Ljudi će ako prežive kao vrsta prije ili kasnije stopiti se u jednu homogenu masu bez naroda nacija i jezika. Bit ćemo kao ekipa iz star treka ,jedna vrsta koja kolonizira planete po svemiru. Opet će tu biti zasbnih interesa i sukoba ali ćemo se nećemo dijeliti kao danas na plemena.

Ovisi o mjeri. U Hrvatskoj nitko, al baš nitko se ne vraća na propale priče. To je fantazija, izmišljotina ko UZP i hagresija. Ali se protivnik dosjetio pa stalno pojam ustaštva ili ekstremizma proširuje da se Hrvate prisili na stalni uzmak.

Ja bih naciju u najkraćim riječim definirao kao neku vrstu inercije sveukupnih odnosa među ljudima na određenom teritoriju. Osim gole obrane zalihe resursa koji se jedino mogu eksploatirati kolektivno jer su za pojedinca preveliki projekt, ljudi također nisu skloni promjenama tek tako (svaka promjena nosi rizik) i zato i postoji kultura i određena doza konzervatizivma. Kultura je nije ništa drugo nego druga riječ za uigranost, uhodanost, algoritam.

Ja ne vidim da se napravio ikakav uzmak, svi su na pocetnim pozicijama, sto znaci da po defaultu pobjedjuje neprijateljska strana jer uvijek imaju nekakav "za dom spremni", nekakvu sahovnicu s pocetnim bijelim poljem, pa cak i nekog koga austrijska policija uhvati na komemoraciji radi otvorenog ustastva. Sve su to izgubljene price, glupo je objasnjavati da je prvo iz neke opere, a drug iz sta ja znam cega. Ne moras ti meni objasnjavati da oni igraju po ne fer pravilima i oboje nas sve istom bojom radi nekih pojedinaca. Ja ti kazem da je to bitka u kojoj obavezno gubimo, da im ne treba davati argumente. Kad im nestane takvih krezubih budala nece imati gdje siriti pricu kako ti kazes, nece ih nitko shvacati ozbiljno. Kad se to desi onda im mozes nanijeti pravu stetu na pametan nacin.

Hr ljevica podržava onu iz drugih ex Yu država ali ne vide se bilo kakve težnje ka ujedinjenju. Dapače, strogo poštuju AVNOJ. Samim tim je naša ljevica nacionalna, možda nije simbolički ali jest faktički. Može se reći i građanska ali je pogrešno reći anacionalna. Jako se dobro oni osjećaju u RH. Ne znam gdje bi drugo bolje.

Evo i sam si počeo sa šahovnicom sa bijelim poljem...dakle samo potvrđuješ moju priču, već si pristao na širenje priče i povlačenje. Grb s bijelim poljem NIJE ustaški. Ali već su to uspjeli papagajskim laganjem progurati.

Naravno da je "uzmak" napravljen. Nitko u Hrvatskoj ne osporava granice koje su međunarodno priznate, nitko ne zagovara rasne zagone, nitko ne osporava nikakva građanska prava ikome, nitko nije za obnovu režima i države kakva je postojala u periodu 1941.-45., nema ustaštva danas, nepostojeće je.

Jer kad prihvatiš logiku, NEMA KRAJA POVLAČENJU. Ustaška je i sama ideja hrvatske neovisnosti ostvarene oružanim putem. Prije ustaša, samo Eugen Kvaternik se zalagao za to, nitko drugi. Prvi politički pokret koji je oružanu borbu za neovisnost Hrvata stavio u svoj program - je ustaški porket!
Dakle, prihvatimo li ljevičarsku logiku, cijeli domovinski rat je ustaški rat za ustaške ciljeve.

Novo lice u politici i Bleiburg za kvizaše

Iako ležerno opravdava komunističke pokolje, on ne djeluje kao bešćutni monstrum, već prije kako netko tko zbog ideološke indoktrinacije nije svjestan što govori
15. SVIBNJA 2020. U 08:13 138 KOMENTARA 46749 PRIKAZA

KOLUMNU PIŠE
Nino Raspudić

Što bismo očekivali od mladog čovjeka, dobro poznatog i omiljenog lica s TV ekrana, u prvom javnom obraćanju nakon što je odlučio ući u politiku i kandidirati se na predstojećim korona-parlamentarnim izborima?

Pa naravno, opravdavanje masovnog zločina komunističkog režima počinjenog prije 75 godina, što drugo!

Stranka Radnička fronta održala je prekjučer konferenciju za tisak u povodu “odmazda nakon Bleiburga 1945”. Na konferenciji je predstavljeno i veliko pojačanje stranke, Krešimir Sučević Međeral, tituliran kao “poznati intelektualac i kvizaš”.

Prvi politički istup ugledni kvizaš iskoristio je da se obračuna s “polaganjem vijenaca na Bleiburgu od državnih vlasti i neoustaškog Počasnog bleiburškog voda, katoličkim i islamskim vjerskim obredima na Mirogoju te misom u Sarajevu”.

Priključio se tako hajki koja već tjednima traje protiv Katoličke crkve u BiH u povodu mise za žrtve bleiburške tragedije najavljene za subotu, 16. svibnja u sarajevskoj katedrali.

Progon vodi bošnjačka politička i medijska krema, s tolikom žuči da čovjek prirodno pomisli kako tu moraju djelovati neki dublji kompleksi. I doista je tako. Odavno je izreka “sačuvaj me Bože srpskog junaštva i hrvatske kulture” u BiH dobila dodatak – “i bošnjačkog antifašizma”.

O čemu je riječ najbolje je objasnio potpukovnik Hamdija Osmanović, narodni poslanik iz Cazina, na Trećoj sjednici ZAVNOBIH-a održanoj u Sarajevu od 26. do 28. travnja 1945. gdje je rekao: “Neki ljudi govore da Muslimani u ono vrijeme nisu pošli za ustaškim pokretom, nisu se našli u redovima ustaša, nisu se našli u redovima okupatora, ali drugovi i drugarice, mi Muslimani moramo priznati da se ogromna većina Muslimana našla na frontu okupatora (…) I Muslimani kada su vidjeli i osjetili na svojoj koži kakav je strašan teror okupatora, kakve je sudbina namijenjena Muslimanima, kada su osjetili slabljenje Njemačke pod udarcima Crvene Armije i naše vojske, oni su počeli da se preorjentišu, počeli su stupati u redove narodno-oslobodilačke vojske”.(ZAVNOBIH, dokumenti, 1968., str. 426).

Zanimljivo je da potomci “preorjentisanih” nisu imali nikakvih problema podržati mise s istom nakanom održane u nizu sarajevskih crkava ratne 1995. Sarajevo je tad još tukla sljednica Titove vojske, s petokrakama na glavi, govoreći kako se bori protiv fašista, ustaša, handžar-divizije i sl. pa je moguće da onaj tko se u Sarajevu tada nije osjećao onako kako ga je titulirala Karadžićeva propaganda, počešao po glavi i zapitao – jesu li baš sve žrtve prije pola stoljeće bili ustaški koljači ili je bilo i nevino stradalih?

Biskupska konferencija BIH jasno je dala do znanja kako “prema nauku Katoličke crkve, moliti za neku osobu ili za neku skupinu ne znači niti odavati počast toj osobi ili skupini, niti poistovjećivati se s njima, niti prihvaćati njihova politička uvjerenja”.

Ali badava, “preorjentisani” bi određivali Crkvi kako i za čije duše smije moliti. Svatko koga je smaknula jugoslavenska komunistička vlast je po njima bio fašistički koljač, valjda i 663 ubijene crkvene osobe, što je svjetski komunistički rekord.

Bošnjački mediji su u potrazi za pojačanjima “pokucali na vrata zaboravljenih asova”, pa su tako tamošnju javnost kao pošteni Hrvati dodatno prosvijetlili Stjepan Mesić i Zoran Pusić.

“Preorjentisanima” logično ne smeta to što je Mesić jedni visoki političar koji je u zreloj dobi afirmativno govorio o NDH i o tome da se nemamo što ispričavati za Jasenovac, jer se, u međuvremenu, i on ponovo “preorjentisao”.

Mogle bi se napraviti dvije kompilacije Mesićevih snimki, jedna za jugototalitariste, druga za NDH-nostalgičare – jednako šeretski je zastupao obje pozicije, ovisno o kontekstu. Kao da, primjerice, napravimo jednu kompilaciju golova koje je Luis Figo zabio dok je igrao za Real, za fanove tog kluba, a jednu odvojenu dok je igrao za Barcelonu, za tamošnje navijače.

Mesić je sebi blizak mentalitet pronašao u Sarajevu gdje 1995. godine novine izvještavaju o “Komemoraciji nevinim bleiburškim žrtvama hrvatskog i bošnjačkog naroda” u Kamernom teatru, donose detaljan popis misa za žrtve Bleiburga te fotografiju bacanja prigodnog vijenca za žrtve u Miljacku, e da bi danas zabranjivali održavanje mise.

Da je po kvizašovom i da su drugovi bili temeljiti, Zoran Pusić bi s godinu dana ostao siroče. Kako to da njegovu ocu koji je bio časnik sudac u domobranstvu NDH nije pala dlaka s glave, dapače, postaje uglednik i u novoj državi i režimu, a toliki tinejdžeri su završili pod zemljom, za njih nije bilo milosti?

U skladu s Heraklitovom izrekom kako “mnogoznanje ne vodi mudrosti”, činjenica da kvizaš u glavi nosi podatak tko je bio paragvajski ministar prometa 1980-ih godina i tko je osvojio broncu u utrci u brzom hodanju na 20 km u Tokiju 1964. ne čini ga automatski razboritim.

Iako ležerno opravdava komunističke pokolje, on ne djeluje kao bešćutni monstrum, već prije kako netko tko zbog ideološke indoktrinacije nije svjestan što govori. Vjerojatno nije nikada zaklao ni kokoš, niti bi to bio u stanju. Među ljudima s kojima se politički povezao znakovito je veliki broj vegetarijanaca. Nikada neću moći do kraja shvatiti kako mogu pokazivati tako veliku sućut prema psima lutalicama, kokošima, amazonskoj prašumi ili zagrebačkoj magnoliji, ali ne i prema desetinama tisuća ljudi koji su bez suda pobijeni i pobacani u rudarska okna, jame i tenkovske rovove.

Samo, sad će ga gazit HDZ botovi. Već su poceli, i tu, na forumu. Njih ugrožava a ne SDP.

Ja bih volio da ode ulijevo što on u biti i jest... tu ima mjesta.

Valjda ima u RH lijevog centra koji nisu jugokomunjare.

Nisam gledao. Bio sam kod kćeri na ručku. Naime, imam troje djece... s istom ženom.

Kako je tupav ovaj Jandrokovic.

Kako je tupav ovaj Jandrokovic.

Kako je tupav ovaj Jandrokovic.