Ne znam postoje li uopće neki originalni Slavonci od stoljeća sedmog. Prvi razlog je da su se u velikom broju islamizirali, a onda su rekonkvistom potjerani, a naseljeni su Šokci, koji su s ovi naši s juga i južno od Save, svakako s hrvatskog etničkog prostora. Kasnije su samo nadoseljavani drugi Hrvati, a Šokci se smatraju starosjediocima.

Muslimana nije bilo u središnjoj i sjevernoj Hrvatskoj, kao ni u Zagrebu.

Aha, govoriš za današnju Slavoniju, ok.

Kajkavština je najveći misterij hrvatske povijest, meni je i danas mistično kad se krećem tim prostorima i komuniciram s ljudima, sam se pitam kuj se tu dogodile.

A Slovenci, pogotovo Štajerci, ih osjećaju kao svoje kad ih čuju.

I onda se jave ovi što pišu da je slovenski maltene udaljen kao mađarski od kajkavskog.

Komedija.

Da, za današnju, tu nije bilo puno populacije, ali islamizirali su se kakti dlanom o dlanom, danas su potomci tih ratoborni forumaši iz Kalesije.

Molim??? U Slavoniji u kojoj je Sabor da nemaš hrvatsku svijest do 19 st.? Ovo je za vjerovali ili ne.
Malo znaš o povijesti i procesu etnogeneze.
Da u Dalmaciji imaš hrvatsku svijest tijekom većeg dijela povijesti to stoji stoji, ali niti to nije linearno.
Zbog raznih pritiska ista se gotovo izgubila na tom području u 18. st.
Jako je malo falilo. Čitaj Katičića na tu temu.

Ja kad kažen da hrvatsko ime nije bilo prisutno kod Slavonaca mislin na prostor današnje Slavonije. Kod Dalmatinaca od 14. do početka 19. stoljeća (znači svo vrime prije buđenja nacionalne svisti) ima priko 100 poznatih spomena hrvatskog imena. Od izjašnjavanja Hrvatima do nazivanja svog jezika hrvatskin i Dalmacije hrvatskon zemljon. Kod Slavonaca to ne postoji. Malo čudno...

Zanimljiva diskusija, u svakom slučaju.

Doslovno u 18. st. sve puca od hrvatstva. Čitaj Dalmatince tog vrimena.

Ja ne govorin da Slavonci nisu Hrvati i da nisu isto šta i mi. Daleko od toga. Govorin o hrvatskoj svisti kroz povist.

U Slavoniji imaš izmjenu stanovništva, moderni identitet možeš pratiti tek od 17. stoljeća, a on je tamo od starta hrvatski, samo u nezgodnom položaju zbog Vojne krajine i pritiska Mađara. Uostalom glavni razlog zašto je Jelačić ušao u rat s Mađarskom je status Slavonije, Mađari su htjeli da bude sastavni dio Mađarske, a samo da Hrvatska ima autonomiju.

Austrijski popisi rađeni 1750-ih ako se ne varam ti baš oko toga govore. Popovi su išli po svakom selu od Virovitice do Zemuna
i popisivali Katolik/Šizmatik/ Kalvin što već te oriđinale Slavonac/ Šokac/ Švabo/Mađar.

Djelovi današnje Slavonije su potaracani od Turaka da nije ostala trava čitava, prije svega se to odnosi na Požeški kraj i okolicu Osijeka.

Međutim određena mjesta uz Savu i Dravu su sačuvala starosjedioce i to se vidi na jezičnoj karti. Ovo označeno kao slavonski govor su ti oni.



Tadašnje austrijske procjene govore da je tek 1/4 do maksimum 1/3 originalnih Hrvata slavonaca preživjelo turki vakat.


Smješno je da većina folklora i "Slavonske kulture" koja je danas poznata zapravao uopće nije slavonska već običaj Hrvata šokaca istočne Bosne.

Ne.
Tad je osnovana biskupija u njemu.
Na području Zagreba (Andautonija) su još Rimljani imali svoje vile.

Ikavski u Mostaru, Zenici, Bihaću... Dobra fora.

I u Širokom ga sve manje govore, kamoli u Mostaru.

Sve netočno.
Prvi biskup je Čeh.

U Zagrebu je Hrvatska, tu vladaju lokalni Arpadovići.
Jedini razlog što se Hrvatska i Ugarska nisu razdružili je taj što su prijestolonasljednici i hercezi Hrvatske obično naslijedili ugarsku krunu.
Inače je bilo x prilika da se ta država raspadne, ali su Hrvati manje-više uvijek nametnuli novog kralja.
U 14. stoljeću i dinastiju.

Ivan Zapolja je isto bio Hrvat (porijeklom).
Taj savez je dobrim djelom bio naša zvečka.

Nekako mi dolazi u glavu pozicija Crnogoraca u Beogradu za vrijeme SFRJ.

Siverna Dalmacija i Lika su sad skoro cile ikavske. Ovo je karta virojatno od prije rata kad su srbi ijekavski đekavci tu bili većina.

Ne. Islamizacija Slavonije išla je dosta sporije od islamizacije BiH.
Zemlja je bila plodnija pa stanovnicima nije bio toliko bitan ekonomski moment pri islamizaciji.
Mogli su ostati kršćani, platiti Turcima porez i ostalo bi im dovoljno suviška za dobar život, recimo to tako, pa su imali više izbora.
U BiH, gdje je zemlja škrtija, svaki porez i namet ti daleko više utječe na to koliko imaš, pa je i islamizacija išla znatno brže.
Izvor za ovo mi je Gračanin.

Dobro, tu ima grešaka.
Ogulin i Zagorje van Hrvatske?

Čeh, Leh, Meh, nebitno, prvih 10tak biskupa nisu Hrvati, to je jasno po imenima.

Pa nisu baš.
Zagrebačka biskupija je bila pod Ostrogonskom nadbiskupijom, iako je herceg (i bjelohrvatski kralj) Koloman tu pokušao objediniti Zagrebačku i splitsku (i stvoriti sebi državu, no to je druga priča).

Zagreb je dio hrvatske, imaš tu prijestolonasljednike, a ovi na moru slušaju ove u Zagrebu, a ne obratno.

Hrvatska kruna je do Drave, ne prestaje na Kapeli.

Južno od Kapele prvih 200 godina Arpadovići realno nisu imali nikakve moći.
Jer su Trpimirovići podjelili svu zemlju.
Sjeverno baš i nije bilo tako.
Hrvatska Arpadovića je ova sjeverna, Slavonska...

Samo je zeznuto bilo što su na jugu bili i drugi igrači, moralo se ratovati i s Mlečanima i Bizantom, a Zagreb baš i nije na moru.

Slovenski standard je bliži čakavici (oboje imaju j umjesto đ, dvojinu...) nego kajkavici.

Da, ali Andautonija nema kontinuitet s današnjim Gradom.
U Panoniji ima dosta važnih gradova i naselja u antici Cibalia, Sirmium, Siscia. To su gradovi s biskupijama i za ono vrijeme visokim standardom života; ipak ima jedna bitna razlika u odnosu na Dalmaciju, komune u Dalmaciji su nastavile živjeti u kontinuitetu i bile su daleko manje razorene na prijelazu iz antike u srednji vijek.
To se vidi i po imenima gradova; jedino je Siscia zadržala svoje ime u Panoniji, dok je to bio slučaj s gotovo svim gradovima u Dalmaciji.
Također, podjela posjeda u Dalmaciji slijedi antičke katastre do u metar, u Panoniji to nije slučaj.
U prvim stoljećima srednjovjekovlja život je tamo mnogo više zamro i postoji puno veći diskontinuitet.
Zagreb se ponovno uzdiže s Biskupijom, zlatnom bulom i Turcima, nažalost.

A zašto ga ne bi dočekali? Ti ćeš dočekati Čečene s cvijećem pa nisi konjušar.

Hrvatska i Slavonija su tada sinonimi.
Originalno je slavonsko ime (Slovinje) više na jugu upotrebljavano, jer dole je bila razlika prema Romanima.

Slovaci za što kažu čo, a srednjeslovačko narječje je (po Lončariću) porijeklom južnoslavensko/hrvatsko.

Slovenci su maznuli ime, nešto slično kao što su napravili i Makedonci (po antičkoj Makedoniji).

Nisu vladali direktno, samo je kralj prvih 200 godina bio Mađar, dok im nismo instalirali Francuza.

Hrvatska nije bila Mađarska.
Jesu jedno vrijeme pripojili Podunavlje, pa i cijelu današnju Slavoniju do Papuka, ali to nije dugo trajalo.

A sa Slovencima nemamo ništa nakon 9. stoljeća, nakon propasti Ljudevitova ustanka i klanja lokalnog hrvatskog plemstva gore.

Ok, Aemona/Ljubljana je bila nekoć davno u rimskoj Panoniji, ali to je duga priča.
I 10ak godina smo imali Graz i Maribor

I djelovi istočne Slovenije (Kostel, Bijela Krajina, Prlekija, a crkveno i Prekmurje) su bili dijelovi Hrvatske.

Slavonija nije priključena Mađarskoj.
Tu vlada mlađa grana Arpadovića, samo što su uvijek poslije preuzeli i Mađarsku.

To je hrvatsko kraljevstvo, nije dio Mađarske.
Biskupije jesu pod mađarskim okom, ali to nije bilo ništa čudno za to doba.
Pa u Đakovu je bilo središte Bosanske Biskupije, koja je pod Kaločom bila.