Zapravo, ja sam uočio neke mentalitetske sličnosti nekih Hrvata sa Srbima. Hrvati generalno, smatraju sebe kulturnim zapadnoeuropejcima, a Srbe istočnjačkim primitivcima.
Međutim, oni se trude da neke karakteristike koje pripisuju srpskom identitetu (ali uz posprdnu reč da se radi o mitomaniji), naglase kod sebe. A to su junaštvo, beskompromisnost, epika, slobodarska istorija, stradalništvo, požrtvovanje itd.
Zašto je to tako? Zašto je bitno imati identitet sa takvim karakteristikama. Tim pre što to neki narod ne čini nužno boljim. Slovenci npr. to nemaju, niti im je bitno, i na takve stvari nezainteresovano reaguju. Ali, ne i Hrvati, oni se takmiče. I to tako da srpsko maksimalno minimiziraju, a hrvatsko maksimalno naglašavaju.
No to ne čine svi Hrvati, nego upravo oni sa naše strane linije Karlobag, Ogulin, Karlovac, Virovitica. Onima preko te granice, to je manjeviše nebitno kao i Slovencima. Čast izuzecima.
Dakle, oni koje bije glas da su bivši Srbi, mentalitetski su slični Srbima, ne samo prečanima, nego svim.
E budući da im je to bitno, i da bi se hrvatski identitet ljudima sa takvim mentalitetom učinio primamljivim, potrebno je da im se hrvatstvo predstavi kao nešto još više od srpstva u onim karakteristikama koje smo spomenuli. Hrvatstvo kao srpstvo sa boljim performansama.
Budući da za taj poduhvat ima jako malo realnih osnova, konstrukcija takvog hrvatstva suočava se sa nelogičnostima koja idu do apsurda. I tako smo dobili hrvatsku nacionalnu ideologiju u okviru ideje povijesnog prava. Ta ideologija se najviše bavi konstrukcijom identiteta u jednom takmičenju sa karakteristikama srpskog identiteta. I to svesni Hrvati usvajaju skoro kao religiju. U toj konstrukciji nastaju neverovatni mitovi koji dobijaju status istorije, ali u želji da spreče primećivanje da se o tome radi, Hrvati vrlo često požure da Srbima kažu da su mitomani.
Pitanje za Hrvate: zašto želite da proces oblikovaja vašeg identiteta liči procesu oblikovanja srpskog, a ne npr. češkog ili slovenačkog? Pa nisu oni ništa lošiji zbog toga što ne inistiraju na junačkoj istoriji, stradaniju i sl.

Što opet znači da Nišlija i Ličanin imaju nešto zajedničko, a ne kako Čeha reče.

Pa eto valjda si u pravu. Uglavnom zaboli me za oblikovanje identiteta naroda koji su de facto završili sa tim istim oblikovanjem ima bar 150-200 godina.

Ima i drugih tema na forumu, fala bogu.

Srbima je to prokletstvo što su dominantno kao narod stasali pod osmanskim skutama i to je vidljivo i primjetno, ali tu je i dodatno prokletstvo komunizma koje nam je svima zajedničko. Naravno, plus specifičan izričaj lokalne crkve, SPC.

Nitko još nije opalio neko genetsko istraživanje ili optužio Bošnjake da su prodali "veru za večeru".
U slaboj ste formi forumaši.

Točno, zato sam se i javio sa gramatičkom ispravkom a ne da se referiram na tvoje ili nečije stavove na topicu. Sada se i odjavljujem sa ovog odličnog topica, uživajte.

Nitko još nije opalio neko genetsko istraživanje ili optužio Bošnjake da su prodali "veru za večeru".
U slaboj ste formi forumaši.

Srbima je to prokletstvo što su dominantno kao narod stasali pod osmanskim skutama i to je vidljivo i primjetno, ali tu je i dodatno prokletstvo komunizma koje nam je svima zajedničko. Naravno, plus specifičan izričaj lokalne crkve, SPC.

Genetski se razlikujemo od vas i muslimana. I jedno smo sa Srbijancima i Crnogorcima.

Jasno se izdvaja Republika Srpska, tj Bosanska Krajina i Podrinje i istočna Hercegovina, od drugih dijelova BiH.

Ove mape dokazuje genetski afinitet između Srba s jedne i druge strane Drine, ali i Dunava te Crnogoraca (i Sandžaklija) ali ne da se genetski razlikujemo od Hrvata i Muslimana, imamo iste haplogrupe ali u samo u drugačijim omjerima.

Šta ti znači to "dominantno kao narod stasali"?

Ja ću samo reć jednu stvar.
U Bosni prije Turaka nemoš nać crkvu ili crkvište bizantskog tipa nigdje izuzev istočne Hercegovine i ruba Semberije.

BiH je prije Turaka praktički bila čist Zapad sa svojim crkvama u romaničkom i gotičkom stilu.
Nema niakve sumnje da je katolička opcija bila na pragu da pobijedi, a danas tu katoličku opciju identificiramo sa hrvatstvom.
Mada i prave Bošnje tu imaju svojih korijena nemali broj također.
Katolici su u BiH bili meta islamizacije br. 1.

Pravoslavlje aka. srpstvo će svoj procvat doživjet tek pod Turcima i to je ta priča o Turcima koji su oblikovali srpski politički identitet i razvijali ga kao protutežu Ugarskoj, Veneciji, Austriji itd.

Čudim se da u Beogradu nema spomenik turskim sultanima, i mislim da je najmanje što se učinit može napravit ga.

Ovim nemam namjeru vrijeđat Srbe, to je sve sada prošlost, ali nek se zna, da se ovdje ne lažemo ...

Ja ću samo reć jednu stvar.
U Bosni prije Turaka nemoš nać crkvu ili crkvište bizantskog tipa nigdje izuzev istočne Hercegovine i ruba Semberije.

BiH je prije Turaka praktički bila čist Zapad sa svojim crkvama u romaničkom i gotičkom stilu.
Nema niakve sumnje da je katolička opcija bila na pragu da pobijedi, a danas tu katoličku opciju identificiramo sa hrvatstvom.
Mada i prave Bošnje tu imaju svojih korijena nemali broj također.
Katolici su u BiH bili meta islamizacije br. 1.

Pravoslavlje aka. srpstvo će svoj procvat doživjet tek pod Turcima i to je ta priča o Turcima koji su oblikovali srpski politički identitet i razvijali ga kao protutežu Ugarskoj, Veneciji, Austriji itd.

Čudim se da u Beogradu nema spomenik turskim sultanima, i mislim da je najmanje što se učinit može napravit ga.

Ovim nemam namjeru vrijeđat Srbe, to je sve sada prošlost, ali nek se zna, da se ovdje ne lažemo ...

To su ljudi kojima su Srbi ukrali jezik, da bi im za vreme Jugoslavije nametali jezik. Valjda taj njihov ukradeni.

Drugačiji su omjeri, i kao takvi bliži su Srbijancima i Crnogorcima nego Muslimanima i Hrvatima u BiH.

Posjeti forum poreklo.rs. Genetika Srba u BiH i Hrvatske se skoro nimalo ne razlikuje od one istočno od Drine. Testirane su stotine porodica i omjeri haplogrupa su vrlo slični.

To i govorim, nismo genetski različiti.

Naravno da postoji genetski afinitet između jednog naroda. Ako me sjećanje služi, najsličniji su Srbi iz Šumadije sa Srbima iz BiH, a i jedni i drugi su mahom porijeklom iz nekadašnjeg Zahumlja, kako god okreneš zapravo je Hercegovina a ne Raška ili Kosovo, pravi temelj srpskog identiteta ali to je zamućeno činjenicom da ona nikad nije bila politički centar.

Knjiga politologinje M. Kasapović o BiH kao podijeljenom društvu i nestabilnoj državi
zanimljiv je rad u kojem je autorica pošla od teze da je ta zemlja bila tipično podijeljeno
društvo, a da su društveni rascjepi koji su je podijelili, duboko ukorijenjeni u njezinoj
povijesti i nisu nastali ni 1990. ni 1995. godine vanjskim putem. Time se suprotstavila
mišljenju da višestoljetna vjerska i etnička povijest te zemlje nije imala ozbiljne strukturne
posljedice ni za društvo ni za državu, odnosno da su podjele i sukobi povijesno prevladani
u socijalizmu. Odbacila je i tezu bošnjačkih političara i znanstvenika da je to podijeljeno
društvo razoreno izvana, u procesima raspada jugoslavenske države, u kojima da su agresivne
sile Srbija i Hrvatska politički izmanipulirale i mobilizirale dijelove svojih nacionalnih
zajednica u toj zemlji i izazvale urušavanje bosanskog društva države. Historiografi ju
o BiH autorica je ocijenila nacionalno pristranom i prožetom etnocentričnom ideologiziranošću,
koja se vidi u projiciranju suvremenih nacionalnih i nacionalističkih ciljeva vrijednosti u
povijesnu zbilju kako bi se »rekonstruirala« povijest vlastite nacije te posljedično
dokazivala njezina povijesna prava na identitet zemlje i stanovništva koje u njoj
živi.22 Istaknula je da je u srednjovjekovnoj i novovjekovnoj Bosni na brojnost, društveni
položaj i politički utjecaj pojedinih vjerskih odnosno etničkih zajednica poglavito utjecala
stvarna vlast pod kojom je zemlja bila. Kolonizacijom nebosanskih Vlaha pravoslavne
vjere u 15. i 16. stoljeću korijenje je pustila druga konfesija-nacija, srpsko-pravoslavni,
dok su Katolička i Pravoslavna crkva bile u stalnim odnosima napetosti, sukobljavanja
i neprijateljstva prema osmanskim vlastima i islamu kao državnoj religiji i borile se za
veća crkvena i vjerska prava.

Opsežna sinteza povijesti BiH Marca Attile Hoarea iz 2007. godine sadrži tezu o pravoslavnoj
vjeri, a ne primordijalnome srpskom etnicitetu, kao temelju za modernu bosansku
srpsku naciju.24 Spominjući podrijetlo »bosanske srpske nacije« Hoare je ustvrdio da je
samo u Hercegovini postojala pravoslavna populacija prije osmanskog osvajanja, a da
su temelj za brojno pravoslavno stanovništvo koje je kasnije postalo Srbima činili pravoslavni
Vlasi naseljavani od 15. stoljeća u Bosnu. Naglasio je da je nacionalni identitet
bosanskih Srba, koji nedvojbeno među precima imaju i originalne bosanske Slavene iz 17.
stoljeća, zapravo u potpunosti produkt osmanskog razdoblja, jer pravoslavno stanovništvo
koje je u BiH došlo s Osmanlijama nije posjedovalo sjećanje na bosansku srednjovjekovnu
državu, nego je migrirajući iz Srbije i kroz Srbiju dijelilo mitologiju i pjesme pravoslavnog
naroda u Srbiji. Rastom pravoslavne populacije raširila se i Pravoslavna crkva, a
katalizator tog procesa bilo je ponovno utemeljenje pravoslavne patrijaršije 1557. godine,...

A ti si sva crkvišta bosanska obišao? Bio tamo kad su se pravila?
Alo ljudi, to su vremena o kojima su izvori jako problematični, prestanite srat ko da ste gledali.