s one strane dinare je napisao/la:
Kapela u brisniku
Zvonko kune đeda MatuBudite se, moje gusle mile
ispratite ovu pjesmu svetu
koja pjeva o junaku dičnom
a junaku iz Cebare sela.
Iz tog sela u ponosnoj Bosni
nedaleko od čuvenog Duvna
taj je junak Zvonko Mlinariću
koji škole završi visoke.
A završi baš u gradu Rimu
gdje ga posl'o katolički fratar
fratar Jozo iz duvanjske crkve.
Kad se Zvonko domu povratio
otiš'o je do svog fratra Joze
i ovako njemu je zborio.
Aoj, Jozo, što sam pročitao
pročitao u knjigama rimskim
koje tamo čvrsto su složene
a složene u arhivi pape
toga pape, poglavara našeg
poglavara katolika svijeta.
Da mi ovdje u ponosnoj Bosni
koji jesmo vjere katoličke
da Hrvati mi nikakvi nismo
nego da smo Srbi od koljena.
Uprav' Srbi kao što su drugi
kao što su Srbi pravoslavni
a i Srbi vjere muslimanske.
Oče Jozo, kad sam ovo sazn'o
tada sam se i zla prisjetio
kad su naši oci i đedovi
u hiljadu devetoj stotini
četrdeset i prvoj godini
klali svaku srpsku porodicu
a u mome selu u Cebari.
Srpskoj djeci nisu opraštali
a klali su svako u kolijevci
ili klali, il' su ih bacali
u brišničku jamu preduboku.
Tad se sjetih i svog đeda Mate
koji baci u brišničku jamu
baci dičnog Radeta Zelena
i ženu mu baš predivnu Stanu.
A još baci šestoro im djece
po imenu Maru i Milevu
a još baci i Stanku i Branu.
A uz ove četiri sestrice
đed mi Mate, proklete mu ruke
strmoglavi i Stevu i Peru
koji jesu djeca ponajmlađa.
Stevi bila godinica šesta
Peri samo godina četvrta
sve to bilo na dan Vidovdana
na dan srpskog sveca omiljenog.
Toga dana u selu Cebari
u Cebari gdje sam i ja rođen
katolici, s njima muslimani
ubili su sto trideset Srba
među njima i najmlađu djecu
tridest devet do godina deset!
Slušaj mene, poštovani Jozo
za svu pomoć koju meni pruži
do Boga se tebi zahvaljujem
al' pred Bogom iskren moram biti.
Ja od danas viš' katolik nisam
nit' ću sebe viš' Hrvatom zvati
jer su moji prađedovi bili
a bili su vjere pravoslavne
te su znali da su Srbi čisti
Srbi čisti od vremena prvog.
Zato kunem i svog đeda Matu
što on pobi tu nejaku djecu
pobi djecu Radeta Zelena
a đed mi je vrlo dobro znao
da je i on srpskog roda bio
njegov đed je, to je dobro znao
bio Krstan, Srbin pravoslavni.
Kad je Krstan pao u nevolje
stig'o do njeg' fratar katolički
dao mu je i brašna i soli
zato mor'o vjeru promijeniti
ostaviti vjeru pravoslavnu
i prihvatit' vjeru katoličku.
Oče Jozo, još ti jednom hvala
al' da znadeš, sve je Bogu jasno
đeda Matu stigla je i kazna
a ta kazna samo je od Boga.
Kad je Mate obišao mjesto
gdje je bila kuća Zelenova
tamo bilo šipražje izraslo
e, tu ga je kazna sačekala.
Nogom stao na zmiju poskoka
koja ga je ugrizla za nogu
od otrova Mate je premin'o
bilo je to na dan Vidovdana
a hiljadu devete stotine
sedamdeset i prve godine.
Oče Jozo, još ću da ti kažem
da katolik više biti neću
nit' ću sebe viš' Hrvatom zvati
vratiću se vjeri prađedovskoj.
Prag ću preći crkve pravoslavne
kako su ga preci prelazili
moji preci, Srbi pravoslavni.
Nevesinje, 22. ožujka 2015.