|
 
|
Stranica: 26/26.
|
[ 631 post(ov)a ] |
|
| Autor/ica |
Poruka |
|
aleksije radicevic
|
Naslov: Re: Hrvatski i srodni jezici - teorija i zbilja  Postano: 03 tra 2024, 19:31 |
|
Pridružen/a: 23 svi 2009, 18:09
Postovi: 19291
|
|
Hrvati, je li upotreba nominativa kao vokativa kod vas stvar dijalekta ili ima neki standard?
Npr. ona iz Petog dana kaze "Petar, sta ti mislis?" Dakle, ne "Petre"? To je pretpostavljam zagorski govor?!
S druge strane "Moj Ivane pobratime mio..." Dakle ima vokativ.
_________________
Bože spasi, Bože hrani, Srpskog Kralja, srpski rod!
|
|
| Vrh |
|
 |
|
Ceha
|
Naslov: Re: Hrvatski i srodni jezici - teorija i zbilja Postano: 03 tra 2024, 19:45 |
|
Pridružen/a: 08 svi 2009, 13:12
Postovi: 22368
|
|
Ne tako.
Sanja, što misliš o ovome?
Sanjo, što misliš o ovome?
Kajkavskim govorima često manjka vokativ.
|
|
| Vrh |
|
|
|
Sokolić
|
Naslov: Re: Hrvatski i srodni jezici - teorija i zbilja Postano: 03 tra 2024, 21:43 |
|
Pridružen/a: 14 sij 2013, 23:25
Postovi: 5165
|
aleksije radicevic je napisao/la: Hrvati, je li upotreba nominativa kao vokativa kod vas stvar dijalekta ili ima neki standard?
Npr. ona iz Petog dana kaze "Petar, sta ti mislis?" Dakle, ne "Petre"? To je pretpostavljam zagorski govor?!
S druge strane "Moj Ivane pobratime mio..." Dakle ima vokativ. https://hrcak.srce.hr/file/255961Citat: Vecina je europskih jezika izgubila posebne oblike za vokativ, a u hrvatskom se književnom jeziku on još uvijek dobro čuva, tako da većina imenica ima posebne na stavke za taj padež. Medutim, i u suvremenom se hrvatskom književnom jeziku (pogotovo u razgovornom stilu) sve vise rabi nominativni oblik na mjestu vokativa. U novijih je hrvatskih pisaca u normalnom obraćanju češći nominativni nastavak -a, a vokativni naslavak -0 sve vise poprima slilski izrazitije osjecajno obiljezje (Babić-Brozović ... 1991 :583). Slično je u čakavskim govorima. U mnogima se od njih rabi poseban oblik za vokativ (usp. npr. Finka 1977:103,104 i Finka-Sojat, 1968:164,166), iako se za izravno obracanje na njegovu mjestu kao i u književnom jeziku moze pojaviti nominativ. Veliku krivnju za to snosi državna televizija koja iskrivljuje standardni oblik, u smislu da nominativ rabe u situacijama kad bi triba bit vokativ. Nominativizacijon su pogođena osobna imena. Pa se događa "Gospodine Milanović, recite nam...". Tu se događa da jednu imenicu izgovoridu u pravon vokativu "gospodine", a drugu nominativon. Tribalo bi "gospodine Milanoviću". Nika ženska imena pogođena su da ih ne izgovaradu kako bi tribalo u vokativu, najpoznatiji je slučaj imena Marije. Pa joj se obraćadu "Marija..." a pravilno bi bilo "Marijo..." što je ostalo u molitvi (Zdravo, Marijo). Ima nikih češće izgovorenih imenica koje su nominativno izgovorene. N.pr. "Mama...". U Zagori ekipa čuva nominativ, reć ćedu "Mamo...", niki otoci kažedu "Ma...". No sva bi se ota iskrivljavanja mogla ispraviti kad bi državna televizija pazila na točnost govorenja. Osobito bi bilo važno da pazidu na standardni hrvatski u promičbenom programu, no ondi je totalni užas. Govoridu nikin bastardiziranin jezikon iskrivjene sintakse ("Mazda automobili", umisto "automobili Mazda"), padeža, rekcija (n.pr. "u svijetu" umisto "na svijetu"), posvojnih oblika ("u svim Lidl prodavaonicama" umisto "u svim Lidlovim prodavaonicama") di je ka' u engleskon. 
|
|
| Vrh |
|
|
|
Hroboatos
|
Naslov: Re: Hrvatski i srodni jezici - teorija i zbilja Postano: 04 tra 2024, 01:27 |
|
Pridružen/a: 02 svi 2009, 17:45
Postovi: 6126
|
Sokolić je napisao/la: aleksije radicevic je napisao/la: Hrvati, je li upotreba nominativa kao vokativa kod vas stvar dijalekta ili ima neki standard?
Npr. ona iz Petog dana kaze "Petar, sta ti mislis?" Dakle, ne "Petre"? To je pretpostavljam zagorski govor?!
S druge strane "Moj Ivane pobratime mio..." Dakle ima vokativ. https://hrcak.srce.hr/file/255961Citat: Vecina je europskih jezika izgubila posebne oblike za vokativ, a u hrvatskom se književnom jeziku on još uvijek dobro čuva, tako da većina imenica ima posebne na stavke za taj padež. Medutim, i u suvremenom se hrvatskom književnom jeziku (pogotovo u razgovornom stilu) sve vise rabi nominativni oblik na mjestu vokativa. U novijih je hrvatskih pisaca u normalnom obraćanju češći nominativni nastavak -a, a vokativni naslavak -0 sve vise poprima slilski izrazitije osjecajno obiljezje (Babić-Brozović ... 1991 :583). Slično je u čakavskim govorima. U mnogima se od njih rabi poseban oblik za vokativ (usp. npr. Finka 1977:103,104 i Finka-Sojat, 1968:164,166), iako se za izravno obracanje na njegovu mjestu kao i u književnom jeziku moze pojaviti nominativ. Veliku krivnju za to snosi državna televizija koja iskrivljuje standardni oblik, u smislu da nominativ rabe u situacijama kad bi triba bit vokativ. Nominativizacijon su pogođena osobna imena. Pa se događa "Gospodine Milanović, recite nam...". Tu se događa da jednu imenicu izgovoridu u pravon vokativu "gospodine", a drugu nominativon. Tribalo bi "gospodine Milanoviću". Nika ženska imena pogođena su da ih ne izgovaradu kako bi tribalo u vokativu, najpoznatiji je slučaj imena Marije. Pa joj se obraćadu "Marija..." a pravilno bi bilo "Marijo..." što je ostalo u molitvi (Zdravo, Marijo). Ima nikih češće izgovorenih imenica koje su nominativno izgovorene. N.pr. "Mama...". U Zagori ekipa čuva nominativ, reć ćedu "Mamo...", niki otoci kažedu "Ma...". No sva bi se ota iskrivljavanja mogla ispraviti kad bi državna televizija pazila na točnost govorenja. Osobito bi bilo važno da pazidu na standardni hrvatski u promičbenom programu, no ondi je totalni užas. Govoridu nikin bastardiziranin jezikon iskrivjene sintakse ("Mazda automobili", umisto "automobili Mazda"), padeža, rekcija (n.pr. "u svijetu" umisto "na svijetu"), posvojnih oblika ("u svim Lidl prodavaonicama" umisto "u svim Lidlovim prodavaonicama") di je ka' u engleskon. Dio nije baš tako. Vokativ je normalan u slučajevima Ivane itd., no "Marijo" od Marija je nakaradno, zapravo smiješno. Ili Jelko, od Jelka (OK, to je rijetko ime). Općenito, ženska imena u vokativu djeluju komično.
|
|
| Vrh |
|
|
|
aleksije radicevic
|
Naslov: Re: Hrvatski i srodni jezici - teorija i zbilja Postano: 04 tra 2024, 03:49 |
|
Pridružen/a: 23 svi 2009, 18:09
Postovi: 19291
|
Ocekivao sam suprotan odgovor od ovog kojeg sam dobio od Sokolica.  Sto znaci da sam ocekivao da je pravilo da se kod vas vokativ gubi, narocito kad su imena u pitanju, a polako i kad je rec o drugim imenicama. Npr. Stulic kate "Uh, covek, moj zivot je bedrok". Ili kazete "Buraz, kako si?". Ali izgleda da je to samo sleng. Dakle, mislio sam da tezite nekom ruskom resenju. Kod njih je zvateljnaja forma - vokativ ista kao imeniteljni - nominativ, razlika je samo u naglasavanju kad se izgovara. brother, help me - брат, помоги мне boy, help me - мальчик, помоги мне Uz jedan sjajan, verovatno jedini izuzetak! God, help me - Боже, помоги мне Koliko bila izvesna pojava da se nominativ koristi kao vokativ, u srpskom se ponekad vokativ upotrebljava kao nominativ. Desteracka poezija, naravno. Vino pije Kraljvicu Marko,
pola pije, pola Sarcu daje!
..........
Neko bjese Strahinjicu bane,
iz malene Banjske kraj Kosova.
_________________
Bože spasi, Bože hrani, Srpskog Kralja, srpski rod!
|
|
| Vrh |
|
|
|
dane-croatia
|
Naslov: Re: Hrvatski i srodni jezici - teorija i zbilja Postano: 04 tra 2024, 04:46 |
|
Pridružen/a: 20 ruj 2009, 10:10
Postovi: 4522
Lokacija: Grobnik
|
Hroboatos je napisao/la: Sokolić je napisao/la: https://hrcak.srce.hr/file/255961Veliku krivnju za to snosi državna televizija koja iskrivljuje standardni oblik, u smislu da nominativ rabe u situacijama kad bi triba bit vokativ. Nominativizacijon su pogođena osobna imena. Pa se događa "Gospodine Milanović, recite nam...". Tu se događa da jednu imenicu izgovoridu u pravon vokativu "gospodine", a drugu nominativon. Tribalo bi "gospodine Milanoviću". Nika ženska imena pogođena su da ih ne izgovaradu kako bi tribalo u vokativu, najpoznatiji je slučaj imena Marije. Pa joj se obraćadu "Marija..." a pravilno bi bilo "Marijo..." što je ostalo u molitvi (Zdravo, Marijo). Ima nikih češće izgovorenih imenica koje su nominativno izgovorene. N.pr. "Mama...". U Zagori ekipa čuva nominativ, reć ćedu "Mamo...", niki otoci kažedu "Ma...". No sva bi se ota iskrivljavanja mogla ispraviti kad bi državna televizija pazila na točnost govorenja. Osobito bi bilo važno da pazidu na standardni hrvatski u promičbenom programu, no ondi je totalni užas. Govoridu nikin bastardiziranin jezikon iskrivjene sintakse ("Mazda automobili", umisto "automobili Mazda"), padeža, rekcija (n.pr. "u svijetu" umisto "na svijetu"), posvojnih oblika ("u svim Lidl prodavaonicama" umisto "u svim Lidlovim prodavaonicama") di je ka' u engleskon. Dio nije baš tako. Vokativ je normalan u slučajevima Ivane itd., no "Marijo" od Marija je nakaradno, zapravo smiješno. Ili Jelko, od Jelka (OK, to je rijetko ime). Općenito, ženska imena u vokativu djeluju komično. Što ćemo onda s ovom hrvatskom narodnom vjerskom pjesmom: Citat: Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo,
o kako lijepa si.
Zvijezde sjaju oko tvoje glave,
anđeli te svojom pjesmo slave.
Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo,
o kako lijepa si.
Tvoj je smješak melem mojih rana,
tvoje srce sreća mojih dana.
Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo,
o kako lijepa si.
Kad se našeg žića svijeća gasi,
ti kod Sina Krista sve nas spasi.
Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo,
o kako lijepa si.
Na čas smrti s Kristom uz nas da si,
nek nam tada milost dušu krasi.
Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo,
o kako lijepa si.
_________________
RH-BiH-Sandžak-Sriem-Boka Kotorska-Trst
KREPAT MA NE MOLAT
http://hrvatska-bosna.eu5.org/znanost/zamjena_zarulje-prednje_kratko_svietlo-reno_clio_3.pdf
|
|
| Vrh |
|
|
Online |
Trenutno korisnika/ca: / i 8 gostiju. |
|
Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.
|
|
|
