Inspektor OSA-e uhapšen zbog ratnog zločina
Po nalogu tužitelja iz Posebnog odjela za ratne zločine, policijski pripadnici SIPA-e su na području Bijeljine i okoline uhapsili četiri osobe, među kojima je i inspektor Obavještajno-sigurnosne agencije OSA BiH Branislav Trišić zvani Brane.
Inspektor OSA-e uhapšen zbog ratnog zločina


Osim Trišića uhapšeni su Zoran Bogdanović, inače uposlenik u institucijama Brčko Distrikta BiH, te Milan Đokić zvani Mićo i Ljubiša Ikić, obojica nastanjeni u Bijeljini.

Uporedo sa lišavanjima slobode vrše se pretresi na dvije lokacije, navode iz Tužilaštva BiH.

Navedeni osumnjičeni su pod istragom Posebnog odjela za ratne zločine i osumnjičeni su da su od 1992. do 1994. godine, u svojstvu pripadnika i zapovjednog kadra MUP-a RS, CJB Bijeljina - Stanice milicije Janja, učestvovali u širokom i sistematičnom napadu usmjerenom protiv bošnjačkog stanovništva na području Janje i okolnih mjesta.

Oni su osumnjičeni za nezakonita zatvaranja, pretrese i hapšenja civilnog bošnjačkog stanovništva na području Janje i okoline. Nezakonito privođene žrtve su tom prilikom mučene, zlostavljane i premlaćivane, nanošene su im teške tjelesne povrede, tri osobe su od posljedica zlostavljanja smrtno stradale, a veći broj žrtava pretrpio je fizičke i psihičke povrede koje su ostavile trajne posljedice na njihovo zdravlje.

Osumnjičeni su pod istragom, a sumnja se da su lično i direktno, sami i s drugim osobama, učestvovali u nezakonitim privođenjima, zatvaranjima, premlaćivanjima i zlostavljanjima civila bošnjačke nacionalnosti.

Usljed progona stanovništva, svakodnevnim odvođenjem, pritvaranjem, mučenjem i zlostavljanjem, stvarana je atmosfera stalnog straha za život i sigurnost bošnjačkog stanovništva, čime je bošnjačko stanovništvo bilo prinuđeno da napusti područje Janje, plaćanjem novčanih iznosa pripadnicima VRS za prelazak prema teritoriji pod kontrolom Armije RBiH ili u Srbiju, a stanovništvo koje je ostalo u Janji odvođeno je na prinudne radove, u logor Batković ili su korišteni kao živi štit u borbama na Majevici.

Osumnjičeni će tokom dana biti predati postupajućem tužitelju koji će ispitati osumnjičene i nakon toga donijeti odluku o pokretanju prijedloga za određivanje mjere pritvora ili mjera zabrane u skladu sa zakonom.

Lokalni oglasnici prepuni su sličnih ponuda: kuća u Beljinu (opština Vladimirci), sa hektarom placa i 10 ari šume prodaje se za 9.000 evra.


Seosko imanje s kućom od 100 kvadratnih metara, hektarom okućnice i pomoćnim zgradama u selima nadomak Šapca može da se kupi za svega 6.000 evra.

I opet, kupaca kao da nema, a prodavci tugaljivim glasom prepričavaju muke, uglavnom slične, koje su ih naterala da se odreknu očevine.

Milenija K. iz jednog pocerskog sela kaže da se, posle skoro 40 godina, odrekla bračnog života, što je razlog da ona i njen sada već bivši suprug oglase na prodaju sve što su stekli i nasledili, pišu Večernje novosti.

“Oženio se mlad, ali mu je žena umrla, a kad sam došla za njega, nisam ni sanjala da nikada svoje dete neću imati. Posle, kako mu je koja kćer stasavala i kada se sin odselio, on se propio. Počeo i ruku na mene da diže. E, pa nećeš, vala, pod stare dane”, otresita je Milenija, koja je namerila da ide u starački dom kad sve rasproda.

Na drugom kraju, u sremskom selu Klenak, nepunih pet kilometara od centra Šapca, baka Mara I. prodaje kuću da bi se pridružila sinovljevoj porodici u Beogradu.

Vidi se napredak. Počinje licit na grad, ali trebat će godine.

Nije nikad problem rušiti derutne kuće i praviti reprezentativnije objekte, ako je lokacija atraktivna netko uvijek dodje i izvrši gentrifikaciju, ali sadržaji i infrastruktura koja olakšava življenje su ono sto grad čine gradom. Grad je jednostavno organizirani prostor gdje su mnoge stvari zbrinute da ih ne moraš radit sam nego postoji vise javnih stvari, za razliku od sela gdje si vise samodostatan i moraš radit multitasking..

Nema ništa ljepše od dobre i pouzdane infrastrukture.

Inače to je grad koji mi nekako mentalno pripada u Srbiji.

Ali stan od 25m2