Rekao bih da nema nikakve razlike u ekonomijama

I pogriješio bi. Po svim parametrima RS je u dosta težoj situaciju od Federaciju. Uz to su već prodali svoj telekom a Federacija nije svoja 2. A i ta prodaja telekoma je samo odložila propast. Sada kada su te pare potrošene nema se gdje dalje. RS jednostavno nije finansijski održiva tvorevina.

Da im ne bi Rusa koji su uložili u Rafineriju nafte Brod i rafineriju ulja Modriča već bi propali. Uskoro će i Birač iz Zvornika pod ključ jer čujem da su zalihe u Milićima pri kraju.

Kad malo bolje razmislim možda bi bilo bolje da se RS nikad ne ukine. Zamisli da se ukine i da taj jad i bijeda padne na naša leđa. Ko će hraniti tu sirotinju? Neka ih u njihovom entitetu još 100 godina. Treba i hrvatima dati entitet. Da vide kako je to lijepo

E vala ste se vi bošnjaci/bosanci našli pričati o sirotinji, ne bi da federaciji cvjetaju ruže pa se ti rugaš sirotinji iz srpske, isti je to racku i federacija i šumska, pa šta ti misliš da bi se hrvatima pogoršala ekonomska situacija kad vi se odvojili od vas?!

A da nam malo to obrazložiš, ovako po tvojoj logici ispada da zli hrvati žive na grbači jadnih bošnjana

Da im ne bi Rusa koji su uložili u Rafineriju nafte Brod i rafineriju ulja Modriča već bi propali. Uskoro će i Birač iz Zvornika pod ključ jer čujem da su zalihe u Milićima pri kraju.

Kad malo bolje razmislim možda bi bilo bolje da se RS nikad ne ukine. Zamisli da se ukine i da taj jad i bijeda padne na naša leđa. Ko će hraniti tu sirotinju? Neka ih u njihovom entitetu još 100 godina. Treba i hrvatima dati entitet. Da vide kako je to lijepo

Da vam bogdom hoće dati entitet. Pa da shvatite koliko ste u zabludi. Onolika Srpska na koljenima a vi mislite da bi nešto bolje. Komedija.

Pa ne bih rekao "zli" ali da žive na grbači žive.

Ma i ja kažem. Barem zbog vas. Da konačno počnete živjet ko ljudi kad se riješite Hrvata sa grbače.

pa skinite ih s grbače...

Amin brother Amin

Da vam bogdom hoće dati entitet. Pa da shvatite koliko ste u zabludi. Onolika Srpska na koljenima a vi mislite da bi nešto bolje. Komedija.

Nebula, i mene zanima tvoje obrazloženje. Misliš da bi sillne tvrtke iz Hercegovine i hrvatskih mjesta propale kada bi se mi odvojili i otvorili vlastite zamjene za njih i kada ne bi bilo Bošnjaka koje mogu eksploatisati i uvaljivati im robu?

To je samo dio priče. Etitet jako košta. Institucije, agencije, službe ovo ono. A tu je i Socijala tog dijela itd. Ovdje se spominje Aluminij (trenutno na koljenima zbog cijene alumija na svjetskom tržištu) i Međugorje. Malo je to. Jako malo. RS ima puno puno više pa je pred stečajem.

To nam je ispit.
Ako uspiju, i treba da nas jebu, a usput i da nas po*eru i popi*aju. Dobro je to da se nacija ne ulijeni.

Uz Dan Republike Srpske: Glamurozne svečanosti povodom Krsne slave i dana RS-a

Proljeće na poraz miriše

Sve dok su se budžetske rupe mogle pokrivati prodajom vrijednih državnih preduzeća bilo je moguće širiti sliku “Srpske kao boljeg dijela BiH”. Tamo gdje je nedostajalo para, u pomoć su pristizali plaćenici iz udruženja logoraša ili demobiliziranih boraca, pa se narod, umjesto kruhom, hranio nacionalističkom retorikom. U kojoj je mjeri uzdrmana Dodikova vladavina i opstojnost ovakve RS u 2013. zlosutno su prognozirali i Nenad Kecmanović, apologeta sadašnje vlasti, i Biljana Plavšić, nekadašnja predsjednica RS-a osuđena za ratni zločin, najavljujući njen nestanak

Nizom “glamuroznih” svečanosti povodom Krsne slave i dana Republike Srpske, Milorad Dodik je pokušao samog sebe, kao i Srbe u domovini i rasejanju, uvjeriti u opstojnost ovog entiteta. Džaba i uzalud! Neumjesno likovanje i radost tokom prošlogodišnjeg “svetog” januara ove je godine zamijenio kiseo osmijeh na licu predsjednika, a navještanje skorog kraja SNDS-ove vlasti i samonestanka Republike Srpske stizalo je ne samo od Dodikovih političkih oponenata već i od njegovih stranačkih kolega, ideologa i prijatelja. U kojoj je mjeri uzdrmana Dodikova vladavina i opstojnost ovakve RS u 2013. zlosutno su prognozirali i Nenad Kecmanović, apologeta sadašnje vlasti, i Biljana Plavšić, nekadašnja predsjednica RS-a osuđena za ratni zločin, najavljujući njen nestanak.

Ekonomski sunovrat

San o dugovječnosti Dodikove vladavine i samoodrživosti RS-a prekinut je nevjerovatnom pažnjom (u oba entiteta i cijeloj regiji) sa kojom je u prvim danima ove godine dočekan izvještaj Zavoda za statistiku iz Banje Luke o trećem uzastopnom padu bruto društvenog proizvoda u RS-u i zvanično priznanje ulaska u recesiju!? Realni pad BDP ovaj zavod je, inače, tromjesečno objavljivao tokom cijele 2012, a tešku ekonomsku situaciju javno je priznao i sam premijer Aleksandar Džombić prilikom decembarskog usvajanja entitetskog budžeta i mjera ekonomske politike Vlade u 2013. Džombić i ministar finansija Zoran Tegeltija obznanili su tada kako, uz smanjenje plaća od 10 posto budžetskim korisnicima, ukidanje šest agencija i sve druge uštede, mogu osigurati tek ¾ od planiranih milijardu eura entitetskog budžeta, prešutjevši da nedostajućih 250 miliona eura poput omče visi o vratu Vladi i samom predsjedniku Dodiku.

Ekonomski sunovrat RS-a, dakle, nije bio nevidljiv stručnom oku ni tokom cijele prošle godine kao ni prethodne 2011, a i ranije. Sve dok su se budžetske rupe mogle pokrivati prodajom vrijednih državnih preduzeća i imovine, bilo je moguće širiti sliku “Srpske kao boljeg dijela BiH”, a o dometima SNSD-ove vladavine publikovati epske izvještaje u režimskim medijima. Tamo gdje je nedostajalo para, u pomoć su pristizali plaćenici iz udruženja logoraša ili demobiliziranih boraca, pa se narod, umjesto kruhom, hranio nacionalističkom retorikom, negiranjem genocida nad Bošnjacima ili vaskrsavanjem referenduma o otcjepljenju kao ključnog političkog džokera u Dodikovom rukavu.

Prelomni trenutak samoosvećenja u RS-u desio se sredinom prošle godine pokretanjem višednevnih protestnih šetnji i okupljanja grupe Banjalučana, ujedinjenih oko gotovo benigne, komunalne teme: zaštite zelene površine u centru grada. Takozvani Picin park SNSD-ov gradonačelnik namijenio je lokalnom tajkunu poštujući njegove graditeljske apetite. Uznemirena “drskošću” šetača, vlast je reagirala nervozno – naređivala je da ih tuku, hapse, pozivaju na informativne razgovore, u novinama da im se objavljuju slike kao da su kriminalci ili nazivajući ih plaćenicima instrumentaliziranim od strane opozicije.

Bez imalo straha, dobro organizirani i sa jasno artikulisanim zahtjevima spram vlasti, neagresivni i uporni, banjalučki šetači su ipak javnosti pokazali na koji način građanski otpor može destabilizirati uhodani koruptivni savez, sklopljen između aktuelne vlasti (SNSD), državnih organa (Uprave grada Banja Luke i Ministarstva za prostorno uređenje RS) i novokomponovanog businessmana (Mile Radišića). Kasnije su došli sindikalni protesti radnika iz svih dijelova RS-a, štrajk željezničara, izlazak na ulicu policajaca... dok je za 21. januar najavljen generalni štrajk uposlenika u obrazovanju. Ako im se pridruži barem dio od blizu 40.000 budžetskih korisnika, kojima će januarske plaće biti smanjene za cijelih 10 posto, vlasti u Banjoj Luci će se u “svetom” januaru brutalno suočiti sa stvarnim učincima vlastite ekonomske politike.

Politički, Dodik i njegov SNSD su najviše izgubili paktiranjem sa SDP i Zlatkom Lagumdžijom. Ranije ontološki i entitetski neprijatelji prve klase, Dodik i Lagumdžija su, slijedom političke trgovine, preko doći postali Zlaja i Mile – ko biva pronositelji tolerancije i dijaloga, evropskog puta BiH i oba joj eniteta, lažno udruženi u borbi protiv korupcije, kriminala i drugog svakovrsnog “zla”, uključujući i ono skriveno u državnim i entitetskim pravosudnim institucijama. Odgovor na novi pakt stigao je već na prošlim lokalnim izborima, kada su oba socijaldemokrata doživjeli politički debakl. Dodik i njegov SNSD izgubili su više od 20 načelničkih pozicija, bez ikakvih šansi da ponove uspjeh iz 2008, kada su imali 41 načelnika, i uprkos činjenici da je on lično nakon izbora krenuo u obračune sa stranačkim neposlušnicima.

Đavolji savez

Đavolji savez Dodika i Lagumdžije jednaku štetu nanio je i Dodiku kao srpskom lideru, budući da je on sam izgubio ključnu temu i objekat svojih nacionalističkih govora i ispada. Sa liderom SDP-a predsjednik SNSD je riješio sva “sporna pitanja”, što je opredmećeno međustranačkim sporazumom i, sve su prilike, biće legalizirano zakonima u državnom parlamentu. Uz to, sa trona je nedavno sišao reis Mustafa ef. Cerić, drugi najznačajniji Dodikov neprijatelj u Federaciji, čime je ozbiljno dovedena u pitanje sadržajnost i učinkovitost zapaljivih Dodikovih izjava.

Nedostatak federalnih neprijatelja predsjednik RS-a je pokušao nadomjestiti izmišljanjem unutrašnjih (među koje je svrstao opozicione lidere, nevladine organizacije i neke medije), te svesrdno uzimajući sudbinu kosovskih Srba “u svoje ruke”, na način da ih – ako treba i ako oni žele – preseli u Srpsku. Njegova briga za kosovske Srbe nimalo blagonaklono nije dočekana u susjednoj Srbiji, gdje su branitelji ljudskih prava najavili tužbe protiv Dodika budući da poziva na “etničko čišćenje Kosova” i novo “humano preseljenje”.

I u samoj RS okolnosti su se drastično promijenile u odnosu na vremena kada je Dodik učvršćivao svoju vlast (2008. – 2010.) i kada je, slijedom njegovih paranoičnih ideja o unutrašnjim neprijateljima, formirana i u režimskim medijima publikovana sramotna “lista za progon” 10 aktivista civilnog društva. Republika Srpska sada ima samosvjesno civilno društvo, par slobodnih klasičnih i on-line medija, te radničku klasu koja se nezaustavljivo sprema na štrajkove.

Tim promjenama dobrano je doprinijela i opozicija – prvo pobjedom SDS-a na lokalnim izborima pa zatim novogodišnjim otvaranjem fronta protiv Milorada Dodika kroz ozbiljne optužbe od strane lidera SDS-a, PDP-a i DP-a. Još jedna opoziciona stranka – Socijalistička partija, za sada je u “pričuvi”, mada je, kako tvrde naši izvori, sam Petar Dokić na decembarskom sastanku u Istočnom Sarajevu najavio RS-ovsko proljeće i njihovo sudjelovanje u njemu.

Kriminal, korupcija, nelegalna prodaja brojnih preduzeća i lično bogaćenje predsjednika RS-a ključne su poluge obračuna opozicije s njim. Na ruku im ide hapšenje Miroslava Miškovića i Dragana Đurića u Srbiji, kao i stezanje obruča oko njihove balkanske kriminalne hobotnice i prijatelja im Dodika, pa je sasvim izvjesno da bi PDP i Mladen Ivanić krajem ovog mjeseca, kako su najavili, mogli obznaniti utužive i neoborive dokaze o Dodikovoj umiješanosti u kriminal.

Sa opozicijom u RS-u i njenom istinskom snagom za korjenite promjene na bh. političkoj sceni postoje, međutim, dva ozbiljna i taktički nerazjašnjena pitanja. Jedno je vezano za odnos opozicije prema državi BiH i budućnosti RS u njoj, dok je drugo fokusirano na jedinstvenosti i odlučnosti opozicije da zajedno ruši sadašnju vlast. Još od okončanja rata u BiH gotovo da nema nikakve razlike u stavovima političkih stranaka u pogledu jačanja BiH kao funkcionalne države svih njenih građana. Za sve političke partije iz RS-a pitanje opstojnosti ovog entiteta, pa i na štetu države BiH, na prvom je mjestu i tu, ma ko zamijenio Dodika, ne može biti većih promjena.

U pogledu jedinstvenosti, SDS je najprevrtljiviji: čas se priklanja SNSD-u – dio je nove vladajuće šestorke na državnom nivou, a čas koalira sa opozicijom, kako je to bilo sa PDP-om u nekim općinama na lokalnim izborima. Ozbiljan šamar RS-ovska opozicija je dobila u Banja Luci, gdje su izgubili gradonačelničku poziciju zahvaljujući SDS-u i njihovoj odluci da sami kandiduju svoga predstavnika protivno stavovima ostalih opozicionih partija koje su stale iza Dragana Čavića. Banjalučki poraz opozicije i za SDS morala bi biti naučena lekcija, posebno sada kada se čini kako i opozicija ima jedinstven cilj – rušenje Milorada Dodika. Malo li je?