HercegBosna.org

Junuz Djipalo

I moj se djed vratio s Križnog puta a dvojica njegove braće su doista bili u ustašama. Ako je spominjao ustaše bilo je to u negativnom kontekstu. Čak što više je od svih ljudi koji su mu se zgadili u ratu uvijek ponavljao ime jednog od ustaša, muslimana, koji ga je jer se pobunio zbog odnosa ustaša prema domobranima i narodu, strpao čak i u zatvor, koji je poslije rata s partizanima na konjima obilazio sela i pokazivao ko je sve bio u ustašama. I na kuću moga djeda je upro prst. Spasio ga je u na prijekom sudu jedan od rijetkih Srba u našem kraju, partizana, koji se založio za njega inače ja sad ne bih pisao ovo. Djed je tom Srbinu vjerovao kad ga je pozvao na predaju ako nema krvave ruke. I održao je riječ.

Bio je u hrvatskim domobranima, i bio je jako ponosan na to, neorganiziranosti i poniznosti drugim vojskama unatoč.

Ono što me doista interesira je kako su hrvatski domobrani, ljudi koji su išli u regularnu vojsku i koji to nisu birali nego su ih naprosto pokupili, kako su oni postali, za povijest, i ostali ustaše.

Znam da su to same ustaše napravile a poslije partizani samo prihvatili i nastavili.

No što možemo učiniti da skine ljaga sa domobrana koji ogromnom većinom jesu bili na pogrešnoj strani ali nisu krivi što je dio skupine ljudi koji se zvao ustašama doista činio djela kojih se sramimo.

Možda prije svega mi moramo raščlaniti sami sa sobom koji su uzroci a što posljedice.

Ja povijest ne volim koristit za raspirivanje mržnje ali volim za pouke.

Koje pouke možemo izvući iz onoga što nam se tad događalo?

bumbar92

Junuz Djipalo je napisao/la:

Koje pouke možemo izvući iz onoga što nam se tad događalo?

"Paveliću evo ti barabe, 5 godina služio te džabe",...je pjesma koju je moj djed znao staviti na svoju play-listu u pijanim prigodama koje su u pravilu završavale u bajbuku i premlaćivanjem, a počimale nečijim cinkanjem.

Uvijek je isticao Pavelićevu izdaju, partizanske laži, svirepost partizanki crnogorki na Bleiburgu i nekog "Mitrovića".
Izdaju je spominjao jer je govorio da ih je Pavelić ostavio ko "marvu",...partizanske laži u kontekstu kada bi mi djeca gledali partizanske filmove u scenama ustaških ubijanja i klanja on je govorio da su to sve "oni", partizani radili, naravno uz psovke i galamu, ali tv nije gasio, jer se plašio da ga za to ne ocinkaju. Mi ko djeca, daj nam film, švaba-partizana, hu-ha, niš ne kontaš...
Partizanke su im sa sjekirama i pištoljima, uz partizane naravno, noću upadale među njih i koga šta dohvati, sakatili i ubijali, a potom jednostavno ostavljani na putu.

Bio je dobar čovjek, pomagao druge pa ga je "izvukla", njegova "vrsnica" i bila "viđena" kako je on pričao, koja je iz našega kraja, a imala je braću u partizanima. Inače 5 godina logora, narušeno zdravlje itd...

Umro je '92, dočekao Hrvatsku, ali je uvijek ponavljao da više nikada ne bi ratovao i kada sam mu se ja pojavio u uniformi nije bio oduševljen, naprotiv...

Danas ga razumijem, ali pouka se nažalost uvijek na sopstvenoj koži najbolje vidi.

Bobovac

Moj djed je bio na Dravogradu. Pričao je dosta anegdota koje su mu se desile. Bio je inače polucivil, tj nešto kao... ne znam civilna zaštita, čuvao neki most kod Slavonskog broda, niti ustaša, niti domobran... zapravo nešto kao pričuvni sastav MUP-a, pričuvno oružništvo, tako nešto...
Odmah su mu ukrali cipele pa je bos pješice prešao križni put od Dravograda do logora u Bileći gdje je 2 godine bos bio utamničen u zgradi bez krova (!!!!).
Uz put je pio žabokrečinu, jeo koru od krumpira... kada su prolazili kroz naša sela narod je davao hranu, partizani nisu branili, ali je ta hrana bila kap u moru, sasvim nedovoljna... Pričao je da su u nekom selu dok su odmarali našli na nekog magarca i živog ga golim rukama rasčetvorili i pojeli dok je još stenjao. Pričao je da su se neki zarobljeni čerkezi zahebali, našli neke sirove krumpire, pojeli ih pa pomrli u mukama. Pričao je da je se neki švabo pored njega dok su hodali u četveroredu sageo da uzme zrno kukururuza na putu pa ga partizan na konju odmah ustrijelio.
Jednom dana su odmarali kod nekog bunara pa je u masu među naše dečke ušao neki partizan i počeo golim rukama da davi jednog ustašu (inače jednog mog rođaka, držali su se u toj situaciji rođaci skupa koliko si mogli), a ovaj se oteo uhvatio ga i bacio ga u bunar gdje se ovaj udavio kao miš... :palacgore1

tek kasnije kad su odmakli partizani su skontali da im jedan fali ali nisu mogli da otkriju što mu se desilo. :001_cool

Pričao je i o ustaškom časnicima koji su kad su se predavali partizanima umjesto da se preobuku i sakriju odoru stavljali na grudi namjerno svo odličje koje su imali, takve su partizani odmah odvajali još na Dravogradu i nisu dočekali čak ni Maribor da ih tamo pobiju.
Puno je toga još bilo...

horus

Junuz Djipalo je napisao/la:

Možda prije svega mi moramo raščlaniti sami sa sobom koji su uzroci a što posljedice.

Ja povijest ne volim koristit za raspirivanje mržnje ali volim za pouke.

Koje pouke možemo izvući iz onoga što nam se tad događalo?

podjela naroda po bilo kojoj osnovi u tezkim situacijama (poput rata) uviek vodu u sigurnu propast tog istog naroda.

Ivan Cro · **Pridružen/a:** 08 stu 2009, 08:40 **Postovi:** 42

Bleiburg je najveća izdaja hrvatskog naroda.
Žalosno da i dan danas pojedinci slave Pavelića i ostale izdajice hrvatskog naroda.

Bobovac

Još je žalosnije da slave onoga tko je te ljude pobio.

MiB

Nije mi poznato da je neko od bliže rodbine završio na Bleiburgu, bilo je par susjeda koji su se poslije rata vratili u mjesto, dvojica njih su bili sudionici bitke na Lijevča polju, a pričali su i o nekima našim ljudima koji su tamo ostali. Poznajem i par slučajeva gdje su ljudi skončali u emigraciji. Moja bliža rodbina uglavnom je stradala u posljednjoj bitki drugog svejtskog rata, u operaciji partizana 'Vlaška Mala' kada su pobijeni od istih. Od bliže familije ubijen je moj djed u 27 god života, živ i zdrav zarobljen, odveden u logor i strijeljan, vjerovatno bačen u Savu, njegova 4 brata, otac, stričevi, djeca od stričeva, njihovi rođaci, sve je to pobijeno uglavnom ispred kućnih pragova, u borbama, i nakon zarobljavanja.. O ovome više na susjednoj temi, Berlin je pao,.. :ujko

Hrvatski_Zrinjski · **Pridružen/a:** 08 sij 2010, 11:36 **Postovi:** 1111

Za mjesec dana će biti obljetnica Bleiburga, nadam se da što više će vas doći na to tužno mjesto Hrvatskog holokausta.

dane-croatia

Hrvatski_Zrinjski je napisao/la:

Za mjesec dana će biti obljetnica Bleiburga, nadam se da što više će vas doći na to tužno mjesto Hrvatskog holokausta.

Što je da je, Hercegovci i dođu u najvećem broju.

GraničarDrine

Tako je i dosta ljudi iz Bosne dođe,zato treba im skinuti kapu.Što se sjete svojih dijedova što su za Hrvatsku život dali.

MIR · **Pridružen/a:** 08 sij 2010, 18:56 **Postovi:** 5139

Evo još malo materijala istini, za koju se svi ovdje zalažemo i nastojimo otkriti i saćuvati!

Citat:

Govor na predstavljanje knjige P. Vjekolslava Lasića: „BAREŠIĆ“

Citat o jugoslavenskoj zajednici i komunizmu iz knjige: „Kardinal Haulik - prorok jugoslavenske propasti“ (1861.) Autor Ivan Biondić.
Sv. Petar nakon Isusova uskrsnuća: „Mi smo tomu svjedoci“. – Dj. Ap.
1. Mi smo svjedoci da je nadbiskup i kardinal Haulik bio u pravu.
2. Mi smo svjedoci – kao sudionici 1991, te stvaranja države Hrvatske – da je pok. Miro Barešić, i svi koji su se borili za stvaranje Neovisne Države Hrvatske, bili u pravu.
Gdje se sve sanjala Hrvatska Država? Kako se borilo za sveto ime hrvatsko i za ideale slobodne države Hrvatske, imamo svjedočanstvo i u ovoj knjizi.
'Prijatelji kako ste mi danas?' pjeva Marko Perković T.
Koliko su važni pravi prijatelji i Hrvati u životu. Vrijedno je kao i Mirin susret s Brunom Vulinom, koji je 16 godina robijao za Hrvatsku, kao i s drugim hrvatskim junacima na Golom otoku, koji ostavljaju na Mira neizbrisiv trag.
Posljednjih 100 godina u Hrvatskoj:
1. Oni koji su se ulizivali zločincima nad Hrvatskim narodom te tako i sami postajali zločinci.
2. Oni koje susrećemo u ovoj knjizi. Oni koji su iz ljubavi prema istini, prema Hrvatskoj zemlji i narodu darivali sve, pa i vlastiti život, kao i trajno progonstvo u tuđinu. Ništa nije slučajno: Svi mi danas sudjelujemo u dobru ili u zlu za Hrvatski Narod.
Vlade Rolović – CRNI – (nadimak po zvjerskoj okrutnosti u masovnim ubojstvima Hrvata na Križnom putu) dolazi u Švedsku 'srediti tu šaku hrvatskog jada'. Naišao je na 'hrvatske vojnike srcem i dušom' kao što su Miro, Stipe Mikulić, Bruno Bušić… Vojnike 'srcem i dušom' kao što su bili i Hrvatski Branitelji 1991. godine.
Pročitajte ovu knjigu te upoznajte prave ljude, istinske borce za Hrvatsku, kojima je Država svetinja. Tko danas zna za njih? Što znaju mlađi hrvatski naraštaji? Tko bi danas stavio ruku za hrvatske heroje? Antu Gotovinu ne bi ni prepoznali – kao što sama reče Predsjednica Hrv. Vlade, J. Kosor!
Josipović i B. Tadić ovih dana bijahu u Opatiji pa Josipović kaže:
„Odnosi su nam sada topli“.
Što može Hrvatski narod očekivati od ove tople ljubavi? Možda riješenje sudbine nestalih iz Domovinskog rata? O tome nismo čuli ništa. Nažalost, još jedan protuprirodan blud iz kojeg se ne može roditi ništa normalno. Da tragedija bude potpuna, ova topla ljubav ima veze i s pogibljom Mire Barešića, kao i Ludviga Pavlovića iz skupine Fenix, poznatoj kao Bugojanska skupina. KAKO?
U Hrvatskoj se nerijetko govori o lustraciji, čišćenju UDBI-nih, komunističkih zločinaca. Lustracija se provela i provodi. Proveli su je i provode je komunističko-jugoslavenske ubojice Hrvata nad herojima Domovinskog Rata. Mnogi u vlasti u RH vrše lustraciju, te “lociraju, identificiraju i transportiraju …” Govore, da što se Hrvatski Branitelji stide popisa?
Molim vas, objavite imena komunističkih koljača s Dakse, Orsule, Korčule, Križnih Putova… Te objavite krvave darove koje i danas nepravedno uživaju njihova djeca i unuci. Objavite imena UDBA-ša. Imena partizanskih mirovina i ‘ratni put’ onih koji ih primaju. Što se stidite? Potom objavite popis Hrvatskih Branitelja.
Što sve ovo ima veze sa smrću Hrvatskog viteza Mira Barešića? Akciju u kojoj su poginuli MIRO BAREŠIĆ, ZDESLAV TURIĆ, FRANKO BOKANOVIĆ I MILE PANDŽIĆ, vodili su UDBA-ši na čelu s Josipom Perkovićem.
BORIS PREBEG (došao u Domovinski rat iz Legije stranaca) koji je bio u akciji s Mirom, svjedoči kako je to bila izdaja. Željeli su Mira likvidirati – kao i mnoge istaknute Hrvate u tuđini – a iskreni i naivni Hrvat Miro dao se, kao janje na klanje. Postoji još iskaza koje sam osobno čuo od prijatelja nakon ove akcije: 'Tišina, ili nema obitelji!' Ključeve istine drži i danas UDBA. Josipa Perkovića traži Njemačka zbog ubojstava Hrvata. (Živio sam u Njemačkoj i poznato mi je što se događalo) Gdje je on? Na Pantovčaku! Za njega se brinu nitkovi S. Mesić i I. Josipović, koji su nažalost izabrani i od naroda, tako kažu … Da li samo to? Ovi nitkovi su zbrinuli i ostale zločince; B. Lončara, A. Nobila, Z. Mustaća, J. Manolića… Zašto ih drže uz sebe? Svi su oni ljubimci 10-tog masovnog ubojice XX stoljeća, J.B.Tita, zločinca koji je izvršio genocid nad Hrvatskim narodom.
Da je živ zločinac Rolović, možda bi i on bio u savjetničkom timu ovih hrvatskih vlastodržaca…
Lustraciju provode UDBA-ši na svim razinama vlasti, te vjerno čuvaju zločinca Broza na trgu u Zagrebu. A što su oni koji ga čuvaju nego zločinci?! Lustraciju provode bivši i sadašnji komunisti/UDBA-ši i ovdje u Dubrovniku.
Zar nije čudno da na identifikaciji tijela hrvatskog viteza Mira nije pozvana obitelj niti itko, tko ga poznaje?! UDBA-ši / jogosalveni / komunisti / zločinci / mrzitelji Hrvatske su i nad mrtvim tijelima hrvatskih vitezova provodili svoju lustraciju kako bi zametnuli istinu.
Na što obvezuje geslo pok. Mira Barešića:
„Ili pobijediti, ili umrijeti!“?
Istina je teška ali vrijedna, vrijednija od života. Dragi Vjeko, hvala ti za ovo djelo!

Pročitajte knjigu i upoznajte dio teške istine o borbi Hrvata za svoju državu. Zavolite ljude koji su krv svoju Hrvatsku darovali i načite živjeti za dobrobit svog Hrvatskog naroda.

U Dubrovniku, 9. travnja 2010.
Don Miljenko Babaić
[email protected]

TomislavM

Ovi austro-slovenski komunjare tvrde da će danas spriječiti komemoraciju na Bleiburgu.

http://globus.zabranjeni.url/svijet/hrvati ... u-bleiburg

Beton · **Pridružen/a:** 05 sij 2010, 20:43 **Postovi:** 292

TomislavM je napisao/la:

Ovi austro-slovenski komunjare tvrde da će danas spriječiti komemoraciju na Bleiburgu.

http://globus.zabranjeni.url/svijet/hrvati ... u-bleiburg

Sprijecice ce oni mudo Marjanovo,treba te kvazi"antifashiste" izdegenjaciti pravo pa da him nikad vise ne padne na pamet da guraju nos gdje him nije mjesto...

PCM

Pokoj duši svim stradalima na Križnom putu.
Sjećanje čuvamo i njegujemo. I nastavit ćemo ;)

PCM

Od koga je , tekst je čak i dobar ;)

http://www.jutarnji.hr/bleiburski-zlocin-i-partizanski-rat/772663/

divlja svinja

Je li netko čitao knjigu Nikolaja Tolstoya "Ministar i pokolji"? Ja sam je upravo pročitao i mogu reći da sam pomalo razočaran, da sam više očekivao. Najprije mi je sumnjiva autorova teza da je za sve kriv ministar Macmillan i general Low, kao i pokušaji da u svakoj prilici opravda druge engleske generale, posebno maršala Alexandera, iako citira njegovu ciničnu izjavu kako repatrijacija Hrvata ne bi bila dobra za njihovo zdravlje ili tako nekako. Ako je postojala politička zapovjed protivna međ. pravu, odgovornost snose i oni koji su je izvršili, zar ne? Nadalje, grof Tolstoy je uvjeren da su četnici bili antifašisti. On smatra kako je sudbina Hrvata bila očekivana i razumljiva, iako ne i opravdana, dok ga prvenstveno pogađa kako su završili četnici i belogardejci. Na temelju njegove knjige moglo bi se zaključiti da su u tim događajima najviše stradali Slovenci, opisuje njihove sudbine i suosjeća se s njima, a Hrvate spominje samo uzgredno. Kad piše kako su ustaše podržavale Hitlera, što je točno, zaboravlja spomenuti da su isto činili i kozaci, Kavkasci i general Vlasov koje otvoreno simpatizira. U predgovoru hrvatskom izdanju samo piše o procesu koji je zbog klevete protiv njega podnio general Low, a uopće se ne osvrće na ulogu Bleiburga u hrvatskoj povijesti. Također mi smeta što hvali kralja Aleksandra jer je primio ruske monarhistike izbjeglice.

divlja svinja

Fulo sam temu. Htio sam ovo napisati na onu o Bleiburgu, koja je bila odmah do ove, ali nema veze.

nima · **Pridružen/a:** 23 stu 2009, 15:30 **Postovi:** 174

http://www.youtube.com/user/Ournationstate

PCM

Meni je djed s očeve strane bio na Bleiburgu, izvukao se jedva nekako s Križnog Puta ... Kasnije se uspio nekako dokopat svoje kuće i majke koja je jedina ostala živa od kompletne familije ...

Hroboatos · **Pridružen/a:** 02 svi 2009, 16:45 **Postovi:** 6998

Na onom drugom forumu bila je- sad je unekoliko utihnula- dosta žučna rasprava
o tom. Dat ću link od stranice u kojoj se uključujem, pa onda nadalje. Sve u svemu, nepomirljivi
stavovi:
http://www.forum.hr/showthread.php?t=620338&page=66

chica · **Pridružen/a:** 15 pro 2009, 23:03 **Postovi:** 15

i moj pokojni đed je preživio bleiburg, pješke od beča do bileće. doduše ne kao vojak ndh, već kao vojnik kralja i otadžbine. tri puta ranjavan, dva puta od ustaša i jednom od partizana. partizani mu dohakali krajem 44. bolnica doboj, zagreb, beč- saradnja ustaše - četnici. kraj rata dočeko ko vojak vermahta, pa pješke u jugu, tu ga sčepali partizani i onda sa ostalim preko zemlje ponosne do bileće.
uvijek je spominjo nekakav 13 bataljon i ona ispitivanja ti lijevo, ti desno.

Bobovac

Povodom 66. obljetnice masovnog zločina tzv. NOVJ nad vojnicima NDH, pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, održat će se središnja komemoracija u subotu 14. svibnja 2011. na Bleiburškom polju u Austriji s početkom 12 sati, priopćio je Počasni bleiburški vod (PBV).

Prema programu točno u 12 sati, uz izravan prijenos Hrvatske radio televizije i Hrvatskog katoličkog radija, započet će službeni dio komemoracije na Bleiburškom polju hrvatskom himnom Lijepa naša, nakon kojeg će uslijedit pozdravni govor izaslanika predsjednika Hrvatskoga sabora.

Potom slijedi pozdravni govor izaslanika Hrvatskog naroda iz BiH, te predstavnika Počasnog bleiburškog voda. Nakon toga predviđena je molitva za žrtve Bleiburške tragedije islamske vjeroispovijedi te rimokatolička misa, a na kraju (u 13.45 sati) uslijedit će polaganje vijenaca.

snowflake · **Pridružen/a:** 02 sij 2011, 11:38 **Postovi:** 2819

Počivali u miru Božjem.

Croat

Božo Ljubić :klanjam

caruga · **Pridružen/a:** 22 tra 2011, 00:49 **Postovi:** 804

Junuz Djipalo je napisao/la:

I moj se djed vratio s Križnog puta a dvojica njegove braće su doista bili u ustašama. Ako je spominjao ustaše bilo je to u negativnom kontekstu. Čak što više je od svih ljudi koji su mu se zgadili u ratu uvijek ponavljao ime jednog od ustaša, muslimana, koji ga je jer se pobunio zbog odnosa ustaša prema domobranima i narodu, strpao čak i u zatvor, koji je poslije rata s partizanima na konjima obilazio sela i pokazivao ko je sve bio u ustašama. I na kuću moga djeda je upro prst. Spasio ga je u na prijekom sudu jedan od rijetkih Srba u našem kraju, partizana, koji se založio za njega inače ja sad ne bih pisao ovo. Djed je tom Srbinu vjerovao kad ga je pozvao na predaju ako nema krvave ruke. I održao je riječ.

Bio je u hrvatskim domobranima, i bio je jako ponosan na to, neorganiziranosti i poniznosti drugim vojskama unatoč.

Ono što me doista interesira je kako su hrvatski domobrani, ljudi koji su išli u regularnu vojsku i koji to nisu birali nego su ih naprosto pokupili, kako su oni postali, za povijest, i ostali ustaše.

Znam da su to same ustaše napravile a poslije partizani samo prihvatili i nastavili.

No što možemo učiniti da skine ljaga sa domobrana koji ogromnom većinom jesu bili na pogrešnoj strani ali nisu krivi što je dio skupine ljudi koji se zvao ustašama doista činio djela kojih se sramimo.

Možda prije svega mi moramo raščlaniti sami sa sobom koji su uzroci a što posljedice.

Ja povijest ne volim koristit za raspirivanje mržnje ali volim za pouke.

Koje pouke možemo izvući iz onoga što nam se tad događalo?

Mislim da je jedini logičan odgovor na ovo zadnje pitanje da se
nikada ne smiješ predati i položiti oružje.
Pogotovo na ovim terenima.Sva priča o konvencijama ovdje propada.

HercegBosna.org

Bleiburg

Online