Gde da se vratimo?Do belih Srba i Hrvata?

Do dolaska na ove prostore da bi shvatili tko od koga potječe i kako su se razvijale stvari, ali ti se ne želiš vratiti na taj dio i pratiti razvoj, jer se nisi u stanju suočiti s istinom i činjenicama.

Nisi ti jedini, ali na tvoju žalost to ne mijenja povijest.

Svi linkovi koje sam stavio od prije i sada jasno govore o godinama i sadrže povijesne činjenice i karte tako da ih ne namjeravam ponovo staviti izvoli ih redom pročitaj i prouči.

Ako se nisi u stanju pomiriti s time što ćeš pronaći to znači da ti pomoći nema jer ih ne želiš prihvatiti.

Ovim dolazimo opet do toga da si neozbiljan i da pišeš gluposti.Time je na razmena mišljenja završena.Osim!U koliko ne postaviš original mapu iz tog perijoda koja naravno ne postoji.Tada mape nisu postojale i onda se sve svodi na moju reč protiv tvoje a tako možemo u beskraj.

Evo ti @Krabatu.Ovo ti je najstarija mapa koja spominje tvoje jadno postojanje i prikazuje granice tvoje Krabatske.

http://mapy.mzk.cz/mzk03/001/052/572/2619316526/

Opet ti meni o svojim boleštinama i 1503g. boluješ od Velike Srbije i mržnje prema svima oko sebe koji nisu Srbi, ta bolest te ne napušta.

Dodaj svemu tome i rasista,fašista i ne zaboravi molim te-genocidaš,ciganin..
Kad završiš sa etiketiranjem koje mi znači manje od ništa.
POSTAVI ORIGINAL NAJSTARIJU KARTU KOJA TEBI ODGOVARA..
Šta je pisao Pavelić ili Kvaternik pa vi to uzeli za zvaničnu istoriju uopšte me ne interesuje.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Tvrtko_I._Kotromani%C4%87

I da ne zaboravim svakako puno više Hrvat nego išta drugo i to još iz Šubićeve obitelji.

Malo si se upetljo u to što mu je jedna baka tj. s jedne strane bila Srpkinja i to je sve.

To sve zajedno kao što sam ti napisao nema dovoljnu važnost za temu o kojoj se ovdje razgovara i u povijest se treba vratiti
od početka na dalje od dolaska, ako hoćeš doći do istine.

Kada dođeš do svih tih podataka onda ih još treba prihvatiti bez subjektivnosti, a to je ono što tebi ne polazi za rukom...

Ja sam inače zadnja generacija JNA i tamo sam se naslušao uvreda i jako mi je poznat taj san o Velikoj Smrdiji.

Kada sam se vratio iz JNA onda je taj san za-Smrdio i u Hrvatskoj, no baš sam ta generacija koj je rekla dosta je bilo.

Bez obzira na vrijeđanje od Srba u JNA, bez obzira na to što su i pucali po meni pa sam morao sa svojom generacijom reći dosta,
nemam mržnje prema Srbima i prvo me interesira jesi li čovijek, a ne jesi li Srbin, Bošnjak, Hrvat itd.

Jedno ti ipak sigurno mogu garantirati Velike Smrdije neće biti dokle god ima Hrvata, a laži nikada neće postati istina.
Koliko god ju netko pokušavao ignorirati.

Kakve ti budalaštine praviš,čime se ti baviš,koje ti konstrukcije izvodiš da bi prikazao nekakvo vaše pravo na srpski životni prostor.Bolestan si.I to ozbiljno bolestan.
Druže moj.Vi ste u tuđem!To jest našem.Moraćete odatle ići.

Nema vase nase nego jaceg

Pišeš bidalaštine,laži,izvrćeš činjenice.Od početka do kraja.Bajke.
Ja sam mislio da je @Heero najluđi međutim ti si ga definitivno izdominirao svojim budalaštinama.
Ako se nadaš da će neko trošiti sate na opovrgavanje tvojih gluposti,to se neće desiti.Samo ti kažem da pišeš budalaštine.Ne znam šta je gore.Da stvarno veruješ u sve to što pišeš ili da svesno pišeš laži.Pozz.

Prostor današnje BiH pripada Srbima.
Muslimani su najvećim brojem Srbi koji su se Muslimani.I malim brojem Muslimani Hrvati.
Pred naletima Osmanlija Hrvati su se razbežali od Austrije do južne Nemačke i tamo se asimilirali.
Prostor koji su Hrvati ostavili prazan bežeći glavom bez obzira AU monarhija je morala da popuni naseljavanjem Srba uz svoju granicu.Tako imamo liniju KKOV koja je sada regularna granica srpskog životnog prostora.

Kako su se zvali braća i sestre bana Kulina?Jesu to hrvatska ili srpska imena?
Stefan,Pavle,Bogdan,Dragiša,Anastasija,Vera.
Jesu to katolička imena?

Poštedi me lažne hrvatske povjesti.Ja sam tebi podastrao mapu koju nisu crtali ni Srbi ni Hrvati.
Original stranu mapu postavi gde se vidi Hrvatska u tim granicama.

Nisi mi objasnio u vezi krunisanja kralja Tvrtka,čiji je to kralj,kojom žemljom upravlja,gde se krunisao,kakav je on to rimokatolik što ti kažeš ili možda čak i Hrvat?

Ivan Radic, cija se pobjeda na izborima iz 1923. godine moze smatrati definitivnim nacionalnim konstituisanjem bosansko-hercegovackih Hrvata, napisao je u svom djelu "Iz moga putovanja po Bosni" (Slobodni dom, Zagreb, 14. marta 1923. godine) slijedece o dojmovima koje je stekao o nacionalnoj svijesti putujuci kroz Bosnu prvih godina stare Jugoslavije:


Idem puten i sastanem malog djecarca; pitam ga, sto je? On stane i kaze: Srbin - vatra ziva. Idem dalje, sastanem dvoje djece bose po Sucegu, pitam ih sto su? Turci, rekose mi. Sjedim u jednom hanu, pijem crnu kafu, kad dodje mali djecarac. Vidim odmah da je Hrvat. Pitam ga, sto je? Nakon nekog vremena rece da je katolik. Zabolila me dusa, pa sam si mislio: Boze moj sto ne ubijes onog fratra i popa koji kaze: najprije si katolik onda budi sto hoces, makar i zivince; a franjevci - talostna im majka - meni kazu da su teska vremena, pa da ga za to najprije treba odgojiti u katolickoj vjeri, a doci ce vrijeme kad on bude znao da je Hrvat. I vidite, braco, kaze mi jedan mali franjevac, da bi on dao glabu za hrvatstvo, a kad tamo, ne ufa se hrvatstvo ni spomenuti, a kamo li da odgaja djecu u hrvatskom duhu..."


Ne samo iz ovoga se da vidjeti da nacionalni razvoj kod Hrvata nije imao u svojim prvim pocecima izrazito hrvatsko obiljezje, vec je kolebao izmedju ilirstva, slavenstva i jugoslovenstva, te cistog hrvatstva. U tome se pogledu hrvatski nacionalni razvoj znantno razlikovao od srpskog nacionalnog razvoja. Istina, i kod srpske se gradjanske klase u Vojvodini u pocetku takodjer javljaju izvjesni slavenski, pa donekle i ilirski nacionalni kompleksi, ali u daleko manjoj mjeri, brzo nadvladani snagom razbuktalog sprskog nacionalnog pokreta.
Pod slavenskim i ilirskim imenom bile su obuhvacene sve juznoslavenske zemlje. Hrvatsko pak ime u pocecima nacionalnog budjenja Hrvata bilo je gotovo uvijek ograniceno na Hrvatsku i Slavoniju s Dalmacijom.

Medju starijim hrvatskim piscima prvi je bio Pavle Riter Vitezovic, koji je razvio u svojim spisima ideologiju o cjelokupnoj Hrvatskoj, u kojoj nije izostajala ni Bosna. Vitezovicu je Bosna "srce Ilirika" (cor est Illyrici). U jednoj elegiji izrazava zelju da vi se u Hrvatskoj sto prije pridruzila Bosna i Srijem. Bosni je posvetio posebno djelo pod naslovom "Bosna captiva", koje je stampano 1712. godine uz novcanu potporu grofa Petra Keglevica, u koga autor polaze nadu da ce slavno ratujuci "nakon sretnih pobjeda vratiti svetoj kruni Bosnu, a svome rodu staru postojbinu".

U osvit ilirskog pokreta javlja se grof Janko Draskovic sa svojim politickim spisom "Disertacija iliti razgovor" (U Karlovcu 1832. godine), u kojem postavlja zahtijev da se pod imenom "Velike Ilirije" sakupe u jednu politicku cjelinu Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Vojna Krajina, Rijeka, kao i Bosna.
Da Draskovic nije ostao osamljen, vec da su nasi "ilirci" izbiljno racunali s Bosnom, pokazuje stav koji je zauzela prema Bosni Gajeva "Danica". Vec u prvoj godini toga lista (1835, broj 14, vidi: Muhamed Hadzijahic, Od tradicije do identiteta, Sarajevo 1974., str. 58.) pojavljuje se i Mato Topalovic sa svojom pjesmom "Tuzna Bosna". Tokom daljih godina "Danica" stalno nastoji donositi sto vise vijesti i dopisa o teskom zivotu i pobunama bosanske raje.

Ali uskoro se pocinju u "Danici" javljati i iz Bosne. "Kad je Gaj pokrenuo Danicu ilirsku i Pavao Stoos zapjevao U ilirsko kolo mili, tada sam se" - pise fra Martin Nedic - "prvi iz Bosne javio, dopisujuci se s Gajem i saljuci clanke u Novine Ilirske i Danicu Ilirsku. Ali zbog nepovoljnih okolnosti nisam imena pisao, vec ga krio kao zmija noge". U to doba nastao je i Nedicev "Razgovor koga vile ilirkinje imadose u Pramalitje 1835", u kome na dvor vile PRimorkinje dolaze na veselje i hvataju se u kolo vile Budimkinja, Srijemkinja, Dalmatinka, Dubrovcanka, Horvatka. Njima se naknadno pridruzuje i ozaloscena Bosankinja, koja uzdise za starim banovima i kraljevima Bosne i oplakuje jade i nevolje koje Bosna podnosi od Turaka. Od 1839. godine susrece se na stranicama "Danice" i drugi vatreni Ilir Frano Jukic, koji se nesto prije toga upoznao s Gajem. On salje neke svoje pjesnicke prvence s kojima bi htio i druge scoje "Iliro-Bosnjake budeti i s Danicom rano popevati". U "Danici" saradjuje i fra Grgo Martic ("Ljubomir Hercegovac"), najvise prigodnim rodoljubivim pjesmama, velicajuci u njima Ilirstvo, koje je prihvatio kao student filozofije u Zagrebu u godinama 1839. - 1841.

Sa stanovista hrvatskog nacionalnog razvoja sirenje ilirizma nije imalo isto znacenje u Bosni kao u Hrvatskoj. U Hrvatskoj se ilirstvo postepeno iskristaliziralo u hrvastvo, dok je u Bosni taj proces bio znatno usporen (vidi citat gore: Radic) i nije uvijek pokazivao iste rezultate kao u Hrvatskoj.
U koncepcijama svih ilira, pa i bosanskih, Zagreb je bio glavni atraktivni centar. Bosanski su iliri prihvatili ilirske ideje kao jednu siru nacionalno-kulturnu ideologiju. Prozeti idejama ilirizma, bosanski su franjevci upirali oci jednako u Hrvatsku kao u Srbiju. Karakteristicno je za raspolozenje bosanskih iliraca, da, npr., Jukic i Martic pisu istovremeno kako u "ilirskoj" tako i u sprskoj stampi. Stavise, dugo vremena nakon sto se u Hrvatskoj na temeljima ilirstva izgradjivalo hrvatstvo, ilirske ideje su zivjele u Bosni. Fra Marin Nedic, koji je umro 1859. godine, ostaje sve do smrti doslijedan ilirac.

Nacionalno politicke koncepcije medju BH Hrvatima sredinom proslog vijeka iznio je Francuz Henri Massieru de Clerval, koji je po odobrenju i preporucu francuske vlade boravio u Bosni 1855. godine i ostavio o politickom raspolozenju franjevaca i naroda znacajne podatke. Prema njemu postojala su tri politicka gledista medju franjevcima i narodu:

- Jedni bi zeljeli da se uspostavi kraljevstvo u Bosni iz 15. stoljeca;


- Drugi bi htjeli zajednicku drzavu s bracom iz Hrvatske i iz Dalmacije, ali bez Austrije. Posto je nemoguce istrgnuti iz austrijske carevine hrvatske pokrajine i s Bosnom ih povezati, to su oni za samostalnu Bosnu kao drzavu (nekako me ovo podsjeca na stav Hrvata iz 1990. godine kada su zajedno s Bosnjacima izglasali nezavisnost BiH, vazno je, naime, bilo istrgnuti BiH iz Jugoslavije). Ovo posljednje misljenje ima najvise pristasa i za njega se zalazu pravi rodoljubi a osobito omladina.

- Nekolicina je za kulturno podizanje Bosne u sklopu Osmanskog carstva, ali zbog odbojnosti prema njihovoj upravi ovo politicko misljenje nije moglo doci do izrazaja.


U isto vrijeme kada je de Clerval pisao ova svoja zapazanja pocinje i Starceviceva akcija u Bosni. Medjutim, u ovo vrijeme u nacionalnom razvoju bosanskih Hrvata kudikamo veci znacaj pripada Josipu Juraju Strosmajeru (njemacko prezime), koji je po tome sto je nosio titulu djakovacko-bosanskog biskupa polagao neka virtuelna prava na Bosnu (pa je stavise jednom trazio od pape i biskupsku jurisdikciju nad Bosnom!).

Strosmayerovom zaslugom ukinuta je zabrana iz 1841. godine prema kojoj bosanski franjevci nisu mogli slati svoje djake u austrijske zemlje, pa tako ni u Hrvatsku, Dalmaciju, Slavoniju, itd. Od 1853. godine svrsavali su bosanski klerici svoje bogoslovske i filozofske studije u Strosmayerovom sjemenistu u Djakovu, i to sve do ponovne zabrane u 1876. godini, kada su premjesteni u Ostrogon u Madjarskoj. "Preko sjemenista u Djakovu stajala je cijela bosanska franjevacka provincija pod Strosmajerovim uticajem, odrzavajuci s njim kroz vise od dva decenija uske veze.

Djakovacki djaci su iz Bosne, posebno preko svoga Kjizevnog drustva, vodili vaznu nacionalnu i politicku akciju u narodu, ali se razilaze misljenja o karakteru te akcije. Spomenica "Josip Juraj Strossmayer" oznacava ih kao "prve sijace hrvatske misli u Bosni", fra Julijan Jelenic ih u istom smislu kvalificira kao "misijonare hrvatske misli", a "Glasnik biskupije bosansko-srijemske" (iz 1881., broj 3) pise da su "bosanski klerici tek u Djakovu upoznali da su sinovi hrvatskoga naroda". Medjutim, dr. fra Branislav Gavranovic zakljucuje da djakovacki djaci "ostaju dugo po srijedi, kad ilirizam kasnije prelazi u hrvatstvo i nacionalno-kulturni razvoj ide u dva smjera".

U formiranju nacionalne i politicke ideologije bosanskohercegovackih Hrvata Strossmayeru svakako pripada odlucujuca uloga, narocito s obzirom na njegov utjecaj na franjevce, koji su u svoje vrijeme bili vodeci sloj kod bosanskohercegovackih Hrvata.


Iako se, kao sto vidimo, hrvatska nacionalna svijest u BiH konstituisala definitivno tek 1923. godine, ne moze se ipak osporiti da je hrvatstvo u BiH posije 1878. godine bilo u stalnom, ali polaganom zamahu. Neposredno nakon okupacije od strane KuK monarhije sama je vlast, doduse kratkotrajno, forsirala hrvatstvo ("Filipovicev kurs"), no umrzo je i samo hrvatsko ime zabranjeno (istom od 1898. godine vlast je pocela dozvoljavati da se institucije Hrvta nazivaju hrvatskim imenom). U masama, a dijelom i medju inteligencijom, zadrzavali su se bosanski osjecaji, koji su se nadovezivali na tradicije srednjovjekovne bosanske drzave i bosanske franjevacke redodrzave.

Ako sada pokusamo dati jedan sumaran pregled uzroka za zakasnjeli hrvatski nacionalni razvoj kod bosanskohercegovackih Hrvata mislim da se moze reci da su kod toga od sustinskog znacaja slijedeci momenti:

- U samoj Hrvatskoj, kako smo se mogli uvjeriti, nacionalni pokret je - da se posluzimo rijecima fra ve Pilara - dugo vremena bio maglovit i jedrio pod tudjim imenom. Uticaji iz Hrvatske na bh-Hrvate, istina, evidentni su jos od prvih pocetaka ilirskog pokreta, no i u Hrvatskoj nisu dominirale hrvatske, vec ilirske, pa jugoslovenske nacionalne koncepcije. Kada su takve tendencije dominirale u maticnoj zemlji, razumljivo je da su tome bili adekvatni i nacionalni refleksi, konkretno u Bosni.

Ipak, kao da je u Hercegovini hrvatski nacionalni pokret brze napredovao nego u Bosni. Mogla bi se navesti odredjena dokumentacija da su u Hercegovini dolazili nacionalni impulsi iz Dalmacije znatno ranije i obimnije nego sto je to bio slucaj s Bosnom.


- Bosanski Hrvati nalazili su neki modus vivendi i cinili izvjesne kompromise i sa turskom, a pogotovo austrougarskom vlascu. U ustancima potrak turske vladavine u Bosni uzimali su minimalno ucesce (donekle s izuzetkom livanjskog kraja i izuzimajuci djelovanje don Musica, inace proaustrijski naklonjenog). Na taj nacin bosanski Hrvati nisu se izlagali nikakvim represalijama ni turskog ni austrijskog rezima, tj. austrougarskog, pa se nije ni dolazilo u vecoj mjeri u priliku da nacionalni pokret kroz samoodbranu odvec intenzivno jaca i da se na siroj osnovi frontalno suprostavlja nacionalnim ugnjetacima. Stavise, u sukobu sa velesrpskim tendencijama trazen je u odredjenom smislu rijeci i oslonac u postojecim vlastodrscima.


- U bosanskih Hrvata bili su dugo vremena zivi i bosanski kompleksi. Franjevci, kao vodeca politicka snaga, jos su, pocevsi od Filipa iz Ocevije pa do Ante Knezevica, stajali na pozicijama bosanstva, tj., ako cemo koristiti arhaicni izraz za bosanstvo, "bosnjanstva", otvoreno se suprostavljajuci hrvatskim nacionalnim tendencijama koje su dolazile izvana. To se, bez sumnje, negativno odrazavalo na nacionalni razvoj u hrvatskom smislu.

*********,ALOOOOOOO konjino!!!!!
Engleska karta iz 1800 neke!!




Još jedna!!