"Pred vama je fotografija za koju ni mi do sad nismo znali. Kao što vidite, dva arkanovca tuku mladog čovjeka ispred nekadašnjeg Urbanizma, pored zgrade Muzeja, preko puta Doma omladine. Tuku ga, vodeći ga u Štab SDS-a, koji je bio smješten u toj zgradi. Tu je, istovremeno, bilo i Arkanovo sjedište. Na tom istom mjestu bio sam i ja, kad sam doveden u Štab", piše Jusuf Trbić iz Bijeljine, preživjeli svjedok zločina u Bijeljini u pozivu Bijeljincima koji poznaju mladića sa fotografije da jave njegov indentitet.

"Na parkingu ispred zgrade stajao je vojni kamion, cerada je bila podignuta, i vidjeli su se sivomaslinasti drveni sanduci u kojima se prenosila vojna municija. Tu su doveli mnoge Bijeljince, kojima se izgubio svaki trag. Pretpostavljam da je fotografiju snimio Ron Haviv, on mi je pričao da je snimao i na tom mjestu, sve dok vojnici nisu pozvali Arkana, a on mu oduzeo i film i foto-aparat, tvrdeći da će samo pregledati šta je sve fotografisano, pa će mu to vratiti. On je, dok je Arkan dolazio, pričajući usput s nekim svojim vojnicima, uspio izvaditi stari film iz aparata i ubaciti novi, pa nastaviti s fotografisanjem. Tada je snimio kako arkanovci bacaju sa sprata isprebijanog Albanca, koga su pokupili ispred Redžepove kuće - snimio ga je i tamo, s podignutim rukama. Kad je pao na asfalt sa sprata, još je bio živ, a arkanovci su počeli da ga udaraju čizmama i kundacima. Zatim su ga unijeli u zgradu", prisjeća se Trbić dodajući kako od preživjelih većina ne poznaje mladića sa novootkrivene fotografije:

"Neki tvrde da se radi o jednom od braće Balkić, koje sam ja kasnije vidio, smjestili su ih pored mene u najvećoj prostoriji, pričajući usput da su dječaci krenuli po nenu, a oni ih, eto, sklonili s ulice, da ne nastradaju. Pustiće ih ujutro, tako je rekao Mauzer, koji ih je poznavao. Ujutro su ih odveli u Gradski park i pobili. Ja sam te dječake vidio onim jednim okom koje nije bilo sasvim zatvoreno, pa ne mogu sa sigurnošću potvrditi da je to zaista jedan od njih. Molim one koji to mogu, da se jave i kažu ko je na slici", poziva Trbić te moli porodice žrtava da fotografije i podatke pošalju na mail adresu [email protected] ili [email protected].

Umro Gavrilo Bobar, jedan od najbogatijih ljudi u BiH

U Bijeljini je protekle noći u 59. godini iznenada preminuo Gavrilo Bobar, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske i vlasnik kompanije “Bobar“.

Bobar je rođen 5. maja 1955. godine u Bijeljini gdje je i živio.

U aktuelnom sazivu Parlamenta Srpske bio je član poslaničkog kluba Saveza nezavisnih socijaldemokrata i član Odbora za finansije i budžet.

Bobar je bio istaknuti privrednik i dugogodišnji politički radnik.

Iza sebe je ostavio suprugu i dvoje djece.

Povijesni okvir legende o Hivzi-begu Djumišiću predstavljaju Bijeljinska i Račanska bitka, u kojima je 21. juna 1876. godine, prema historijskim podacima, srbijanska vojska upala u bijeljinsku mahalu Galac, ali je presudnom bitkom u mahali Gvozdevići bila zaustavljena, potisnuta i natjerana u bijeg preko Drine. Epska pjesma, meDJutim, kaže da je turska vojska bila potisnuta čak na obronke Majevice, ali da je pod Korajem Hivzi-beg okupio svoje “Bjelinčane”, kako stoji u narodnoj pjesmi, pa preko Mahmutove vode krenuo ka šeher Bijeljini, razbivši u velikom boju koji je počeo u cik zore, glavninu srbijanske vojske.
TURBE HIVZI-BEGA DjUMIŠIć A Jedan od objekata koji su u prošlosti postojali u Bijeljini i Semberiji, govoreći o burnoj historiji naših krajeva, o Bosni na raskršću svjetova, svakako je turbe legendarnog Hivzi-bega Djumišića, koje je srušeno početkom osamdesetih godina prošloga vijeka. Hivzi-beg Djumišić, major turske vojske, bošnjački junak i zagovornik bosanske autonomije u okviru Osmanskog carstva, opjevan i u narodnoj pjesmi, poginuo je u doba srpsko-turskog rata i ustanka u Bosni 1875-78, u zasjedi koju su mu postavile srbijanske komite u noći 23/24 juna 1876. godine u selu Trnjaci na putu Bijeljina – Bosanska Rača. Na mjestu pogibije bega Djumišića, uzdanice i ponosa bošnjačkog naroda ovih krajeva, po ocu vezanog za Banja Luku, a po majci za Travnik, u doba Austro-Ugarske dobrovoljnim prilozima podignuto je osmougaono turbe, sa prozorima i vratima, te željeznim demirima, koje su godinama čistile i održavale bijeljinske djevojke. Povijesni okvir legende o Hivzi-begu Djumišiću predstavljaju Bijeljinska i Račanska bitka, u kojima je 21. juna 1876. godine, prema historijskim podacima, srbijanska vojska upala u bijeljinsku mahalu Galac, ali je presudnom bitkom u mahali Gvozdevići bila zaustavljena, potisnuta i natjerana u bijeg preko Drine. Epska pjesma, meDJutim, kaže da je turska vojska bila potisnuta čak na obronke Majevice, ali da je pod Korajem Hivzi-beg okupio svoje “Bjelinčane”, kako stoji u narodnoj pjesmi, pa preko Mahmutove vode krenuo ka šeher Bijeljini, razbivši u velikom boju koji je počeo u cik zore, glavninu srbijanske vojske. Dostupni podaci kažu da je Hivzi-beg, uprkos blagovremenom upozorenju, poginuo u borbi sa ostacima razbijene vojske, poštujući naredbu Salih-paše da se dopremi žito iz Slavonske Rače na rijeci Savi za potrebe vojne postaje u Bijeljini. Tradicija dalje kaže da za tom dopremom nije bilo potrebe, jer su bijeljinski i zvornički hambari bili puni neophodnog žita, a da je Hivzi-beg ustvari žrtva spletke, namještaljke i izdaje zbog svoje probosanske orijentacije. U tome je, svakako, kao član ugledne banjolučke bošnjačke porodice bio sljedbenik svoga djeda Abdulaha Hivzi ef. Djumišića i oca Nazif-age Djumišića, koji su bili dio duge povijesti Bosne i njenog naroda za svoju autonomiju. Antrfile: “Bijeljinci moji janjci dragi, izgore vam vaša domovina.” Kad su njega čuli Bjelinčani, govorili begu Himzi-begu: “Daj nam beže izum i besjedu sad ćemo mi opet udariti.” “Stan te braćo, moji Bjelinčani sad će i beg s vama udariti.” Stihovi iz pjesme “Beg Himzi-beg”, koju je u pismu jednom časopisu u Sarajevu, od 5. augusta 1890. godine, zapisao Mato Vincetić, učenik drugog razreda Trgovačke škole u Bijeljini, sin Sime Vincetića, pomoćnika kod Poreznog ureda.

Šećerana: Usvojena odluka o revitalizaciji

Skupština akcionara bijeljinske "Šećerane" danas je usvojila Odluku o revitalizaciji ove fabrike šećera, rekao je vršilac dužnosti direktora "Šećerane" Meho Fafulić.



Nakon sjednice Skupštine akcionara Fafulić je podsjetio da je operativni program i plan revitalizacije, koji je ranije sačinila "Šećerana", Vlada Republike Srpske usvojila uz preporuku da se dopuni određenom analizom tržišta šećera za prethodnih pet-šest godina kao i sa predviđanjima za naredni period.

"Odluka je danas donesena i sa svim pratećim podacima i analizom proslijedićemo je za pet-šest dana Vladi Republike Srpske. Nakon toga će Vlada imati kompletan materijal, poput biznis-plana", rekao je Fafulić.

On je naveo da se planom i programom predviđa da Vlada Republike Srpske finansira početak rada "Šećerane".

Vođa navijača iz Bijeljine: Ja sam musliman, Srpska je moja zemlja i uvek ću braniti Mladića!

Rijetko ko u Bijeljini zna ko je Edin Hadžihajdić. Ali, kada neko spomene Mađara, njegovi sugrađani znaju o kome se radi.

Vođa navijača FK Radnik i strastveni navijač Crvene Zvezde u žižu šire javnosti Republike Srpske i BiH dospeo je 11. jula, kada je u Bijeljini lepio plakate podrške Ratku Mladiću.

Na plakatima su bile ispisane poruke "Đeneral, Junak bez mane, Srpski heroj" i "Predsedniče Dodik vreme je za istinu. Referendum!".

– Ustao sam kao i svaki drugi dan, došao do grada i počeo lepiti plakate, došla je policija, a kada su ustanovili da plakati nikoga ne vređaju, ipak su pozvali komandira stanice da se konsultuju. Potom sam priveden. Na plakatu sam ispisao parole podrške generalu Ratku Mladiću i parole podrške Miloradu Dodiku, predsedniku Republike Srpske. Ja ću uvek dati podršku predsedniku Srpske, ma kako se on zvao, ističe Hadžihajdić.

- Na svojim plakatima nisam uvredio nikoga, ni Hrvata, ni muslimana, ni Srbina. Ne plašim se ničega, jer nema osnove da mi bilo šta prikače. Ja sam musliman, rođen sam ovdje u Bijeljini i Srpska je moja zemlja. Uvek ću braniti Ratka Mladića, kaže Edin Hadžihajdić.

Protesti

Proteklih godina hapšen je više puta mada, kako tvrdi, nikad zbog kriminala. Nikad se nije bavio smunjivim poslovima niti imao dodira sa kriminalcima.
– Već 15 godina sam među prvima na svakom protestu. Kada su hapšeni Mladić, Karadžić i naši generali, ja sam bio tu. Uvjek sam bio među vodećim ljudima kada se organizovao protest. Ne znam zašto sam im taj dan zasmetao. Bolje da su hapsili one koji su pravili nerede u Srebrenici, kaže Edin za magazin Istina.

Inspektor OSA-e uhapšen zbog ratnog zločina
Po nalogu tužitelja iz Posebnog odjela za ratne zločine, policijski pripadnici SIPA-e su na području Bijeljine i okoline uhapsili četiri osobe, među kojima je i inspektor Obavještajno-sigurnosne agencije OSA BiH Branislav Trišić zvani Brane.
Inspektor OSA-e uhapšen zbog ratnog zločina


Osim Trišića uhapšeni su Zoran Bogdanović, inače uposlenik u institucijama Brčko Distrikta BiH, te Milan Đokić zvani Mićo i Ljubiša Ikić, obojica nastanjeni u Bijeljini.

Uporedo sa lišavanjima slobode vrše se pretresi na dvije lokacije, navode iz Tužilaštva BiH.

Navedeni osumnjičeni su pod istragom Posebnog odjela za ratne zločine i osumnjičeni su da su od 1992. do 1994. godine, u svojstvu pripadnika i zapovjednog kadra MUP-a RS, CJB Bijeljina - Stanice milicije Janja, učestvovali u širokom i sistematičnom napadu usmjerenom protiv bošnjačkog stanovništva na području Janje i okolnih mjesta.

Oni su osumnjičeni za nezakonita zatvaranja, pretrese i hapšenja civilnog bošnjačkog stanovništva na području Janje i okoline. Nezakonito privođene žrtve su tom prilikom mučene, zlostavljane i premlaćivane, nanošene su im teške tjelesne povrede, tri osobe su od posljedica zlostavljanja smrtno stradale, a veći broj žrtava pretrpio je fizičke i psihičke povrede koje su ostavile trajne posljedice na njihovo zdravlje.

Osumnjičeni su pod istragom, a sumnja se da su lično i direktno, sami i s drugim osobama, učestvovali u nezakonitim privođenjima, zatvaranjima, premlaćivanjima i zlostavljanjima civila bošnjačke nacionalnosti.

Usljed progona stanovništva, svakodnevnim odvođenjem, pritvaranjem, mučenjem i zlostavljanjem, stvarana je atmosfera stalnog straha za život i sigurnost bošnjačkog stanovništva, čime je bošnjačko stanovništvo bilo prinuđeno da napusti područje Janje, plaćanjem novčanih iznosa pripadnicima VRS za prelazak prema teritoriji pod kontrolom Armije RBiH ili u Srbiju, a stanovništvo koje je ostalo u Janji odvođeno je na prinudne radove, u logor Batković ili su korišteni kao živi štit u borbama na Majevici.

Osumnjičeni će tokom dana biti predati postupajućem tužitelju koji će ispitati osumnjičene i nakon toga donijeti odluku o pokretanju prijedloga za određivanje mjere pritvora ili mjera zabrane u skladu sa zakonom.

Lokalni oglasnici prepuni su sličnih ponuda: kuća u Beljinu (opština Vladimirci), sa hektarom placa i 10 ari šume prodaje se za 9.000 evra.


Seosko imanje s kućom od 100 kvadratnih metara, hektarom okućnice i pomoćnim zgradama u selima nadomak Šapca može da se kupi za svega 6.000 evra.

I opet, kupaca kao da nema, a prodavci tugaljivim glasom prepričavaju muke, uglavnom slične, koje su ih naterala da se odreknu očevine.

Milenija K. iz jednog pocerskog sela kaže da se, posle skoro 40 godina, odrekla bračnog života, što je razlog da ona i njen sada već bivši suprug oglase na prodaju sve što su stekli i nasledili, pišu Večernje novosti.

“Oženio se mlad, ali mu je žena umrla, a kad sam došla za njega, nisam ni sanjala da nikada svoje dete neću imati. Posle, kako mu je koja kćer stasavala i kada se sin odselio, on se propio. Počeo i ruku na mene da diže. E, pa nećeš, vala, pod stare dane”, otresita je Milenija, koja je namerila da ide u starački dom kad sve rasproda.

Na drugom kraju, u sremskom selu Klenak, nepunih pet kilometara od centra Šapca, baka Mara I. prodaje kuću da bi se pridružila sinovljevoj porodici u Beogradu.