Starčević je prema Srbima krenuo žestoko, a s vremenom kako je mjenjao uzore i sazrijevao, mjenjao je i stav o Srbima, na kraju su mu bili ravnopravan narod s Hrvatima, tako da su ovi citati iz njegove ranije dobi bespredmetni.

Starčeviću se mora priznat da je kralj:

Piše Starčević: „U Stefanu Dušanu ugasi se poslednji trak prejasne hervatske dinastije Nemanićah koji kroz vekove, i kao kralji vladahu...". Po njemu je i Miloš Obilić "Hervat“ ("Miloš Kobilić pokaza se Hervatom..."), dok to Vuk Branković nije. U Kosovskom boju Srbi za Starčevića nemaju skoro nikakvu ulogu, jer su na čelu snaga antiturskog saveza "Kralj Bosne, i Kastriotić, sa svojimi Hervatima i Skipetari, i množina Bulgarah i Rumunjah."

„Od Triglava do Soluna živi samo jedan narod - narod Hrvatski“

Slovence je smatrao planinskim Hrvatima.

Starčević se bunio protiv Vuka Karadžića i njegovih sledbenika, zauzima se za očuvanje hrvatskih narječja i optužuje Vuka što je pod nazivom srpskih narodnih pesama obradio hrvatsku kulturnu baštinu.

Sazrijevali su i Misic i Ducic...

Znači, totalno umobolan čovek? I to vam je neki rodonačelnik pravaštva, šta li? Auuu!

Mišić ovaj govor drži u otsutnim trenucima, 1914. godine i oni za rzliku od Starčevićevog baljezganja imaju težinu, tim više što ih plasira samom kralju. Dučić je nebitan, njega ionako samo Srbi citiraju kad se žele lažno uzdići iznad Hrvata, to im dođe kao neko hrabrenje.

ne samo to, nego i Otac domovine.

Slovenci su planinski Hrvati

gradonačelnik ljubljane prije sto godina dolazi u zg

i govori kako su Alpski Hrvati

pametnome dosta

baš sam razmišljao o tim znamenitim rečenicama kod Hrvata i ta mi je jedina pala na pamet. jednako ju znaju Hrvati i Srbi. nego znaš li koju o Srbima od Hrvata, poput ove od vojvode i one o stidu od čini mi se Dučića?

Ante Starčević, "otac hrvatske nacije" o Srbima ("slavosrbima"):

Napokon, o Slavoserbima koje mislite predobiti. Oni su sužanjska pasmina, skot gnjusnii od ikojega drugoga. Uzmimo u čoveku tri stupnja saveršenstva: stupanj životinje, stupanj razbora, i stupanj uma, duševnosti. Slavoserbi nisu podpuno dostignuli ni najniži stupanj, a iz njega ne mogu se dignuti. Oni nemaju svest; oni ne znadu kao ljudi čitat; njih se nikakav nauk ne prima; oni ne mogu biti ni bolji ni gorji nego li su; oni su, izuzev okretnost i prepredenost koje daje vežbanje, svi u svemu posve jednaki; oni o sebi, biti siti, bili gladni, ne mogu mučat ni lajat, mirovat ni skakat, nego se u svemu vladaju kako im njihovi pastiri određuju.
Slavoserbi su smetje naroda, vrsta ljudi koji se prodavaju svakomu tko i po što ih hoće, i svakomu kupcu davaju Hervatsku u nametak; versta ljudih, koje će svatko, ako se ne da više, kupiti i za zdelu krumpirah; ljudi koje imati svatko bi se stidio osim Austrie i drugih herđavih vladah; ljudih koji najverstnii možda bi dobil od prave vlade čiste lule; ljudih koji su po svojoj sužanjskoj naravi proti svemu što je dobro, slavno, veličanstveno; koji su kao zakleti narod hervatski zbrisati s lica zemlje, te o tomu i rade. To su Slavoserbi.

ako se vjeruje vojvodi mišiću, da je bio u pravu, zašto ne bi vjeroavli i starčeviću...

tako je. ono što zapravo odvaja Slovence od Hrvata je višestoljetna granica Svetog rimskog carstva njemačkog naroda prema Hrvatskom kraljevstvu, malte ne je nepromjenjena 600-700 godina, Slovenci su oduvijek bili pod Nijemcima za razliku od Hrvata koji nikad nisu u formalnom smislu postali dio carstva. međutim, ta ista granica u Istri nije postajala, pa su do prije samo 100 godina neka sela u Istri od popisa do popisa potpuno mjenjala nacionalnost, jednom Hrvati, drugi put Slovenci, pa opet Hrvati. u biti, ključno je bilo čiji bi župnik bio u tom trenutku, ako je Hrvat onda su svi Hrvati, dođe li Slovenac, svi postanu Slovenci, dakle u tim sjevernim dijelovima današnje hrvatske Istre je bila vrlo tanka granica.

ne znam kako ikavica može biti bliža srpskom, osim u tvojim snovima. jedini koji su donekle po jeziku bliski Srbima su Hrvati Konavala i istočne Hercegovine, ovo ostalo veze nema.