Ne mogu nigdje da nađem tekst platforme Izetbegović - Gligorov.Vjerovatno bi se isto rješenje moglo primijeniti na Bosnu i Herceogivnu kao Jugoslaviju u malom.

Izetbegović pokušava i "trgovati" s Kadijevićem, uvjetujući neutralnost BiH sa "sukobima u RH", davanjem određenih
ustupaka Muslimanima: povećanje broja Muslimana u JNA, postavljanje Muslimana na ključna zapovjedna mjesta u BiH
te ulaganje u jačanje namjenske proizvodnje u BiH koja bi bila u obostranom interesu. Ta su traženja, ako se ispune, bitna za snaženje utjecaja i moći jugoslavenskih Muslimana u mogućoj budućoj državnoj zajednici na načelima koja se navode u
Izetbegović-Gligorov prijedlogu o reorganizaciji jugoslavenske zajednice (koji su Republike Hrvatska i Slovenija odbile kao
potpuno neprihvatljiv jer ugrožava njihovu suverenost) kojoj je Izetbegović mogao biti prvi predsjednik (kako su mu ponudili Slobodan Milošević i Dobrica Ćosić).

...
Izetbegović je od početka pregovora predsjednika 6 republika iz sastava tadašnje SFRJ, krivio Milana Kučana (predsjednika Slovenije) i dr. Franju Tuđmana zbog raspada SFRJ. Istovremeno ih je krivio, kao i Slobodana Miloševića, zbog propasti plana Izetbegović-Gligorov, prema kojem je trebalo doći do osnivanja nove državne zajednice na području bivše SFRJ. To je i jedan od ključnih razloga zbog kojih je i došlo do tajnog susreta Izetbegović-general Adžić, posredovanjem Kire Gligorova na Ohridskom jezeru. Potrebno je reći da je do susreta došlo najvjerojatnije nakon neuspješnih poziva generalu Adžiću (tadašnjem v.d. SSNO) upućenih od Predsjedništva BiH (početak travnja), a nakon što je BiH priznata od EU i SAD. Na tom je sastanku Izetbegović najvjerojatnije nudio suradnju generalu Blagoju Adžiću glede djelovanja JNA i pobunjenih Srba prema RH, tražio pomoć JNA u borbi protiv "ustaša i četnika u BiH", nudio podršku nasilnoj smjeni Slobodana Miloševića s vlasti u Srbiji, a zauzvrat nudio ostanak njegove BiH u novoj Jugoslaviji.

...
Shvativši da je Adžić propustio šansu za izvođenje vojnog udara, te da Milošević čvrsto upravlja s ostatkom JNA, Izetbegović se okreće preuzimanju potpune vlasti u Predsjedništvu BiH, koje u ratnom stanju ima i ulogu Skupštine BiH (o čemu je već govoreno u 2. poglavlju). Budući da je njegov ured bio stvarno mjesto donošenja svih bitnih odluka, Predsjedništvo je moralo biti sigurna institucija, koja će moći legalizirati sve te odluke. Ujedno je kontrola Predsjedništva omogućavala i nastupe prema bogatim arapsko-muslimanskim zemljama, koje su znatno financirale ABiH te druge dijelove sustava koji su nadzirali Muslimani u BiH. Izetbegović, uvidjevši da MZ nije voljna vojno napasti snage bosanskih Srba, te uvidjevši da jedan od argumenata kojim se koriste mirovni posrednici MZ jest područje koje nadzire pojedina vojska, okreće svoje vojne kapacitete prema Srednjoj Bosni, želeći zaokružiti teritorij te pod svoju kontrolu staviti gotovo cijelu namjensku proizvodnju predratne BiH. Te tvornice kasnije moraju poslužiti kao baza gospodarskog razvoja ali i kao baza za stvaranje dodatnih efektiva prijeko potrebnih i za moguća vojna djelovanja prema drugim područjima BiH.

(Dokumenti Predsjedništva Bosne i Hercegovine 1991. - 1994.)

U svojoj knjizi Stjepan Šiber30 donosi još jedan zanimljiv detalj
o namjerama bosanskog političkog vrha i njihovoj suradnji sa
JNA, dok Hrvati brane tu istu BiH upravo od te iste JNA. Ta je
namjera navedena u “Platformi za razgovor članova
Predsjedništva BiH sa SSNO“, napisanoj početkom travnja
1992. (iako se nedugo nakon toga Izetbegović, zajedno s
makedonskim predsjednikom Kirom Gligorovim (a vjerojatno i
njegovim posredovanjem), tajno sastao s generalom Adžićem
u Ohridu) povodom očekivanog sastanka s delegacijom
tadašnjeg SSNO, koji je trebao predvoditi general Blagoje
Adžić, tada v.d. saveznog sekretara: “… zajedničko komandovanje
snagama JNA i TO na teritoriji RBiH u cilju razoružavanja
paravojnih sastava, okončanja ratnih sukoba na teritoriji
BiH i uspostave trajnog mira“.

Može li se onda, po analogiji kojom se danas olako
optužuje pokojnog predsjednika Tuđmana da je pregovarao s
JNA i Miloševićem za vrijeme dok se Hrvatska branila, istovremeno
optužiti prvenstveno i muslimanski politički vrh da je
pokušavao zajedno sa JNA razoružati ne samo srpske agresivne
paravojne postrojbe nego i grupe koje su Hrvati u BiH
organizirali radi obrane. I to ne samo obrane Hrvata nego i
obrane cjelokupne BiH od srpsko-crnogorskog agresora.
Sada sva politička vrludanja Alije Izetbegovića poprimaju i
logičnost: u jedinstvenoj Jugoslaviji (onoj bez Slovenije),
Muslimani koji žive na području BiH (koja im treba biti matična
republika), Hrvatske, Srbije (Kosovo, Sandžak) i
Makedonije trebaju biti dovedeni u takvo stanje svijesti da prilikom
odlučivanja podrže Aliju Izetbegovića i njegovu stranku
jer je Islam nadnacionalna poveznica koja treba povezivati
sve Muslimane bez obzira na mjesta i okoline u kojima inače
žive. Stvarni stavovi SDA i Alije Izetbegovića vide se i iz dokumenta
koji se nalazi u prilogu za 1992. godinu a u kojem su
izneseni pogledi/stavovi SDA o utvrđivanju odnosa u BiH.
SDA želi BiH kao dio šire državne zajednice koja uključuje RH
i Srbiju. Potiče se ostvarivanje posebnih veza Hrvata iz BiH sa
RH te Srba iz BiH sa Srbijom, gdje bi Muslimani trebali predstavljati
vezivno tkivo na kojem će se temeljiti nova
jugoslavenska državna zajednica.

S druge strane, pripadnost određenom narodu i nacionalno
određenje nije za Aliju Izetbegovića primarna. Za njega je
važnija vjera kao pojam identificiranje pojedinca sa zajednicom.
Vjera je određenje zajednice koja može, i treba, okupiti i
ujediniti znatno veći broj pojedinaca nego li je to identificiranje
sa pripadnošću pojedinom narodu (“Panislamizam je uvijek
izvirao iz samog srca muslimanskog naroda, nacionalizam je
uvijek bio samo uvozna roba“31) jer je “princip duhovne zajednice
superiorniji od principa nacije“.32

Iz navedenoga se može zaključiti koje su bile prave, u
pojedinim razdobljima, političke težnje i ciljevi kojima je Alije
Izetbegovića stremio:
1. Sačuvati odnosno, stvoriti neku novu Jugoslaviju, u
kojoj se moraju nalaziti i Hrvatska i Srbija kao matične zemlje
hrvatskog i srpskog naroda jer se time omogućava i
Muslimanima (koji su u početku za Aliju Izetbegovića i vjerska,
ali i etnička odrednica) život u jednoj državi.33 Time Alija
Izetbegović želi samog sebe nametnuti kao neprikosnovenog
političkog vođu Muslimana u takvoj, novoj, Jugoslaviji. Time
se također želi BiH definirati kao matičnu zemlju svih
Muslimana u takvoj Jugoslaviji, čime se dodatno želi dovesti
do homogenizacije Muslimana kao etniciteta. Istovremeno
radi i na stvaranju buduće “muslimanske komponente“
jugoslavenske vojske, čiji bi dijelovi, prema njegovu naumu,
mogli po nacionalnom ključu preuzeti dio vodećih položaja u
takvoj vojsci ako JNA ipak slomi otpor koji joj pružaju u
Hrvatskoj34.

Koji je bio smisao i cilj toga tajnog sastanka te
koje je stavove zastupao Alija Izetbegović? Treba podsjetiti da
se taj sastanak dogodio nakon što je u BiH uspješno proveden
referendum o neovisnosti te nakon što je BiH stekla međunarodno
priznanje. S obzirom na činjenice koje su prethodile
sastanku i događanja neposredno nakon sastanka, može se
zaključiti sljedeće: Izetbegović je Adžiću ponudio savezništvo
i zajedničku borbu protiv “ustaša“ i “četnika“ u BiH, traženje da
se silom sa vlasti u Hrvatskoj i Srbiji svrgnu i Tuđman i
Milošević te da se osnuje neka nova državna zajednica kojoj
će BiH i Makedonija biti matice s pomoću kojih će se povezati
i Hrvatska i Srbija, a po uzoru na državnu zajednicu iz plana
Izetbegović-Gligorov. Dodatni razlog zbog kojeg je bio uvjeren
u svoju buduću političku važnost leži u procjeni da se bez
muslimanskih političkih predstavnika neće moći sastaviti
nikakva vlada u takvoj Jugoslaviji, jer, suprotstavljeni politički
blokovi Hrvata i Srba morat će u drugim narodima tražiti partnere,
isto onako kako se to danas radi u Bosni i Hercegovini.

2. Nakon što se Hrvatska uspije obraniti od agresije
združenih snaga JNA, hrvatskih Srba te dobrovoljačkih i pričuvnih
postrojbi koje dolaze iz Srbije, Crne Gore te Bosne i
Hercegovine, te nakon što Hrvatska dobije međunarodno priznanje
(iako je Izetbegović u Njemačkoj tražio da Njemačka
odustane od namjere da prizna Hrvatsku), Izetbegović mora
prilagoditi svoj naum o novoj Jugoslaviji jer shvaća da bi
Muslimani bili samo gubitnici u novoj Jugoslaviji bez Hrvatske.
Istovremeno uviđa, da hrvatski narod u BiH, i bez pomoći
središnje vlasti iz Sarajeva (čak im ta vlast djelomično i
odmaže u pripremama i samoj obrani), uspješno brani napadnute
dijelove BiH (prvenstveno područja Zapadne
Hercegovine i Bosanske Posavine) od srpsko-crnogorske
agresije. Izetbegović shvaća da se nalazi između dvije praktično
potpuno suprotstavljene mogućnosti: Hrvata koji uspješno
brane buduću samostalnu i neovisnu BiH i Srba obilato
potpomognutih JNA koji žele BiH u sastavu neke nove
Jugoslavije. Nakon što JNA otima neodlučnog Izetbegovića
početkom svibnja 1992., te nakon što Izetbegović uviđa da
postoji velika mogućnost da se Fikret Abdić, uz pomoć JNA i
Srba, postavi na dužnost predsjednika Predsjedništva BiH,
odlučuje stati na stranu Hrvata koji traže političku samostalnost
i nezavisnost Bosne i Hercegovine. Tada se poduzimaju
odlučni koraci u organiziranju zajedničke obrane, ali i gube se
velika područja BiH, uglavnom nastanjena Muslimanima (jer
oni nisu bili spremni na obranu). Zbog migracije Muslimana
prema slobodnim područjima BiH, koja su već dijelom obranjena
upravo djelovanjem Hrvata iz BiH, nastaje neočekivana
prenapučenost te se mijenja nacionalna slika stanovništva tih
područja, što dovodi do napetosti i sukoba koje radikalni muslimani
koriste za svoje strateške političke ciljeve.

3. Uvidjevši da se postrojbe kojima on zapovijeda, ne
mogu uspješno boriti sa Srbima u BiH (“četnicima“), što
onemogućava stvaranje “cjelovite i centralizirane države“, a
shvaćajući namjere predstavnika međunarodne zajednice da
se političkim pregovorima dovede do promjene
unutarnjeg/ustavnog uređenja BiH u skladu i sa načelima
etniciteta, a bez međunarodne vojne intervencije koju
priželjkuje cijelo vrijeme, Izetbegović pokreće vojne snage
prema onima koji su, u tom trenutku, “lakša meta“: prema,
kako ih on i njegovi sljedbenici nazivaju “ustašama“. Odnosno
prema Hrvatima u Srednjoj Bosni i dalje pravcem dolinom
Neretve preko Mostara do Neuma. Time želi zauzeti što šire
manevarsko područje za smještaj, obuku, opremanje i organiziranje
svojih postrojbi, stvaranje uvjeta za razbijanje
deblokade Sarajeva te stvaranje što je moguće cjelovitijeg teritorija
za Muslimane. Grčevita obrana, prvenstveno Hrvata iz
Srednje Bosne, ostvarivanje tek dijela postavljenih vojnih ciljeva
u zadanom vremenu, snažna upozorenja koja su dolazila
iz Hrvatske o potrebi prestanka agresije na “one s kojima
ABiH treba surađivati u borbi protiv zajedničkog neprijatelja“,
utjecaj predstavnika MZ, manjak logističke podrške namijenjen
za vojne i civilne svrhe, iskazane slabosti u sustavu muslimanske
ABiH te bitno slabljenje položaja prema bosanskim
Srbima, tjeraju Izetbegovića na potpisivanje, prihvaćanje i
provođenje sporazuma o stvaranju Federacije BiH i zajedničkoj
borbi protiv vojske bosanskih Srba.

4. Istovremeno s provođenjem napadnih djelovanja prema
Hrvatima u BiH, Izetbegović se mora riješiti dijela zapovjednoga
kadra, poniklog iz Patriotske lige i predvođenog
tadašnjim prvim čovjekom ABiH Seferom Halilovićem. Grupa
generala ABiH, predvođena Seferom Halilovićem, a uz
podršku političara kao što je Ejup Ganić, nije se slagala s
planovima MZ o drukčijem ustavnom uređenju BiH osim onog
koji su oni htjeli: snažno centralizirana središnja vlast kojom
se omogućava nadmoć Muslimana u BiH. Zbog otvorenih prijetnji
političkom vrhu SDA predvođenog Alijom Izetbegovićem,
dolazi do unutar muslimanskih obračuna te slabljenja vojnih i
civilnih efektiva ABiH, koji se odražavaju na bojnom polju, ali i
tijekom pregovora, jer Izetbegović uviđa da slabi važnost njegova
pregovaračkog položaja.

5. Okrećući se prema Hrvatskoj, iz koje mu i preko koje
mu dolazi sva moguća pomoć, Izetbegović se ne želi zamjeriti
ni Srbima u BiH, s kojima tijekom cijelog sukoba pregovara,
uključujući u njih i pitanja o razmjeni teritorija i razmjeni
stanovništva (istočna Bosna za dijelove Srednje i sjeverne
Bosne). Stoga ubrzo nakon svakog potpisanog sporazuma s
Hrvatskom, Izetbegović u potpisuje gotovo slične sporazume
i sa srpskom stranom u BiH.35 U nekim od tih sporazuma čak
Srbima iz BiH daje pravo i mogućnost izlaska iz BiH ako Srbi
iz BiH takvu odluku donesu na svom referendumu, što predstavlja
pokušaj izravnog mijenjanja vanjskih granica međunarodno
priznate BiH.36

6. Nakon uspješnog završetka zajedničkih vojnih (HV,
HVO-a i ABiH) operacija u BiH, Izetbegović nastavlja svoju
politiku ekvidistancije37 i prema Hrvatima i prema Srbima u
BiH, nastavljajući optuživati i hrvatsko političko vodstvo zbog
rata u BiH, a sve da bi prikrio svoje neodlučnosti i dileme u
vremenu koje je prethodilo trenutku njegove otmice kad je
shvatio da je od JNA i bosanskih Srba izravno ugrožen i njegov
život, kao i život članova njegove obitelji.
Za Izetbegovića je, kako je već rečeno, pitanje vjerske pripadnosti
pojedinca i zajednice bitna odrednica u odnosu na
nacionalnu/narodnosnu pripadnost, a za muslimane članove
SDP BiH nacionalna je pripadnost također negativna odrednica.
Prema njihovu mišljenju, razlog raspada Jugoslavije jest
nedovoljan broj nadnacionalno određenih Jugoslavena
odnosno građana SFRJ, a prevelik broj nacionalno određenih
pojedinaca i grupa kojima je pripadnost etničkom kolektivitetu
bila važnija od pripadnosti političkom jugoslavenstvu. Za sve
njih, svjesne činjenice da je srpski agresivni nacionalizam
glavni uzrok raspada bivše SFRJ, novo unutrašnje uređenje
BiH (veći broj organizacijskih jedinica) temeljem, između ostalog,
i načela etniciteta, predstavlja izravnu prijetnju budućnosti
BiH. Naime, muslimani su ispravno polazeći od činjenice da
se SFRJ raspala duž AVNOJ-evskih granica, pretpostavili da
će i regionalizacija BiH biti osnova za njezinu, moguću,
buduću podjelu. Političke namjere Srba iz BiH stalno su upućivale
na namjeru, mora se priznati ponekad i dogovornog,38
“izlaska“ iz BiH i priključenja Srbiji. Istovremeno su Hrvati
priželjkivali jedinstvenu, ali decentraliziranu BiH kao most koji
spaja ali i dovoljno dobro razdvaja pojedine zemlje u regiji, a
radi stabiliziranja hrvatsko-srpsko-muslimanskih odnosa u svijetlu
nove političke realnosti.

2. Skupština BiH: Šest točaka predsjednika Predsjedništva Alije
Izetbegovića o budućnosti SFRJ (Sarajevo, 27. 6. 1991.)*

Sarajevo - Na vanrednom i trajnom plenarnom zasedanju Skupštine BiH započetom sinoć u
17,30 Alija Izetbegović, predsednik Predsedništva Republike predložio je parlamentu da
usvoji šest tačaka povodom razdruženja Slovenije i Hrvatske od Jugoslavije. Prethodno su
zasedanje napustili poslanici najbrojnije opozicione partije SDP - jer Skupština ni ovaj put
nije prihvatila da raspravlja o njihovom predlogu Rezolucije o položaju BiH u Jugoslaviji,
Evo šest Izetbegovićević predloga parlamentu:
1. Da su Slovenija i Hrvatska iskoristili pravo na samoopredeljenje, i da BiH nema prigovor
na legitimnost toga.
2. U donošenju odluka o razdruživanju ima elemenata jednostranosti, pa očekujemo da vlade
Slovenije i Hrvatske ubuduće uvažavaju princip uzajamnosti,
3, BiH pozdravlja spremnost dve republike da pregovaraju o udruživanju u jugoslovcnsku
zajednicu, a za BiH je osnov takvih pregovora platforma Izetbegović-Gligorov, usvojena
na samitu republičkih lidera u Stojčevcu.
4. BiH će do novog dogovora o Jugoslaviji poštovati ustrojstvo Jugoslavije po kome je ova
republika suverena i nedeljiva.
5. Granice BiH biće otvorene prema Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Evropi, „Jer je to naš dug
prema narodima koji u BiH žive“.
6. Ukoliko za pola godine ne budu uspešno završeni pregovori o Jugoslaviji, BiH raspisuje
referendum građana o „opciji odnosa" sa drugim jugoslovenskim narodima.
Izetbegović je po njegovim rećima Džejmsu Bejkeru u Beogradu predložio da SAD svoj
uticaj usmeri na Srbiju {da prihvati proglašenje Mesića, da poštuje ljudska i nacionalna prava
Albanaca na Kosovu) i na „zapadni deo Jugoslavije“ (da prihvate minimum državnih ingerencija jugoslovenske zajednice).
Državnog sekretara SAD zamolio je „da međunarodna zajednica fokusira BiH", jer bi
građanski rat koji je realna opasnost najpre izbio u ovoj republici. „Bejker se složio s tim",
dodao je Izctbegović
Na sastanku sa Tuđmanom i Miloševićem u Beogradu Izetbegović je, kako je sinoć izjavio,
učinio poslednji pokušaj da ih privoli na ustupke. Milošević je rekao da prihvata Savez
suverenih republika u okviru Jugoslavije kao državne zajednice. Tuđman je ostao kod svog
stava da su on i hrvatsko vrhovništvo vezani rezultatima referenduma sprovedenog u
Hrvatskoj, a to znači „pristanak na razgovor o savezu suverenih država kojem se ne može
unapred nametali institucionalni okvir".
Nastavak plenarne sednice zakazan je za danas u 9 sati, a po završetku jučerašnjeg bliczasedanja
održane su odvojene, za javnost kao i uvek zatvorene sednice poslaničkih klubova
vladajućih SDA i SDS i HDZ.

* IZVOR: Borba, 28. 6. 1991.

Realno gledano ovo što je posložio Ante Marković a ponuđeno s brandom "Izetbegović-Gligorov", asimetričnost, federacija, konfedracija, vidimo sada slično na primjeru BiH, da ne funkcionira. To je bio samo jedan od posljednih pokušaja nešto kako-tako zakrpati i umjetno produžiti da liči da i dalje postoji.

A sigurno, ali bi možda značilo miran i postepen raspad.

Ma vi ste kao hteli da spasite Jugoslaviju, ali vam mi nismo dali. Kakva sve sranja ovde mogu da se pročitaju, ne verujem..

I onda bi imali zelenu unitarnu Bosnu. Rat je bila ispravna odluka.

Uvijek je bolje ako se ljudi mogu dogovoriti, i da ne dođe do sukoba ili pak da ih bude minimalan broj.
Svaki dobronamjeran čovjek će makar poželjeti da su stradali ostali živi i da nije bilo razaranja.

Mujo priznaje da je Alija trebao ostati pri Cutileirovom sporazumu, stoga vjerojatno ne bi bilo rata ni ogromnih ljudskih žrtava?????

Šta ima priznavati.
Zamisli da im sad neko ponudi ovo?



Ukidanje i rasparčavanje RS u nekakve kantone. Istočna BiH, Prijedor, Doboj, Brčko, Zvornik, Mostar... eeeeej cijeli Mostar. Stolac.
Svaki Musliman bi ovog trena pojeo kilu govana za ovakvo uređenje BiH i pitao ima li jos.
Al tad je Mujo imao natalitet veći od Srbije danas. Pohlepa.
Pohlepa ih je uništila.
I dan danas su pohlepni. Malo im Sarajevo i Republika 24%. Hoće više. Uvijek kad su htjeli više dobili su manje. Sve manje i manje...

Pojeli bi nas u 50 godina

Završili bi kao Francuzi sa Alžircima ili Belgija.

Rekao sam da naš cilj nikada nebi trebao biti u tome trebao biti da ih pretvorimo u Hrvate jer bi se vjerojatno i deklarirali kao Hrvati kada bi bili u zajedničkoj državi veličajući Tursku i Islam.

Cilj bi trebao biti da ih pretvorimo u "Bošnjake katolike".

Ne trebaju oni biti Hrvati, neka budu katolici i sutra bi pristao na bilo koju Konfederaciju.

Muslimani u Hrvatskoj su drugačiji, prva generacija su muslimani, druga ateisti a treća katolici.

To je kad živiš u normalnom društvu.

Dao bi im sva sredstva financijska, ,ulagao bi u trokut ali uvjet bi bila evanđelizacija!

Uporno lažete da bi Srbi pod oružjem, bez međunarodnih garancija, sa formiranim SAO oblastima, ovo i proveli, čak i da je odmah potpisano. Vo i mesar nemaju šta da pregovaraju i potpisuju i prestanite više sa glupim lažima.

Šta ima priznavati.
Zamisli da im sad neko ponudi ovo?



Ukidanje i rasparčavanje RS u nekakve kantone. Istočna BiH, Prijedor, Doboj, Brčko, Zvornik, Mostar... eeeeej cijeli Mostar. Stolac.
Svaki Musliman bi ovog trena pojeo kilu govana za ovakvo uređenje BiH i pitao ima li jos.
Al tad je Mujo imao natalitet veći od Srbije danas. Pohlepa.
Pohlepa ih je uništila.
I dan danas su pohlepni. Malo im Sarajevo i Republika 24%. Hoće više. Uvijek kad su htjeli više dobili su manje. Sve manje i manje...

Pa vi požurili da odbijete prije Srba.
Kod vas ne vrijedi ona "lako cu slagati ljude al kako da slazem sebe" kod vas je "teško cu slagati ljude al još teže ću slagati sebe".
Al hvala vama za sve vaše gluposti. Da nam nije vas tako glupih davno bi bili desetkovani.
Pa i ovaj NATO ste imali 2009. Al jok, hoće Mujo vojnu imovinu. Sad nemate ni NATO ni vojne imovine.
Haprilski i sl. da ne spominjem.
Mujo glupi ste, priznaj biće ti lakše.
Uzmite 24%, bježite kući i zaboravite 1990-2019. kao da je ružan san. Niste vi za ovog kockanja. Izgubićete sve.

Mene ne možete slagati, jer se dobro sjećam kako je to sve bilo. Nikad ništa Srbi bez prisile nisu proveli ni potpisali, pa ne bi ni Kutiljera. Izetbegović nije smio tada ulaziti u pregovore i davati vam legitimitet. Ne zamaraj više sa time. Ponavljaš se ko papiga.

Pa vi požurili da odbijete prije Srba.
Kod vas ne vrijedi ona "lako cu slagati ljude al kako da slazem sebe" kod vas je "teško cu slagati ljude al još teže ću slagati sebe".
Al hvala vama za sve vaše gluposti. Da nam nije vas tako glupih davno bi bili desetkovani.
Pa i ovaj NATO ste imali 2009. al jok, hoće Mujo vojnu imovinu. Sad nemate ni NATO ni vojne imovine.
Haprilski i sl. da ne spominjem.
Mujo glupi ste, priznaj biće ti lakše.
Uzmite 24%, bježite kući i zaboravite 1990-2019. kao da je ružan san. Niste vi za ovog kockanja. Izgubićete sve.

To je to. Pohlepa, kockanje i linearna projekcija budućnosti na temelju trendova koji se nisu mogli održati. Alija nije čuo za pojam “demografska tranzicija”.

Da im danas daš to gore proglasili bi se carstvom a Bakir bi se okrunio.

Ma šta ću te zamarati.
Dosta vam je vaše muke.
Nego ajte za sto da rasparčavamo monstruma.

Mene ne možete slagati, jer se dobro sjećam kako je to sve bilo. Nikad ništa Srbi bez prisile nisu proveli ni potpisali, pa ne bi ni Kutiljera. Izetbegović nije smio tada ulaziti u pregovore i davati vam legitimitet. Ne zamaraj više sa time. Ponavljaš se ko papiga.