HR pomaže bh Hrvate, to.je pametna HR politika , služi interesima HR države i to treba podržavati.

Ja živim čitav život u Hrvatskoj i smatram da je ovaj tvoj pokušaj whataboutizma glup koliko i pokvaren i zlurad.

I da se zavrne pipa Mostaru u cijelosti, Hrvatska i dalje ne bi trebala plaćati školovanje ljudima koji neće raditi u Hrvatskoj.

Tu se radi o isplativosti investicije, odnosno o tome da je to bacanje novca.

Mogu se složiti da se to ne tiče ljudi koji nisu porezni obveznici u Hrvatskoj, ali mi koji jesmo isto imamo svoje mišljenje.

To je pogrešno bez obzira na to koliko dobije Mostar. Iako ulaganje u Mostar ima smisla iz geopolitičkih razloga, ulaganje u Dublin nema.

Jesi ti prešao na islam pa si tako priglupo počeo odgovarati?

Imaš stavove kao netko tko voli biti među intelektualcima na dijelu Poljuda. Previše si impulzivan. Samo se nemoj sramotit, makar bilo anonimno.

Nisam porezni obveznik, ali sve sto se događa u HR se mene tiče , Hr je moja država, i uvijek ću nastojati učiniti sve što mogu da HR bude bolje, budući da sam ograničen na davanje mišljenja to ću i nastaviti činiti.
Da odlučivati u HR trebaju samo oni koji žive u HR to se podrazumijeva , tako i je i ne vidim razlog zašto to itko spominje.

Budući da ima dosta ,da ne spominjem kakvih ,pa ću samo reći svakakvih, ponovit ću svoje mišljenje, HR treba investirati u BH Hrvate jer je to HR interes.

Ma čitava ova diskusija je nastala jer se dijasporaši nađu osobno prozvani jer ih svaka ovakva tema podsjeti da su prodali, a poneki i iskoristili, naciju i djedovinu za večeru.

U Mostaru studenti pokrivaju jedan dio, a Hrvatska krpa manjak. Obvezne su školarine i za dobar dio redovnih studenata uz plaćanje izlaska na ispite. Petina studenata u Mostaru s područja RH i dobar dio studenata iz HB-a završi u RH, a završe studij u MO. Naravno uz veći broj onih koji se odluče za studij u RH i gotovo se nitko ne vraća u HB. Tako da nije najbolji primjer. Hrvatska kada je u pitanju Sveučilište u Mostaru s odsjekom u Orašju debelo to naplaćuje i iskorištava u konačnici

Ako je potrebno, malo ću se pojasniti. Ne mislim kako bi to trebalo uvoditi za one, koji su po starom (postojećem) sistemu upisali (završili) svoj studij. Međutim, svemu dođe kraj, a skupo školovati ekipu koja kani otići?! Pa ne više. Šteta po Hrvatsku i naše društvo je onda višestruka. Znači PRIJE početka studija dati mu izbor - ili a) ili b). Punoljetan je, neka odluči i potpiše ili ne potpiše. Ako neće on, pa ima tko hoće.
Sloboda kretanja? Nije sporno ode li takav negdje vani na ljetovanje, shopping, specijalizaciju, ali iseliti se u inozemstvo - e to bi bilo kršenje ugovora.

Ako ste VSS, Vi zapravo niste platili svoje školovanje, osim ako niste bili izvanredni student. Govorimo o astronomskim iznosima iz državnog budžeta. U SAD-u školovanje liječnika znači ogroman kredit, 35.0003,00 $ - 65.000,00 $ po godini, plus ostali troškovi, pa da bi dijete postalo liječnik - kuća ide pod hipoteku. A to u Hrvatskoj, dobije gotovo besplatno. I kakve koristi od njega za Hrvate, kada on iseli? Mali poduzetnici, seljaci, tokari i pekari - plaćali su da "Jura" postane liječnik, a kada oni onda očekuju nešto od njega zauzvrat, on ode i poruči im - "Tko vas .... drugari!".

U svom postu napisao sam kako bi takvi (koji su to tako potpisali - prihvatili) svoj radni vijek trebali odraditi u Hrvatskoj ili hrvatskim područjima. I jedno i drugo su u interesu Hrvatske i hrvatskog naroda. Ode li takav u Kanadu ili Irsku - to NIJE u interesu Hrvatske ili hrvatskog naroda. Ali JE nemali trošak za Hrvatsku i Hrvate.

Čitao sam kako npr. život pilota u SAD-u nije tako glamurozan kako se čini, jer da bi uopće postali piloti, zbog troškova svojeg školovanja ulaze u velike kredite koje onda godinama otplaćuju. A radi se o bogatoj zemlji koja si može priuštiti više troškova nego Hrvatska. Zašto im SAD ne poklanja školovanje?

Sve veći broj mladih stručnjaka u Hrvatskoj već na početku karijere suočava se s teškim odlukama. Mnogi se pitaju vrijedi li ostati u zemlji i graditi karijeru uz relativno niske plaće i visoku razinu odgovornosti, ili pak potražiti priliku izvan granica Hrvatske. U pitanju su struke koje zahtijevaju dugotrajno obrazovanje, ali često ne nude financijsku sigurnost ni nakon nekoliko godina rada.

Tako je jedan mladi arhitekt nedavno na Redditu podijelio svoje iskustvo.

"Nastaviti u Hrvatskoj raditi za 1200 eura neto ili početi učiti njemački kao arhitekt? Nedavno sam dobio otkaz u jednoj firmi zbog nedostatka projekata, nakon što sam završio veliki projekt i prije ikakvih bonusa, božićnica itd."

Dodaje kako je bilo teško preživjeti s takvom plaćom u Zagrebu.

"Prihvatio sam da sam na početku i da imam još puno toga za naučiti, ali kad se usporedim s drugim zanimanjima, odgovornost je velika, često sam imao prekovremene i posao je mentalno naporan, često sam imao burnout."

Ubrzo su se ispod njegove objave zaredali brojni komentari koji su ukazali da takvi problemi nisu ograničeni samo na mlade, već da i mnogi stariji i iskusniji kolege rade za slične ili neznatno više plaće.

"Fuševa ima i našlo bi se još, ali nemam položen stručni ispit. Postaje li bolje s godinama ili bude još više stresa za malo para? Bio sam na internshipu u Njemačkoj i bilo mi je predobro, nisu me uzeli jer ne znam njemački. Sad sam free, motivacija za zaposlit se negdje mi je 0, nakon ovog otkaza i krpanja kraja s krajem, stvarno mi se teško praviti entuzijastičan oko posla."

Komentatori su ga savjetovali da stekne iskustvo, položi stručni ispit i prikupi projekte s kojima se može pohvaliti.

"Tek si krenuo. Manje od 2 godine iskustva je približno jednako 0 godina iskustva. Stekni iskustvo, položi stručni ispit, skupi projekte kojima se možeš pohvaliti i to koristi kao podlogu za otići stepenicu dalje jer ovako zelen imaš puno slabije šanse za bilo što. Njemački je uvijek pametno učiti."

Drugi komentari naglasili su razliku u životnom standardu između Hrvatske i Njemačke. "Super mi je ova ekipa ‘ja sam se najeo go*ana pa moraš i ti‘. Ljudi očito ne kuže koliko je Hrvatska skupa zemlja za život. U našim glavama bi bilo najpametnije uspoređivati plaće sa zapadnom Europom. Nitko nema problem sa samim plaćama, ok, 1200€ sa završenim faksom, ali najam 200€, kruh 0,50, jaja 1,20, mlijeko 0,40… U Hrvatskoj si stalno na početku. Zašto bi itko tko je potrošio 5 godina života na faks radio za 1200€? To je ponižavajuće i opasno – ljudi će zaključiti da se faks ne isplati, a ova druga skupina će otići van."

Jedan komentar dodatno je precizirao: "Njemačka je zrela ekonomija, Hrvatska je mala ekonomija koja živi od turizma. Totalno su drugačije postavke. Posebno s nekretninama kojih kronično fali i ne gradi se dovoljno. Tržište diktira cijenu najma. Hrana nam je skupa jer očito možemo platiti skupu hranu. Za 1200€ ćeš raditi dok si mlad i friško s faksa. Svugdje ćeš tako raditi za male novce, a napredak dolazi s iskustvom."

Mnogi su se složili da je problem i niska cijena usluga u Hrvatskoj i birokracija koja otežava pokretanje vlastitog posla.

Arhitektica s firmom starom šest godina opisala je kako je počela raditi za 4500 kn u malom uredu, nakon čega je napredovala i otvorila svoju firmu. Ipak, naglašava da je stres ogroman, planiranje teško, a konkurencija i birokracija stalno pritiskaju.

"U Hrvatskoj je arhitektura ubijena birokracijom i dampiranjem cijena. Ako nemaš želudac za stalni pritisak i neizvjesnost, ova struka te lako slomi. Čak i ako možeš sve progutati, najvažnije je baciti se u vatru, upoznati gradilište, projekte i kontakte te iskustvo iskoristiti za daljnju karijeru", zaključila je.

Jedan komentar dodaje: "Nemoj gubiti vrijeme. Nauči njemački, dođi u DACH regiju, izgradi karijeru i onda kad se budeš vraćao bit ćeš cijenjeni stručnjak koji bira gdje će raditi. U Hrvatskoj se rad i poštenje niti isplati niti cijeni, ali je prekrasna zemlja kada imaš novaca."

Rasprava se na kraju svela na isto pitanje koje muči sve više mladih profesionalaca: vrijedi li ostati i čekati da "jednom bude bolje" ili je jedini racionalan izbor otići. Ipak, iskusniji kolege savjetuju da je važno pametno planirati prve korake i tražiti prilike koje dugoročno donose više od same plaće.

Motivi za odlazak mladih su razni, od realne situacije, do pomodarstva. Činjenica je da su (npr. SAD) vani plaće veće - no školovanje nije besplatno.
Ako govorimo o liječnicima, oduvijek su oni imali nadstandard, što je i u redu. Ali Hrvatska se ne može natjecati sa plaćama u SAD-u ili Norveškoj, ali nije ni dužna plaćati školovanje kadrovima za SAD i Norvešku.
Ako je procjena kako određenih kadrova Hrvatska ne treba, pa čemu ih uopće školovati?
Garancije zaposlenja? Pa npr. pitanje liječnika (a i nekih drugih kadrova) rješavao bi po sistemu "prekomande", tj. ako je liječnik potreban u nekom selu u provinciji, na planini ili otoku - pogledao bi tko je toma mjestu najbliži na burzi - problem riješen. Tamo bi ga čekala pristojna plaća, stan i službeno vozilo - karijera kreće.
Ne znam kako je danas, ali prije nekih ~ 10 godina, TV emisija. Uglavnom, ljetna sezona, na otocima nedostaje liječnika. Garantiran, stan, hrana, plaća, radni staž - a zapravo skoro kao ljetovanje. I nitko od liječnika sa burze - ne želi to odraditi?! Ili mladi liječnici, kojima su bolnice platile specijalizacije - a sada bi oni otišli, bez da odrade staž u toj bolnici kojoj su dužni ili vrate novce koliko je to koštalo. I opet kenjanje na temu "ljudskih prava" i "robovlasništva". Ono, patetike, oni bi u Irsku...
Drugo, ljudi glasaju za ovo, znači SRETNI su sa upropaštavanjem sela i industrija - pa čemu onda školovati kadar koji nikom ne treba?! Pa dok narod na izborima ne odluči drugačije - radije neka u Irskoj peru suđe kao NKV radnici, nego liječnici i ing - za Hrvatsku jeftinije.