U svojoj knjizi Statistike democida iz 1998., Rummel u devetom poglavlju naslovljenom “Statistike jugoslavenskog democida – procjene, izračuni i izvori”, procjenjuje kao srednju brojku od 1.172.000 žrtava komunističkih partizana i jugoslavenskog komunističkog režima, uz potkrepljivanje izvorima te navođenje tabličnog prikaza. Rummel procjenjuje da su komunistički partizani ubili 100.000 ljudi (srednja brojka) u razdoblju od 1941. do lipnja 1944. godine (red 53 u tablici 9.1.), a da je komunistički režim od srpnja 1944. do 1987. (red 173 u tablici 9.1.) ubio 1.072.000 ljudi, što čini ukupno 1.172.000 žrtava jugoslavenskog komunizma od 1941. do 1987.

Tomislav Dulić sa Sveučilišta u Uppsali radu objavljenom u časopisu “Journal of Peace Research” kritizirao Rummelov rad, Rummel je u istom časopisu odbacio Dulićevu kritiku, na što mu je Dulić replicirao.

https://narod.hr/hrvatska/treci-slucaj- ... -komunizma

Pročitah ovu izvrsnu novu knjigu, pa da povadim bilješke.

Sredinom 1930-ih Kulen Vakuf je imao 5 600 muslimana, 8 600 svetosavaca i 1 600 katolika. Uslijedili su silni ustaški zločini nad svetosavcima, pa ustanički nad muslimanima i katolicima. Godine 1959. Kulen Vakuf ima 3 720 muslimana, 5 300 svetosavaca i 270 katolika. U sastavu Saveza komunista iste godine je 59 muslimana, 196 svetosavaca i 7 katolika.

Godine 1955. bilo je 13 članova lokalnog odbora Saveza komunista, 11 svetosavaca i 2 muslimana. Od 230 članova "Opštinskog komiteta Saveza komunista Kulen Vakufa", 32 nisu imala nikakvu školu, 162 su imala samo osnovnu, 19 neku stručnu obuku, 13 srednju školu, niti jedan fakultet.

* izvor: Max Bergholz-Nasilje kao generativna sila (identitet, nacionalizam i sjećanje u jednoj balkanskoj zajednici), buybook, Sarajevo/Zagreb 2018.

Ustaše su uništili svetosavska sela Suvaju, Osredce i Bubanj. U odgovoru na to, srpski ustanici, još nepodijeljeni na četnike i partizane, zatiru katolike Boričevca, Krnjeuše, Vrtoča i Brotnje. Stradavaju i muslimani iz sela Ćukovi, Orašac, Ripač, te samog grada Kulen Vakufa. Tijekom Drugog svjetskog rata, od 6. do 8. rujna 1941. godine, srpski ustanici željni osvetiti ustaške pokolje do temelja su spalili Kulen Vakuf. Tijekom dva dana svirepo su ubili oko 2 000 muslimana, od kojih su većina bili žene i djeca. Njihova tijela su ležala izrešetana mecima uz cestu, poklana pa razbacana po livadi, udavljena u ledenoj Uni koja ih je odnijela dalje, ili nabacana na gomilu u dubokim i mračnim okomitim jamama. U samom gradu bilo je između 900 i 1 000 žrtava, u jami Golubnjači blizu Miljuša stradalo ih je 400-420, a u blizini Ćovke iz zasjede pobijeno ih je 300-500. U jamu blizu Ešanovića šume bačeno je 80-130, a u obližnju jamu Dugopolje 70 muslimana.

Ustanici su se uskoro podijelili na četnike i partizane, pa su svetosavci stradali od svetosavaca u Beglucima. Četnički vođa Petar Đilas, koji je 1941. odigrao ključnu ulogu u masovnom ubijanju muslimana u Kulen Vakufu, stigao je 21. siječnja 1944. godine sa skupinom boraca u srpsko selo Begluke. Okupili su oko dvadeset muškaraca i dvije žene, te pred njih stavili mitraljeze. Prema jednom svjedoku, Đilas je držao govor u kojem je istaknuo kako će strijeljati svakoga tko ne uzme oružje i ne pridruži se četnicima. Nitko se nije dragovoljno javio. U odgovoru na to, on i njegovi borci su prestrašene seljake odveli na brdo gdje je puhao jak, ledeni vjetar. Na mrazu, natjerani su ukloniti sa sebe svu odjeću i leći na zemlju. Đilas i njegovi četnici su ih tukli do besvijesti, a zatim nekolicinu mučili do smrti. U idućim mjesecima ti naoružani ljudi redovito su se vraćali u selo, vršili pljačku i provodili teror. Ubili su najmanje sedam stanovnika, premlatili gotovo sve ostale u više prilika, uništili devet kuća i opljačkali velike količine njihovih ionako ograničenih zaliha hrane i stoke.

Najvise stadali katolici u Kulen Vakufu, 6 puta ih je manje, muslimana 1,42 puta, pa svetosavaca 1,43 puta manje.

U strasnoj antisrpskoj NDH gdje su u Kulen Vakufu najvise stradali katolici (Hrvati). Ovo potvrdjuje tezu Stjepana Loze, gdje u mjestima koja je istrazio ne pronalazi istrebljene Srbe, a redovno pronalazi istrebljene Hrvate. To dokazuje da je u biti nad Hrvatima proveden strateski genocid.

Do srbo-cetnicko-komunisticke pobune 27.7.1941. treba biti vrlo precizan s primarnim izvorima oko hrvatskih zlocina.

Na sto se poziva Marx ovdje za Suvaju, Osredce i Bubanj? Valerijev memorandum', SPC-ov? U tome memorandumu se tvrdi da su ustase pobili 100.000 Srba do lipnja 1941., a Stjepan Lozo je dokazao da broj ne moze biti veci od 1.000. Rijec je o strateskoj kleveti NDH. Do rujna 1941. tvrdi SPC da je to 380.000 ubijenih Srba u NDH. To je bila strateska propaganda za genocid nad Hrvatima koji je Moljevic planirao kao drazina desna ruka.

Još sjajnih pojedinosti iz knjige.

Koliko je mir u Jugoslaviji bio krhak? Cijelo vrijeme mira obilovalo je ubojstvima i tučnjavama na etničkoj osnovi. U bihaćkom kraju "Sekretarijat unutrašnjih poslova" tijekom 1961. kazneno je procesuirao 110 slučajeva protiv pojedinaca koji su djelovali na načine koji su smatrani "šovinističkim", te time štetnim za "bratstvo i jedinstvo". Broj ljudi koji su hapšeni i upozoravani, ali ne i kazneno gonjeni, vjerojatno je bio puno veći. Diljem Bosne i Hercegovine na tisuće pojedinaca vlasti su disciplinirale zbog šovinizma u tom istom razdoblju. Od siječnja 1958. do rujna 1961. lokalna policija je zabilježila 329 ozbiljnih fizičkih sukoba koji su započeli zbog šovinističkih komentara, a u koje je bilo umiješano više od 2 500 osoba. Od kraja 1959. ili početka 1960. do sredine 1962. prijavljena su 7 433 pojedinačna akta šovinizma diljem te republike, prosječno osam dnevno. Tijekom prvih osam mjeseci 1969. podignuto je 220 optužnica i 1 600 prekršajnih optužbi za šovinizam, nacionalizam i akte protiv komunističkog vodstva.

Bratstvo i jedinstvo su gradili isti oni koji su se dojučer klali. U kulenvakufskom kraju bilo je muškaraca koji su svaki dan radili na željeznici zajedno s istim onim muškarcima koji su im ubili roditelje. Četvrtkom, na pazarni dan, žene su nijemo prolazile kraj osoba koje su ih pokušale 1941. godine nasmrt pretući kraj Une. Mujo Dervišević, jedini koji je preživio pokolj muškaraca i dječaka kod jame Golubnjače, ponekad je sretao Mileta Pilipovića, koji ga je bio spreman zaklati netom prije nego što će on uspjeti pobjeći. On se tih susreta prisjeća: "Rat je bio gotov... Ja sam počeo raditi kao zidar. Jednog dana, miješao sam malter, i pogledao sam niz cestu. Vidio sam kapetana [Jugoslavenske narodne armije] koji je išao prema meni i smješkao se. Viknuo je "Zdravo, Mujo!", a onda mi je pružio ruku. Ja sam ga gledao i gledao [i onda shvatio tko je]. "A što mi pružaš ruku?! Zar si zaboravio da si me tom istom rukom htio ubiti i gurnuti me u jamu?!" "

Godine 1962. jedna skupina mladih Srba došunjala se u hrvatsko selo jedne noći i počela pjevati srpske pjesme i vikati "Jebemo vam ustašku majku!" Hrvatima. Neki momci Hrvati izišli su iz kuća suočiti se s njima i počela je tučnjava u kojoj je sudjelovalo 30 do 40 ljudi. U izvješću o tom incidentu Savez komunista identificirao je ratno naslijeđe kao izravan uzrok, navodeći da su roditelji mnogih tih Hrvata bili ustaše koji su 1941. godine pobili roditelje tih Srba. Neki Srbi su kritizirali vlasti zbog uvođenja struje i izgradnje vodovoda i kanalizacije u islamskim selima i gradovima, tvrdeći da su to ustaška mjesta koja ne zaslužuju infrastrukturu.

Branko Atlagić je 1958. pokušao uvjeriti skupinu Srba iz sela Prkosi napustiti svoju općinu i pridružiti se budućoj općini Vrtoče, obećavajući im, ako to učine, da će dobiti prodavaonicu u svom selu. Oni su odgovorili rekavši da već imaju prodavaonicu. Ta je pripadala trgovačkoj tvrtki "Ostrovica", čije je sjedište bilo u Kulen Vakufu i vodili su ju muslimani. Tvrtka je također uglavnom zapošljavala islamsku radnu snagu. Atlagić je eksplodirao od bijesa vičući na Srbe: "Ta prodavaonica u Prkosima je ustaška! Mi Srbi iz Vrtoče smo oslobodili vas Srbe iz Prkosa i Oraškog Brda od ustaša, a čijoj općini vi sada volite pripadati. Doći će opet vrijeme kada će vas oni klati i neka vas kolju... Mi vas od njih ne ćemo braniti".

1962. su u nekoj kavani čuli čovjeka kako viče: "Daj Bože zdravlja i života, osvetit ću svoje roditelje. Ne ću zaludu rukave zasukati. Molim se Bogu da mi se niti jedan Turčin ne obrati jer ću im ja pokazati tko je zaklao moje roditelje, jebat ću im mater tursku". Iste godine drugi je doviknuo družini koja je prisustvovala otkrivanju spomenika u znak sjećanja na rat: "Svi ste vi ustaše, i upamtit ćete čije ste majke ubili 1941. Jebat ću vam majku ******!". U općini Lukavac iste godine musliman je u kavanskoj svađi viknuo svetosavcu: "Ono što ti se desilo ocu [1941.] desit će se i tebi. Treba te zaklati kao i tvog oca. Doći će i tvoje vrijeme!". Za jednog bivšeg četnika iz kakanjskog kraja rečeno je da je svojim susjedima svetosavcima 1961. godine rekao: "Držite se svog oružja jer doći će vrijeme kada će vam zatrebati".

U selu blizu Kulen Vakufa 1958. Salih Hadžić je pijan nepozvan ušao u kuću Branka Rokvića i izudarao ga. Krajem 1950-ih jedan momak musliman silovao je stariju svetosavku u selu Bušević. U siječnju 1957. Milka Grubiša isključena je iz Partije zbog žestoke svađe s jednim učiteljem muslimanom. Godine 1964. u Velikoj Kladuši dječak musliman, koji je čuvao stoku u blizini svetosavskog groblja, bacio je kamen i slučajno oštetio sliku na jednom nadgrobnom spomeniku. Ovo je protumačeno kao šovinistički ispad. Godine 1961. jedan radnik svetosavac poginuo je na radnom mjestu na području Bosanskog Petrovca kada se na njega slučajno obrušio teški komad građevinskog materijala. Samo su radnici muslimani toga dana tovarili građu. Nekoliko radnika svetosavaca odmah je zaključilo da je u pitanju namjeran šovinistički napad. Godine 1958. lokalni vlasnik kavane Nikola Filipović pijan je i bijesan vikao: "Svi vi muslimani iz [Kulen] Vakufa ste ustaše! Ja vas znam od 1941.".

Beskonačno puno primjera incidenata u miru.

Malo se razvodnjava tema s incidentima u miru.

Incidenti 90-tih su bili zbog 700.000 toboze pobijenih u Jasenovcu. Ne moze se neciji osobni dojam uzimati kao cinjenica. Ipak je u SFRJ konunisticko-cetnicka ratna propaganda postala nepropitiva povijesna cinjenica. Dakle, to sto se ucilo ljude je krajnje nevjerodostojno.

Golubnjaca, ili ispravno Koritska jama je izmisljotina sto je Stjepan Lozo u knjizi utvrdio analizom primarnih izvora. A slucaj 'Golubnjace' (Koritske jame) su Srbi intenzivirali kada je umro Tito skupa s 700.000 do 1.500.000 u Jasenovcu.

Jako je zanimljivo da je ubrzo od objave knjige Stjepana Loze prevedana i objavljena Marxova knjiga, uz divljenje prema toj knjizi od svih jugokomunista u RH (npr. kolumnisti Jutarnjeg lista). Koji su cak bili 'iznenadjeni' o laznom mitu o ustanku u Lici 27.7.1941., iznenada su otkrili da su im jugokomunisticki historicari lagali. Bas uvjerljivo.

Ovdje se radi o Golubnjači blizu Miljuša, u koju su ustanici bacali muslimane. Cijela Bergholzova knjiga je o Kulen Vakufu i okolini, tj. Bihaćko-cazinskoj krajini i Lici. Ne obrađuje ostale krajeve. Sama varoš Kulen Vakuf, ne računajući okolna sila, imala je prije Drugoga svjetskog rata 2 100 ljudi. Od toga su golema većina, njih 1 975, bili muslimani. U ostalim islamskim selima u ovom dijelu doline Une (Klisa, Orašac i Ćukovi) bilo je oko 3 700 muslimana. Boričevac, Kalati i Vrtoče bila su katolička sela. U Bihaćko-cazinskoj krajini moglo je biti do 2 500 katolika, od toga u Kulen Vakufu s okolinom 1 600.

Dakle, srbocetnicki-komunisticki ustanici su cinili masovni zlocin prema muslimanima. Ne samo prema Hrvatima. Dakle, cinili su zlocine prema ne-Srbima.

Hrvatski i njemacki povijesnicar Goran Jurisic je napravio dva video predavanja o zlocinima jugokomunista i paralelno zlocina komunista u SSSR-u.

Dio 1: https://m.youtube.com/watch?v=B8kItpYGTps&t=8s

Dio2: https://m.youtube.com/watch?v=vKsiyfhkVGI&t=2s

Ovi profesionalni povjesnicari, za razliku od sarlatana Gorana Sarica, tvrde da za cijelu Srbiju imaju popis oko 50 tisuca pobijenih ljudi u Srbiji. To su komunisti radili popis ljudi koje su ubijali nakon rata.

To je emisija Cirilica o Drazi Mihajlovicu iz 2014.

https://m.youtube.com/watch?v=jyOe4uAJ9Gk&t=1543s

Tito visoko na listi zlocinaca s drugom Staljinom, https://www.dailymail.co.uk/home/mosliv ... world.html

Zlocini u Istri, https://kamenjar.com/fojbe-istri-hrvats ... -spominje/

Akademik Davorin Rudolf objasnjava zasto politicka oligarhija skriva zlocine komunizma

"Najprije, jedan sloj naših građana uživao je dobrobiti komunističkoga sustava u Jugoslaviji pa je prirodan njihov žal za prošlim vremenima. Dalje, čelnici svih država stvorenih na području bivše Jugoslavije (članovi skupština u federaciji i republikama, najviših tijela Saveza komunista, visoki časnici u vojsci, sudci i dr.), osim predsjednika u Bosni i Hercegovini, bili su djeca komunizma. Mozaik različitih osobnosti: od komunista nacionalista i vizionara do agresivnih autokrata i liberala (jedan je bio islamist). Sada su u stupovima aktualne vlasti, slikovito rečeni, njihova djeca. Većini je nepodnošljivo osuđivati sustav uz koji su – makar i samo hereditarno – gustim nitima toliko vezani. Valja na umu imati i prilike u međunarodnoj zajednici. U Europi, u svakomu širem društvenom pokretu komunističko se društvo poima kao idealna zajednica u kojoj vladaju jednakost i pravda. Marxova idila jednakosti ljudi (čuvena uzrečica ruskoga pisca Maksima Gorkog: ‘Čovjek, kako to gordo zvuči!’), nešto je u što valja vjerovati i za što se čovjek mora boriti. Arhivi i svjedočanstva nedvojbeno kazuju koliko su goleme bile žrtve revolucionarnoga nasilja, ali nepokolebljivi privrženici ideje komunizma u to ne vjeruju. Relativiziraju podatke ili ponavljaju stare Lenjinove i Maove fraze opravdanja.", https://narod.hr/hrvatska/akademik-davo ... -komunizma

»Sve hrvatske vlade dosad imale su jedan zadatak, a to je zatajiti zločine iz 1945. godine, jer sve vlade dosad su bile komunističke… U prvoj hrvatskoj vladi 1990. jedino ja nisam bio član Saveza komunista nikada. U zadnjem predsjedništvu HDZ-a u kojem sam bio 2009. bio sam jedini koji nije nikad bio član Saveza komunista. To je razlog zbog čega se grobišta ne otkopavaju i zbog čega se priča razvlači.«, Andrija Hebrang, https://narod.hr/hrvatska/ivan-miklenic ... oga-naroda

Najodgovorniji za genocid u Ljutočkoj dolini ne samo da nisu nikad odgovarali za svoje nedjela nego su slovili za ugledne i važne osobe u Jugoslaviji: to su bili Jovo Medić, Đoko Jovanić (koji je ubio i 300 Zagrepčana u Gračanima, od toga 60 djece op.) , Nikola Karanović, Slavko Rodić i Milan Žeželj, sve odreda “narodni heroji”.

https://stav.ba/sta-su-radili-narodni-h ... 41-godine/

https://narod.hr/kultura/5-rujna-1941-k ... ugoslaviji

Jesu li ustaški zločini u logoru Jasenovac jednaki partizanskim zločinima na Križnom putu / Bleiburgu?

Darko Dukovski: Dakako da nisu jednaki. Razlikuju se po razlozima, posljedicama, sadržaju i pravnom određenju. Oni su bitno različiti. Nemoguće ih je izjednačavati. Razlozi njihova izjednačavanja nisu povijesni, nego politički. Zločini u radnom i tranzitnom logoru Jasenovac ubrajaju se u ratne zločine, a partizanski zločini koje ste spomenuli dogodili su se nakon službenog završetka rata, pa stoga nisu mogli biti klasificirani kao ratni zločini (što onda ima veze sa zastarom). Različite su i okolnosti. Bitno je drukčiji kontekst događaja na Bleiburškom polju od onoga u kojem su se događale likvidacije u logoru nad civilnim stanovništvom čiji je krimen uglavnom bio njihov rasni, vjerski ili nacionalni status. Likvidacije i zločini koji su se pak događali tijekom Križnoga puta motivirani su osvetom, odmazdom, moguće i drugim niskim porivima (slično se događa u Francuskoj, primjer pripadnika francuske 33. SS divizije Charlemagne), ali prešutnom i nikada izrečenom odlukom političkog vrha NOP-a da se radikalnim metodama riješi problem političkih protivnika u razdoblju dovršetka socijalističke revolucije koja se u ozračju građanskog rata vodi usporedno protiv talijanskog i njemačkog okupatora i tako umanji mogućnost mogućeg poratnoga građanskog rata, posebice s obzirom na Churchillov plan "Nezamislivo" (Operation Unthinkable) o napadu Saveznika na Sovjetski Savez (koji se trebao pokrenuti 1. srpnja, ali je zaustavljen 10. lipnja 1945.), a koji se u različitim verzijama i tumačenjima "zajedničke borbe protiv komunizma" proširio među njemačkim i kvislinškim postrojbama. To pak nema veze s događajima na Bleiburgu. Cirkularni brzojav J. B. Tita štabovima armija od 14. svibnja 1945. da se "energično" spriječi likvidacija zarobljenika znači da je Tito znao da se to već događa ili će se događati, ali i to da je formalno pokušao spriječiti nezakonite (bez suda) likvidacije. Koliko iskreno i predano, drugo je pitanje. Jesu li počinitelji tih zločina, dakle protivno zapovijedi, procesuirani? Naravno da nisu!

Ante Nazor: Koji je smisao "mjerenja" tih zločina? Svaki zločin treba osuditi, to dugujemo žrtvama. Zločini nad Srbima, Židovima i Romima, ali i Hrvatima, te rasni zakoni i logori, ljudski i moralno su neprihvatljivi i razlog su zašto ustaški režim ne može biti i nije u temeljima suvremene i demokratske Republike Hrvatske. I blaženi, a vjerujem vrlo brzo i sveti, Alojzije Stepinac kao zagrebački nadbiskup napisao je da je "čitav (logor) Jasenovac sramotna ljaga". Dakako, sramotna je i velikosrpska manipulacija brojem žrtava u Jasenovcu. Jednako tako, sramotna ljaga na partizanskom pokretu jesu masovni zločini koje su partizani počinili tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata, za vrijeme komunističkog režima. Teza da su partizanski i komunistički zločini samo reakcija/osveta za ustaške i da su mnogi ubijeni na Križnom putu bili zločinci, primitivna je i netočna, a oni koji na taj način relativiziraju zločine uteg su svakom društvu koje želi biti demokratsko i pravedno. Prema takvoj, nakaradnoj tezi, bila bi opravdana svaka, pa i zločinačka reakcija na teror srbijanskih vlasti nad Hrvatima u prvoj Jugoslaviji, na ubojstvo Stjepana Radića i ostalih hrvatskih zastupnika u Beogradu, na 150 masovnih i najmanje 1200 pojedinačnih grobnica sa žrtvama zločina srpskih snaga u Domovinskom ratu… Relativizaciji zločina i manipulaciji brojem žrtava, kao izvoru frustracija i podjela u hrvatskom društvu, treba se suprotstaviti ozbiljnim znanstvenim projektom o stradanju Hrvata i hrvatskih građana u 20. stoljeću, posebno u Drugom svjetskom ratu i poraću.

Hrvoje Klasić: Apsolutno nisu. U prvom slučaju radilo se o praksi koja je proizlazila iz teorije i o zakonski motiviranom i provedenom ubijanju. Na temelju rasnih zakona proveden je genocid i etničko čišćenje; ako ste bili Srbin, Židov, Rom, pa čak i komunist, imali ste vrlo malu šansu da preživite. S druge strane, zločini koji su se dogodili nakon Bleiburga – iako ih osuđujem i mislim da su najveća sramota antifašističkog pokreta – ipak su posljedica onoga što se događalo u NDH. Riječ je o osveti, ali i o, da tako kažem, činu opreza, jer je ustaška vlast nekoliko dana prije povlačenja iz Zagreba ponudila svoje usluge Velikoj Britaniji i zapadnim saveznicima – da se nastave boriti protiv partizana, u novom ratu u kojem su se trebali obračunati kapitalizam i komunizam. U jugoslavenskoj vojsci, dakle, prevladavao je strah od mogućeg iskorištavanja te vojne sile za neki budući rat. Nije to nikakvo opravdanje, ali su to razlozi za zločin. Ustaše su, dakle, ubijali nekoga zato što je bio Srbin, Židov ili Rom, a partizani su u osveti ubijali – 95 posto – ustaške vojnike, političare i one za koje su smatrali da su kolaborirali s ustaškim režimom. Naravno, stradali su i nevini ljudi, ali nisu komunisti prije rata ubijali Hrvate zato što su Hrvati, nego su ih u svibnju 1945. ubijali zato što su bili ustaše.

Darko Dukovski, profesor na Filozofskom fakultetu u Rijeci, Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskoga dokumentacijsko-memorijalnog centra Domovinskog rata, i Hrvoje Klasić, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

https://direktno.hr/domovina/jesu-li-us ... -p-171877/

Tko je prvi počeo spiralu zločina? => drugi-svjetski-rat-podrucju-jugoslavije/tko-je-prvi-poceo-ciniti-zlocine-podrucje-bivse-jugoslavije-t16382.html

O filočetnoštvu i šarlatanstvu Hrvoja Klasića, http://www.hop.com.hr/2018/11/20/povjes ... teres/amp/

Ante Nazor se jedini rukovodi katoličkim naukom. Bl. Alojzije Stepinac je osvete tijekom rata nazivao 'poganskim običajem' s kojim nema Božjeg blagoslova. Dr. Ante Starčević je rekao: “Osveta je slaboća, koja se derži jedinacah, ne narodah slobodnih, ne deržavah jakih, ne vladah pravih. Za osvetu vojevati može samo despot ili luđak.” A gdje su tu Klasić i Dukovski pogotovo kada jedno načelo imaju za ustaše, drugo za partizane, za razliku od Ante Nazora.

“Da ti Hrvati nisu izbjegli u Argentinu vjerojatno bi bili likvidirani… Na Bleiburgu je ubijeno do 250.000 tisuća ljudi, nismo gledali je li žena, muškarac, dijete, curica, bio je rat, za Boga miloga!", Joža Manolić

https://direktno.hr/kolumne/zeljezna-za ... ma-171952/

"Saveznici Titovih partizana, i njihovi mentori - Sovjetski Savez i boljševici - ubili su u revoluciji od 1917. do 1941. godine preko 20.000.000 ljudi, proganjali i deportirali u Sibir čitave nacionalne i etničke manjine, milijune nedužnih ljudi poslali u sabirne (koncentracijske) i radne logore smrti u polarni krug na sjeveru SSSR-a i u Sibir, u nekoliko genocida ubijali kršćane, Ruse, Ukrajince, seljake, radnike, duhovnike, istrijebili carske službenike, i trgovačko građanstvo (oko 7 milijuna ljudi), uništili Rusku pravoslavnu crkvu i pobili 50.000 popova (duhovnika), u genocidu Holodomor 1932./1933. ubili glađu 4 milijuna ukrajinskih seljaka, 1 milijun ruskih seljaka, i 1 milijun Kozaka i drugih. Samo 1937. godine su komunisti u sabirne logore "prve zemlje socijalizma" poslali 700.000 novih logoraša, a do 1953. je u sustavu koncentracijskih logora GULag bilo 5.000.000 logoraša (pet milijuna). Među ubijenim političkim zatvorenicima bili su antisemiti, a prvi zakonski akti Lenjinove boljševičke vlade, koju su kako je ruski predsjednik Vladimir Putin posvjedočio činili židovski boljševici, bili su ukidanje antisemitskih zakona, i uvođenje smrtne kazne za antisemite. Najveći protivnici i neprijatelji boljševicima bili su Ukrajinci i Rusi, Poljaci i Nijemci (poljska i njemačka etnička manjina), seljaci i radnici, i kršćani kao najveća skupina žrtava komunizma u Savezu Socijalističkih Sovjetskih Republika čiju su revoluciju financirali međunarodni židovski bankari s liberalnog Zapada i organizirale tajne službe Zapadnih vlada, posebno britanska vlada koja je izdala rusku carsku obitelj Romanov i cara Nikolu, a čije je članove obitelji Lenjinova banda obezglavila u ritualu. Ritualna ubojstva i koljačke fešte, dijabolične orgije karakteriziraju revoluciju u Rusiji i Sovjetskom Savezu.", Goran Jurišić, https://m.youtube.com/watch?v=n9wzdxJWLeE&t=1111s

“Postoji mišljenje da se današnji zahtjevni kriteriji za kazneno-pravnu odgovornost zapovjednika za zločine počinjene od njemu podređenih razlikuju od onih iz 1945., a da su samo potonji mjerodavni za ocjenu masovnih izvansudskih likvidacija ratnih zarobljenika i civila u Bleiburgu i drugdje. S tim se mišljenjem ne slažem. Uzmite u obzir da su se ti postupci potpuno poklapali s nehumanim postupcima za koje su njemački i japanski generali odgovarali nakon Drugoga svjetskog rata. Prema propisima koje su primjenjivali sudovi u Nurnbergu i Tokiju, bilo je dovoljno za odgovornost zapovjednika da su propustili spriječiti zločinačke postupke trupa pod njihovim zapovijedanjem. Na toj pravnoj osnovi neki su njemački i japanski generali bili osuđeni na smrtnu kaznu. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju utvrdio je u nekoliko presuda da je zapovjedni oblik odgovornosti postojao već 1945. godine. Svakome koji poznaje ustrojstvo vlasti u Titovo vrijeme teško je pak povjerovati da su mu kao Vrhovnom komandantu i vođi komunističke partije bili nepoznate izvansudske likvidacije zarobljenika i civila“

ističe glasoviti američki i hrvatski akademik, velikan pravne znanosti sa Sveučilišta Yale Mirjan Damaška u vrlo zanimljivom razgovoru s Ivicom Marijačićem za Hrvatski tjednik o njegovoj novoj knjizi

Leljak je objavio dokument do kojeg je došla tajna službe Nezavisne države Hrvatske, u kojem je navedeno kako četnici u 2. svjetskom ratu predvode stvaranje Velike Srbije. Taj dokument je ponavljanje instrukcija koje je Draža Mihailović dostavio četničkim zapovjednicima Đorđu Lašiću i Pavlu Đurišiću, 20. prosinca 1941., kao opće prihvaćeni program za obnovu Jugoslavije i Velike Srbije u njoj.

Radi se o šokantnom dokumentu koji je je pod strogo povjerljivim brojem 21 od 13. siječnja 1943 otkrio namjere vojske Jugoslavije koju je podržavala izbjeglička vlada u Londonu, a cilj je četničkog pokreta bio: “stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbije”

U točki 4. jasno piše da je cilj “stvoriti zajedničke granice između Srbije i Slovenije, te izvršiti etničko čišćenje Sandžaka od muslimanskog življa, a Bosnu i Hercegovinu od muslimanskog i katoličkog življa”

I dodaje:

“Sve katolike koji su se ogriješili o naš narod…mi ćemo uništiti i poubijati. Seljački i sitniji radnički svijet ćemo poštedjeti i od njih napraviti prave Srbe..”

Također je pri kraju teksta podebljan dio teksta koji piše o tome kakvim su se prefidnim i prijetvornim metodama služili četnici da bi na svoju stranu privukli muslimane NDH, ali s krajnjim ciljem ubijanja i nestanka muslimana.

A još više šokira dio koji se tiče međunarodne politike u kojem piše: “Naša vlada u Londonu posredovanjem Engleske i savezničke prijateljske vlade nastoji da ovo ugovori u Ankari.”

Dokument završava morbidnom četničkom samohvalom kako u srezu Stolac u Hercegovini od 28.000 Hrvata i muslimana, ostalo živjeti samo nekoliko obitelji. To četnici smatraju velikim uspjehom u svojim namjerama da provedu genocid u NDH, kako za vrijeme trajanja rata, tako i nakon njegovog zavšetka.

Sve završava tipičnom četničkom i velikosrpskom morbidnošću: “Počelo je spremno i uspješno (ubijanje op.), samo treba nastaviti”.

https://narod.hr/kultura/13-sijecnja-19 ... man-leljak

Tko zna molim da stavi presliku dokumenta u poruci ovdje. Dokument je na linku.

Sad bi ti neki prosječni cinični političar u Hrvatskoj rekao "Jel vidite drugovi kako pokušavaju diskreditirati našu antifašističku n.o. borbu umanjenjem broja odstranjenih narodnih neprijatelja, kao da je trebalo iskazati milosrđe i likvidirati što manje fašista i kolabotatora."

Jedini je problem što se samo na Kočevskom rogu nalazi već polovica tog tvog broja i to ne po svjedočenjima nekih Ustaša, već po svjedočbi partizanskog heroja Sime Dubajića. A takvih Kočevskih Rogova u većoj ili manjoj mjeri samo u Sloveniji je bilo nekoliko stotina...

Mitologiju Jasenovca koji je po dekretu guran od službene diktatorske vlasti bez mogućnosti kritike i bez priloženih dokaza do dan danas, ne možeš uzpoređivat s Bleiburgom čija iztraživanja su danas svakom dostupna i gdje je svakom dopušteno kritički se osvrnuti na njih.

U znanosti nema demokracije. 250.000 je premala brojka za Hrvate (tu su uključeni i muslimani). Komunistički demografi (Žerjavić i Kočević) su zanemarili popis stanovništva iz 1948. u svojim procjenama. Tito nije ubijao samo 1945., nego sve do 1948. i poslije.

U Sloveniji 600 grobnica, u Hrvatskoj 900, ako se ne varam, procjene oko 190 000 žrtava.