Daj Dane uozbilji se.

Do sad su mi svi govorili da sam preosbiljan, tako da mi je drago što ću ubuduće takvima moći ukazivati na tvoj upis kano protudokaz.

Ove momke sam poznavao...Tko ima volje za ostala imena,nek potraži na HIC.

ŽEPAČKIĆ, IVICA - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 16.04.1993., kada je na patrolu HVO-a, kojoj je pripadao imenovani, na punktu kod katoličkog groblja u gradu Vitezu (a vis á vis sela Ahmića),

IVANKOVIĆ, ZLATKO - muškarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 16.04.1993., kada su na patrolu HVO-a, kojoj je pripadao imenovani, na punktu kod katoličkog groblja u gradu Vitezu (a vis á vis sela Ahmića), iz zasjede otvorili paljba. Ovo ubojstvo je bilo i razlogom (‘kap koja je prelila čašu’) otpočinjanja oštrih oružanih sukoba između Muslimana i Hrvata na širem području Lašvanske doline.

ŠANTIĆ, MIRJAN - muškarac, rođen 05.06.1956., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Šantići (općina Vitez), pripadnik HVO-a. Ubili su ga, 16.04.1993., u selu Ahmići (općina Vitez), metkom iz lovačke puške ispaljenim u leđa (krupnom sačmom za lov na medvjede), pripadnici Armije BiH.

Osuđeni ratni zločinac iz Busovače, Dario Kordić je, naime, 15. travnja 1993. godine u Vitezu okupio svoje oficire i razradio detaljni plan sutrašnjeg napada na Ahmiće. U "Pregledu saznanja MUP-a RH o događajima vezanim za zločin u Ahmićima", tajnom izvještaju o svojedobnoj istrazi hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova, zabilježeno je kako je na tom sastanku netko dobacio da "u Ahmićima ima i djece", na što je neimenovan netko odgovorio: "Pa, što onda? Ta djeca bi mogla postati odrasli ljudi!".

I sta ovo treba da znaci , da li sa ovim opravdavas napad na selo i masakar nad civilima ? Slab ti je pokusaj jer je osudeni ratni zlocinac vec 15 aprila sakupio oficire , izradio plan i izdao naredbu za napad. Mozda je ratni zlocinac bio vidovit ili nam ti pokusavs da podmetnes nesto sto znas da nije istina Mozes ti da pokusas da opravdas ratni zlocin ali slab ti je pokusaj Markane

Da, kronologija je jako bitna, iz čista mirau Zenici se otima Živko Totić a pratnja mu je ubijena, slučajno je baš moj stari krenuo u Podbrežje tad autom i mahali su mu neki naši (Muslimani) ljudi da se vraća natrag, kaže da je dalje vidio mudžahedine samo da nije znao naše ili domaće. A nije HVO u Zenici nikog taknuo...

Morali su oni nekako opravdat svoj dolazak u Zenicu.

Dakle ubijaju HVO vojsku u Zenici i Ahmićima, provociraju iz Ahmića a onda odjednom je selo bez vojske koja se sklanja u Počulicu i promatra.

Nakon masakra i snimanja za TV počinje sveopći napad na Hrvate. Za koji Hrvati nisu spremni a Bošnjacima sve super funkcionira i sve je koordinirano.

Mislim, smrdi gadno u toj priči nešto...

Naravno da ne mislim da su Hrvati ovdje nevivi ali evo u ovo vrijeme pomirenja ja bih se zapitao da sam onaj drugi da li tu sve štima i s te strane...

čekaj junuze, šta ti hoćeš reći
da su vas gore muslimani nasamarili

Pa, ja sam već bio klisno, ne mogu 100 % govorit o događajima, samo ono što sam čuo od ljudi no vidjelo se još dok sam bio da je namjera islamska Bosna pa kolika bude, kakva multikulti priča i velik dio ljudi je gledao na nas Hrvate kao i na Srbe - naprosto Vlasi...

Nas su Muslimani nasadilii gore a i dole, mislim da je počela ideja još razmještajem izbjeglica, nisu oni nasumično usmjeravali izbjeglice, sjećam se kad sam čuo gdje su kampovi odmah sam posumnjao. I tu je trebalo presjeći, naprosto nije trebalo u mješovitim mjestima dozvolit boravak a opet kud sa tolikim ljudima? Zenica, Tuzla pune kao šipak.

Uglavnom, mogu pričat što hoće ali TO pa ABiH u središnjoj Bosni nisu vodili obrambeni rat nego napadački, nažalost to se od Ahmića ne vidi, valjda to i jest bila namjera...

ja sam mislio da si ti hrabriji , a ti čim zapucalo, džada

Ma bilo je i pucanja, meni i previše...

Nisam bio za rata, kratkovidan, loše gađao, imao koju kilu viška pa stoga nespretan...

Jako brzo bih završio karijeru, pa kad sam vidio da ima boljih, vještijih i bržih od mene ja se sklonio u stranu da ne smetam i to ću i ovdje učinit kad uočim slično...

Ako odu oni koji imaju drugačiji stav svrha postojanja foruma gubi smisao, ne ti, uvijek će netko drugi biti s "kontra" stavovima, sada si napisao dva posta koja napokooon idu na mlin Hrvata BiH, i sada bi išao? Ići ćeš nigdje

tako je nama sad trebaju ljudi koju znaju mislit, nadam se junuze da ćeš sad pokazati malo više hrabrosti

Imamo tebe šta će nam itko više, ti ćeš rješiti sve probleme vezano uz Balkan kada to rješiš idemo dalje u Europu

da mi idemo u europu, a ti još ostaješ na balkanu
ps
svaku temu zatrolaš

Tko ste vi? Btw. ti si troler glavni, proglašen si službeno trolerom kvartala

Zločin za svaku osudu ali nema smisla, pa uvijek isto iz tzv RH, sramota koliko favoriziraju zločine nad Bošnjacima a 100.000 protjeranih Hrvata kao i načinjene zločine nad njima uopće ne spominju, idemo u EU...


Dan kad su vojnici sa šahovnicom pobili cijelo selo
Petak šesnaesti
Dan kad su vojnici sa šahovnicom pobili cijelo selo

'Osjetio sam bol i pao. Trenutak prije nego me pogodio, vidio sam roditelje malo dalje. Onaj vojnik koji je pucao na mene naredio je drugome da puca na tatu i mamu. Vikao je 'Ubij ih, ubij ih, ubij ih!'... tri puta. Kad je drugi put rekao 'Ubij ih', moj otac je rekao: 'Ubij mene, samo pusti ženu i djecu!''
Povodom godišnjice masakra u Ahmićima prenosimo tekst koji je Boris Dežulović napisao za Nezavisne novine, a objavljen je uoči posjete hrvatskog predsjednika Ive Josipovića tom stratištu civila pobijenih oružjem HVO-a.

Osuđeni ratni zločinac iz Busovače, Dario Kordić je, naime, 15. travnja 1993. godine u Vitezu okupio svoje oficire i razradio detaljni plan sutrašnjeg napada na Ahmiće. U "Pregledu saznanja MUP-a RH o događajima vezanim za zločin u Ahmićima", tajnom izvještaju o svojedobnoj istrazi hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova, zabilježeno je kako je na tom sastanku netko dobacio da "u Ahmićima ima i djece", na što je neimenovan netko odgovorio: "Pa, što onda? Ta djeca bi mogla postati odrasli ljudi!".

Prisjećajući se 16. travnja, koji je te tragične 1993. godine padao na petak, kao što pada i danas, Dežulović započinje tekst iskazom jednoga od dvoje preživjele djece iz obitelji Zec iz Ahmića gdje opisuju što se dogodilo rije točno 17 godina:

- Adnane, tko je tada živio u vašoj obiteljskoj kući?

- Otac Sabahudin, on je bio 37 godina star, majka Hajrija, koja je imala 40, sestra Alisa od 11 godina i druga sestra Melisa, ona je imala šest godina. Meni je tada bilo trinaest.

- U četvrtak, 15. aprila navečer, svi ste bili kod kuće?

- Da, zaspali smo oko deset sati. Ja sam spavao u svojoj sobi, sestre u svojoj, a roditelji u trećoj sobi.

- Adnane, hoćeš li, molim te, ispričati ovom sudu što se dogodilo sutradan, u petak, 16. aprila?

- Rano ujutro, oko pet sati, otac i majka su utrčali u naše sobe i probudili nas vičući da se brzo obučemo i bježimo, jer kuća gori. Vani su se čule detonacije i pucnjava. Roditelji i sestre su bježali prema Nurijinoj kući, a ja malo niže. Negdje kraj Zahirove kuće zaustavio me neki vojnik, lice mu je bilo obojano u crno, i pitao: "Gdje ćeš ti, mali?" Vidio sam da Zahir leži na tlu do njega, rekao sam da se puca, da bježim, a on je rekao: "Bježi, bježi!" Nastavio sam trčati, a onda me zaustavila grupa vojnika i rekli su mi da stanem. Okrenuo sam se da pobjegnem natrag, ali s druge strane su dolazila tri vojnika. Oni su odmah zapucali. Osjetio sam bol i pao. Trenutak prije nego me pogodio, vidio sam roditelje malo dalje. Onaj vojnik koji je pucao na mene naredio je drugome da puca na tatu i mamu. Vikao je "Ubij ih, ubij ih, ubij ih!"... tri puta. Kad je drugi put rekao "Ubij ih", moj otac je rekao: "Ubij mene, samo pusti ženu i djecu!"

- Tvoje sestre su tada još uvijek bile s ocem i majkom?

- Da, otac je držao za ruku Alisu, a majka Melisu.

- Što se tada dogodilo?

- Onaj drugi je najprije pucao u oca i Alisu. Oboje su pali mrtvi. Onda je ubio majku, ali nije pogodio Melisu. Moja sestra je samo pala na tlo zajedno s mamom.

- Što se s njom kasnije dogodilo?

- Kad sam došao svijesti, nje više nije bilo tu. Kasnije sam saznao da ju je pokupio Elvir Ahmić sa svojom sestrom. Rekao je da je našao Melisu kako spava kraj maminog tijela. Isprva nije htjela ići s njima, govorila je da će pričekati da se mama probudi.

- Adnane, ta tri vojnika koja su pucala u tvoje roditelje bila su u uniformama, zar ne? Kakve su im bile uniforme?

- Bili su u maskirnim uniformama.

- Jesu li na uniformama imali nekakve oznake?

- Da. Imali su oznake Hrvatske vojske.



Gdje je Adnan, gdje je Melisa?

Autor nadalje navodi: "Adnan Zec danas ima trideset godina, sestra mu Melisa dvadeset tri. Što je s njima sada, što rade, gdje žive, imaju li svoje obitelji, kako se nose sa svojim užasima - ne znamo. Znamo, međutim, što je s njihovim ocem: Sabahudin Zec je jedan od stotinu i šesnaest žitelja malog sela Ahmići kraj Viteza, koje su u petak 16. travnja 1993. poubijali pripadnici Jokera, eskadrona smrti iz sastava Hrvatskog vijeća obrane, 'Hrvatske vojske', kako ih je na suđenju u Haagu dječački točno opisao Sabahudinov sin Adnan. Znamo i što je bilo s njegovom majkom: Hajrija Zec jedna je od trideset dvije žene likvidirane toga petka. Znamo, najzad, i što je bilo s jedanaestogodišnjom sestrom Alisom: ona je bila jedna od petnaestoro mališana hladnokrvno smaknutih toga petka po dječjim sobama, avlijama i sokacima Ahmića."

Na obljetnicu "zlokobnog četvrtka kad su se u Vitezu sastale glavešine lašvanskog HVO-a da dogovore plan sutrašnjeg napada na Ahmiće" koji je ujedno i posljednji četvrtak Adnanovih i Melisinih roditelja i sestre Alise, novi hrvatski predsjednik je posjetio Ahmiće i time postao prvi visoki hrvatski funkcioner i prvi hrvatski političar uopće koji će u Ahmićima kleknuti i zatražiti oprost.


Oplakivanje Darija Kordića

"Nije poznato koliko će to značiti Adnanu i Melisi. Vijenac pod spomenik njihovim roditeljima njima ne treba - on treba Hrvatima, onima dakle čija je vojska toga petka upala u selo i čiji predsjednik će se sedamnaest godina kasnije pokloniti ahmićkim žrtvama. Adnan i Melisa ionako su naučili živjeti izvan hrvatskog pamćenja", piše Dežulović, te nastavlja:

"Iz tog su pamćenja Ahmići - mjesto najstrašnijeg zločina kojega su vojnici sa šahovnicom na nadlakticama počinili u svih pet godina svih naših ratova - u proteklih sedamnaest godina temeljito izbrisani. Za to vrijeme Hrvatska je plaćala vojne penzije ubojicama iz Ahmića i advokate njihovim zapovjednicima, davala im lažne lične karte i utočišta pred pravdom. Pratila je sve to vrijeme Hrvatska kalvariju vitezova Lašvanske doline u haškom zatočeništvu, čitala bez daha potresne reportaže iz zatvora 'Karlau' u Grazu, 'austrijskog Guantanama', oplakujući gorku sudbinu Darija Kordića, i nikad se nitko u tih sedamnaest godina nije sjetio Adnana i njegove sestre Melise, koja je toga petka čekala da joj se mrtva majka probudi. Minuta šutnje za njihove roditelje u Hrvatskoj traje punih sedamnaest godina."


Gdje su ubojice? U Registru

Josipovićeva posjeta Ahmićima neće puno toga promijeniti jer se Adnana i Melise Hrvatska neće sjetiti ni danas, a predsjednikova će gesta "biti tek šlagvort za nove šovenske i revizionističke komentare". Mozgovi "operacije Ahmići" danas su u zatvoru, ali ubojice Adnanovih roditelja i danas su na slobodi:

"Eno ih u famoznom Registru hrvatskih branitelja, u rubrici HVO, s reguliranim ratnim stažom i zasluženim penzijama. Registra s imenima Sabahudina, Hajrije i Alise Zec u Hrvatskoj nema, niti će ga biti i poslije ovog četvrtka."

"Adnan i Melisa su postali odrasli ljudi. O njima, hvala na pitanju, ne znamo ništa. Ništa o njima nećemo znati ni kad večeras u televizijskom dnevniku pogledamo vijest da se predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović u četvrtak 15. aprila poklonio žrtvama zločina u Ahmićima. Adnanu i Melisi bit će, slutim, svejedno. Njihovi užasi počinju sutradan", zaključuje.

izvor: Net.hr

Da, kronologija je jako bitna, iz čista mirau Zenici se otima Živko Totić a pratnja mu je ubijena, slučajno je baš moj stari krenuo u Podbrežje tad autom i mahali su mu neki naši (Muslimani) ljudi da se vraća natrag, kaže da je dalje vidio mudžahedine samo da nije znao naše ili domaće. A nije HVO u Zenici nikog taknuo...

Morali su oni nekako opravdat svoj dolazak u Zenicu.

Dakle ubijaju HVO vojsku u Zenici i Ahmićima, provociraju iz Ahmića a onda odjednom je selo bez vojske koja se sklanja u Počulicu i promatra.

Nakon masakra i snimanja za TV počinje sveopći napad na Hrvate. Za koji Hrvati nisu spremni a Bošnjacima sve super funkcionira i sve je koordinirano.

Mislim, smrdi gadno u toj priči nešto...

Naravno da ne mislim da su Hrvati ovdje nevivi ali evo u ovo vrijeme pomirenja ja bih se zapitao da sam onaj drugi da li tu sve štima i s te strane...

Postavih pitanje; da li je netko od vas bio u Ahmicima ili na pristojnoj udaljenosti?

Vidim dobro se ovdje raspisaste. Da me se krivo ne shvati ZRTAVA JE BIO, naravno i treba odgovarati. Samo mi je malo cudno kada neko prica o necemo o cemu nema pojma!


Dogodila su se ubistva i u Stocu, Zepcu, Jajcu, Drvaru pa koga zatvorise -NIKOG. Jos ti se moderator na ovom forumu hvali kako su pocinioci " nepoznati " pa prema tome insinuira da su povratnici sami sebi bacali bombe po kucama ili klali.
Ko je to odgovarao za masakar nad 45 Bosnjaka , Bugojanaca...klali i mucili 45 civila danima i odgovara ..NIKO.

Donacije iz arapskog svijeta za obnovu porusenih kuca potpisuje nacelnik koji ih je rusio a za vrijeme rata bio oficir HVO-a.

E pa nije bas iz cista mira. Mudzahedini su zarobili Totica da bi ga razmjenili za svoje saradnike koje je HVO oteo kada sú ovi bili na putu prema Zenici . Nisu bili zarobljeni u borbi vec oteti na putu i zato su mudzahedini zarobili Totica pa ako mislsi da ces opravdati masakar nad Bosnjackim civilima sa tim sto su mudzahedini uradili da bi oslobodili svoje ljude onda se grdno varas.Tu istu taktiku ste pokusali na sudu pa se pokazala laznom i bez osnove .
Napad na selo nema veze sa vojni napadom jer ubijanje civila po kucama, paljenje zivih ljudi, klanje , razapinjanje , miniranje vjerskog objekta , sve je to masakar nad civilima.