nisu, ali jasno je i da su hrvatsko ime donijeli hrvatski velikaši, najznačajniji Šubići, odnosno njihov izdanak Zrinskih koji se postepeno pomjeraju na sjever, s vremenom taj dio postaje poznat kao Hrvatska, a Slavonija se smanjuje na ono što je danas. i to što se danas naziva Slavonijom je opet samo posljedica toga da su direktno bili pod ugarskom krunom, išli u ugarski sabor i relativno kasno došli pod ingerenciju hrvatskog sabora.

to da je supstrat tog naroda bio skoro istovjetan Hrvatima nije sporno, ali nemojmo se zavaravati, mi smo copy, vi ste paste.

Slovenski standard je bliži čakavici (oboje imaju j umjesto đ, dvojinu...) nego kajkavici.

pa bilo je dio Hrvatske na trenutke, ali niti ima nekog posebnog spomena niti nekih značajnih gradova niti biskupija niti spomena ičeg relevantnog, po nekim izvorima određeni su kneževi i kraljevi dolazili do Drave i to je sve. današnja Slavonija je tada bila močvara pa tu stvarno i nije moglo biti ničeg, a je li bilo ičeg značajnog u današnjoj središnjoj Hrvatskoj ne znam. koji god grad ideš gledati nema jasne spoznaje da postoji prije prijelaza 11. i 12. stoljeća, Zagreb, Varaždin, Križevci kao najstariji, ovi ostali su samo kasnije nastajali kao Čakovec, Bjelovar i drugi. s pojavom Mađara počinje povijest koja se može pratiti.

sva povijest ranog hrvatskog srednjovjekovlja vezana je za prostor južno od Kupe, čak i nakon što Hrvatska pada pod vlast Ugarske opet je sav fokus na istom kraju do prodora Turaka kad kreće seoba na sjever i odjednom Zagreb i okolica postaju Hrvatska. jedini koji su bili relevantni u to vrijeme rane mađarske vladavine i al pari hrvatskim velikašima su Babonići koji su upravljali cijelom Slavonijom u jednom trenutku.

čak i u 14. stoljeću imaš neki prijelazni teritorij.



najviše što upućuje na hrvatski supstrat od samih početaka su banske titule, to je nedvosmisleno hrvatska organizacija vlasti od samih početaka hrvatskih kneževina gdje ban označava potkralja.

Ne znam postoje li uopće neki originalni Slavonci od stoljeća sedmog. Prvi razlog je da su se u velikom broju islamizirali, a onda su rekonkvistom potjerani, a naseljeni su Šokci, koji su s ovi naši s juga i južno od Save, svakako s hrvatskog etničkog prostora. Kasnije su samo nadoseljavani drugi Hrvati, a Šokci se smatraju starosjediocima.

Kajkavština je najveći misterij hrvatske povijest, meni je i danas mistično kad se krećem tim prostorima i komuniciram s ljudima, sam se pitam kuj se tu dogodile.

Slavonija nije priključena Mađarskoj.
Tu vlada mlađa grana Arpadovića, samo što su uvijek poslije preuzeli i Mađarsku.

To je hrvatsko kraljevstvo, nije dio Mađarske.
Biskupije jesu pod mađarskim okom, ali to nije bilo ništa čudno za to doba.
Pa u Đakovu je bilo središte Bosanske Biskupije, koja je pod Kaločom bila.

A Slovenci, pogotovo Štajerci, ih osjećaju kao svoje kad ih čuju.

I onda se jave ovi što pišu da je slovenski maltene udaljen kao mađarski od kajkavskog.

Komedija.

Doslovno u 18. st. sve puca od hrvatstva. Čitaj Dalmatince tog vrimena.

Ja ne govorin da Slavonci nisu Hrvati i da nisu isto šta i mi. Daleko od toga. Govorin o hrvatskoj svisti kroz povist.

Etnički nema razlike između Hrvata s juga i sjevera, bar po genetici.

Austrijski popisi rađeni 1750-ih ako se ne varam ti baš oko toga govore. Popovi su išli po svakom selu od Virovitice do Zemuna
i popisivali Katolik/Šizmatik/ Kalvin što već te oriđinale Slavonac/ Šokac/ Švabo/Mađar.

Djelovi današnje Slavonije su potaracani od Turaka da nije ostala trava čitava, prije svega se to odnosi na Požeški kraj i okolicu Osijeka.

Međutim određena mjesta uz Savu i Dravu su sačuvala starosjedioce i to se vidi na jezičnoj karti. Ovo označeno kao slavonski govor su ti oni.



Tadašnje austrijske procjene govore da je tek 1/4 do maksimum 1/3 originalnih Hrvata slavonaca preživjelo turki vakat.


Smješno je da većina folklora i "Slavonske kulture" koja je danas poznata zapravao uopće nije slavonska već običaj Hrvata šokaca istočne Bosne.

Ikavski u Mostaru, Zenici, Bihaću... Dobra fora.

I u Širokom ga sve manje govore, kamoli u Mostaru.

Čeh, Leh, Meh, nebitno, prvih 10tak biskupa nisu Hrvati, to je jasno po imenima.

Doslovno u 18. st. sve puca od hrvatstva. Čitaj Dalmatince tog vrimena.

Ja ne govorin da Slavonci nisu Hrvati i da nisu isto šta i mi. Daleko od toga. Govorin o hrvatskoj svisti kroz povist.

Da, ali Andautonija nema kontinuitet s današnjim Gradom.
U Panoniji ima dosta važnih gradova i naselja u antici Cibalia, Sirmium, Siscia. To su gradovi s biskupijama i za ono vrijeme visokim standardom života; ipak ima jedna bitna razlika u odnosu na Dalmaciju, komune u Dalmaciji su nastavile živjeti u kontinuitetu i bile su daleko manje razorene na prijelazu iz antike u srednji vijek.
To se vidi i po imenima gradova; jedino je Siscia zadržala svoje ime u Panoniji, dok je to bio slučaj s gotovo svim gradovima u Dalmaciji.
Također, podjela posjeda u Dalmaciji slijedi antičke katastre do u metar, u Panoniji to nije slučaj.
U prvim stoljećima srednjovjekovlja život je tamo mnogo više zamro i postoji puno veći diskontinuitet.
Zagreb se ponovno uzdiže s Biskupijom, zlatnom bulom i Turcima, nažalost.

Čakavski, štokavski (staroštokavski) i kajkavski su zadržali dosta starih osobina, prema tome su bliži praslavenskom od novoštokavskog, koji generalno ima dosta inovacija.
To dijele s većinom slovenskih dijalekata.

Govorim mađarsko gledište, ne naše.
Oko oba ova očišta konzultiraj knjigu Dinka Šokčevića, iznenadit ćeš se.
Ono što nikome nije sporno jest da s provalom Mađara komunikacija i razmjena između hrvatskog sjevera i juga postaje sve intenzivnija, a ne manje intenzivna, paradoksalno, ali je tako.

Govorim mađarsko gledište, ne naše.
Oko oba ova očišta konzultiraj knjigu Dinka Šokčevića, iznenadit ćeš se.
Ono što nikome nije sporno jest da s provalom Mađara komunikacija i razmjena između hrvatskog sjevera i juga postaje sve intenzivnija, a ne manje intenzivna, paradoksalno, ali je tako.

Dobra fora.

Zagorci, Prigorci, Podravci i Međimurci izgledaju kao Slovenci. Puno su češće plavi i plavih očiju u odnosu na nas s juga.
Drugačiji su u odnosu na Dalmatince i Hercegovce.

To i ptice na grani znaju.

Po žargonu klinaca ikavica se doli kod nas prema Mostaru proteže do Gruda i Kočerina.

Inače, u vezi dalmatinskog kontinuiteta dvije zanimljive natuknice.
Starigradsko polje na Hvaru, gdje su sačuvane međe posjeda još iz doba Grka, toga u Panoniji, nažalošt, nema.
Druga je anegdota koju spominje Šokčević, a koja mi je fascinantna.
Naime, Trogirani su sve do dvadesetog stoljeća imali običaj da se na točno određeni dan skupe na točno određenom mjestu, mislim da je bila riječ o gradskoj tržnici, i da se mole. A da nitko više nije pojma imao zašto. Onda su vršili arheološka iskapanja i točno na tom mjestu našli su crkvu iz perioda ranog kršćanstva.
Ako to nije fascinantno...
A govori posredno i o kontinuitetu stanovništva i komune...

Slovenski ima neke svoje inovacije za razliku od hrvatskih, npr. izgubio je naglaske, dok većina hrvatskih dijalekata ima tri naglaska.

Slovenci imaju isti naglasak kao vi Zagrepčani, Riječani, Istrijani, sjevernjaci itd.

PoglEdao, naprAvio, ItAlija, aspIrin, karnevAl.

Tako da, samo vi pričajte tako. Neka, neka.