Zanimljivo koliko je manje sjećanje i spomen na Srbe iz Federacije. Niti državnih skupova u Srbiji, niti obilježavanja na visokoj političkoj razini, a od Oluje se napravila prava nacionalna tradicija. Nimalo razumno o ovome geopolitičkom trenutku kada bi Hrvatska i Srbija trebale biti u (naj)boljim međusobnim odnosima!

Da se razumijemo, slično je u Republici Hrvatskoj. Više je Armija protjerala Hrvata nego srpske vojne jedinice, ali se nerijetko zna čuti "tzv. Republika Srpska", na bh. Srbe se (in)direktno stavlja pomalo negativan fokus, bdije se i pazi na Dodikove poteze. Isti je bio prikazivan na način potencijalne opasnosti sve do sada. Njegovu ulogu preuze Komšić, a Dodik postade i više nego dobar momak.

Općenito, Hrvatska i Srbija nemaju nimalo skladnu, uvezanu i organiziranu zajedničku politiku prema BiH, iako bi to bilo prijeko potrebno. Bošnjaci mogu mirno spavati, ali im zapravo njihovi političari ne daju mira, haha.

Da ne idem sad po selima.
Samo gradovi:

Srušena pravoslavna crkva u Gospiću, na njenom mjestu izgrađeno parkiralište.
Srušena pravoslavna crkva u Slavonskom Brodu
Srušena pravoslavna crkva u Brodu u Srpskoj, dok nije oslobođen u operaciji Koridor
Srušena pravoslavna crkva u Derventi, dok nije oslobođena u operaciji Koridor
Srušena pravoslavna crkva u Mostaru

Nemoj da ja počinjem i to samo po BiH bez Hrvatske
I to od tamo gdje rata nije ni bilo

Koliko katoličkih crkvi ima u pravoj Crnoj Gori (četiri nahije)? Je li ova na Cetinju, koju sam slikao za Wikipediju, jedina?





U Boki kotorskoj ima oko 600 katoličkih crkvi. Crkve koje ne sliče na crkve, veoma nove nadnevkom i nakazne arhitekture, imaju Nikšić i Podgorica (Tuzi). Budva, Petrovac, Bar i Ulcinj trebali bi imati bar po jednu katoličku crkvu.

Prvo nisu bili, pa jesu, pa opet nisu.

U svakom slučaju vrlo srodan i povezan narod koji je imao svoj višestoljetni politicki put.

Da nije Napoleona, imali bi i mi svoju Crnu Goru (Dubrovačka Republika). A možda i njih vise (Dalmacija, Bosna, Slavonija, Istra...)

po tvome mi nismo ni znali da smo hrvati do ima par sto godina

Dijelovi današnje Crne Gore koji su oteti Hercegovini.

Nisu, niti blizu.

Samo današnja općina Cetinje je prava Crna Gora, sve drugo je lažna Crna Gora.

Ove su granice tek od 1947., kad je Sutorina oteta Hercegovini. Boka kotorska sve do 1946. nije imala ama baš nikakve veze s Crnom Gorom ni Bokelji s Crnogorcima. Još su partizani razdvajali, budući da je postojao ZAVNO Crne Gore i Boke. Znači, Boka nije bila u Crnoj Gori. Komunisti su godine 1946. potpuno neopravdano bez ikakve osnove Boku kotorsku koja nema veze s Crnom Gorom darovali Crnoj Gori.

Crna Gora se sastoji od četiri nahije (Katunska, Lješanska, Riječka, Crmnička), nema izlaz na more, u njoj nisu ni Podgorica ni Danilovgrad ni Kolašin, Boka kotorska nema nikakve veze s njom, u njoj nema većeg mjesta od Cetinja i Rijeke Crnojevića. Samo to je prava Crna Gora. Ostatak avnojevske Crne Gore su Stara Hercegovina, Raška (južni Novopazarski sandžak Bosanskog ejaleta), Primorje, Boka kotorska, Zetska ravnica i Brda ("mitropolit crnogorski i brdski", znači Brda nisu dio Crne Gore).

Na području današnje Crne Gore podignuta je tijekom razdoblja osmanske uprave 171 džamija, od čega je 91 u 19. i 20. stoljeću uništena. Njih 80 je sačuvano. Evliju Čelebiju zadivila je Husein-pašina džamija u Pljevljima, podignuta u 16. stoljeću. Dao ju je podignuti Husein-paša Boljanić. Njega i mlađeg mu brata legendarni Mehmed-paša Sokolović odveo je na školovanje u Istanbul, a kasnije je Boljanić bio namjesnik u Egiptu. Vrativši se u Istanbul dodijeljen mu je naslov hercegovačkog i bosanskog sandžakbega. Od 1576. do 1831. upravo su Pljevlja, koja su poslije završila u Crnoj Gori, bila središte Hercegovačkog sandžakata. Punih 205 godina! Boljanić je Pljevljima podario banju, šadrvan, saraje, bezistan, medresu i mekteb. Njegova su zaostavština i Sahat-kula i turbe. Zlatni alemi krase pljevaljsku džamiju čiji je 42 m visoki minaret dugo bio najviši na Balkanu. Projektant džamije bio je Hajrudin, koji je projektirao i Stari most u Mostaru. Husein-pašina džamija u Pljevljima arhitektonski sliči Isak-Čelebijinoj u Bitoli, Čekrekčijinoj u Vrhbosni, bivšoj Aladža džamiji u Foči i čajničkoj. 110 stuba vodi do vrha minareta.

Prije potpadanja pod Crnu Goru, u Podgorici je 1858. bilo 630 islamskih i 270 kršćanskih kućanstava. Prije nego što su ga Crnogorci osvojili i pripojili, Nikšić je pripadao Hercegovini i bio napučen islamskim stanovništvom. Godine 1878. nastupa masovnije iseljavanje muslimana iz gradova, koji su odlukama Berlinskog kongresa pripali Crnoj Gori. Samo iz Nikšića, od 410 muslimanskih obitelji, prema podacima iz 1877. godine, iselila se 391.

Drobnjaci, Banjani, Piva, Nikšić, Krivošije itd. su povijesno Hercegovina, a Crnogorci su te krajeve dobili na Berlinskom kongresu 1878. I danas se mnogi Nikšićani, Pivljani, Banjani i Drobnjaci regionalno osjećaju kao Hercegovci, a ne kao Crnogorci. A to su uglavnom oni koji se u etničkom smislu osjećaju i izjašnjavaju kao Srbi, a ne kao Crnogorci.

Vuk Karadžić je govorio da potječe iz Ercegovine a ne iz Crne Gore. On je podrijetlom iz Drobnjaka. Za Durmitor je zapisao: "U Ercegovini se pripovijeda da je Durmitor toliko visok da ljubi nebo". Dakle, Durmitor ustvari nije u Crnoj Gori nego u Hercegovini.

Herceg-Novi je osnovan kako bi bio glavna hercegovačka luka, a danas kao nije u Hercegovini nego u Crnoj Gori?! To je povijesna ironija.

Tvrditi da današnja Crna Gora vuče kontinuitet srednjovjekovne Duklje, odnosno da je njena izravna sljednica, veoma je opasno. To podrazumijeva odobravati napad na Dubrovnik 1991. godine. Potežući taj navodni kontinuitet, čovjek stvarno može doći do zaključka da je Dubrovnik crnogorski. Gdje se nalazi prikaz dukljanskog vladara Mihaila Vojislavljevića? U Crkvi svetog Mihajla u Stonu, u dubrovačkom kraju. To je jedini sačuvani prikaz ranosrednjovjekovnoga južnoslavenskog vladara. Ako je dukljanski=crnogorski, ispada da bi Dubrovnik i Ston trebali pripadati Crnoj Gori.

Kotor je grad izgrađen sasvim u duhu zapadne uljudbe i katoličanstva. Sličan Dubrovniku, Korčuli, Hvaru, Trogiru, Šibeniku, Zadru. Tipična komuna. Kako onda više osnove ima pripadati Crnoj Gori nego Dalmaciji, u čijem je sastavu bio u sklopu Habsburške Monarhije? Kotorani su raskolničku crkvu unutar zidina dobili kasnije nego Dubrovčani. U Dubrovniku je pravoslavna crkva u povijesnoj jezgri podignuta 1877., a u Kotoru tek 1910. godine! Kotor ima osnove biti crnogorski koliko i Dubrovnik. 600 katoličkih crkvi je u Boki, gotovo na svakom brdašcu! Godine 1910. Herceg-Novi imao je 70% Hrvata, Perast 70%, Kotor 69%, Tivat 95%. U svim ovim gradovima i danas je puno više katoličkih nego pravoslavnih crkvi. U Tivtu do Drugoga svjetskog rata nije bilo pet raskolničkih obitelji, bio je čisto katolički. Prije 150 godina puno bi lakše bilo naći pravoslavnog kršćanina u Dubrovniku nego u Tivtu.

Crnogorci su imali običaj širiti crnogorsko ime na krajeve koje očiste od Turaka, islama i džamija. Izjašnjavati se kao Crnogorac musliman je samo takvo proturječje, jer je mržnja prema islamu u temeljima crnogorskog identiteta. Njegoš je bio osvjedočeni islamofob, smatrajući kako sve muslimane treba poklati. Gorski vijenac je djelo koje veliča i potiče na genocid. Petrovići su imali ideju u cijeloj Hercegovini do rijeke Neretve poklati sve muslimane, a zatim tamo udariti prirodnu granicu Crne Gore. To je velikocrnogorska krilatica, Crna Gora do Neretve, slična velikohrvatskoj krilatici Hrvatska do Drine.

Dva divna grada koja su im blizu Crnogorci su napadali, ali ih nisu pripojili niti će. Dubrovnik i Skadar. U Skadar su išli, ali ispostavilo se da ih je bezveze na tisuće poginulo, budući da su se odmah morali povući.

https://youtu.be/fU0ayQMhqiY


Sta gradzani Herceg-Novog misle o ulazaku NATO.

U najsprskijem mjestu u Crnoj Gori svi za NATO.
Apsolutna Milova dominacija, oni čudaci Srbi što dobijaju 2% na izborima na aparatima.

Nek su Herceg Novi, a i cijela Boka, za sva vremena izdvojeni iz bivše austrijske pokrajine Dalmacije i pripojeni Crnoj Gori.

Točno, nije Crna Gora nikakva srpska sparta. Crna Gora je svoja.

Sve je Ateist korektno napisao.
Geografska, istorijska i prava Crna Gora je Cetinje sa okolinom.
Pljevlja (Taslidža) je duže od dva vijeka bila glavni grad Hercegovine.

Данас..



Толико на ову тему.

Koja ti je europska država u povijesnim granicama danas?
Nema to.

Čemu onda vlažni snovi o nekakvoj turskoj Hrvatskoj i maštarije o Boki?

Na karti je Prevlaka u CG?

Još jedna Peroševićeva pjesma. Nakon one posvećene Adnanu Muhoviću i ove posvećene Mersudinu Haliloviću, jedna posvećena crnogorskom pukovniku koji je sudjelovao na proslavi najveličanstvenije vojno-redarstvene operacije svih vremena.

Crnogorskom pukovniku u Kninu na proslavi Oluje

Ja ti ovo pismo, pukovniče
noćas pišem iz malog Šavnika
da te pitam zbog čega si iš'o
u skut srpskog da ljubiš krvnika?
Zbog čega si iš'o, pukovniče
đe je Srbin vječito lelek'o
zbog čega si ponizio sebe
gubalo te majčino mlijeko.
Mjesto počast da žrtvama odaš
vječne snove što u grobu snuju
ti s dušmanom pravoslavnog roda
vino piješ i slaviš Oluju.
Kano krilo gladnog lešinara
šahovnica nad tobom se vije
lele majci tvojoj, moj Ivane
bolje da te ni rađala nije.
Dok rod srpski na dan ovaj kleti
nad humkama svoje đece plače
ti na ponos srpske Sparte pljuješ
i pozdravljaš ustaške koljače.
Ni Sekula Drljević se nije
vjeruj, tako ponizno ponaša
što je silnog Đurišića Pavla
pred'o živa u ruke ustaša.
Te godine Gradiška je Stara
crnogorske đece bila raka
pa sam zbog tog, gledajuć' te s njima
vas dan dugi od žalosti plaka.
Jasenovac ni pominjat' neću
klete jame i stratišta mnoga
svu noć sebe s nevjericom pitam
kako s njima slaviti si moga?
Na vratima srpskog grada Knina
đe barjaci sad vijore njini
ti, pukovnik crnogorske vojske
pružaš ruku Antu Gotovini.
Ako ti je naređeno bilo
što ne skinu s ruku epolete
da te kano Žugić Božidara
vječno slave pisci i poete?
Da se serdar Janko spuštit' može
crnoj zemlji iz plavih visina
kunem ti se u krst i u vjeru
da se ne bi nanosio čina.
Petar bi te Cetinjski prokleo
i za tebe posl'o perjanike
da te pita što si poletio
u skut srpske da ljubiš krvnike?
Zar nijesi u dubini duše
čuo vapaj, jauke i krike
i pod nožem ustaškim đe plaču
srpska đeca s Korduna i Like?
Vako radeć' nikad ući nećeš
u primjere čojstva i junaštva
nit' će neko za tebe da kaže
da si rodit' imao se rašta.
Jesi l’ im'o koga da ti kaže
čist kroz mjesta prljava prolazi
i da na svijet sve se oprat' može
samo crni ne mogu obrazi?

Prema rezultatima popisa 2011. godine, od 86.714 stanovnika Boke Kotorske (opštine Herceg Novi, Kotor, Tivat i Budva) rimokatolika je 7221 ili svega 8,3%.

Novocrnogorski nacionalisti, koji smatraju da postoji poseban crnogorski narod i crnogorski jezik, često se zalažu za istjerivanje SPC-a iz Crne Gore. Smatraju kako mora postojati autokefalna CPC. Činjenica je da se tzv. crnogorski jezik ama baš ni po čemu ne razlikuje od srpskog, hrvatskog i "bosanskog". Ne postoji niti jedno govorno obilježje svojstveno isključivo Crnogorcima. Nijesam, poluđeo, śedi, iźedi, kotula, škatula, špag, crevlje, pipun, košćela se kaže i u nas u dubrovačkom kraju, osobito u Konavlima. Onaj smiješni naglasak koji obično zovemo crnogorskim imaju i Hrvati u Boki kotorskoj i Bošnjaci i u srbijanskom dijelu Novopazarskog sandžaka. Neki musliman iz Sjenice, koji se smatra Bošnjakom i govornikom "bosanskog" jezika, ima naglasak kao da je s Cetinja. Taj naglasak koji vežemo prvenstveno uz Crnu Goru, javlja se čak i izvan njenih današnjih granica.

Drugo, ako bi trebala postojati CPC, moralo bi postojati i neko posebno crnogorsko pravoslavno kršćanstvo. Drukčije od srpskog. Pravoslavlje nije jedno jedinstveno, poput katoličanstva, nego je drukčije od naroda do naroda. Sveti Sava je svetac samo Srbinu, ne znači ništa Rumunju ili Bugarinu. Drukčiji su sveci, drukčiji kalendar, drukčiji vjerski običaji od jednog do drugog pravoslavlja. Imaju li pravoslavni Crnogorci išta drukčije svece, tradicije i običaje od pravoslavaca Srbije i Republike Srpske? Srpsko pravoslavlje poznato je pod imenom svetosavlje, po svom osnivaču. Svi su Nemanjići osim Dušana sveci SPC-a. Tako pripadnik SPC-a ne može biti ništa drugo nego Srbin po narodnosti, svatko tko slavi Rastka Nemanjića kao sveca mora biti Srbin. Slave li Crnogorci svetog Savu? Ako da, onda su ipak Srbi, a ne poseban narod.

Popis vjerskih objekata koji pripadaju nepriznatoj CPC.

*Kapela, Cetinje
*Crkva svetog Petra Cetinjskog, Kotor
*Crkva svetog Đorđa, Gavrilovac
*Crkva svetog Pravednog Ivana Crnojevića, Lovćenac
*Crkva svetog Nikole, Chaco, Argentina
*Crkva svetog Arhanđela, Venado Tuerto, Argentina
*Crkva svetog Nikole, Kopito, Njeguši
*Crkva svetog Đorđa, Erakovići, Njeguši
*Crkva svete Trojice Raićevići, Njeguši
*Crkva svetog Save, Erakovići, Njeguši
*Crkva svete Petke, Vrba, Njeguši
**još deset crkvi u Njegušima

Čim slave, a pogotovo ako na ikonostasima prikazuju svetog Savu, moraju biti Srbi. Nemoguće je slaviti čovjeka koji je istoznačnica za srpstvo, a ne biti Srbin.

Wikipedija na srpskom o razlikama srpskog i nepriznatoga crnogorskog pravoslavlja.

"Iako Crnogorska pravoslavna crkva u javnosti širi priču da je ona nasljednica crnogorske crkve iz perioda prije 1920. godine, činjenica je da se odrekla srpskog duha te srpske pokrajinske crkve. Srpska crkva u Zeti, knjaževini i kraljevini Crnoj Gori, kao i danas, je slavila Svetog Savu, Arsenija Srijemca i druge Srbe svetitelje, a Crnogorska pravoslavna crkva ih je izbacila iz kalendara. Da ovu "crkvu" ne vode ljudi koji imaju elementana crkvena znanja, nego da se rukovode srbofobijom, dokazuje i činjenica da iz kalendara nije izbačen Stefan Nemanja. On je u kalendaru u vrijeme Đurađa Crnojevića 1494. na Cetinju slavljen kao crveno slovo pod monaškim imenom Simeona srbskago, novago mirotočca, a ljudi koji su izbacivali svetog Arsenija, Savu i ostale Nemanjiće, napravili su propust jer im je bilo nepoznato ko je prepodobni Simeon, koji je ostao da se slavi 26. februara (po starom kalendaru 13.2.). U malom kalendaru imaju stari i novi kalendar, a u velikom kalendaru samo novi, pa ispada da Božić, kao niko u svijetu slave 7. januara. Božić je svim hrišćanima 25. decembra, bilo da računaju vrijeme po starom kalendaru ili po novom (trenutno je 25.12. po starom 7.1. po novom ali u budućnosti će 25.12. po starom biti 8.1. itd.). Ivan Crnojević im je Sveti Ivan Prepodobni Crnojević, iako su prepodobni samo monasi bez vladičanskog čina kao prepodobni Simon, Simeon, prepodobni ava Justin Ćelijski, a sveti su vladika Petar Cetinjski, sveti Sava. Poznato je da Ivan Crnojević nije bio monah da bi bio prepodobni, a i da se zamonašio po crkvenim pravilima ne može biti nazivan i svetim i prepodobnim. Sve to ukazuje na činjenice da udruženje pod imenom Crnogorska pravoslavna crkva vode ljudi koji nemaju elementarna znanja o pravilima pravoslavne crkve".

Pa u velikoj vecini danasnjih hrvatskih etnickih regija u periodu iza rasparcavanja hrvatskog kraljevstva i nakon sto propale ove srodne juzne drzavice, gotovo uopce nemas spominjanja rijeci "Hrvat" u dokumentima, zapitaj se zasto je tako. Jednostavno, gubitak narodnog vladara hrvatske drzavne jezgre, rasparcavanje tog prostora izmedju carstava, i samostalni razvoj nekih krajeva koji su cak nastavili postojati kao drzave (Dubrovnik, Bosna) taj identitet je jednostavno izasao iz mode i zaboravljen. Neki krajevi nikad nisu ni bili dio srednjovijekovnog hrvatskog kraljevstva (Istra, mozda i Dubrovnik), a i vecina ovih sto su bili su nakon 700 godina zaboravili da su bili, to ti je 20 generacija covjece. Pogledaj koliko generacija ces sacuvati hrvatski identitet cim emigriras van i tako dodjes pod stranu vlast, mozda par generacija. Danasnjim modernim nacijama su se regionalni, lokalni i vjerski identiteti priklanjali negdje u 19. stoljecu.
Nije to moje misljenje, procitaj sto vecina hrvatskih povijesnicara pise o razvoju modernog hrvatskog identiteta, i kako je tekao u kojoj regiji. Realno na to se treba gledati onako kako Talijani gledaju na Mletacku Republiku, Kraljevstvo Sicilija, Papinsku drzavu, i ostalih brdo talijanskih drzava. Hrvatski identitet je poslije pada najstarijeg hrvatskog kraljevstva prakticki izumro van onoga sto su Madjari i Austrijanci nazivali Kraljevina Hrvatska sto odgovara danasnjoj Sredisnjoj Hrvatskoj i gdje je Hrvatski Sabor imao nadleznost (a u sto nije spadala Kraljevina Dalmacija sa svojim Saborom, Kraljevina Slavonija sa svojim Saborom, Bosna sa svojim kraljevstvom, Istra sa svojim Saborom i Dubrovacka Republika sa svojom merkantilistickom aristokracijom). Vrlo rijetko (ili uopce ne) u povijesnim spisima tih krajeva nalazis rijec "Hrvat". Tako u povelji Tvrtkovoj komuniciraju "Dubrovcani" i "Bosnjaci", Kraljevina Hrvatska nije imala svoj kovani novac dok Slavonija i Bosna jesu, u Dalmaciji kad je uvedena demokracija stanovnistvo mahom glasa za autonomasku stranku koja se protivi ujedinjenju s kajkavcima, u Dubrovackoj republici jedini koji znaju nesto o povijesti su aristokracija koja vecinom nije bila etnicki Hrvatska nego romanska, Dubrovacka Republika je ostavila 10 šlepera spisa i knjizevnosti i mozda se rijec "Hrvat" spominje 2-3 puta (u Dundo Maroje se spominje kao NADIMAK), u Slavoniji imas u Saboru Madjarone kao vecinu, znaci opet aristokracija koja se vecinom sastoji od Nijemaca, Madjara i promadjarskih ajmo reci Hrvata. Vrlo rijetko se na tim prostorima spominje rijec "Hrvati" jer je taj identitet tada bio vrlo vrlo slab, znaci ime nekog starog kraljevstva prije 500 godina za cije postojanje su culi samo aristokracija radi dokazivanja nekakvih svojih pretenzija i nasljednih plemickih prava (koja je bila vecinski etnicki nehrvatska i u Dubrovniku i u Slavoniji) ili obrazovanije svecenstvo koje je imalo podatke o granicama biskupija itd. i bavilo se crkvenim poslovima i rivalstvom s drugim konfesijama.

Razmisli malo, u 18. stoljecu u Duvnu ili Makarskoj:
-ne postoji nikakva "hrvatska" vlast, politicki se stoljecima radi o periferiji turskog kalifata odnosno Mletacke Republike, stanovnistvo ne posjeduje ni osobne dokumente (osim krsnog lista) a kojima se danas simbolički izrazava članstvo u modernoj naciji
-Na otocima i dalmatinskoj obali Zagreb ima politicki a pogotovo kulturno manje utjecaja nego Beč, Milano ili Rim. Danasnja Zadarska nadbiskupija koja nije pod ingerencijom kardinala u Zagrebu je npr. relikt toga.
-ne postoje izbori, stanovnistvo uopce nije politicki angazirano niti postoji politika kao javna djelatnost, kao seljak nemas pojma o zakonima
-ne postoje novine koje mozes kupiti da vidis vremensku prognozu ili vijesti iz Zagreba, Beca, Splita ili bilo kojeg drugog grada, nemas pojma gdje se sto politicki desava
- niti ljudi idu u skole i da tamo uce neki predmet povijest, niti povijest uopce postoji kao znanost, niti knjige iz povijesti i arheoloska istrazivanja koja su sva iz 19. stoljeca.
-Povijest Hrvata je potpuno neistražena tematika u 18. stoljeću. 99% onoga što se uči u danasnjim knjigama povijesti a tiče se perioda 7.-12. stoljeća su stvari dobijene arheološkim istraživanjima i kopanjima po vatikanskim arhivima, te stvari su bile potpuno nepoznate stanovništvu 18. stoljeća. i nikakva narodna tradicija nije čuvala skoro ništa od toga. Vrlo važnu ulogu u nacionalnom buđenju bilo je upravo proučavanje daleke povijesti, radi formiranja znanja o tome. Bez znanja o zajedničkoj prošlosti, ne možeš imati svijest nacije.
-Apsolutno nitko nije cuo za nikakve hrvatske kraljeve. Ovo sto danas ucimo u skoli o Hrvatskoj su teorije razvijene na temelju pronalaska par vatikanskih spisa ili arheoloskih nalaza (kamene ploce) tijekom zadnjih 150 godina od pojave prvih arheologa, prije toga se skoro nista nije znalo osim nesto aristokratske tradicije. Niti jedan seljak iz Duvna ili Makarske nije sasvim sigurno cuo niti za jednog kralja od prije 1000 godina, to je sasvim sigurno potpuno zaboravljeno. Da svom pradjedu iz 18. stoljeca spomenes kralja Tomislava ili pokazes danasnju hrvatsku zastavu on bi blenuo u to i pitao te odakle si i sta ti je to, i onda bi te pitao hoces li od njega kupiti sir i mlijeko sto mu je daleko zanimljivija tema.
- jezik nije bio standardiziran i stanovnistvo su svoj govor nazivali po gradu ili regiji ("sibenski", "dalmatinski"...) u kontekstu usporedbe kako prica neko iz susjenog grada ili regije, ili jednostavno "slovinski" (rjedje od slovinskog - "hrvatski") kada je kontekst bio usporedba govora s talijanskim ili njemackim. Tada nisu postojali jezikoslovci da objasne sta se moze nazvati jezikom a sto ne, jezik je tada bio ono sto danas nazivamo "govor", i ljudi su svoje govore opisivali geografski, i bili su svjesni tek prakticnih slicnosti i razlika susjednih gradova i regija, gdje se jezik nije kao danas mijenjao naglo cim predjes granicu (to je posljedica standardiziranja jezika), nego postupno i kontinuirano kako ides od Dubrovnika do Praga, govor bi se postupno mijenjao i pretapao od sela do sela. Dijalekti su zadnjih 100 godina ubijeni standardizacijom, i to je zapravo dio procesa ujedinjenja nacija (Nijemci su isto tako ubili donjonjemacki https://hr.wikipedia.org/wiki/Donjonjemački_jezici, a Francuzi takodjer pokusavali iskorijeniti koristenje regionalnih jezika https://hr.wikipedia.org/wiki/Okcitanski_jezik , kao i Talijani koji su svoj jezik napravili prema jednom narjecju, no i danas imas jake regionalizme : https://sh.wikipedia.org/wiki/Venecijanski_jezik ).
-Talijani te ljude oko Dinare nazivaju regionalno-folklornom odrednicom Morlaci.
-ne postoji nikakav HRT, niti novine u to doba
-nema reprezentacije ili ikakvih sportova gdje se ljudi "ujedinjuju"
-u ratovima seljaci ili ne sudjeluju, ili ratuju za onoga tko ih natjera, nikakva lojalnost "idejama" ne postoji, to je tekovina francuske revolucije
-seljacima je jedini gazda onaj kome placaju danak, desetinu itd.
-nikakvi nacionalni "hrvatski" simboli ne postoje u uporabi u Duvni i Dalmaciji niti ih se poznaje i prepoznaje, nema nikakve zastave kao danas, niti grba, niti putovnice. Ili ti stvarno mislis da je tvoj prapraprapradjed ikada vidio "hrvatsku zastavu" u zivotu?

I kad u obzir uzmes sve ove natuknuce, sta ti onda ostaje od "hrvatskog identiteta" i sto uopce u to doba znaci rijec "Hrvat", ispraznjena bilo kakvog prakticnog znacenja, pa cak i simbolicnog znacenja ("hrvatski" simboli nisu bili sluzbeno definirani)?
I kroz sta se u to vrijeme moze manifestirati "hrvatski identitet"? Radi se o bijednim i jadnim seljacima ciji se zivot svodi na kopanje krumpira, i od kojih vecina nisu makli se dalje od 10 km od sela u kojem su se rodili. Jedina "vlast" koju su osjecali bila je crkvena, stoga je logicno vjerski identitet bio najjace vezivno tkivo i kasnije je sluzilo kao razdjelnica modernih nacija, te politicka vlast koja se sastojala u samovolji lokalnih serifa, ovisno pod kime su bili.

Jedini koji su culi za nekakvo hrvatsko kraljevstvo su plemici (koji dobrim dijelom nisu bili Hrvati, "kralj" ili "grof" je bio posao, pogledaj ove kojekakve Anzuvince itd. koji su s Marsa pali) koji su imali odredjena polu-znanja i to cisto radi interesa, da mogu polagati kojekakva prava na krune, povlastice aristokratskim obiteljima itd.



https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_identitet

Ovo naravno vrijedi i za ostale nacije. Nijemci su najpoznatiji primjer.


Mislim, dovoljno smo zrela nacija da kao Englezi, Nijemci itd. mozemo sa intrigantnoscu a ne kompleksima promatrati vlastitu etnogenezu.
Englezi ne smisljaju mitove o tome kako su svi na njihovom otoku unazad 1500 godina bili svjesni i ponosni Englezi, i pricali danasnjim engleskim koji ima vise francuskih nego staroengleskih rijeci.
Talijani jednostavno svojataju sve drzave, kraljevstva i knezevine, etnicke, poluetnicke i folklorne grupe, od Alpa do Sicilije. Tako i mi. I imamo na to pravo. Vecina modernih europskih nacija su asimilatorske, jer oko 1500. godine u Europi bilo oko 200 drzava a zbog ne postojanja standardnih jezika imao si i 1000 dijalekata koji se nisu sporazumijevali, znaci efektivno si imao oko 1000 identiteta u Europi, koji su se nakon formiranja modernih nacija, asimilacijom u najjace identitete reducirali na brojku oko 50. Imao si naravno i prelijevanje srodnih identiteta, i to su ti ove sporne pokrajine od Strasbourga u Francuskoj, preko bućkuriša u Španjolskoj, Korzike koja prica jezik blizi talijanskom nego francuskom, do Bosne i Huma koje danas s pravom svojataju tri moderna naroda, srpskih zakasnjelih pretenzija prema Dubrovackoj Republici gdje su se ljudi vec opredijelili za moderno hrvatstvo, pa do pitanja sto je bila Duklja i tko je ciji kulturni ili politicki sljednik.

Potrebno je samo malo prouciti povijesne spise da se vidi koliko je smijesno pokusavati projicirati moderne nacije (standardizirani jezik, pasoši, zakoni, zastava, grb, himna, nogometna reprezentacija) na bućkuriš i anarhiju Srednjeg Vijeka, gdje se sa smrću svakog vladara često mijenjala situacija tko ti je novi gazda i gdje kao "pripadaš".


Zadnja prava nacija prije modernih nacija su bili po meni Rimljani.

Znaci, mozda ces lakse vizualizirati proces etnogeneze i formiranja moderne nacije, ako zamislis obrnuti proces, zamisli da danas:

- maknes sve hrvatske zastave i grbove, te ljudima izbrises iz mozga sjecanje na njihovo postojanje i prepoznavanje
-izbrises sjecanje na postojanje sportskih reprezentacija, Janice Kostelic, nogometne reprezentacije
-izbrises svo znanje povijesti, od Domovinskog, prvog i drugog svjetskog rata do znanja imena kraljeva, tako da to nitko ne zna
-razdijelis teritorij izmedju jakih carstava, nema vise domace vlasti
-onepismenis stanovnistvo, nitko ne zna citati, spalis sve knjige i casopise, znaci svi dodju na razinu najnepismenije babe
-zatvoris skole
-ukines TV, sve tehnologije i vratis se tehnoloski u srednji vijek, nema cuvanja niti razmjene informacija
-ukines standardni hrvatski jezik i uvedes jake regionalne dijalekte koji se jedva sporazumijevaju

I tako drzis ljude 10 generacija. Sto bi od "hrvatstva" poslije 10 generacija ostalo? Kako uopce moze postojati "hrvatski" identitet bez drzave i simbola, bez bilo kakve ideologije ili poznavanja povijesti (ako ne poznajes povijest, kako ces svojatati teritorije i polagati na njih pravo ), s vjerom koja je univerzalna (za razliku od Zidova, anglikanaca ili pravoslavnih narodnih crkava), standardnim jezikom koji ne postoji (umjesto njega narjecja koja se medjusobno ne razumiju slicno kao u Italiji, Njemackoj ili Spanjolskoj), itd. itd.

I to nije nikakav izuzetak nego dapace skoro pravilo u Europi, koja je buckuris kultura, i gdje jace kulture asimiliraju slabije, pa se ponovno dijele i rascjepljavaju itd. U takvoj Europi uopce nije neobicno da Irci danas pricaju engleski, a Englezi po vokabularu skoro francuski, te da se Istrani i Dalmatinci (s izuzetkom Dubrovnika) danas hvale arhitekturom i gradovima u koje su vecinom prvi put usli poslije Drugog svjetskog rada nakon sto su prognali domicilno romansko stanovnistvo obale, a koje je samo potalijančeno (da je Rumunjska bila bliže i moćnija, možda bi se smatrali Rumunjima a ne Talijanima).

Uglavnom, to sa svojatanjem rascjepkane europske povijesti je odvjetnicki posao, ali jedino sto se na kraju gleda je tko je bolje asimilirao te sitne lokalne i regionalne identitete.