Jedina dvojba je bi li ti igrači, da odigraju sezonu, dvije u Europi, mogli biti prodani za veće pare. Tu stvari nisu jasne, ako nemaš kristalnu kuglu. Neke koje je Maminjo uvalio ne bi za te pare uvalio ni Delboy Trotter kad je u najboljoj formi (primjer Balabana). Dalje, čak i ako netko ima potencijala, a nije balvan kao Balaban, to ne znači da će se sigurno razviti u vrhunskog igrača (ozljede, psiha...).

Ukratko, ono što radi Maminjo ima rezona, ali bez preuzimanja rizika Dinamo nikad neće doći na razinu iz Franjinog vremena.

– Sjećam se, jednom smo igrali protiv Zvezde u Beogradu pa me pitao u tunelu s kim smo danas. Ja mislim da se zafrkava. Deset metara prije izlaza opet: Ne, stvarno, s kim? Ja mu velim: Sad buš čul. I izađemo, a ono s tribina: “Frajlice, pederi, ustaše!” Evo, sad vidiš! I zabije im dva gola – priča Rudi koji na Lamzu ne da.

I takav veliki Lamza kojeg su se bojali apsolutno svi, tada vjerojatno jedan od deset najboljih u Europi, nije igrao puno za reprezentaciju. Kad smo već kod toga, nije ni Rudi. Barem ne onoliko koliko su i jedan i drugi zaslužili. – Da sam igrao u Zvezdi, vjerojatno bi bilo više – govori. – A sa Štefom ti je bilo ovako. Igrali smo kvalifikacijsku u Norveškoj, nije bio najjači sastav a napričali nam da je to neki izlet, za Norvežane igraju skijaši, uvjeravaju nas. Sjedimo za šankom hotela, dolazi konobar, i jedan iz ekspedicije kaže: Evo, ovaj. Što ovaj? Pa taj igra sutra. Konobar. Štef nije bio u kombinaciji, to ga je jako deprimiralo. Ali, i bez njega imali smo jaki sastav. I mi izađemo, treseš se od zime koliko je hladno, i – 3:0 za Norvežane! Ne idemo na prvenstvo. Lamza je poslije pričao kako im je netko iz publike dobacio bocu votke da se ne smrznu na klupi. Tiha misa nakon utakmice. Sjedimo u restoranu, dolazi Štef i vikne onako bijesan: Ma da me niste više zvali, četnici, p...a vam materina! I nisu, Lamza više nije igrao za reprezentaciju. K tome, nije došao na avion, krenuli smo bez njega. Pa gdje je? Za dva dana eto ga u Zagrebu, došao je vlakom! Ja se s tim četnicima neću ni voziti, rekao je. Sjećam se i kako su on i Perušić onda pobjegli u Njemačku. Nije to dugo trajalo, otišla je delegacija, to je bilo jače od njega, vratio se. Publika je krišom dolazila na trening da se uvjeri, stvarno se Lamza vratio – prisjeća se Belin. – Ma bio je nevjerojatan. Nakon prve utakmice s Eintrachtom svi su nas otpisali, samo on ne, publiku nije mogao iznevjeriti. Dva gola i moj penal u produžetku, mi u finalu, kasnije prvaci. Za Štefinu nije bilo prepreka, bio je najbolji – govori Belin.

Za Vrsaljka se i deset nudilo, jedan od rijetkih slučajeva gdje je Mamić spušio...

ode i Vrsaljko u Genou, Dinamu 4 milijuna eura i 25% od iduće prodaje.